Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-16/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca, Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te, Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Švecu odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog društva Damir Švec i ZO iz [adresa], protiv tuženika AB, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku ĐO, dipl. iur. kod tuženika, radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-946/2024-40 od 16. prosinca 2024., u sjednici održanoj dana 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika AB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-946/2024-40 od 16. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika AB, [adresa], broj: 188/2021 od 30. prosinca 2021., kojom je tuženik u svojstvu poslodavca dao tužitelju MO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], u svojstvu radnika, redoviti otkaz Ugovora o radu, koji je između stranaka zaključen na neodređeno vrijeme, pod posl. brojem: 943/18 od 20.08.2018. za obavljanje poslova radnog mjesta poslovođe skladišta rezervnih dijelova, općeg i potrošnog materijala i SZOOS u Centralnom skladištu Zagreb, Služba za skladišno materijalno poslovanje, Financije, računovodstvo i kontroling.

II Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao poslovođe skladišta rezervnih dijelova, općeg i potrošnog materijala i SZOOS u Centralnom skladištu Zagreb, Služba za skladišno materijalno poslovanje, Financije, računovodstvo i kontroling, ili na druge poslove koji odgovaraju tužiteljevoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove jednokratne naknade u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da drugostupanjski sud prihvati žalbu kao osnovanu i preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP), a na koju ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke tuženika broj:

188/2021 od 30. prosinca 2021., kojom je tuženik u svojstvu poslodavca dao tužitelju u svojstvu radnika, redoviti otkaz Ugovora o radu, koji je između stranaka zaključen na neodređeno vrijeme, pod posl. brojem: 943/18 od 20. kolovoza 2018. te zahtjev radi vraćanja na posao.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj radnik tuženika temeljem Ugovora o radu broj: 943/18 od 20. kolovoza 2018 bio zaposlen na radnom mjestu poslovođe skladišta rezervnih dijelova, općeg i potrošnog materijala i SZOOS u Centralnom skladištu Zagreb, Služba za skladišno materijalno poslovanje, Financije, računovodstvo i kontroling te da je Odlukom tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu broj: 188/2021 od 30. prosinca 2021. tužitelju prestao radni odnos.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da se sukladno „načelu povoljnijeg prava za radnika“ u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe važećeg Kolektivnog ugovora sindikata AB od 31. siječnja 2019. – dalje- KU/19 i to čl. 191. st. 2. u vezi čl. 1. st. 3. KU/19, tj. odredbe Uredbe Vijeća (EEZ, EURATOM) br. 1182/71 od 03. lipnja 1971. (čl. 3. toč. 4. stavka 1. u vezi čl. 2. toč. 2.) u kojima je jasno navedeno da se neradnim danom smatraju subota i nedjelja.

8.1. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju rok za podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava sa subote morao produžiti na prvi slijedeći radni dan, a to je ponedjeljak, odnosno na dan 24. siječnja 2022., što znači da je tužitelj u zakonom propisanom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava kao i predmetnu tužbu te je sukladno odredbi čl. 115. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZR) te čl. 78. KU HŽ, utvrdio kako ne postoje pravno relevantne činjenice zbog kojih bi bio opravdan otkaz ugovora o radu tužitelju temeljem skrivljenog ponašanja radnika.

9. Neutemeljeno žalitelj navodi kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer da je odredba KU-a na koju se poziva prvostupanjski sud neprimjenjiva u ovom konkretnom slučaju za primjenu pojma "neradni dan" jer se u ovom konkretnom slučaju ne primjenjuje "najpovoljnije pravo", već je trebalo primjeniti odredbu čl. čl. 126. ZR, u svezi s čl. 300. ZOO.

9.1. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja, kada nije sporno da je tužitelj predmetnu Odluku o otkazu od 30. prosinca 2021. zaprimio dana 7. siječnja 2022. (petak) te da bi rok od 15 dana pao na dan 22. siječnja 2022. (subota), s tim što je tužitelj dana 24. siječnja 2022. (ponedjeljak) podnio zahtjev za zaštitu prava, očito se držeći odredbi KU, to je i po mišljenju ovog suda, valjalo primijeniti povoljnije pravo za tužitelja kao radnika, a to je upravo predmetni KU/19 koji je na snazi od 2019. Kada se govori o neusklađenosti kolektivnih ugovora sa zakonom o radu, tada se misli na neusklađenost onih odredbi koje bi bile otegotne za radnike, a ne odredbe koje su povoljnije za radnike, što je ovdje slučaj.

10. Isto tako, valja reći da je odredbom čl. 96. st. 2. i 3. KU/19 propisano da ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostave ne udovolji Zahtjevu za zaštitu prava radnika iz dijela I KU (kojoj grupi radnika pripada tužitelj), radnik može pokrenuti postupak mirenja u daljnjem roku od 15 dana, na način da obavijesti jednog od miritelja s liste miritelja, koju u svakoj organizacionoj jedinici utvrde poslodavac i radničko vijeće ili sindikat. Budući iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj tražio u svom Zahtjevu za zaštitu prava da tuženik postupi u skladu s citiranom odredbom KU/19, međutim tuženik očito nije sačinio listu miritelja, a kako je to propisano čl. 96. st. 6. KU/19, na taj način je tužitelju uskratio mogućnost na ostvarivanje zaštite njegovih prava, koje je sam tuženik i propisao, ali ih nije proveo u praksi, taj propust poslodavca ne može ići na štetu tužitelja kao radnika.

10.1. Stoga, kako je tuženik zahtjev za zaštitu prava zaprimio 27. siječnja 2022. (dostavnica list spisa 16) te u daljnjem roku od 15 dana nije udovoljio navedenom zahtjevu, nakon čega radnik ima mogućnost pokretanja postupka mirenja u daljnjem roku od 15 dana, a tek po isteku i tog roka, tužba se mora podnijeti u roku od 15 dana, to jasno proizlazi da je tužitelj predmetnu tužbu podnio u roku i to dana 25. veljače 2022.

11. Pored toga, neutemeljeno žalitelj navodi da tužiteljevo odbijanje preuzimanja uputnice temeljem koje se tužitelj upućuje na zdravstveni pregled radi utvrđivanja sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta na koji ga je tuženik, obzirom na potrebe posla kao i zbog toga što je tužitelj bio privremeno nesposoban za obavljanje poslova radnog mjesta iz svog ugovora o radu namjeravao privremeno rasporediti, nedvojbeno predstavlja povredu radne obveze.

11.1. Naime, ovaj sud je mišljenja da iz spisa predmeta jasno proizlazi u svezi liječničkog pregleda, da je tužitelj imao važeće Liječničko uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti od 29. listopada 2021. u kojem je navedeno da slijedeću provjeru mora obaviti najkasnije do 28. travnja 2022., pa se prethodni navodi o preuzimanju uputnice za liječnički pregled ukazuju u cijelosti neosnovani, tim više što je evidentno da tužitelj sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada, uredno provjerava svoju zdravstvenu sposobnost, zdravstveno stanje ili psihičke sposobnosti za poslove s posebnim uvjetima rada, u predviđenom vremenskom kontinuitetu.

12. Nadalje, što se tiče testiranja na COVID, među strankama je nesporno kako je tužitelj posjedovao potvrdu o testiranju na SARS COVID 19 i to za dan kada je došao na posao, kao i potvrdu od dva dana prije, uz napomenu da su odluke stožera Civilne zaštite inače usmjerene na zaštitu javnog interesa i to zdravlja stanovništva, a tužitelj je sukladno navedenom obavio testiranje, slijedom čega nije točan ni navod iz Odluke o otkazu kako isti nije poštivao ove odredbe. Činjenica što poslodavac nije imao, niti je mogao imati uvid u ispunjenje obveze svoga radnika, obzirom da se neposredno nadređeni poslovođa, kojemu su potvrde trebale biti predočene, zaključao u svoj ured i namjerno izbjegavao kontakt sa tužiteljem, nije opravdani razlog za donošenje predmetne Odluke, tim više što ju poslodavac povezuje s incidentom od prije dvije godine, a koji nije u uzročno posljedičnom odnosu sa dolaskom tužitelja na posao u studenom 2021.

13. Slijedom iznesenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Zadar, 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica