Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-131/2025-3 (prije P-460/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari 1. tužiteljice UG, [adresa] i 2. tužiteljice UGK, [adresa], kao pravnih slijednica pokojne JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravne slijednice pokojnog ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa odvjetnica Dinka Dobrović Legović, Karlovac, Domobranska 31, protiv tuženika BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnica Irena Blauhorn, Karlovac, Tuškanova 10, radi poništenja kupoprodajnog ugovora, nakon glavne javne rasprave zaključene 30. siječnja 2025. u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnica, po objavi 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije nastao, odnosno da je nepostojeći Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 20. 12. 2011. između prednika tužitelja ZG i tuženika BG koji se odnosi na kupoprodaju nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], oranica Donja dolina od 1047 čhv.

II. Nalaže se uspostava ranijeg zamljišnoknjižnog stanja brisanjem tuženika kao vlasnika i ponovnim upisom pokojnog ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], oranica Donja dolina od 1047 čhv.

III. Nalaže tuženiku da tužiteljicama naknadi parnični trošak u iznosu od 1.332,14 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 12. 3. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja

Poslovni broj: P-131/2025-3 (prije P-460/2022)

banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ZG u tužbi navodi da je bio suvlasnik u ¾ i ¼ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji se sastoje od kčbr. [katastarska čestica] oranica Dolina donja od 1047 čhv. Tužitelj je obećao tuženiku da će mu dati dio navedene parcele i to 25 m dužine i 20 m širine kako bi isti proširio svoj vrt, a nikako nije imao namjeru mu dati cijelu parcelu. Tuženik je u svezi s dogovorom pozvao tužitelja na potpis ugovora, ali tužitelju nije bilo poznato o kakvom se ugovoru radi već je isti potpisao ugovor misleći da je isti sačinjen prema dogovoru. Tužitelj je tek u proljeće 2012. kada je tuženik izorao cijelu kčbr. [katastarska čestica] saznao da je tuženik s njim sačinio kupoprodajni ugovor 20. 12. 2011. kojim je na sebe prenio cijelu kčbr. [katastarska čestica] oranica Dolina donja od 1047 čhv. Tužitelj nikada od tuženika nije primio kupoprodajnu cijenu jer je dogovor bio da će mu pokloniti dio navedene nekretnine.

2. Tužitelj nije pristao na prodaju cijele nekretnine. Tuženik je iskoristio stanje i visoku životnu dob tužitelja i odveo ga na potpisivanje ugovora ne predočivši mu sadržaj ugovora ni o kakvom se ugovoru radi. Ponašanjem tuženika tužitelj je doveden u zabludu, te je potpisivanjem ugovora o čijem sadržaju nije imao saznanja sebi nanio štetu jer više nije vlasnik svoje nekretnine, a to nije bila njegova volja pri potpisu ugovora.

3. Tužitelj predlaže da sud donese slijedeću presudu:

"I.Ništetan je kupoprodajni ugovor sklopljen 20. 11. 2011. između tužitelja TG iz [adresa] kao prodavatelja i DG iz [adresa] 12, predmet koga je nekretnina upisana u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica Donja dolina od 1047 čhv. što je tuženik BG dužan priznati i dozvoliti da se u zemljišnim knjigama temeljem ove presude izvrši upis vlasništva na nekretninama iz zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja.

II.Tuženiku se nalaže da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama prema uredbi o stopi zateznih kamata tekućim od dana donošenja presude pa do isplate."

4. Tužitelj je prvotno preinačio tužbu podneskom od 7. 11. 2013., poziva se na pobojnost predmetnog kupoprodajnog ugovora, te precizira tužbeni zahtjev na poništenje predmetnog ugovora i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe ugovora.

5. Nakon što je tuženik prigovorio zastari podnošenja preinačene tužbe na pobojnost, tužitelj je ponovno preinačio tužbu podneskom od 16. 5. 2018. na način da zahtijeva da sud utvrdi da nije nastao, odnosno da je nepostojeći predmetni ugovor te zahtijeva uspostavu ranijeg zk. stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora, pozivajući se na nesporazum, što zapravo predstavlja razlog

Poslovni broj: P-131/2025-3 (prije P-460/2022)

ništetnosti. Tužitelj postavlja i alternativni tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi da je predmetni ugovor ništetan te zahtijeva uspostavu ranijeg zk. stanja

kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora, pri čemu smatra da se radi o prividnom (simuliranom) ugovoru. Toj preinaci tuženik se protivio. Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: Gž-1124/2018-2 od 24. 6. 2019. preinačeno je rješenje Općinskog suda u Karlovcu od 3. 10. 2018. kojim sud nije dopustio preinaku tužbe na način da se dopušta preinaka tužbe od 16. 5. 2018.

6. Dakle, u preinačenoj tužbi tužitelj osporava da bi dogovor između prednika tužitelja i tuženika bilo darovanje odnosno prodaja cijele nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica]. U konkretnom slučaju između stranaka je postojao nesporazum o bitnom sastojku ugovora u smislu odredbe 282. ZOO-a pa ugovor nije niti nastao. Naime, prednik tužitelja bio je u uvjerenju da je predmet darovanja odnosno kupoprodaje dio navedene nekretnine i to cca. u širini 5 metara sjevernog dijela nekretnine prednika tužitelja i cca. 25 metara u dužini istočnog dijela nekretnine prednika tužitelja, te cca. 5 metara u širini istočnog dijela nekretnine prednika tužitelja i cca. 20 metara u dužini južnog dijela nekretnine prednika tužitelja. Dakle, volja prednika tužitelja bila je darovati tuženiku dio svoje parcele i to gore opisani dio svoje parcele koji se nalazi uz parcelu tuženika da bi tuženik proširio svoj vrt, dok je tuženik smatrao da je predmet darovanja odnosno prodaje bila cijela nekretnina prednika tužitelja. Valja uzeti u obzir činjenicu da je prednik tužitelja bio osoba poodmakle životne dobi u trenutku potpisivanja ugovora s tuženikom, da prednik tuženika nije prije potpisivanja predmetnog ugovora i prije ovjere potpisa detaljno pročitao tekst toga ugovora, već ga je, i to bez naočala, samo letimično pogledao.

7. Prema odredbi čl. 282. ZOO kada strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje. Dakle, očito je da se u korektnom slučaju radilo o nesporazumu, obzirom je postojao nesvjesni nesklad u očitovanju volje obiju ugovornih strana, jer su prednik tužitelja i tuženik smatrali da su se usuglasili o bitnim sastojcima ugovora u smislu odredbe čl. 282. ZOO, međutim u stvarnosti takva suglasnost nije postojala. Obzirom je između prednika tužitelja i tuženika došlo do nesporazuma, to tužitelj predlaže da sud donese sljedeću presudu:

"Utvrđuje se da nije nastao, odnosno da je nepostojeći Ugovor o kupoprodaji nekretnine, sklopljen dana 20.12.2011.godine između prednika tužitelja ZG i tuženika BG koji se odnosi na kupoprodaju nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], oranica Donja dolina od 1047 čhv. Nalaže se uspostava ranijeg zamljišnoknjižnog stanja brisanjem tuženika kao vlasnika i ponovnim upisom pok. ZG na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], oranica Donja dolina od 1047 čhv, te se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku 15 dana."

8. Ako bi sud našao da nije osnovan istaknuti zahtjev za utvrđenje da nije nastao ugovor o kupoprodaji nekretnine, sklopljen dana 20.12.2011.godine između prednika tužitelja ZG i tuženika BG koji se odnosi na kupoprodaju nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], oranica Donja dolina od 1047

Poslovni broj: P-131/2025-3 (prije P-460/2022)

čhv, tužitelj ističe zahtjev za utvrđenje gore navedenog ugovora ništetnim, s prijedlogom da se onda taj zahtjev prihvati.

9. Obzirom su prednik tužitelja i tuženik sklopili prividan (simulirani) ugovor o kupoprodaji, to tužitelj po osnovi članka 285. ZOO-a predlaže da sud donese sljedeću presudu:

"Ništetan je Ugovor o kupoprodaji nekretnine, sklopljen dana 20.12.2011.godine između prednika tužitelja ZG i tuženika BG koji se odnosi na kupoprodaju nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], oranica Donja dolina od 1047 čhv.

Nalaže se uspostava ranijeg zamljišnoknjižnog stanja brisanjem tuženika kao vlasnika i ponovnim upisom pok. ZG na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], oranica Donja dolina od 1047 čhv, te se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku 15 dana."

10. U vezi istaknutog zahtjeva tužitelj navodi da je nesporno je da su prednik tužitelja i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina 20.12.2011.godine. Također, istina je da su i prednik tužitelja i tuženik znali da umjesto darovnog ugovora, sklapaju kupoprodajni ugovor. Naime, tuženik je inzistirao na sklapanju kupoprodajnog ugovora jer je smatrao da će prednik tužitelja ili treće osobe teže osporiti postojanje kupoprodajnog ugovora kao dvostranoobveznog ugovora od darovnog ugovora. Tome u prilog govori i činjenica da tuženik nikada predniku tužitelja nije isplatio kupoprodajnu cijenu navedenu u ugovoru, niti ju je prednik tužitelja ikada tražio putem suda ili na drugi način. Isto potvrđuje i sam tuženik u točki 2. odgovora na tužbu kada ističe da je uzdržavao prednika tuženika od trenutka kad je ovome preminula supruga. Dakle, nije životno logično da bi netko uzdržavao primatelja uzdržavanja, a da bi potom pristao da mu primatelj uzdržavanja proda umjesto daruje svoju nekretninu, a kako to tuženik sam tvrdi u odgovoru na tužbu.

11. Tužitelj nadalje navodi da iz navedenog jasno proizlazi da se radi o prividnom (simuliranom) ugovoru kao jednom od razloga ništetnosti. Naime, u konkretnom slučaju radi se o relativnoj simulaciji koja se koristi da prikrije drugi pravni posao. Prividan ugovor nema učinak između ugovornih strana. Kod prividnog (simuliranog) ugovora postoji svjestan nesklad između volje i očitovanja (mana volje), a nastaje kad se ugovorne strane sporazumno i namjerno očituju o sklapanju određenog ugovora da bi se kod trećih osoba izazvao lažan dojam, iako one ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Između ugovornih strana prividan ugovor nema pravnog učinka, ništetan je i s njim se postupa kao da nije niti sklopljen. Bitna pretpostavka za postojanje prividnog ugovora je suglasnost volja ugovornih stranaka o njegovoj prividnosti, odnosno suglasnost o sklapanju nekog drugog ("pravog") ugovora koji taj prividni ugovor prikriva, a što u konkretnom slučaju svakako jest slučaj. Također, za postojanje prividnog ugovora mora postojati svijest - ugovorna volja o stvarnom sklapanju oba ugovora, a pobude iz kojih su ugovori sklopljeni ne utječu na njihovu valjanost (Odluka Ustavnog suda RH br. U-III/2752/2013 od 15. listopada 2015.).

12. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor iznošenja neistinitih tvrdnji u predmetnoj tužbi. Naime, tužitelj iznosi lažne tvrdnje u predmetnoj tužbi gdje

Poslovni broj: P-131/2025-3 (prije P-460/2022)

ističe da se radi o davanju dijela parcele 806/1 u naravi oranica Dolina donja od 1047 čhv., upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a ne cijele katastarske čestice. Zatim, podredno tužitelj ističe da je tek u proljeće 2012. kad je tuženik izorao cijelu kat. česticu, saznao za sačinjenje kupoprodajnog Ugovora. Ovo predstavlja "nonsens". Tužitelj je starije životne dobi, ali pri punoj svijesti i pameti. Bez ikakve privole i prisile, isti je potpisao predmetni kupoprodajni Ugovor te je imao i uvid u sadržaj istoga. Tužitelj, kako se navodi nikad nije zaprimio iznos kupovnine, te je upitno onda zašto je na predmetni kupoprodajni ugovor stavio svoj potpis, što znači da se sa navodima u istom slaže i time daje završni obol svojim potpisom.

13. Tuženik u cijelosti osporava i navode iznijete u točki III tužbe, jer isto ne odgovara pravom stanju stvari, te se radi o zlouporabi povjerenja i dobrih namjera tuženika. Tuženik je imao interni dogovor sa tužiteljem oko njegova uzdržavanja od trenutka kad je tužitelju preminula supruga. Period brige tuženika za tužitelja seže od siječnja 2011. do travnja 2012. Skrb tuženika očitovala se u sljedećim radnjama: svakodnevna dostava kuhanih obroka, cijepanje i slaganje drva, učestala odvožnja osobnim vozilom tuženika na specijalističke preglede/pregledi crijeva, želuca, uha i redovite kontrole u Opću bolnicu Karlovac, uređenje okućnice. Zaključak slijedi: tuženik je kao dobri susjed, svakodnevno skrbio o tužitelju, te sve to činio u dobroj vjeri. Isto je tužitelj slijedom ulaganja tužbe za poništenje kupoprodajnog ugovora itekako zlouporabio. Tuženik se protivi svim navodima narečenim u predmetnoj tužbi, iz razloga što ne vidi spornosti u sklopljenom ugovoru o kupoprodaji i pravnim učincima istog, te ne priznaje njegovu ništetnost. Predlaže da sud tužitelja s njegovom tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije i da dosudi istom iznos parničnih troškova.

14. U dokaznom postupku sud je pročitao kupoprodajni ugovor od 20. 11. 2011. sklopljen između TG kao prodavatelja s jedne strane i DG kao kupca s druge strane, ugovor o doživotnom uzdržavanju od 20. 12. 2012. zaključen između TG kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i JG rođ. TG kao davateljice uzdržavanja s druge strane, Zapisnik Općinskog suda u Karlovcu od 20. travnja 2012. u predmetu poslovni broj: R2-397/2011, izveden je dokaz saslušanjem OG ( na ročištu 11. 2. 2018. saslušana je kao svjedokinja, s time da je na ročištu 30. 1. 2025. izjavila da ju ne treba ponovno saslušavati i da ostaje kod svojeg ranijeg iskaza koji je dala kao svjedokinja), saslušanjem UG (na ročištu 11. 2. 2018. saslušana je kao svjedokinja te ponovno na ročištu 30. 1. 2025. kao stranka)m saslušanjem svjedoka PG, te saslušanjem tuženika BG.

15. Nesporno je među strankama da je dana 20. 11. 2011. sklopljen kupoprodajni ugovor između ZG kao prodavatelja s jedne strane i BG kao kupca s druge strane, predmetom kojeg je kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

16. Nesporno je da su tužiteljice zakonske nasljednice i pravne slijednice pokojne JG, kao zakonske nasljednice i pravne slijednice pokojnog ZG.

Poslovni broj: P-131/2025-3 (prije P-460/2022)

17. Među strankama je sporno da li je između ugovornih strana došlo do nesporazuma prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora od 20. 11. 2011., dakle, da li je ugovor uopće nastao, sve to u smislu odredbe članka 282. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO), podredno da li je predmetni ugovor ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a.

18. Na okolnost da li je između ugovornih strana postojao nesporazum prilikom zaključenja pravnog posla, a nesporazum postoji kad strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, izvedeni su personalni dokazi. Tako svjedok PG, koji nije u rodu sa strankama, iz razgovora sa ZG i tuženikom prilikom susreta u birtiji u [adresa], ima saznanja da su oni "tržili" zemlju, ali ne zna detalje. Poznato mu je da se tuženik prije 30-tak godina kod njega kao zaposlenika u Katastru u Vojniću interesirao za zračnu snimku svoje zemlje, te mu je poznato da tuženik ima vrlo mali plac oko kuće. Što se pak tiče iskaza OG i UG, nećakinja sada pokojnog ZG, iz njihovih neposrednih i sukladnih iskaza radi čega im je sud poklonio vjeru, proizlazi da je namjera tužitelja prilikom sklapanja navedenog ugovora bila tuženiku dati dio sporne parcele i to onaj dio koji se nalazi ispod parcele tuženika u širini od cca 5 metara i dužini od cca 25 metara, kako bi tuženik proširio svoju parcelu. Iz njihovih iskaza proizlazi da je prednik tužiteljica ZG, dana 20. 12. 2011. potpisao ugovor sa tuženikom, vjerujući da je predmet ugovora samo dio kčbr. [katastarska čestica], kao što su i dogovorili, te je odmah nakon potpisivanja tog ugovora imao zakazan termin kod odvjetnice Vučković radi sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju sa svojom sestrom JG, majkom tužiteljica. Toga dana, upravo je tuženik dovezao ZG u grad, obzirom je i inače brinuo o njemu. Nakon što su ZG i tuženik potpisali ugovor, ZG je otišao sa OG i JG kod odvjetnice Vučković jer je imao zakazan termin sastanka. UG ostala je razgovarati sa tuženikom, te je jedina vidjela ugovor koji je ujak ZG netom prije potpisao, i tek je tada saznala da je predmet ugovora o kupoprodaji bila cijela kčbr. [katastarska čestica], a ne kako su ujak i tuženik dogovorili dio te čestice. ZG, OG i JG već su u tom trenutku bili u uredu odvjetnice Vučković. Kada je svjedokinja UG došla za njima u ured odvjetnice Vučković, upitala je ujaka ZG da li zna što je potpisao i kazala mu kako je upravo vidjela da je predmet ugovora bila cijela kčbr. [katastarska čestica], a ne dio kao što su dogovorili. S obzirom da je sve to čula i odvjetnica Vučković, rekla je ZG, da ako je upravo sklopio ugovor u kojem je kao predmet ugovora bila navedena kčbr. [katastarska čestica], da više ne može raspolagati istom nekretninom i u ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

19. Tuženik u žalbi protiv presude ovog suda od 19. 3. 2020. ukazuje da predmetna čestica nije bila predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju koji da je rađen nešto prije nego kupoprodajni ugovor i ako je ta čestica izostavljena onda da je jasno da nije uvrštena u ugovor samo zato što je pokojni ZG znao da ju namjerava prodati tuženiku. Radi se o ugovoru o doživotnom uzdržavanju između ZG i njegove sestre JG koji je sastavila odvjetnica Vučković i radi kojega su se ZG, JG, OG i

Poslovni broj: P-131/2025-3 (prije P-460/2022)

UG i našli s odvjetnicom Vučković u njenom odvjetničkom uredu istoga dana, kad je potpisan sporni kupoprodajni ugovor od 20. 11. 2011. Tuženik je potvrdio da se sa svima njima našao na parkiralištu preko puta ureda odvjetnice Vučković, da je sa ZG bio kod javnog bilježnika, nakon čega su se razišli i dogovorili da se nađu kod ZG u njegovoj kući, nakon što oni sa ZG dovrše svoj ugovor o doživotnom uzdržavanju.

20. Međutim, sud ukazuje da je navedeni ugovor ovjeren kod ovog suda 20. travnja 2012. u predmetu poslovni broj R2-397/2011 što je razvidno iz zapisnik od 20. travnja 2012., a prilikom koje ovjere ugovori ne smiju biti potpisani, već ih ugovorne strane potpisuju pred sucem.

21. Činjenica je da je predmetni kupoprodajni ugovor sastavio tuženik, iako je ZG imao svoju odvjetnicu Mirjanu Vučković koja ga je i zastupala u ovom postupku sve do njegove smrti 30. 11. 2013. te je za njega obavljala sve odvjetničke poslove. Osim stranačkog iskaza tuženik ničim nije dokazao da bi ZG isplatio kupoprodajnu cijenu.

22. Iz svih navedenih utvrđenja, za zaključiti je da je volja prednika tužitelja ZG bila darovati tuženiku dio sporne parcele kako bi tuženik proširio svoju parcelu uz njegovu parcelu, dakle, ZG je bio u uvjerenju da potpisuje ugovor za dio svoje parcele, a ne za cijelu parcelu, u kojem uvjerenju je bio tuženik, stoga bi se radilo o nesporazumu ugovornih strana prilikom sklapanja pravnog posla u smislu odredbe članka 282. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

23. S obzirom da je sud prihvatio prvotno postavljeni zahtjev to o drugo postavljenom zahtjevu radi utvrđenja ništetnosti navedenog ugovora ne donosi odluku.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP).

25. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćnici odvjetnici dosuđen je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 75 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 150,00 eura (Tbr.7.t.1.), sastavljanje podneska od 7. 11. 2013. – očitovanje na odgovor na tužbu iznos od 150,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 16. 5. 2018. – preinaka tužbe iznos od 37,50 eura (Tbr.8.t.4.), sastavljanje žalbe od 23. 10. 2018. iznos od 75,00 eura (Tbr.10.t.5.), zastupanje na ročištu 3. 5. 2018. iznos od 150,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 29. 3. 2018. iznos od 75,00 eura (Tbr.9.t.2.), zastupanje na ročištu 26. 11. 2019. iznos od 75,00 eura (Tbr.9.t.2.), zastupanje na ročištu 11. 2. 2020. iznos od 150,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 1. 3. 2023. – očitovanje na podnesak tuženika od 27. 11. 2022. iznos od 75,00 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanje na ročištu 9. 3. 2023. iznos od 75,00 eura (Tbr.9.t.2.), zastupanje na ročištu 30. 1. 2025.

Poslovni broj: P-131/2025-3 (prije P-460/2022)

iznos od 150,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu presude iznos od 75,00 eura (Tbr.9.t.3.), ukupno 1.237,50 eura. Trošak za zastupanje više osoba po Tbr.40. Tarife tužiteljima pripada jedino za ročište 30. 1. 2025. jer je do nastavka postupka odvjetnica zastupala samo jednog tužitelja, dakle, tom iznosu treba dodati još 15,00 eura što daje iznos od 1.252,50 eura. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu koji iznosi 39,82 eura iako je tužitelj platio i dodatni iznos od 13,27 eura za rješenje o sudskoj pristojbi, ali kako se radi o trošku prouzročenom propustom tužitelja da pravovremeno plati sudsku pristojbu, taj trošak nije opravdan. Tužitelju je dosuđen i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 39,82 eura. Stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.332,14 eura. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 12. ožujka 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Dinka Dobrović Legović, Karlovac, Domobranska 31

2. Irena Blauhorn, Karlovac, Tuškanova 10