REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2794/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika OPĆINA DUGOPOLJE, OIB 57240842564, Dugopolje, Trg Franje Tuđmana 1, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, Ruđera Boškovića 21, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-374/2019-35 od 4. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-374/2019-35 od 4. svibnja 2023. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točci I. utvrdio da je tužiteljica Republika Hrvatska, OIB 52634238587, vlasnik za cijelo nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dok je u točci II. izreke odlučio o naknadi troškova postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je sud utvrdio da su nekretnine predmetnog spora postale vlasništvo Republike Hrvatske temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama iz 1990. godine jer su sporne nekretnine bile dio šumskogospodarske osnove te su ex lege (po sili zakona) postale vlasništvo države, neovisno o kasnijim upisima.
3. Protiv ove presude je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja navodeći da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama te predlaže da ovaj sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu tako da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno da usvoji žalbu, ukine pobijanu presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, kao i da obveže tužitelja na naknadu troška parničnog postupka.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti i traži naknadu troškova odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Navodima svoje žalbe tuženik kao žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
9. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da je sud prvog stupnja proveo opsežan dokazni postupak, uključujući pregled zemljišnih knjiga, mišljenja vještaka i sudsku praksu, te zaključio da su nekretnine bile u šumskomospodarskom području na dan 16. listopada 1990., što je ključni moment za stjecanje vlasništva države. Naime osnov stjecanja prava vlasništva Republike Hrvatske svih nekretnina u ovoj pravnoj stvari je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990., a čijom odredbom članka 6. je propisano da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske (članak 16. stavak 1. Zakona o šumama).
10. Sporna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s površinom od 1446793 m2 na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. bila je u društvenom vlasništvu i nalazila se u šumsko- gospodarskoj osnovi, te je stoga ista temeljem zakona postala vlasništvo Republike Hrvatske i to stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. Čestice koje su predmet ovog postupka nastale su parcelacijom osnovne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazila u šumsko- gospodarskoj osnovi i to nakon 16. listopada 1990., odnosno nakon što je Republika Hrvatska stekla prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čime su iste također postale vlasništvo Republike Hrvatske.
11. Članak 16. Zakona o šumama propisuje da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Dakle, šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome je li se nalazilo unutar ili izvan granica građevinskog područja, sukladno odredbi čl. 4. i 16. Zakona o šumama danom stupanja na snagu navedenog zakona postalo je vlasništvo Republike Hrvatske. Stoga, kako su nekretnine koje su predmet ovog postupka danom stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. postale vlasništvo Republike Hrvatske, tuženik nije mogao steći pravo vlasništva tih nekretnina. Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi, koji je donesen 1992. godine, nije se mogao mijenjati vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta, te niti jednom odredbom tog zakona nije određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog područja postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi (isto i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev-450/11-2).
12. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelj nije ni obrazložio detaljno razloge zbog kojih je izjavio žalbu.
14. Zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen jer predmetna radnja nije bila potrebna za uspjeh u postupku.
15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.
Zagreb, 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
