Poslovni broj: Usž-823/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković , predsjednice vijeća , Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja BHiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Strniščak , odvjetnik u Čakovcu , Josipa Jelačića 22b , OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske , Zagreb , Donje Svetice 38 , OIB: 49508397045 , radi priznanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Usl-1005/2023-10 od 9. siječnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us l-1005/2023-10 od 9. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske , klasa:

UP/II-602-05/22-01/00017, urbroj: 533-04-22-0002 od 7. lipnja 2022. i rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje , klasa: UP/I-602-06/22-01/0334 , urbroj:

355-03-01/16-22-0003 od 17. ožujka 2022. (točka I. izreke), te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Osporenim rješenjem tuženika , klasa: UP/II-602-05/22-01/00017 , urbroj: 533-04-22-0002 od 7. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje , klasa: UP/I-602-06/22-01/0334 , urbroj: 355-03-01/16-22-0003 od 17. ožujka 2022.

1.2. Naprijed navedenim rješenjem prvostupanjskog tijela određeno je kako se tužitelju ne priznaje inozemna visokoškolska kvalifikacija, Profesor razredne nastave koju je, 14. srpnja 2018., izdala institucija Internacionalni univerzitet Brčko distrikt, Bosne i Hercegovine, za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe Zakona o visokom obrazovanju u Brčko distriktu BiH. U tom se smislu poziva na odredbu članka 161. stavak 4. naprijed navedenog Zakona, koji propisuje da početna akreditacija važi sve do rješavanja po zahtjevu za licencu i akreditaciju. Također ističe da Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete BiH nije jedina mjerodavna institucija za izdavanje akreditacija. Mišljenja je da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir dopis, broj predmeta: 37-000160/22, broj akta: 07-1246ZB- 001/22 od 3. ožujka 2022., iz kojeg proizlazi da je Internacionalnom univerzitetu Brčko distrikt izdana licenca i početna akreditacija pod brojem predmeta: UP-I-37- 000004/12, broj akta: 0285RG-001/12 od 11. siječnja 2012. Također, ukazuje na potvrdu broj: I-01-06/22 od 6. travnja 2022., iz koje proizlazi da je njegovo obrazovanje provedeno sukladno programu koji zadovoljava sve stručne standarde. Traži priznanje statusa prvostupnika na temelju ostvarenih ECTS bodova, jer smatra da je prvostupanjski sud propustio ispitati sve relevantne činjenice i okolnosti važne za donošenje zakonite odluke, posebno jer nije zatraženo očitovanje nadležnih tijela BiH. Navodi da je time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka. Mišljenja je da je sud propustio ocijeniti naprijed navedene dokaze te da presuda ne sadrži obrazloženje o odlučnim činjenicama čime je povrijeđeno načelo kontradiktornosti. Predlaže Sudu usvojiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi kako u odnosu na tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za priznanje inozemne visokoškolske kvalifikacije te da tužitelj ponavlja iste navode kao i u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku. Tvrdi da je Internacionalni univerzitet Brčko distrikt, Brčko, BiH, započeo s radom na temelju rješenja o ispunjenju uvjeta i početku rada, od 11. siječnja 2012., što je predstavljalo prvu akreditaciju koja je, međutim, prestala važiti 11. siječnja 2014. Napominje da je predmetna institucija tek rješenjem o upisu u institucije u državni registar, od 16. veljače 2022., dobila akreditaciju za period od 2. veljače 2022. do 2. veljače 2026.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom presudom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, a niti postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno tvrdnji tužitelja, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud izložio sve odlučne činjenice koje proizlaze iz dokaza u spisu, izložio sve relevantne propise i naveo razumne i dostatne razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, te je pri tome odgovorio na sve tužbene navode čime je postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a. Također valja reći da, vodeći se načelom učinkovitosti (članak 8. ZUS-a), sud nije vezan dokaznim prijedlozima (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio. Tužitelj, isto tako, pogrešno tvrdi da mu je povrijeđeno načelo kontradiktornosti, jer mu je dana mogućnost izjašnjavanja. Naime, tužitelj se putem punomoćnika podneskom od 27. svibnja 2024. suglasio da se upravni spor riješi bez rasprave, a isto je učinio i tuženik podneskom od 26. lipnja 2024. Stoga je prvostupanjski sud valjano odlučio riješiti upravni spor bez održavanja rasprave.

7. Odredbom članka 2. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 158/03., 198/03., 138/06., 124/09. i 45/11., dalje: Zakon o priznavanju) propisano je da priznavanje podrazumijeva formalno potvrđivanje vrijednosti inozemne obrazovne kvalifikacije, odnosno razdoblja obrazovanja, koje je izdalo nadležno tijelo u svrhu pristupa obrazovanju ili zapošljavanju.

7.1. Odredbom članka IV. Kriterija za vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija klasa: 602-06/08-01/52, urbroj: 335-05-08-01, od 9. travnja 2008., koje je donijela Agencija za znanost i visoko obrazovanje (dalje: Kriteriji), propisano je da se u vrednovanju inozemne visokoškolske kvalifikacije uzima u obzir obilježje visokog učilišta na kojem je kvalifikacija stečena, odnosno akreditacija visokog učilišta i studijskog programa.

7.2. U nastavku odredbe članka IV. Kriterija propisano je da akreditacija podrazumijeva da nadležno akreditacijsko tijelo matične države priznaje visoko učilište kao dio svog visokoobrazovnog sustava.

7.3. Odredbom članka 49. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj: 59/07. i 59/09.) propisano je da je Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete (dalje: HEA) nadležna, između ostalog, za: postupak i rješenje o akreditaciji i licenciranju visokoškolskih ustanova koje donose ministarstvo Republike Srpske, kantonalna ministarstva i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine te za vođenje državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova.

7.4. Odredbom članka 53. stavka 1. Okvirnog zakona propisano je da je akreditirana visokoškolska ustanova ovlaštena dodjeljivati akademske stupnjeve i diplome navedene u njezinom uvjerenju o akreditaciji, dok je odredbom članka 54. istog Zakona propisano da će nadležna državna tijela, te druga tijela i organizacije u Bosni i Hercegovini, u svrhu zaposlenja ili javne funkcije, priznavati samo one akademske stupnjeve i diplome koje izdaju akreditirane visokoškolske ustanove.

7.5. Odredbom članka 61. Okvirnog zakona propisano je da postojeće visokoškolske ustanove stupanjem na snagu ovoga Zakona dobivaju privremenu akreditaciju od nadležne institucije. Privremenom akreditacijom određuje se rok u kojem će se obaviti akreditiranje svakog pojedinog programa što se izučava na tim visokoškolskim ustanovama, a sve u skladu s kriterijima i procedurama za akreditiranje i standardima. Akreditacija visokoškolskih ustanova obavit će se u razdoblju od najviše dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

7.6. Odredbom članka 63. Okvirnog zakona propisano je da će se zakoni Republike Srpske i kantonalni zakoni u području visokog obrazovanja uskladiti s odredbama ovoga Zakona u razdoblju od šest mjeseci nakon njegovog stupanja na snagu.

8. Slijedom iznijetog, Okvirni je zakon temeljni zakon u području visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini te svi ostali zakoni Republike Srpske i kantonalni zakoni u području visokog obrazovanja moraju biti usklađeni s njegovim odredbama.

8.1. Također, s obzirom na navedene materijalne odredbe Okvirnog zakona, i budući da tužitelj ničim nije dao osnovu za suprotni zaključak, nesporno proizlazi kako je HEA jedino nadležno akreditacijsko tijelo matične države Bosne i Hercegovine u smislu odredbe članka IV. Kriterija. Uostalom, takvo je pravno shvaćanje zauzeo ovaj Sud u nizu svojih odluka (npr. tako u odluci: Usž-3305/19-2 od 15. svibnja 2020.).

9. Uvidom u spis predmeta koji je dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je Internacionalni univerzitet u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine upisan u Državni registar akreditiranih visokoškolskih ustanova Bosne i Hercegovine od 2. veljače 2022. do 2. veljače 2026. po rješenju HEA broj: 05-33-1-167-46/19 od 16. veljače 2022. (vidljivo i iz javno objavljene Liste akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini na mrežnim stranicama www.hea.gov.ba). Također proizlazi i da je predmetna institucija podnijela zahtjev za akreditaciju 26. studenog 2018. Dakle, nakon što je tužitelj stekao inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju 14. srpnja 2018.

9.1. Imajući na umu smisao i svrhu postupka priznavanja sukladno odredbama Zakona o priznavanju, budući da je inozemna visokoškolska kvalifikacija tužitelja stečena na visokom učilištu koje nije akreditirano, upravna tijela i prvostupanjski sud osnovano su zaključili da se stečena visokoškolska kvalifikacija tužitelja ne može smatrati javnom ispravom koja se u postupku priznavanja formalno potvrđuje. Sukladno navedenom, inozemna visokoškolska kvalifikacija (uključujući i ECTS bodovi) koju je tužitelj stekao na Internacionalnom univerzitetu Brčko distrikta nije formalno valjana jer, prema propisima zemlje iz koje dolazi, da bi bila priznata javna isprava, treba biti stečena završetkom akreditiranog studijskog programa, a što ovdje nije slučaj.

10. Kraj takvog stanja stvari, nije osnovano pozivanje nastavnika na Zakon o visokom obrazovanju u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine budući da je Okvirni zakon temeljni zakon u Bosni i Hercegovini u području visokog obrazovanja, dok svi ostali zakoni, uključujući one pojedine entitete, moraju biti usklađeni s njegovim odredbama. Također, iako tužitelj ističe da je postojala potreba tražiti dodatno očitovanje nadležnih tijela Bosne i Hercegovine , važno je naglasiti da je upravni postupak pokrenut na zahtjev tužitelja koji je imao mogućnost obratiti se istim tim tijelima, što ipak, nije učinio.

10.1. Slijedom iznijetog, tužitelj ničim nije dokazao da je Internacionalni univerzitet Brčko distrikt imao valjanu akreditaciju u srpnju 2018. godine (kada je tužitelj stekao inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju).

11. Kako se, prema ocjeni ovog Suda , presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilnom iu potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba upravnog spora to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).

12. Na temelju odredbe članka 147. stavka 4. ZUS-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog postupka jer isti nije uspio troškova sa žalbom (točka II. izreke).

U Zagrebu , 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković