REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb-Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-119/2024-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, u pravnoj stvari tužitelja KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Alek Konić, odvjetnik u OD Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri iz Zagreba, protiv tuženika 24 sata d.o.o. iz Zagreba, Oreškovićeva 6H, OIB: 78093047651, kojeg zastupa Hrvoje Ladan, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. veljače 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, PI, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika, odvjetnice Zrinke Bojanić, dana 12. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 9.290,60 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. prosinca 2019. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove ovoga postupka u iznosu od 750,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su 14. listopada 2019. na portalu 24sata.hr u tekstu autora LI i DI naslova „Pustio sumnjivce za silovanje: Nije pritvorio ni nasilnike..“, ispod kojeg naslova se navodi „ KI je tijekom ljeta pustio na slobodu i petorku optuženu za brutalno premlaćivanje 40 – godišnjeg K“, iznesene nepotpune i neistinite informacije kojima ga se vrijeđa i koje su njegovom ugledu nanijele nepopravljivu štetu. Ističe da je uz taj tekst objavljena i njegova fotografija. Nadalje, navodi da su nepotpune i neistinite informacije, kao i uvrede, objavljene na istom portalu 23. listopada 2019. u tekstu II naslova „Zbog svih kćeri...Ne smijemo stajati sa strane“. Smatra da je u navedenim člancima javnosti predočena iskrivljena i nepotpuna slika predmeta u kojem je odlučivao kao sudac Županijskog suda u Zadru i da je time javnost dovedena u zabludu na način da se može shvatiti kako on štiti silovatelje i nasilnike te da svoj posao obavlja na nestručan i nemoralan način. Ističe da se u spornim člancima navode netočne informacije o grupnom silovanju u šest navrata i da se samo jedan od osumnjičenika teretio za silovanje, dok su se ostali teretili za blaža kaznena djela protiv spolne slobode. Također, ističe da je u tom predmetu tuženicima odredio mjere opreza i da je njegova odluka potvrđena i osnažena odlukom Ustavnog suda broj U- III-4424/19 od 13. studenog 2019. Navodi kako se u prvom od citiranih tekstova iznose neistinite informacije o njegovom radu u predmetima BI, petorice osumnjičenika za ozljeđivanje četrdesetogodišnjaka i u predmetu MI, optuženog za kazneno djelo zlouporabe droga. Tvrdi kako su u tom tekstu nabrajaju drugi slučajevi s kojima on nema nikakve veze i s kojim u vezi ga se dodatno difamira navodima u tekstu koji glase „I tako se zatvara morbidni začarani krug na zadarskom sudu. Silovatelji i nasilnici slobodno se kreću gradom. Suci se druže s kontroverznim poduzetnicima.“. U pogledu drugog teksta, tvrdi kako se u njemu ponovno netočno navodi kako je djevojka grupno silovana u šest navrata, a smatra da autor teksta polazi od pogrešne pretpostavke da se u konkretnom slučaju radilo o suđenju i da je krivnja optuženika dokazana. Navodi kako ga se u tom članku etiketira kao osobu koja nema suosjećanja, a da se tekst osvrće i na prijetnje koje su mu upućene, navodeći kako se takvim prijetnjama ne treba čuditi. Tvrdi kako je zbog objavljenih informacija izoliran od okoline, izložen prijetnjama smrću, kamenovan na ulici od strane prosvjednika, te da je bio pod posebnom zaštitom policije, zbog čega mu je ograničena i sloboda. Navodi da je pod izrazitim stresom i u strahu za svoj život i život članova svoje obitelji. Ističe kako živi i radi u manjim sredinama u kojima ga mnogi poznaju, zbog čega su posljedice ovakvih članaka još jače. Nadalje, ističe da su netočne i nepotpune informacije dobile dodatno negativan odjek u masovnim prosvjedima diljem Hrvatske organiziranim od 19. listopada 2019. Naglašava da je ovakvim postupanjem tuženika izvršen pritisak na sudbenu vlast i da je to neprihvatljivo iz perspektive zabrane prenošenja programskih sadržaja koji šire neprijateljstvo i nesnošljivost. Ističe kako mu se autori navedenih članaka nisu obratili prije njegove objave, kao i da nisu pouzdano provjerili točnost objavljenih informacija. Navodi kako se tuženiku 12. studenoga 2019. obratio sa zahtjevima za ispravkom, a da se tuženik na te zahtjeve oglušio. Uslijed svega navedenog smatra da mu je povredom ugleda, časti, dostojanstva i privatnosti osobnog i obiteljskog života prouzrokovana šteta, čiju naknadu potražuje u iznosu od 80.000,00 kn, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi svim navodima iz tužbe kao neosnovanima. Navodi kako nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe. Ističe da tužba nije sastavljena u skladu s odredbama čl. 106. i 186. Zakona o parničnom postupku. Tvrdi da su navodi tužbe paušalni i neosnovani, te im se kao takvima protivi. Ističe da se na sporne informacije neposredno mogu primijeniti odredbe čl. 21. st. 4. Zakona o medijima, a osporava i postojanje štete, te uzročnu vezu. Predlaže odbaciti tužbu, a podredno tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i obvezati tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka.

3. Ovaj sud je presudom poslovni broj Pn-213/19-29 od 23.11.2022. godine prihvatio tužbeni zahtjev, te naložio tuženiku da tužitelju naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti uzrokovane sadržajem spornog članka „Pustio sumnjivce za silovanje: Nije pritvorio nasilnike...“koji je o tužitelju objavio tuženik i to u iznosu od 10.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 17.12.2019. do isplate (toč. I presude), dok je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan za iznos od 70.000,00 kn sa pripadajućom kamatom (toč. II presude).

3.1. Naprijed navedena prvostupanjska presuda je u cijelosti potvrđena i odlukom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-121/2023., a odlukom Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revd 2155/2023-2 od 7.6.2023. godine je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbijen u odnosu na postavljena pitanja (toč. I. odluke VSRH), odnosno odbačen u odnosu na prijedlog u smislu odredbe čl. 385 a st. 2. ZPP-a (toč. II odluke VSRH).

3.2. Međutim, odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj: U-III-4248/2023 od 12.9.2024. usvojena je ustavna tužba tužitelja, te je ukinuta toč. II rješenja Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revd 2155/2023-2 od 7.6.2023., presuda Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-121/2023. i toč. II presude ovog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, kao i odluka o troškovima postupka, te je predmet vraćen u ukinutom (odbijajućem), dijelu ovom sudu na ponovno suđenje.

3.3. Ustavni sud u svojoj odluci u razlozima za ukinuti dio odluke u bitnom navodi da iz osporavanih presuda nije moguće zaključiti jesu li sudovi uzeli u obzir komentare u odnosu na objavljene članke, kao niti odgovornost tuženika za iste, niti se može reći jesu li s potrebnom pažnjom ispitali prirodu i kontekst spornih komentara, kao i je li tuženik poduzeo odgovarajuće mjere na uklanjanju pojedinih komentara, te je li moguće kao alternativnu odgovornost vlasnika portala, utvrditi odgovornost drugih konkretnih osoba za objavljene komentare. Stoga utvrđuje Ustavni sud da sudovi nisu proveli test nužnosti u demokratskom društvu koji bi obuhvatio i komentare na koje je podnositelj odnosno tuženik ukazao još u podnesku od 29.6.2020. godine. Zaključuje nadalje Ustavni sud da osporene presude ne potvrđuju uvjerljivo prijeku društvenu potrebu za davanje prednosti pravnoj zaštiti tuženikovom jamstvu slobode misli i izražavanja misli u djelu koji se odnosi na komentare građana ispod objavljenih članaka pred tužiteljevom pravnom zaštitom štovanja njegovog dostojanstva, te u tom dijelu sudovi nisu ostvarili adekvatnu zaštitu podnositeljevog prava iz čl. 35 Ustava, pa se ne može zaključiti da su sudovi ostvarili pravičnu ravnotežu između suprotstavljenih Ustavom zajamčenih prava tuženika i podnositelja. Stoga Ustavni sud zaključuje da su sudovi povrijedili proceduralnu obvezu ispitivanja odlučnih dokaza i navoda stranaka, te proceduralnu obvezu iznošenja dostatnih relevantnih razloga o postojanju veze između navedenih komentara čitatelja na portalu tuženika i napada na ustavna prava podnositelja zajamčena čl. 35. Ustava, te zaslužuje li podnositelj zbog tih komentara adekvatno obeštećenje u ukupnom kontekstu predmeta, te formi i posljedicama objavljene informacije za koje je Ustavni sud utvrdio da su ih svi sudovi dužni ispitati i obrazložiti u sporovima u kojima se suprotstavljaju pravo pojedinca na ugled i čast zajamčeno čl. 35 Ustava i pravo medija na slobodu izražavanja zajamčeno čl. 387. st. 1. do 3. Ustava.

4. Dakle, predmet ovog ponovljenog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane netočnim informacijama iznesenim u člancima naslova „Pustio sumnjivce za silovanje: Nije pritvorio ni nasilnike..“ i „Zbog svih kćeri...Ne smijemo stajati sa strane“, kao i komentarima uz članak od 14.10.2019. na Facebook stranici tuženika .

4.1. Sud u ovoj fazi postupka odlučuje o zahtjevu tužitelja za naknadom štete u iznosu od 9.290,60 eura, što je protuvrijednost iznosa od 70.000,00 kn prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro =7,534560 kn (koliko iznosi odbijajući dio iz presude ovog suda Pn-213/19-29 od 23.11.2022. godine.

5. U ponovljenom dokaznom postupku sud je ponovno pročitao članak naslova „Pustio sumnjivce za silovanje: Nije pritvorio ni nasilnike..“ (list 8-11 spisa), zahtjeve za ispravak informacija s punomoći i povratnicom (list 12-15 i 18-19), podatke agencije Gemius Audience s podacima čitanosti portala (list 16-17), članak naslova „Zbog svih kćeri...Ne smijemo stajati sa strane“ (list 20-23), potvrde o slanju pošiljke (list 34-35), dopis Županijskog suda u Zadru PU Zadar od 14. listopada 2019. (list 36), dopis tužitelja predsjedniku Županijskog suda u Zadru (list 37-38), službenu bilješku zapisničarke Matee Klanac od 15. listopada 2019. (list 39), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja (list 46-47), odluku sudačkog vijeća Županijskog suda u Zadru od 20. rujna 2018. o ocjeni obavljanja sudačke dužnosti (list 48-49), Facebook komentare na sporne članke (list 51-55), odluku sudačkog vijeća Županijskog suda u Zadru od 1. listopada 2015. o ocjeni obavljanja sudačke dužnosti (list 57-58), rješenje predsjednika Županijskog suda u Zadru o ispunjenju sudačke dužnosti od 26. ožujka 2020. (list 59-60), prijedlog za određivanje istražnog zatvora broj KMP-DO-13/2019 od 12. listopada 2019. (list 71-73), zapisnik o održavanju ročišta povodom odlučivanja o istražnom zatvoru od 12. listopada 2019. posl. br. Kir-583/19-2 (list 74-81), ispise instagram fotografija (list 82-96), rješenje Županijskog suda u Zadru posl. br. Kir-583/19-3 od 12. listopada 2019. (list 96-104), rješenje Županijskog suda u Zadru posl. br. Kvm-12/19 od 17. listopada 2019. (list 105-110), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4424/19 od 13. studenoga 2019. (list 111-123), posebno izvješće PU zadarska od 17. listopada 2019. (list 124-125), e-mail poruku predsjedniku Županijskog suda u Zadru (list 130), službene zabilješke PU zadarska o obavljenim razgovorima s ZI i KI (list 131-132), obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potrebe žrtve za zaštitom (list 133), posebno izvješće PU zadarska (list 134-135), dopis PP Benkovac PP Rijeci (list 136), zapisnike s predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1146/20 i Pn-3120/19 (list 137-145), saslušao je svjedoke TI (list 157-158), LI (list 159), SI (list 172-174), NI (list 174-175), RI (list 175), ČI (list 175-176), VI (list 185-186) te je saslušao tužitelja (list 188-190).

6. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenjem psihijatrijskog vještačenja jer smatra da stručna znanja psihijatra nisu nužna kako bi se utvrdila uzročna veza između objavljenih članaka i nastanka štete i kako bi se utvrdila visina štete. Jednako tako, sud je odbio dokazni prijedlog za pribavljanjem medicinskog kartona tuženika na okolnost ranijih psihičkih tegoba tužitelja iz razloga što eventualno postojanje tih tegoba nije od nikakvog utjecaja na ovaj postupak. Nadalje, odbijen je i prijedlog za priklopom spisa Općinskog građanskog suda u kojima je tužitelj tužio druge medije jer bi takav priklop suviše odužio trajanje ovog postupka, a tuženik je sam mogao pribaviti prijepise zapisnika na koje se pozivao. Jednako tako, sud je odbio prijedlog tuženika da se pribave spisi u predmetima „ JI“ i „ MI“, s obzirom da činjenice koje se odnose na taj postupak među strankama nisu bile sporne. Konačno, odbijen je i dokazni prijedlog tuženika za priklopom Kir spisa Županijskog suda u Zadru jer se sve relevantne odluke iz tog predmeta već dostavljene u ovaj spis. Pritom sud naglašava da smatra da su svi ovi dokazni prijedlozi tuženika usmjereni na odugovlačenje postupka, što je u suprotnosti s načelom ekonomičnosti iz čl. 10. ZPP-a.

8. Među strankama nije sporno da je tuženik nakladnik medija „24 sata“ te da je na internetskom izdanju tog medija objavio članke naslova „Pustio sumnjivce za silovanje: Nije pritvorio ni nasilnike...“ i „Zbog svih kćeri...Ne smijemo stajati sa strane“.

9. Sporno je, je li objavom spornih članaka tužitelju prouzrokovana šteta, a sporno je i jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 21. st. 4. ZM-a za oslobođenje nakladnika od odgovornosti za štetu.

Također je sporna odgovornost tuženika za komentare čitatelja članka od 14.10.2019. na facebooku tuženika.

10. Prema čl. 21. st. 1. Zakona o medijima („Narodne novine“ 59/04, 84/11, 81/13, dalje: ZM), nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom.

11. Sukladno čl. 21. st. 4. ZM-a, nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

12. Odredbom čl. 21. st. 6. ZM-a propisano je da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. tog članka dokazuje tuženik.

13. Prema čl. 22. st. 2. ZM-a, pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu štete je prethodni zahtjev nakladniku za objavu ispravka, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć, dok je čl. 23. ZM-a tužbe propisano da se ta tužba može podnijeti u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

14. Prema navodima tužitelja, tuženik je povrijedio čast, ugled, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života tužitelja informacijom objavljenom u člancima pod naslovom Pustio sumnjivce za silovanje: Nije pritvorio ni nasilnike..“ objavljenim 14.10.2019. i „Zbog svih kćeri...Ne smijemo stajati sa strane“ objavljenim 23.10.2019., ali i komentarima čitatelja objavljenim na Facebook stranici tuženika uz članak od 14.10.2019. godine.

15. Dakle, s obzirom na vrijeme objave spornih informacija, tužitelj je tužbu podnio u roku od tri mjeseca od objave spornih članaka, pa je tužba pravovremena.

16. Zakon o elektroničkim medijima ("Narodne novine", broj 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13 - dalje: ZEM), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom da su sporni članci i komentari objavljeni 2019. godine na Facebook stranici tuženika za razliku od Zakona o elektroničkim medijima ("Narodne novine", broj 111/21 i 114/22), koji je stupio na snagu 11. listopada 2022., nije propisivao odgovornost pružatelja elektroničke publikacije za sadržaj koji objavljuju korisnici kao ni registraciju korisnika ni upozorenje na pravila komentiranja.

16.1. Međutim, prema stavu ovog suda komentari korisnika-čitatelja koji se objavljuju u medijskom prostoru nakladnika ne mogu biti izuzeti od pojma informacije iz čl. 2. ZM (prema kojem je informacija "podatak, tekst, fotografija, crtež, karikatura, film, usmeno izvješće, vrijednosni sud ili drugi prilog objavljen u mediju") za koju odgovara nakladnik, iz razloga jer se pojavljuju na domenama web mjesta tuženika. A upravo je nakladnik prema čl. 21. st. 1. ZM dužan naknaditi štetu informacijom objavljenoj u mediju, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

17. Međutim, kao što je već naprijed navedeno, sukladno čl. 22. st. 2. ZM-a, pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu štete je prethodni zahtjev nakladniku za objavu ispravka, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

17.1. Tužitelj je u spis dostavio zahtjev za ispravak informacija sadržanih u članku naslova „Pustio sumnjivce za silovanje: Nije pritvorio ni nasilnike..“ od 12. studenoga 2019., kao i zahtjev za ispravak informacije i ispriku zbog članka naslova „Zbog svih kćeri...Ne smijemo stajati sa strane“ od 20. studenoga 2019. godine.

17.2. Stoga sud zaključuje s obzirom da su u odnosu na informacije iznesene u tim člancima zahtjevi za ispravak podneseni nakladniku, što proizlazi i iz potvrda o slanju pošiljke (list 34-35 spisa), ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u odnosu na iste članke i to bez obzira što navedeni zahtjevi nisu potpisani. To pogotovo jer je uz zahtjeve priložena punomoć potpisana od strane tužitelja, kojom se Odvjetničko društvo Hondi, Konić, Šimunović, Batur i partneri ovlašćuju na podnošenje zahtjeva za ispravak, a da su ti zahtjevi podneseni na poslovnom papiru tog odvjetničkog društva. Pritom sud smatra da bi zauzimanje suprotnog stajališta predstavljalo pretjerani formalizam koji oštećeniku uskraćuje pravo na naknadu štete. Navedeni stav su prihvatili i viši sudovi.

18. Međutim, iz tih zahtjeva, jasno proizlazi da se tužitelj obraća tuženiku isključivo za informacije objavljene u člancima, a da ne spominje nikakve komentare, niti uz članak, niti na facebook stranici tuženika.

Ovdje treba reći da je tuženik izričito onemogućio komentare uz članak zbog zaštite identiteta žrtve, tako da uz sam članak na portalu nema komentara, već se radi o komentarima na facebook stranici tuženika i to komentarima koji su dani pod imenom i prezimenom osobe koja komentira.

Upravo tuženik na ročištu 3.12.2024. (u ponovljenom postupku), ističe da se tužitelj nije u odnosu na komentare i eventualnu štetu koju su tužitelju isti prouzročili obratio nakladniku u smislu čl. 22. st. 2 ZM-a, a niti za uklanjanje tih komentara. Također osporava autentičnost komentara dostavljenih uz podnesak od 29.6.2020. godine.

18.1. Međutim tužitelj je uz podnesak od 18.12.2024. (u ponovljenom postupku), dostavio komentare iz kojih je jasno vidljivo da su objavljeni na facebook stranici tuženika uz članak od 19.10.2019. godine (prvi članak), te da su komentari na listu 393-402 identični onima dostavljenim uz podnesak tužitelja od 29.6.2020. godine.

19. U pravu je tuženik kada tvrdi da se na komentare objavljene na Facebook stranici tuženika, tužitelj poziva tek u podnesku dostavljenom ovom sudu 29.6.2020., gdje navodi da su isti „neumjesni, prizemni, uznemirujući, sadrže ozbiljne prijetnje nekim zlom u smislu čl. 139 Kaznenog zakona, te predstavljaju javno poticanje na nasilje, mržnju, u smislu čl. 325 Kaznenog zakona, a potaknuti su tim člancima“. Dostavlja uz taj podnesak ispis tih komentara, ali poziva sud da izvrši uvid u iste i na facebook stranici tuženika.

19.1. Sud je analizirao te komentare („sudac bez časti i morala“, „Taj kvazo sudac kupio diplomu“, „uzeti pravdu u svoje ruke“ , „vidi mu se na glavi da je nasilnik“, „otkaz sucu“, „ da li možeš mirno spavat suče?“, „ima li to dijete oca da posjeti sve uključene u slučaj:..“ „treba njega zatvorit, kako ga nije sramota“, ....da bar njega hoće ovoliki broj nabiti na k...“ i dr.), te je zaključio da su isti nedopušteni, jer vrijeđaju dostojanstvo tužitelja, pozivaju na nasilje, mržnju, osvetu. Međutim, isti su izneseni pod imenom i prezimenom osobe koja komentira, te se kao takav svaki pojedinac koji je iznio svoj komentar može identificirati. Stoga bi u konkretnom slučaju prema stavu ovog suda bile ostvarene pretpostavke za odgovornost onih koji su komentirali sporni članak.

20. Prema tome, s obzirom da se u odnosu na objavljene komentare na facebook stranici tuženika koji su osim toga izneseni pod imenom i prezimenom osobe koja iste iznosi tužitelj se nije obratio tuženiku za uklanjanje istih, a niti je u smislu čl. 22. st. 2. ZM-a, pa prema tome sud iste nije niti cijenio kao štetnu radnju za koju bi tuženik odgovarao.

21. Stoga će u nastavku sud ponovno dati razloge i odlučivati o odgovornosti tuženika isključivo za sadržaj u člancima naslova „Pustio sumnjivce za silovanje: Nije pritvorio ni nasilnike..“ i „Zbog svih kćeri...Ne smijemo stajati sa strane“.

22. Čitanjem članka naslova „Pustio sumnjivce za silovanje: Nije pritvorio ni nasilnike...“ sud je utvrdio da je taj članak autora LI i DI, objavljen na internetskom izdanju medija „24 sata“, da se ispod njegovog naslova nalazi fotografija sudske zgrade u [adresa], a odmah do te fotografije i fotografija tužitelja snimljena u sudskoj zgradi. U članku se navodi:

- da je tužitelj nedavno bio izabran za suca Županijskog suda u Zadru;

- da se o njemu rijetko pisalo, ali da je ostalo zabilježeno da je oslobodio MI, umirovljenika iz Pakoštana, optužbe za neovlaštenu proizvodnju marihuane radi daljnje prodaje;

- da je u rujnu te godine tužitelj donio prvu kontroverznu presudu kojom je JI, zbog prometne nesreće u kojoj je smrtno stradalo troje ljudi, dosudio tri i pol godine zatvora;

- da je tijekom ljeta pustio na slobodu petorku optuženu za brutalno premlaćivanje četrdesetogodišnjeg K;

- da su tužitelja u radu "zapali" teški slučajevi poput monstruma s Paga koji je bacio četvero djece s prvoga kata kuće te afera sa švercom 673 tone šećera;

- da se ostatak članka odnosi na predsjednika suda Borisa Babića i glasnogovornika suda GI;

- da članak završava s rečenicama „I tako se zatvara morbidni začarani krug na zadarskom sudu. Silovatelji i nasilnici slobodno se kreću gradom. Suci se druže s 'kontroverznim poduzetnicima'“

23. Uvidom u članak naslova „Zbog svih kćeri...Ne smijemo stajati sa strane“, sud je utvrdio da je autor tog članka II i da se u tom članku navodi:

- da se roditelji djevojke iz [adresa] moraju nositi s tim što je šest puta grupno silovana;

- da je tužitelj odlučio da višestruko grupno silovanje maloljetnice uz snimanje, prijetnje i ucjene u trajanju godine dana nije razlog za određivanje istražnog zatvora;

- da je tužitelj samohrani otac triju sinova;

- da se autor teksta pita ima li tužitelj empatije i suosjećanja;

- da se tužitelj, da ima empatije, ne bi odlučio na tako sramotan čin;

- da je tužitelj završio na bolovanju, da je primio brojne prijetnje i da je zatražio policijsku zaštitu, ali da novo nasilje nije i ne smije biti rješenje;

- da se autor teksta prijetnjama ne čudi jer je javnost šokirana i revoltirana;

24. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da smatra da je u spornim člancima označen kao sudac koji donosi kontroverzne i skandalozne odluke, zbog čega su ti članci izazvali negativan efekt u sredini u kojoj živi i radi. Naveo je da je u njima prikazan kao osoba koja podržava nasilnike i silovatelje. U odnosu na prvi članak, tvrdio je da je u njemu neistinito navedeno da je u jednom predmetu pustio šest nasilnika na slobodu, a da je upravo on tim nasilnicima odredio istražni zatvor. Što se tiče drugog članka, naveo je da je on pisan na uvredljiv način, a da je u njemu netočno napisano da se radilo o višestrukom i grupnom silovanju. Posebno je izdvojio citat „prijetnjama se i ne čudim“ te je naveo da se time novinar solidarizirao s osobama koje su mu prijetile.

25. Iz iskaza svjedoka LI i DI proizlazi da je prvi sporni članak kompilacija ranijih tekstova ranijih članaka TI, dopisnice tuženika sa zadarskog područja, koja je pratila i obrađivala slučajeve koji se spominju u članku. Nadalje, iz njihovih iskaza proizlazi da oni nisu kontaktirali tužitelja radi provjere istinitosti spornih informacija, već da su bili sigurni da je to prethodno učinila kolegica TI.

26. Svjedokinja TI je u svom iskazu navela da je u odnosu na slučaj bludnih radnji i silovanja u više navrata, pozivom i SMS porukama, pokušala kontaktirati tužitelja, a da ga u odnosu na ranije slučajeve nije kontaktirala.

27. Sve ove iskaze sud je ocijenio vjerodostojnima jer su uvjerljivi, logični i nekontradiktorni, a njihov sadržaj je u suglasnosti sa sadržajem spornih članaka.

28. Na temelju iskaza tužitelja i iskaza svjedoka SI, NI, RI i ĐI, sud je utvrdio da je tužitelju objavom spornih članaka povrijeđeno pravo na čast, ugled, privatnost i dostojanstvo. Naime, iz tih iskaza proizlazi da je tužitelj zbog, između ostalog, i spornog članka primao prijetnje, da je narušena njegova reputacija u privatnim i poslovnim krugovima, da je bio izložen vrijeđanjima, da se osjećao tjeskobno i iscrpljeno i da je dobio policijsku zaštitu.

29. Navedene iskaze sud je ocijenio vjerodostojnim jer su suglasni jedni drugima i ispravama koje se nalaze u spisu.

30. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je objavom spornih članaka povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti, zbog čega mu je ta objava prouzrokovala štetu.

31. Ukazuje se, međutim, da bi nalogom tuženiku da tužitelju naknadi štetu došlo do miješanja u tuženikovo pravo na slobodu izražavanja. Naime, sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija). To pravo nije apsolutno, već se prema čl. 10. Konvencije može podvrgnuti formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

32. Nedvojbeno je da je miješanje u pravo na slobodu tužitelja utemeljeno na zakonu (čl. 21. st. 1. ZM-a) i da ono služi legitimnom cilju zaštite prava na ugled, čast, dostojanstvo i privatni život tužitelja. Stoga je, sukladno ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), potrebno utvrditi je li takvo miješanje nužno u demokratskom društvu. Pritom se od suda zahtjeva da postigne pravednu ravnotežu između, s jedne strane, slobode izražavanja tuženika, te s druge strane, prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života tužitelja (čl. 8 Konvencije).

33. Kriterije za provođenje ovog testa razmjernosti, ESLJP je utvrdio u presudi Axel Springer AG protiv Njemačke od 7. veljače 2012. (broj zahtjeva 39954/08). Ti kriteriji su doprinos raspravi od javnog interesa, stupanj popularnosti dotične osobe, predmet objave, prethodno ponašanje dotične osobe, način na koji su prikupljene sporne informacije i istinitost tih informacija, sadržaj, oblik i posljedice objavljivanja te ozbiljnost sankcije koja se nameće tuženiku.

34. U tom smislu, stav je ovog suda da funkcioniranje sudbene grane vlasti nedvojbeno predstavlja pitanje od javnog interesa. S tim u vezi, ESLJP je dosljedno smatrao da u okviru čl. 10. st. 2. Konvencije postoji malo prostora za ograničavanje političkog govora ili rasprave o pitanjima od javnog interesa (primjerice presuda Wingrove protiv Ujedinjenog Kraljevstva, toč. 58.).

35. Stoga, osim u slučaju iznimno štetnih napada koji su u biti neosnovani i imajući u vidu da su dio temeljne ustanove države, suci mogu biti predmet osobnih kritika unutar dopustivih granica, a kada obnašaju svoje službene dužnosti, oni mogu biti izloženi većim ograničenjima u pogledu prihvatljivih kritika od običnih građana (Morice protiv Francuske, toč. 131.).

36. Pritom, procjenjujući razmjernost miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, zbog čega ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i „opći ton“ izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci br. U-III-458/18).

37. Uvidom u članak naslova „Pustio sumnjivce za silovanje: Nije pritvorio ni nasilnike...“ sud je utvrdio da se u njemu u naslovu, podnaslovu i u samom tekstu neistinito navodi da je tužitelj na slobodu pustio petoricu nasilnika optuženih za premlaćivanje četrdesetogodišnjeg K, a da se u tekstu nalazi fotografija tužitelja. Naime, tužitelj je u svom iskazu uvjerljivo tvrdio da je upravo on tim nasilnicima odredio istražni zatvor, a da su ih na slobodu pustili drugi suci. S druge strane, tuženik tijekom postupka uopće nije tvrdio suprotno. Stoga sud zaključuje da se u tom dijelu vrijednosni sud tuženika o radu tužitelja nije temeljio na dostatnoj činjeničnoj osnovi, zbog čega se kritike iznesene u tom članku imaju smatrati prekomjernima. Pritom se ističe da su sami autori tog članka iskazali da nisu kontaktiranjem tužitelja provjeravali istinitost tih informacija.

38. Nadalje, tužitelj ističe da se u tom članku neistinito navodi da je grupa mladića, kojoj nije odredio istražni zatvor, osumnjičena za grupno silovanje maloljetne djevojke, već da je samo jedan od njih bio osumnjičen za silovanje, a ostali da su bili osumnjičeni za blaža kaznena djela protiv spolne slobode.

38.1. Međutim, prema ocjeni ovog suda, termin silovanje je u spornim člancima korišten kolokvijalno, kao opći termin koji uključuje različite oblike spolnog zlostavljanja, a imajući u vidu da javnost ne raspolaže stručnim znanjem koje bi im omogućilo da razlikuju silovanje od bludnih radnji, iskorištavanja djece za pornografiju i drugih kaznenih djela protiv spolne slobode. Pritom je sud uzeo u obzir i vjerodostojan iskaz svjedokinje TI, koja je navela da je u slučaju silovanja pokušala u više navrata kontaktirati tužitelja. Stoga sud smatra da se u tom dijelu kritike tužiteljevog rada temelje na dostatnoj činjeničnoj osnovi, zbog čega je te kritike on, kao sudac, dužan i trpjeti.

39. S tim u vezi, valja napomenuti da je u pravu tužitelj kada tvrdi da je odlukom Ustavnog suda od 13. studenoga 2019. potvrđena i osnažena njegova odluka u tom predmetu. Međutim, navedeno nije od utjecaja na pravo medija da o takvoj odluci iznose svoje mišljenje i da takvu odluku, unutar dopustivih granica, i kritiziraju. Jednako tako, u pogledu tvrdnji o predmetima JI i MI sud u spornom članku ne nalazi neistinite informacije, već smatra da se ti predmeti spominju kao zanimljivosti iz karijere tužitelja.

40. Što se tiče članka naslova „Zbog svih kćeri...Ne smijemo stajati sa strane“, treba reći da se u njemu autor kritički osvrće na pravosudne odluke u predmetima silovanja, a da je povod tom članku nesporno odluka tužitelja u predmetu silovanja maloljetne djevojke. Pritom se u članku ponovno navodi da je djevojka bila grupno silovana.

40.1. U tom pogledu, sud prvenstveno ponavlja da, iako maloljetna djevojka nesporno nije bila grupno silovana, već je jedan od okrivljenika osumnjičen upravo za kazneno djelo silovanja, a drugi za isto za kaznena djela protiv spolne slobode, izraz silovanje je korišten kao kolokvijalni termin za sve. Stoga je sud stava da se samo zbog korištenja tog termina ne može smatrati da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da se njegove kritike ne temelje na dostatnoj činjeničnoj osnovi.

41. Nadalje, tužitelj navodi da autor tog članka polazi od pogrešne pretpostavke da se u tom predmetu radilo o suđenju, a ne o odlučivanju o istražnom zatvoru.

41.1. Međutim, u spornom članku se izričito navodi da je tužitelj odlučio osumnjičene nakon ispitivanja pustiti da se brane sa slobode jer nije pronašao razloge za zadržavanje osumnjičenih u istražnom zatvoru. Stoga on nije u pravu kada tvrdi da iz tog članka proizlazi da se u tom predmetu radilo o suđenju, a ne o odlučivanju o istražnom zatvoru.

41.2. Osim toga, tužitelj ističe da se u tekstu tog članka neprihvatljivo zadire u njegovu privatnost i obitelj, te da ga se etiketira kao osobu koja nema suosjećanja. Također, navodi da se tekst osvrće na prijetnje koje su mu upućene, sa zaključkom da se takvim prijetnjama ne treba čuditi.

42. U pravu je tužitelj kada tvrdi da ga se u spornom članku etiketira kao osobu koja nema suosjećanja. Jednako tako, u tom članku se spominje da je tužitelj samohrani otac trojice sinova. Međutim, prema ocjeni ovog suda, radi se o oštrim kritikama suca, koje, same po sebi, nisu uvredljive. Pritom valja imati na umu da upotreba oštrog prizvuka u primjedbama o sucima u načelu nije nespojiva s odredbama čl. 10. Konvencije (Narodni list protiv Hrvatske, toč. 69.), kao i da zaštita slobode izražavanja obuhvaća informacije i ideje koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju (Observer i Guardian protiv Ujedinjenog Kraljevstva, toč. 59.).

43. Konačno, treba reći da je uistinu u spornom članku navedeno da je sudac primio prijetnje i da je zatražio policijsku zaštitu, kao i da se autor članka prijetnjama ne čudi jer je javnost šokirana i revoltirana. Međutim, tužitelju valja ukazati da je autor članka izričito naveo da novo nasilje nije i ne smije biti rješenje. Stoga ovaj sud smatra da se ne radi o pretjeranoj kritici tužitelja niti eventualnom pozivanju na daljnje prijetnje, nego da je riječ o izražavanju mišljenja koje je zaštićeno čl. 10. Konvencije.

44. Slijedom navedenog, sud zaključuje da u odnosu na članak naslova „Pustio sumnjivce za silovanje: Nije pritvorio ni nasilnike...“ pravo tužitelja na zaštitu privatnog i obiteljskog života preteže nad pravom tuženika na zaštitu slobode izražavanja, dok u odnosu na članak naslova „Zbog svih kćeri...Ne smijemo stajati sa strane“ valja dati prednost slobodi izražavanja tuženika. Stoga je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju mu je prouzrokovao objavom članka „Pustio sumnjivce za silovanje: Nije pritvorio ni nasilnike...“.

45. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), propisano je da će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema st. 2. tog čl., pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

46. Prilikom odlučivanja o visini pravične naknade, sud je imao u vidu da je da je predmetni medij iznimno čitan, da je u javnosti postojao izrazit interes za temu članaka, da je profesionalni i osobni ugled tužitelja nakon objave spornog članka narušen, da je tužitelj primao prijetnje i uvrede, da je strahovao za svoju sigurnost i sigurnost svoje obitelji, da je bio pod policijskom zaštitom, da se osjećao tjeskobno, da nije spavao i da nakon objave tog članka nije bio sposoban za rad. Jednako tako, sud je vodio računa o tome da tuženik, na zahtjev tužitelja, nije objavio ispravak netočnih informacija sadržanih u spornom članku.

47. S druge strane, valjalo je uzeti u obzir da je, prema iskazu samog tužitelja, on trpio prijetnje i prije objave spornog članka. Nadalje, treba reći da je o odluci tužitelja u predmetu silovanja objavljen velik broj članaka i drugih medijskih priloga, iz čega proizlazi zaključak da utvrđene štetne posljedice nisu posljedica samo predmetnog članka. Osim toga, valjalo je imati na umu da je tužitelj protiv različitih medija pokrenuo veći broj postupaka radi naknade štete, zbog čega je, u skladu s čl. 1100. st. 2. ZOO-a, trebalo voditi računa da dosuđivanjem pravične naknade ne dođe do neosnovanog bogaćenja tužitelja. Konačno, sud je nastojao da iznos naknade štete ne predstavlja oblik cenzure, koji za cilj ima obeshrabriti tisak u iznošenju kritika o sudbenoj vlasti (Bedat protiv Švicarske, toč. 79.).

48. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 1.327,23 eura, što je protuvrijednost iznosa od 10.000,00 kn, koji iznos je tužitelju već pravomoćno dosuđen u ranijoj presudi ovog suda Pn-213/19 od 23.11.2022. godine Stoga je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 9.290,60 eura, koji iznos tužitelj potražuje u ovom ponovljenom postupku, a koji je sud ocijenio prekomjeran i neosnovan, valjalo odbiti kao neosnovan.

49. S obzirom da je ukidnom odlukom Ustavnog suda ukinuta i odluka o parničnom trošku u ranijoj presudi, sud je odlučivao o troškovima cjelokupnog postupka i to primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Naime, tužitelj je s osnovom uspio u omjeru 50% (jedan od dva utužena članka), dok je s visinom uspio u omjeru 12,5%, pa sud njegov uspjeh u ovom postupku ocjenjuje sa 31,25%. S druge strane, uspjeh tuženika sud cijeni sa 68,75%. Stoga je tužitelj dužan tuženiku naknaditi 37,5% troškova koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

50. Tuženiku je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23- dalje: Tarifa) i prema postavljenom zahtjevu priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima od 17. ožujka 2021., 4. svibnja 2021., 7. rujna 2021., 14. listopada 2021., 17. listopada 2022., 3. prosinca 2024. i 14. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što je ukupno 1.600,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 400,00 eura, što iznosi ukupno 2.000,00 eura, od čega 37,5% iznosi 750,00 eura, koliko je dosuđeno tuženiku.

50.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio, a nije mu dosuđen niti trošak sastava podneska od 10.2.2025., u kojem ponavlja navode i prigovore istaknute na ročištu 3.12.2024. godine.

51. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika