Posl. broj P – 1646/2023.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
STALNA SLUŽBA U SUPETRU
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna službe u Supetru po sucu toga suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika: ad 1. VL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ad 2. GL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Gordanu Loliću, odvjetniku u Supetru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 12. ožujka 2025. godine, donio je i objavio
p r e s u d u
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru, Zemljišnoknjižni odjel Supetar, kao čest. zem. [katastarska čestica], NPL., ZGRADA, ukupne površine 1429 m2, ZU 2957, k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio:452712/3429600, koji u naravi predstavljaju dva poslovna prostora prikazanih na skici ovlaštenog inženjera geodezije ZL, broj PR-111/05, u mjerilu 1:200, iz listopada 2005. godine, kao poslovni prostor TINA, površine 47,57 m2, i 11,14 m2, i poslovni prostor VERITAS površine 7,84 m2, te je ovlašten, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama, zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2957, k. o. [katastarska općina], u suvlasničkom udjelu od 452712/3429600, na svoje ime uz istodobni izbris toga prava sa imena tuženica VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], u 15. suvlasničkom udjelu i to za suvlasnički dio: 226356/3429600 i GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], u 14. suvlasničkom udjelu i to za suvlasnički dio: 226356/3429600."
II. Nalaže se tužitelju da tuženicama ad 1. i ad 2. naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 11.495,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da su na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici uknjiženi: 4. suvlasnički dio: 205776/3429600 HL, 5. suvlasnički dio: 617328/3429600 TL, 9. suvlasnički dio: 286104/3429600 LL, 13. suvlasnički dio: 916110/3429600, KL, 14. suvlasnički dio: 641277/3429600 GL, 15. suvlasnički dio: 641277/3429600 VL, 16. suvlasnički dio: 121728/3429600 Jadrolinija, društvo za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta. KL je umrla, a njezinim nasljednicama, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, 0 -3199/21, proglašene su tuženice. Nadalje, da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine, za suvlasnički dio 452712/3429600 tužitelj. U naravi da predmetna nekretnina predstavlja poslovnu zgradu, sa poslovnim prostorima, koja prema podacima iz katastra zemljišta ima površinu od 744 m2, m2, između kojih poslovnih prostora su i oni kojih je vlasnik upravo tužitelj, u ukupnoj površini od 66,55 m2. U jednom od tih poslovnih prostora se nalazi mesnica Mirić, a drugi je za sada u postupku davanja u zakup. Nadalje da je iz zk izvatka za predmetnu nekretninu razvidno da su se do sada kao suvlasnici u zemljišnim knjigama upisali A, HL, LL (trgovina, "Tramax" ), TL ( caffe bar "Pipi" ), svi sklapanjem odgovarajućih formalnih ugovora o kupoprodaji nekretnina sa upisanim zemljišnoknjižnim vlasnicima KL [adresa], GL i VL. U privitku svih navedenih ugovora o kupoprodaji nekretnina nalazi se skica sačinjena od Ureda ovlaštenog inženjera geodezije vl. ZL, iz [adresa], broj PR-111/ 05, u 10. mjesecu 2005. godine. Prema podacima iz navedenih kupoprodajnih ugovora sa priloženom skicom suvlasnički dio Jadrolinije od 121728/3429600 predstavlja poslovni prostor površine od 50,72 m2, suvlasnički dio 205776/3429600 HL predstavlja poslovni prostor površine 27,53 m2, suvlasnički dio TL od 617328/3429600 predstavlja poslovni prostor ukupne površine 89,65 m2, a suvlasnički dio LL od 286704/3429600 predstavlja poslovni prostor ukupne površine 41,55 m2. Poslovni prostori tužitelja da su naznačeni crvenim okvirom na navedenoj skici ovlaštenog ing. geodezija ZL, kao poslovni prostori Veritas u površini od 7,84 m2, Caffe Tina u površini od 47,57 m2 i prostor površine 11,14 m2. Tužitelj da je vlasništvo na suvlasničkom djelu označene nekretnine stekao na temelju Ugovora o kupnji nekretnine od 04. lipnja 2007. godine kojeg je sklopio sa tadašnjim stvarnim vlasnikom, IL, iz [adresa], koji je svoj potpis ovjerio kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića, [adresa], posl. broj:
OV-3798/07 od 14.06.20O7. godine. Predmetni ugovor je dostavljen nadležnoj Poreznoj upravi u [adresa] radi razreza poreza na promet nekretnina, te je tužitelj uplatio iznos od 36.651,00 kn na ime poreza na promet nekretnina. Tužitelj je navedenim ugovorom o kupnji nekretnine CL prodao svoje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], s time da je obveza CL bila isplata kupoprodajne cijene u iznosu od 210.000,00 € i to na način da dio te cijene u iznosu od 100.000,00 € isplaćuje ,, prijenosom u vlasništvo poslovnog prostora smještenog u objektu zgrade terminala u [adresa] kojeg je prodavatelj stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora od 09. lipnja 1992. godine zaključenog sa Trgovačkim poduzećem Bračanka s.p.o. [adresa], u naravi ugostiteljski objekt na adresi [adresa] u [adresa], te pomoćni prostor sadašnje trgovine i pomoćnog prostora sadašnje turističke agencije". Pravni prednik tužitelja CL stekao je pak vlasništvo na naznačenom suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora kojeg je još 1992. godine sklopio sa tadašnjim stvarnim vlasnikom TP " Bračanka " s.p.o. [adresa], a koji ugovor je predan tadašnjoj Upravi društvenih prihoda općine Brač radi razreza poreza na promet nekretnina. nadalje, da se tužitelj danas nalazi u nesmetanom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, računajući i posjed svog prednika već više od 30 godina. Tužitelj da raspolaže sa predmetnim poslovnim prostorima koji su njegovom vlasništvu, pa je tako sa T. MlRlC d.o.o. sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora na vrijeme od 01.01.2018 godine do 31.12.2027.g.. Podneskom od 6. veljače 2024. godine tužiteljice su uredile tužbeni zahtjev kao u izreci presude. Podneskom od dana 13. siječnja 2015. godine tužiteljice su proširile tužbu na novog tuženika SL, kojemu su se proširenju tužbe tužene usprotivile, kao i novooznačeni tuženik SL.
2. Tužene, u odgovoru na tužbu istoj se protive u cijelosti kao i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, ističu kako su tužene ad 1. i ad 2. zajedno suvlasnice za 2198664/3429600 dijela cjeline predmetne nekretnine, a da je ostatak suvlasničkih udjela od 1230936/3429600 cjeline raspoređen na niz ostalih suvlasnika, što tužitelj u tužbi niti ne osporava, zbog čega da su u konkretnom slučaju svi suvlasnici predmetne nekretnine isključivi i nužni suparničari, te da tužitelj ne može tužbom zahtijevati utvrđenje prava vlasništva određenog suvlasničkog dijela samo od pojedinog suvlasnika, već tužbom mora obuhvatiti sve suvlasnike predmetne nekretnine. Tužene se također protive bilo kakvom korištenju skice proizvoljno dostavljene od strane tužitelja za potrebe ovog postupka, te naglašavaju da je bez uspostave etažnog vlasništva nemoguće samostalno odrediti koji će idealni dio pripasti kome, jer se samim time postupa suprotno biti idealnog dijela, a posebno na način kako je to utvrdio tužitelj tužbom, pri čemu on niti ne traži utvrđenje cjelokupnog suvlasničkog udjela koji pripada suvlasniku, već dio. Ističu da su sve tvrdnje tužitelja u cijelosti neosnovane, te nepotkrijepljene samim dokazima dostavljenima uz tužbu, jer da tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na Ugovoru o kupnji nekretnine od 04. lipnja 2007. godine, tvrdeći da je upravo tim Ugovorom stekao navedeni suvlasnički udio, no da predmetnom ugovoru nedostaju osnovne formalne pretpostavke da bi uopće mogao proizvoditi pravne učinke, naime da predmetni ugovor nije uopće potpisan od strane Kupca, već je isti potpisan i ovjeren isključivo od strane Prodavatelja, odnosno ovdje tužitelja, a što se vidi iz dostavljenog ugovora, pa mu samim time nedostaje osnovna pretpostavka valjanosti, pri čemu da je očito da predmetni ugovor nije nikada bio ni zaključen niti proizvodi pravne učinke, bez da se uopće ulazi u sadržaj istog ugovora. Nadalje, da je tužitelj u predmetnom ugovoru označen kao Prodavatelj, a ne Kupac. Svoj osnov stjecanja dijela predmetne nekretnine temelji na klauzuli načina isplate cijene, u kojoj stoji da će se umjesto isplate dijela cijene njemu biti predan u vlasništvo poslovni prostor, što da ne predstavlja pravilan osnov stjecanja, sve i da ugovor formalno ispunjava sve pretpostavke valjanosti. Nadalje, da je opis onoga što se prema navodima iz ugovora prenosi neodređen, odnosno neodrediv, te nije jasno kako bi postavljeni tužbeni zahtjev odgovarao onome na što se tužitelj poziva, da tužitelj dostavom ugovora dokazuje da nije nikada stupio u posjed predmetne nekretnine jer u samom ugovoru stoji da će isti stupiti u posjed predmetne nekretnine po zaključenju ugovora, koji nikada nije bio zaključen, niti proizvodi pravne učinke (ex tunc), pa da je i iz toga razloga isti ugovor ništav. Također, da Kupac u navedenom ugovoru, IL, na Prodavatelja, ovdje tužitelja, prenosi nešto na što nema pravo i što mu ne pripada, a što da je razvidno pregledom dostavljenih dokaza, a posebno zemljišne knjige. Sukladno načelu koje datira još od rimskog prava, nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet, jasno je da tužitelj nema ama baš nikakvih prava glede onoga što sada neosnovano potražuje. Tužitelj da nije dokazao niti slijed od ostalih pravnih prednika, niti ga je potkrijepio adekvatnim dokazima, zbog čega prigovara aktivnoj legitimaciji na strani tužitelja. Glede navoda tužitelja da bi isti sklopio ugovor o zakupu nekretnine koja je predmetom ove tužbe ističe se da, ukoliko su točni, predstavljaju očita obilježja poslovodstva bez naloga, ali i stjecanja bez osnove, a glede navoda da bi se tužitelj nalazio u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu navodi se da tužitelj nema valjani pravni temelj posjedovanja, niti je pošteni posjednik obzirom da su stvarne, uknjižene vlasnice i posjednice upravo tužene, što da je itekako poznato tužitelju, ali u krajnju ruku lako vidljivo iz priložene dokumentacije i iz javno dostupne zemljišne knjige.
3. Tijekom dokaznog postupka pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to: povijesni zemljišnoknjižni izvadak Ugovor o kupnji nekretnine od 4.6.2007.g., Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 31.1.2018.g., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 25.8.2016.g., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11.12.2015.g., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19.12.2015.g., izveden je dokaz saslušanjem svjedoka IL, te stranaka.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2957, k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je iste uknjižena na ŠL za 205776/3429600 dijela, LL za 286104/3429600 dijela, V za 121728/3429600 dijela, Hrvatska lutrija d.o.o za 22800/3429600 dijela, BL za 617328/3429600 dijela te SL za 2175864/3429600 dijela, dok tužene ad 1. i 2. nisu uknjižene kao suvlasnice predmetne nekretnine. Naime, tijekom trajanja ovog postupka tužene ad 1. i ad 2. otuđile su SL svoj suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 9. prosinca 2024. godine, koji se temeljem navedenog ugovora i uknjižio kao suvlasnik predmetne nekretnine. Također, nije niti sporno da tužitelj nije zabilježio postojanje ovog parničnog spora u zemljišnoj knjizi.
6. Odredba čl. 195. ZPP-a propisuje ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako u odlukama: broj Rev-x 843/14-2 od 9. prosinca 2014., broj Rev 1103/07-2 od 4. ožujka 2008. i drugima), kod otuđenja stvari o kojoj teče parnica treba voditi računa o procesnopravnim i materijalnopravnim posljedicama toga otuđenja. Tako, u procesnopravnom smislu otuđenje stvari o kojoj teče parnica ne sprečava da se ta se parnica među istim strankama i dovrši. Međutim, otuđenje stvari o kojoj teče parnica od utjecaja je u materijalnopravnom smislu za donošenje meritorne odluke o predmetu spora, odnosno o postavljenom tužbenom zahtjevu. Dakle, odredbe čl. 195. st. 1. i 2. ZPP ne oduzimaju materijalnopravni učinak pravnom poslu na temelju kojeg je u tijeku parnice izvršeno otuđenje stvari ili prava o kojemu teče parnica. Otuđenje predmeta spora nije djelotvorno (nema učinak) na postojanje parnice, ali je djelotvorno na ishod parnice. Naime, materijalnopravna sukcesija koja se dogodila za trajanja parnice uzet će se u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu jer je za presuđenje odlučno stanje stvari koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave. To znači da je okolnost prodaje nekretnine (čije priznanje prava vlasništva tužitelj u parnici traži) ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, ali je od utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženika ili, drugim riječima, to što nakon otuđenja predmeta spora tužitelj ima pravo nastaviti parnice ne znači da ova procesna odredba ima bilo kakav učinak na osnovanost tužbenog zahtjeva. Sud je u takvim okolnostima dovršio parnicu među istim strankama, no obzirom na nedostatak pasivne legitimacije na strani tuženica, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je u cijelosti.
7. Odredba čl. 154. st. 1. ZPP-a, propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, pa je tuženicama odobren parnični trošak kako slijedi: sastav odgovora na tužbu od 27.10.2023.g. pristup na ročišta 28.2.2024.g., 8.7.2024.g., 12.2.2025.g., sastav podneska od 21.1.2025.g., sve po 836 bodova, ukupno 4180 bodova uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 8.360,00 EUR, plus 836 EUR na ime 10% za zastupanje više stranaka, čemu treba dodati iznos od 2.299,00 EUR na ime 25% PDV-a, što sve ukupno iznosi 11.495,00 EUR, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom
III.
U Supetru, 12. ožujka 2025. godine
Sudac
Katarina Heinrich
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
Dostaviti:
1. odvj. Dean Rahan, Supetar
2. odvj. Gordan Lolić, Supetar
