Posl. br. P-453/2021-42

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu tog suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb. A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Istarskih cesta, društvo za održavanje i zaštitu cesta, građevinarstvo o projektiranje d.o.o., Pula, Partizanski put 140, OIB: 04000527358, zastupanog po punomoćniku Milenku Iliću odvjetniku iz Pule, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 0129.1.2025.godine, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 12. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb. A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, prema tuženiku Istarske ceste, društvo za održavanje i zaštitu cesta, građevinarstvo o projektiranje d.o.o., Pula, partizanski put 140, OIB: 04000527358 kojim tužbenim zahtjevom je zatražena isplata iznosa od 63.587,29 kuna/8.439,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana

04.06..2021. pa do isplate kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 1.562,50 eura u roku od 15 dana.

III Odbijaju se, tužitelj prema tuženiku u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, te tuženik prema tužitelju preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku II izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je tužitelj rješenjem od **.**.2007. ZŽ kod kojeg je zbog profesionalne bolesti 60% i bolesti 40% nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato počevši od 28.03.2007. pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj je naveo da je pokrenuo protiv tuženika pred Trgovačkim sudom u Pazinu, za prethodna obračunska razdoblja, postupak koji se vodi pod posl. br. P-90/2021 (ranije P-287/2018, P-1066/2011) i koji je okončan donošenjem nepravomoćne presude dana 27.05.2021. godine. Nadalje navodi da je tužitelju počinjena šteta time što je isplaćivao, a i nadalje će isplaćivati novčana davanja iz mirovinskog osiguranja na ime invalidske mirovine zbog profesionalne bolesti imenovanom osiguraniku, koja šteta prema obračunu novčanih davanja iz mirovinskog osiguranja od 01.06.2021. za razdoblje od 01.07.2018. do 31.05.2021. iznosi 105.978,83 kune, odnosno stvarna šteta s osnova profesionalne bolesti 60% iznosi 63.587,29 kuna te a je tuženik temeljem čl. 161 ZOMO-a i čl. 41 ZIDZOMO-a dužan isplatiti utuženi iznos pa slijedom navedenog predlaže prihvaćanje tube i tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako i tužbu i tužbeni zahtjev osporava kao neosnovane u cijelosti, kao što i osporava i sve navode i tvrdnje istaknute u historijatu, osim onih koje bi eventualno tuženik izričito priznao ili učinio nespornim, da u tom smislu nije sporno da je ZŽ prethodno bio radnik kod tuženika, i da isti iz sredstava tužitelja ostvaruje invalidsku mirovinu. Također, nije sporno da se između stranaka aktualno vodi druga parnica (prethodno pod posl.br. P-1066/11) kod Trgovačkog suda u Pazinu, pod posl.br. P-90/20. Tuženik osporava postojanje svih zakonskih i neophodnih pretpostavki za ustanovljenje odgovornosti za štetu tuženika, obzirom da iste ovdje nisu ispunjene, posebice u pogledu elemenata protupravnosti radnje štetnika i uzročno posljednične veze. Naime, spomenuti osiguranik tužitelja, bolovao je i boluje od većeg broja bolesti, od kojih pretežiti dio je izvan rada (bolesti pluća, nesanice i dr.) tj. nemaju konkretno utvrđeno svojstvo profesionalnih bolesti odnosno nije u relevantnoj vezi sa procesom rada kod tuženika , što je razvidno iz šifri u zdravstvenom kartonu pod kojima je prethodno bilo otvoreno bolovanje radnika. Tužiteljevu osiguraniku su samo dvije bolesti priznate kao profesionalne i u svezi s radom, i to sindrom prenaprezanja ramena i nagluhost. Tuženik ističe kako je odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je kako Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe, a st. 3. istog članka propisano je kako za štetu iz stavka 1. navedenog članka odgovara poslodavac, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. Tuženik osporava i zahtjev za isplatu u cijelosti pa tako i u pogledu visine, a sve budući da obračun razmjernog dijela mirovine koji dostavlja tužitelj nije javna isprava, iako je sačinjen u okviru ovlasti koje isti ima kao tijelo državne vlasti. Da je tome tako govori i sudska praksa izražena u shvaćanju ŽS u Karlovcu u odluci posl.br. GŽ-173/17 od 05. travnja 2017.g. gdje drugostupanjski sud iznosi shvaćanje da isti obračun nije javna isprava iako ju je tužitelj izdao u okviru obavljanja svoje javne ovlasti. Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja (čl. 230. ZOO/05), kao što ističe i prigovor gašenja samog prava (čl. 227. ZOO/05) obzirom na protek vremena od najstarijeg prethodno neutuženog potraživanja. Slijedom navedenog predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima: 3-57 spisa, 69-82 spisa, 89-100 spisa, 107-111 spisa-nalaza i mišljenja vještaka, 158-160 spisa-iskaz vještaka financijske struke, 174-178 spisa-dopune nalaza, 194-195 spisa-druge dopune nalaza, izvršen je uvid u mirovinski spis broj 84439, teparnične spise navedene u tužbi kao i putem e-spisa.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj temeljem postojećih dokaza u spisu neosnovan je u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da je tužitelj podnio regresnu tužbu protiv tuženika za razdoblje od 01.07.2018. pa do 31.05.2021. godine.

6. Nesporna je činjenica da se činjenični osnov tužbe bazira na rješenju od 28.08.2007.g. koje je doneseno od strane tužitelja , a kojim rješenjem se njegovom osiguraniku ZŽ priznaje pravo na invalidsku mirovinu počevši od 28.03.2007.g. i to u omjeru od 60% zbog profesionalne bolesti te u omjeru od preostalih 40% zbog bolesti, i to u mjesečnoj svoti od 1.027,00 kuna mjesečno odnosno od 01.07.2007. u usklađenom iznosu mirovine od 1.026,26 kuna mjesečno list 7 spisa. Opisanu činjenicu ne spori niti tuženik u svom odgovoru na tužbu list 62 spisa kao što ne spori niti činjenicu o vođenju između istih stranaka i postupka prvotno P-1066/11 kod Trgovačkog suda u Pazinu sada P-90/20, listovi 33 do 41 spisa.

7. Nije sporna činjenica da vezano za rješenje upravnog tijela od 28.08.2007. da sukladno recentnoj sudskoj praksi VSRH primjerice Rev 1404/09 od 22.01.2013., Rev1149/10 od 07..12.2011., Rev 138/07 od 30.05.2007., Revr 160/08 od 04.02.2009., Revr 501/08 od 25.11.2009. itd. da se sve ne nabraja da je i po pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH parnični sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku kao prethodnom pitanju sukladno čl. 12 st. 1 ZPP-a i da s toga nema mogućnosti preispitivanja iste u ovom sudskom postupku.

8. Nije sporna činjenica da je osiguranik tužitelja nesporno bio zaposlenik tuženika što je već u svom odgovoru na tužbu list 62 spisa priznao i sam tuženik, a opisano je bilo i u suglasju sa dostavljenim dokazima u spisu npr. prijavom profesionalne bolesti na listu 3 spisa gdje se kao tužiteljev poslodavac spominje tuženik.

9. Nije nadalje sporna činjenica koju je u odgovoru na tužbu tuženik djelomično potvrdio da je tužitelj već podnio regresne tužbe po istoj činjeničnoj osnovi ali za prethodno razdoblje što proizlazi iz dokaza na listu 33 spisa te je razvidno da se između istih stranaka ali za drugo razdoblje vodio postupak P-90/21 koji je okončan donošenjem presude od 27.05.2021. godine.

10. Nije sporna činjenica da je prema dokazu na listu 42 spisa tužitelj s osnova invalidske mirovine isplatio tuženiku po navedenom osnovu u razdoblju od 01.07.2018. pa do 31.05.2021. ukupan iznos invalidske mirovine od 105.978,83 kune te da tužitelj sukladno svom rješenju od 28.08.2007. potražuje 60% od tog iznosa koji otpada na profesionalnu bolest kod ovdje osiguranika tužitelja ZŽ a bivšeg djelatnika tuženika koji mu je bio poslodavac te da potražuje od tuženika kao bivšeg poslodavca svotu od 63.587,29 kuna odnosno primjenom fiksnog tečaja 7,53450 sada iznos od 8.439,48 eura.

11. Nije sporna činjenica da je sam tuženik na ročištu od 11.11.2021.g. list 87 spisa dao izričitu suglasnost da se i u ovom predmetu koriste nalazi i mišljenja vještaka zaštite na radu Maura Ukušića koji nalaz prileži na listovima 74 do 77 spisa i vještakinje Elene Blažić specijalistice medicine rada koji prileži na listovima 69 do 73 spisa, a koji su izrađeni za potrebe druge parnice koja se vodi između istih stranaka kod Trgovačkog suda u Pazinu. Tako je nesporno da iz nalaza dr. Blažić između ostalog proizlazi da MŽ ima dvije profesionalne bolesti: oštećenje sluha te sindrom prenaprezanja koji obuhvaća oba ramena i lijevi lakat, list 73 spisa da je imenovani radio i poslove nabijanja macom što je dovelo do prenaprezanja , da je kronicitete zdravstvenih tegoba utvrđenih profesionalnih bolesti u jasno vezi sa dugogodišnjom izloženosti profesionalnih čimbenika na radnom mjestu a to su buka i ponavljajući pokreti ruku i tijela , te da su problemi s bolovima u laktovima u većem stupnju počeli 1994.godine te je proteklo 13 godina do priznavanja profesionalne bolesti, list 73 spisa. Iz nalaza vještaka Ukušića, list 76 do 77 spisa u bitnom proizlazi da je poslodavac trebao osigurati da radnik bude pregledan u zakonskim rokovima, da li zadovoljava zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova sa posebnim uvjetima rada, na radnom mjestu ličioc, a glede rada u nefiziološkim uvjetima, koji su kao rizik neotklonjivi, što nije vidljivo iz dostavljene dokumentacije i dokumentacije u spisu, uz jasan zaključak da postoji uzročno posljedična sveza između poslova koje je radnik obavljao i profesionalnih bolesti od kojih je obolio prouzročeno dugotrajnom ekspozicijom prije navedenim utjecajima, list 77 spisa.

12. Nije isto tako sporna činjenica koja proizlazi iz nalaza vještaka Maura Ukušića što je navedeno i u predmetu P-90/21 koji se vodio kod Trgovačkog suda u Pazinu da se iz nalaza i mišljenja tog vještaka jasno da zaključiti od strane istog vještaka da postoji uzročno posljedična sveza između poslova koje je osiguranik tužitelja obavljao i profesionalne bolesti od kojih je obolio što je prouzročeno dugotrajnom ekspozicijom navedenih utjecaja koje je opisao vještak za strojarstvo i brodostrojarstvo i zaštitu na radu Mauro Ukušić što je jasno utvrđeno i listovi 36-37 spisa. Nije sporna činjenica da je u svom iskazu s ročišta u predmetu P-90/21 potvrdio da okolnost da poslodavac nije izvršio zdravstveni pregled zaposlenika u određenim zakonskim rokovima nije imao direktan utjecaj na zdravstveno stanje već samo na utvrđenje postojećeg stanja te da je obveznik brige o zdravstvenom stanju radnika sam poslodavac. Iz istog predmeta P-90/21 list 5 obrazloženja i vještaci Helena Blažić i Mauro Ukušić suglasno su zaključiti da je kronicitet zdravstvenih tegoba utvrđenih profesionalnih bolesti u jasnoj vezi s dugogodišnjom izloženošću profesionalnim čimbenicima na radnom mjestu ZŽ a to su buka i ponavljajući pokreti ruku i tijela uz zaključak da postoji uzročno posljedična veza između oslova koje je radnik obavljao i profesionalnih bolesti od kojih je obolio što je prouzročeno dugotrajnom ekspozicijom navedenih utjecajima, list 37 obrazloženja odluke P-90/21 točka 33 obrazloženja, što je uostalom bilo u suglasju i sa navedenim nalazima vještaka.

13. Sve navedene činjenice proizlaze iz postojećih dokaza u spisu.

14. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest osnovanost osnove i visina tužbenog zahtjeva. U svezi s tim sporno je i pitanje glede osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva tj. da li je tuženik kao bivši poslodavac odgovoran tuženiku za štetu koji on isplaćuje svom osiguraniku ZŽ kroz invalidsku mirovinu i to u okviru od 60% tj, dijela koji je nastao zbog profesionalne bolesti. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio spornim i uzročno posljedičnu vezu, pozvao se na čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju dalje u tekstu ZOMO navodeći da je proveo sve mjere zaštite na radu te je istaknuo i prigovor zastare odnosno zastare samog prava.

15. Vezano za istaknuti prigovor zastare od strana tuženika isti nije bio osnovan list 63 spisa. Naime, tuženik je u ovoj pravnoj stvari utužio regresnom tužbom tražbinu za razdoblje od 01.07.2018. pa do 31.05.2021.g. a tužba je zaprimljena dana 04.06.2021. zbog čega od najstarijeg dijela utužene tražbine tj. od 01.7.2018. pa do 04.06.2021. nije protekao niti trogodišnji zastarni rok iz čl. 226 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 , dalje u tekstu ZOO-a). Osim toga sukladno stajalištu Ustavnog suda RH primjerice U-III-5230/2008 od 22.2.2022, zatim U-III 3948/2006 od 17.12.2008., zatim U- III- 1834/2007 od 10.6.2009.godine itd. da se sve ne nabraja s obzirom se radi o regresnom potraživanju primjenjuje se i opći zastarni rok iz čl. 225 ZOO-a od 5 godina sukladno praksi Ustavnog suda Rh koja u tom dijelu ima prednost pred odlukama Vrhovnog suda RH koje predviđaju kod utuživanja sukcesivnih tražbina rok od 3 godine. Vezano za navod tuženika u odgovoru na tužbu da je došlo do zastare samog prava ukazuje se da ni u tom dijelu prigovor zastare samog prava nije bio osnovan. Naime, čl. 227 st. 2 ZOO-a propisano je kad zastari pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtjeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare. Sukladno recentnoj sudskoj praksi primjerice rješenje Županijskog suda u Puli Gž-823/2018-4 od 26.9.2018.godine itd. odštetni zahtjevi ne spadaju u povremena potraživanja da bi tuženik pozivom na ovaj institut ostvarivao u parnici povoljniju poziciju. Isto tako navodi tuženika list 63 spisa o povišenju tužbenog zahtjeva u prethodnoj tužbi kroz podnesak od 28.8.2018.godine za razdoblje od 3.12.2007. pa do 31.7.2010. godine te da je u toj drugoj parnici naknadno obuhvaćeno i razdoblje do 30.6.2018.godine, po ocjeni ovog suda ne utječe na poziciju tuženika budući se sukladno sudskoj praksi radi o nepravoj preinaci tužbe jer se radi o povišenju tužbenog zahtjeva po istoj činjeničnoj osnovi.

16. Vezano za osporavanje uzročno posljedične sveze ukazuje se na prethodnu recentnu sudsku praksu VSRH u kojoj je jasno iskazano stajalište da se rješenje od 28.08.20007. g. koje je doneseno u upravnom postupku ne može preispitivati u sudskom postupku. No čak i da tome nije tako tuženik se suglasio da se nalazi i mišljenja listovi 73 do 77 spisa vještaka Maura Ukušića i Elene Blažić koji su sačinjeni u postupku kod TS Pazin koriste i u ovoj ravnoj stvari a iz tih nalaza i mišljenja (do istog zaključka došao je i sud u parnici P-90/21) jasno proizlazi sukladno paušalnoj tvrdnji tuženika da postoji uzročno posljedična sveza između poslova kojeg je ZŽ obavljao kod svog poslodavca ovdje tuženika i rješenjem utvrđene profesionalne bolesti od 60% što proizlazi iz mišljenja dr. Blažić list 73 spisa i zaključka vještaka Maura Ukušića list 77 spisa kao i iz njihovog usmenog iskaza u predmetu P-90/2021 list 37 ovoga spis, pa je i taj prigovor tuženika valjalo odbiti kao neosnovan budući je teret suprotnog dokaza ležao na tuženiku. Isto tako pozivanje tuženika na odredbu čl. 161 ZOMO-a ne stavlja tuženika u pravno povoljniju poziciju s obzirom da ovdje tužitelj aktivno legitimiran u odnosu na tuženika kao izvornog štetnika u odnosu na svog djelatnika ZŽ zbog kojeg uslijed profesionalne bolesti od 60% ovdje tužitelj mora njemu isplaćivati invalidsku mirovinu (ostalih preostalih 40% otpada na bolest).

17. Međutim, tuženik je osnovano ukazao da je u ovoj parnici sporno i pitanje da i tužitelj trpi stvarnu štetu isplatom tuženiku invalidske mirovine. Naime, tuženik je ukazao u podnesku od 24.1.2024.godine, da bi tužitelj trpio štetu samo u slučaju kad bi iznos invalidske mirovine bio veći od iznosa starosne mirovine koju bi ZŽ po redovnom slijedu stvari ostvario da nije bilo onoga što je opisano u rješenju tužitelj na strani 7 spisa. Naime, na ročištu od 07.03.2024. godine tuženik je predložio dopunu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke sukladno njegovom podnesku od 24.01.2024. godine list 120 spisa. Naime, tuženik list 120 spisa je naglasio da je njegov radnik rođen 1949.g., da je u utuženom razdoblju isti već imao 70 godina života pa je i puno prije stekao uvjete da odlazak u starosnu mirovinu zbog čega je tuženik smatrao da ukoliko bi redovna starosna mirovina u 60% iznosu bila veća od onoga što tužitelj isplaćuje njegovom bivšem radniku na ime invalidske mirovine zbog profesionalnog oboljenja od 60% tada se ne bi moglo govoriti da tužitelj trpi bilo kakvu štetu budući svom osiguraniku isplaćuje čak i manje nego što bi isplaćivao da do takvog profesionalnog oboljenja nije došlo te da je radnik otišao u starosnu mirovinu. Tuženik se vezano za izraženo pravno stajalište pozvao i na sudsku prasku Vrhovnog suda Rh pa je tako i na ročištu od 29.01.2025. dostavio revizijsku odluku Rev 121/22 u kojoj je VSRH u toj odluci naveo da je u svojoj ranijoj odluci Rev-x-1117/18-2 od 19.12.2018. izrazio pravno shvaćanje da opseg štete koja je tužitelju nastala nakon što je tužiteljev osiguranik navršio 65 godina predstavlja razliku između visine invalidske mirovine i visine starosne mirovine list 258 spisa. U toj odluci VSRH je uputio da treba upravo utvrđivati u situacijama kad je osiguranik navršio 65 godina života razliku između invalidske mirovine i starosne mirovine koju bi osiguranik primao nakon navršene 65 godine života. Zbog navedenog izvršena su financijska vještačenja po dvije solucije (solucija tužitelja i solucija tuženika) kako bi se u slučaju neprihvaćanja pravnog stajališta omogućila višem sudu preinaka odluke.

18. Tako je vještak Zrinko Ručević u svom temeljnom nalazu od 21.06.2022. koji je sačinjen po soluciji predloženoj o tužitelju utvrdio list 109 spisa da ukupan iznos stvarno isplaćenih mirovinskih primanja od 01.07.2018. do 31.05.2021. iznosi 105.978,83 kune prikazano u stupcu d tabela 1 nalaza a da 60% od ukupno isplaćenih mirovinskih davanja cijeneći omjer profesionalne bolesti iznosi 63.587,30 kuna list 109 spisa prema pojedinačnim iznosima koji su u stupcu e tabele 1 nalaza. U prvoj dopuni svog vještva od 03.06.2024. listovi 174-178 spisa vještak je izrazio mišljenje da je iznos invalidske mirovine osiguranika tužitelja za svibanj 2018. iznosio 2.779,55 kuna to znači da je izračun pretpostavljene starosne mirovine za to razdoblje da je ta starosna mirovina veća od iznosa invalidske mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja list 176 spisa što znači da bi iznos te pretpostavljene starosne mirovine bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku zbog ega za predmetno razdoblje nema pozitivnih razlika između invalidske mirovine određene rješenjem d 28.08.2007. i pretpostavljene starosne mirovine osiguranika tužitelja. Povodom te dopune vještačenja podneskom tužitelja od 12.07.2024. tužitelj je dao primjedbu da su ti podaci trebali biti izračunati samo za ukupno ostvareni mirovinski staž od 37 godina 00 mjeseci i 1 dana mirovinskog staža a ne pretpostavljeni staž kako je to naveo vještak list 182 spisa. U odnosu na primjedbu tužitelja vještak je sačinio i drugu dopunu nalaza i od 14.11.2024. pozivom na onaj mirovinski staž kojeg je predložio tužitelj. Sukladno soluciji tuženika od 14.11.2024. list 194-195 spisa vještak je utvrdio uzimajući u obzir da je osiguranik tužitelja ostvario stvarni staž do 37 godina 00 mjeseci i 1 dan mirovinskog staža, da je prema tome sačinio izračun ali uz naglasak da je sačinio izračun prema svim ostalim elementima kojeg tužitelj predlaže te je taj staž iskazan kao decimalan broj i iznosi 37,00274 pri čemu je vještak uzimajući u obzir formulu izračuna list 195 spisa dobio svotu mirovine od 3.198,25 kuna. Vještak je stoga zaključio da je iznos invalidske mirovine osiguranika tužitelja po rješenju od 28.08.2007. iznosio 1.026,26 kuna dok je iznos invalidske mirovine istog osiguranika za svibanj 2018.g. iznosio 2.779,55 kuna pa je iz izračuna pretpostavljene starosne mirovine i po ovoj inačici razvidno po zaključku vještaka da je taj iznos starosne mirovine također veći od iznosa invalidske mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja u predmetnom razdoblju.

19. Sukladno svemu prethodno obrazloženom na ročištu od 29.01.2025. stranke su se izričito suglasile da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu te na upit suca u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja nisu predlagale nikakvu dopunu vještačenja niti provođenje daljnjih dokaza, list 255 spisa.

20. Sukladno svemu prethodno obrazloženom cijeneći recentnu sudsku praksu VSRH u kojem je izraženo stajalište da nakon što je osiguranik tužitelja navršio 65 godina da treba utvrđivati postojanje razlike između invalidske mirovine i visine starosne mirovine budući je osiguranik tužitelja rođen 1949.g. imenovani je u predmetnom razdoblju od 2018- 2021. već davno navršio (2014.g.) 65 godina života zbog čega sukladno dvjema dopunama nalaza i mišljenja vještaka ne postoji razlika između invalidske i starosne mirovine već naprotiv da nije bilo onoga što je opisano u rješenju upravnog tijela od 28.08.2007. tužitelj bi svom osiguraniku isplaćivao još i veću svotu starosne mirovine od 3.198,25 kuna list 195 spisa za to razdoblje umjesto manjeg iznosa koje je za to razdoblje isplatio 2.779,55 kuna pa je budući nema štete valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku kao neosnovan, stav I izreke ove presude.

21. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja. Na ročištu od 29.1.2025. godine stranke su se na izričit upit suca decidirano suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 10.3.2025. ali je isto rješenjem odgođeno dan 12.03.2025. godine.

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

50. Tuženik koji je uspio u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu je temeljem troškovnika valjalo priznati nagradu za: sastav tužbe od 100 bodova, tbr 7/1 za zastupanje na ročištima od: 11.11.2021., 7.3.2024., 29.1.2024. godine po 100 bodova za svako to ročište Tbr 9/1, a za ročište od 9.9.2021. godine koje je odgođeno 25% ili 25 bodova tbr. 9/3, te za sastav podnesaka od 25.1.2024. i 1.8.2024.godine po 100 bodova za svaki taj podnesak Tbr 8/1 ili ukupno 625 bodova ili 1.250,00 eura (1 bod = 2,00 eura tbr. 48 st. 3 u svezi s tbr. 50 Tarife) uz pdv od daljnjih 25% ili 312,50 eura, zbrojeno po tom osnovu 1.562,50 eura koji iznos parničnog troška je tužitelj koji je izgubio ovu parnicu dužan isplatiti tuženiku, stav II izreke ove presude.

51. Sukladno prethodno obrazloženom valjalo je odbiti tužitelja prema tuženiku u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, te tuženika prema tužitelju preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku II izreke ove presude, kao neosnovane, stav III izreke ove presude.

52. Sukladno članku 155 ZPP-a tuženiku nije prizna parnični trošak za ročište od 9.9.2021. godine po tbr. 9/1 već po tbr. 9/3 budući je isto bilo odgođeno.

U Puli, 12. ožujka 2025.

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i svaku od stranaka u postupku, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dna:

l. Tužitelju

2. Tuženiku po pun.