Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-8618/2020-15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja PČ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja IČ, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika RČ, zaposlenice, **.**.2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 27.202,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznose od:

412,16 od 15.2.2015.

412,16 od 15.5.2015.

412,16 od 15.7.2015.

412,16 od 15.6.2015.

412,16 od 15.7.2015.

412,16 od 15.9.2015.

412,16 od 15.11.2015.

412,16 od 15.1.2016.

412,16 od 15.2.2016.

412,16 od 15.4.2015.

412,16 od 15.6.2016.

412,16 od 15.7.2016.

412,16 od 15.9.2016.

412,16 od 15.11.2016.

412,16 od 15.12.2016.

412,16 od 15.1.2017.

412,16 od 15.2.2017.

412,16 od 15.5.2017.

412,16 od 15.7.2017.

412,16 od 15.6.2017.

412,16 od 15.7.2017.

412,16 od 15.9.2017.

412,16 od 15.12.2017

412,16 od 15.1.2018.

412,16 od 15.2.2018.

412,16 od 15.5.2018.

412,16 od 15.6.2018.

412,16 od 15.7.2018.

412,16 od 15.9.2018.

412,16 od 15.11.2018.

412,16 od 15.12.2018.

412,16 od 15.1.2019.

412,16 od 15.2.2019.

412,16 od 15.5.2019.

412,16 od 15.7.2019.

412,16 od 15.6.2019.

412,16 od 15.7.2019.

412,16 od 15.9.2019.

412,16 od 15.11.2019.

412,16 od 15.12.2019.

412,16 od 15.1.2020.

412,16 od 15.2.2020.

412,16 od 15.5.2020.

412,16 od 15.7.2020.

412,16 od 15.6.2020.

412,16 od 15.7.2020.

412,16 od 15.6.2020.

412,16 od 15.9.2020.

pa sve do konačne isplate, kao i nadoknaditi trošak postupka sa zateznom kamatom po istoj stopi, od dana presuđenja pa do konačne isplate, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao radnik tuženika, sklopio ugovor o radu na poslovima "blagajnik naplate cestarine". Radnik ima pravo na naknadu plaće za dane blagdana i neradnim danima, kao i da je radio (čl. 95 Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, odredba čl. 62, 64 i 74 KU/18 i čl. 73 KU/14). Radnici tuženika na radnim mjestima "blagajnik naplate cestarine" raspoređeni su na rad u svim danima tjedna, te u smjenama pa tako i tužitelj. Međutim, poslodavac tužitelju ne obračunava i ne isplaćuje naknadu plaće za dane blagdana i neradne dane. Za razliku od tužitelja, ostalim zaposlenicima HAC blagdan i neradni dan uvijek se obračunavaju i ti dani ulaze im u fond sati. Na taj način tužitelj se stavlja u nepovoljniju situaciju u odnosu na ostale radnike, vrši se izravna diskriminacija koja je nedopustiva. Nadalje, takvim načinom tužitelj radi više nego ostali, a to mu se ne plaća. Ako je u jednom mjesecu fond sati 168 i u tom mjesecu je jedan praznik tijekom kojeg radnik radi npr. 4 sata, onda se taj rad plaća, ali ne i naknada za preostale sate praznika, dakle, njemu se ne priznaje i ne plaća naknada plaće za dan blagdana. Tjedni fond sati prema Kolektivnom ugovoru (čl. 64. st. 2. KU) iznosi 40 sati. Tužitelj kao radnik ima pravo na plaću uvećanu za rad blagdanom, ali on je radio za blagdan, za razliku od drugih radnika, npr. U administraciji. Citiranim propisima određeno je da se blagdanom, spomendanima i neradnim danima ne radi, pa kako je tužitelj i taj dan radio, onda mu se taj rad ima uračunavati u tjedni fond sati, kao šte se to radi ostalim radnicima. Uvjeti rada tužitelja moraju se izjednačiti s drugim radnikom koji ne moraju raditi za blagdan, stoga tjedni fond sati svih radnika mora biti isti, a nije. To znači da će u tom mjesecu tužitelj morati više raditi da bi ispunio mjesečni fond sati, koji mu nije plaćen niti je s tog naslova dobio slobodan dan. Stoga je tužitelj uskraćen u isplati naknade plaće za praznike i neradne dane, te je uskraćen i u neravnopravnom položaju je u odnosu s drugim radnicima koji ne rade na praznik, ali im se taj dan uračunava u tjedni fond sati, za razliku od tužitelja. Tužitelju nije isplaćena naknada plaće odnosno razlika naknade plaće za navedene praznike, te je za dan praznika radio više nego drugi radnici, a za što mu nije plaćeno niti je dobio slobodni dan. Plaća radnika obračunava se umnoškom koeficijenta plaće odnosno korigiranog koeficijenta s vrijednosti koeficijenta, konkretno umnoškom 2,68 i 3.230,10 kn. Prosječni mjesečni fond sati radnika je 168 sati, koji se dijele s dobivenim umnoškom, a na koji način se dobije satnica. Prema vrijednosti satnice, tužitelj zahtjeva isplatu uskraćene naknade plaće za praznike, u ukupnom iznosu od 8.656,66 kn, kao i naknadu za više ostvarene sati rada. Prema vrijednosti satnice, tužitelj zahtjeva isplatu uskraćene naknade plaće za praznike, u ukupnom iznosu od 27.202,56 kn, kao i naknadu za više ostvarene sati rada. Na svaki mjesečni iznos utužene naknade plaće, tužitelj zahtjeva zateznu kamatu, od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa (15 dan u idućem mjesecu) pa do konačne isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj nije naveo niti dokazao na koje konkretne dane blagdana tijekom razdoblja od 2015. godine do 2020. godine nije radio niti koliku plaću i/ili naknadu plaće nije ostvario u tom razdoblju za dane blagdana. Tuženik ukazuje da je utuženo potraživanje na ime neisplaćenih naknada plaća za dane blagdana u cijelosti neosnovano te tužitelj potpuno neopravdano upire na neravnopravnost tužitelja (i drugih smjenskih radnika) u odnosu na radnike koji rade u jednoj smjeni. Smisao i svrha naknade plaće jest financijski obeštetiti radnika za dane u kojima bi po redovnom tijeku stvari - rasporedu rada radio, odnosno nadoknaditi mu plaću koju bi "zaradio" da je taj dan radio, ali zbog opravdanih razloga nije radio. I u radnopravnoj teoriji i praksi zauzet je stav da se plaća nadoknađuje samo za dane koje je radnik trebao raditi. Tako se, osim za blagdane, naknada plaće isplaćuje radniku za vrijeme bolovanja, plaćenog dopusta, kada poslodavac radnika uputi na liječnički pregled i iz drugih sličnih razloga. Međutim, ne smjenski radnik će naknadu plaće u tim situacijama primiti samo ako se iste dogode u njegove radne dane (od ponedjeljka do petka), a ne i za dane tjednog odmora (subota i nedjelja). S druge strane, smjenski radnik koji je prema rasporedu rada trebao raditi npr. u subotu i nedjelju, a tjedni odmor koristi npr. u ponedjeljak i utorak, dobit će u opisanoj situaciji naknadu plaće za subotu i nedjelju, ali ne za ponedjeljak i utorak jer su to njegovi dani tjednog odmora. Kada bi se prihvatilo tumačenje da tužitelj, kao smjenski radnik, ima pravo na naknadu plaće za blagdan na koji nije trebao raditi (njegov neradni dan odnosno dan tjednog odmora koji koristi u skladu s rasporedom rada), tada bi analogno tome ne smjenski radnik koji radi od ponedjeljka do petka, imao pravo na naknadu plaće za blagdan koji pada u njegove neradne dane (subotu i nedjelju kao dane tjednog odmora), a što isti nesporno nema. Pravo na nadoknadu potraživanja koje niti nije moglo nastati, nije ni životno ni pravno logično. Slijedom iznijetog, tuženik ističe relevantne činjenice u ovoj pravnoj stvari: - radnici koji rade u jednoj smjeni, od ponedjeljka do petka, ne rade u subotu i nedjelju jer su to njihovi dani tjednog odmora; - rad tužitelja i ostalih blagajnika u smjenama uvjetovan je potrebama posla koji obavljaju (naplata cestarine se obavlja cijelu godinu, 24 sata dnevno), zbog čega nužno imaju drugačiji raspored radnog vremena, rade u smjenama, noću, nedjeljom, pa tako i na blagdane, te stoga ne mogu redovito koristiti tjedni odmor na način na koji ga koriste ne smjenski radnici (subota i nedjelja), već im je isti osiguran u druge dane u tjednu, sve sukladno čl. 75. Zakona o radu, Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu; - radnici (svi, uključujući i tužitelja) kojima blagdan pada na njihov radni dan imaju: 1) pravo na plaću, ako su prema rasporedu rada na blagdan radili (jer je taj rad uvjetovan prirodom posla koji obavljaju), ili 2) pravo na naknadu plaće jer na blagdan nisu radili, a da jesu, ostvarili bi plaću (uključujući i situacije kada blagdan pada u dan godišnjeg odmora ili u dan privremene nesposobnosti za rad - bolovanje, a po rasporedu radnog vremena bi u taj dan radili);

- radnici (svi, uključujući tužitelja) kojima blagdan pada na njihov neradni dan, ne ostvaruju za taj dan niti plaću niti naknadu plaće (jer taj dan, da nije blagdan, ne bi ostvarili niti plaću). Nesporna je činjenica da tuženik zapošljava radnike koji sukladno različitim potrebama posla odnosno njihovih radnih mjesta posljedično imaju različita prava i obveze, od kojih su u ovoj pravnoj stvari prvenstveno relevantne razlike u rasporedu radnog vremena te s time povezane razlike u korištenju tjednog odmora, rada blagdanom, nedjeljom, noću, ali i razlike u visini plaće i dodataka na plaću. U odnosu na ovdje navedeno, tuženik ukazuje na sljedeće relevantne činjenice: - tužitelj i ostali smjenski radnici, kada po rasporedu radnog vremena rade na blagdan, imaju pravo na povećanu plaću za dodatnih 150%, odnosno za taj dan de, na ime rada blagdanom, primiti plaću koja iznosi 250% redovne plaće (čl. 71. Kolektivnog ugovora). Ukoliko je rad na blagdan ostvaren noću, u drugoj smjeni i u otežanim uvjetima rada, plaća smjenskog radnika de se sukladno Kolektivnom ugovoru, pored dodatka na ime rada blagdanom, uvećati za daljnje dodatke na plaću te ista može iznositi i preko 300% redovne plaće; - ne smjenski radnici, kada im blagdan pada u radni dan, npr. u srijedu, za razliku od tužitelja i drugih smjenskih radnika, nemaju mogućnost na taj dan raditi i ostvariti pravo na plaću od minimalno 250% redovne plaće, već samo pravo na naknadu redovne plaće; - iz obračuna plaće tužitelja priloženog uz tužbu, jasno je vidljivo da mu je plaća za radne sate na blagdan isplaćena u iznosu od 250% redovne plaće (100% radnih sati na blagdan obračunato mu je pod stavkom "redovan rad", a dodatnih 150% pod stavkom "rad blagdanom"). Kada bi se razlike na koje upire tužitelj prihvatile kao opravdani argumenti neravnopravnosti smjenskih radnika u odnosu na ne smjenske, tada bi analogno tome, ne smjenski radnici mogli tvrditi da su oni neravnopravni u odnosu na smjenske radnike jer ne mogu ostvariti pravo na uvećanu plaću za rad blagdanom koju smjenski radnici redovito ostvaruju. Za smjenske radnike se svaki mjesec radi plan rada za sljedeći mjesec te se utvrđuje koliko sati je za sljedeći mjesec planiran ostvareni fond sati, ukupan fond sati tog mjeseca te fond sati koji ide u preraspodjelu. Preraspodijeljeno radno vrijeme tužitelja svodi se na puno radno vrijeme do 31. prosinca za proteklu godinu, tako da su neiskorišteni sati preraspodjele isplaćeni kao prekovremeni sati, a manjak sati sveden je na puno odnosno nepuno radno vrijeme, odnosno manjak sati tužitelj nije dužan odraditi. Godišnji fond sati smjenskog radnika koji radi u režimu preraspodjele i ne smjenskog radnika koji radi u redovnom režimu, utvrđuje se na identičan način, polazeći od odredbe čl. 61. Zakona o radu koji propisuje da puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od 40 sati tjedno. Slijedom svega iznijetoga, navodi tužitelja koje iznosi u tužbi ne mogu se prihvatiti kao argument neravnopravnosti koja bi rezultirala pravom tužitelja (odnosno svih smjenskih radnika) na utuženu naknadu plaće. Tuženik osporava i izračun visine tužbenog zahtjeva jer isti ne proizlazi iz dostavljene tužbe. Tuženik ističe i prigovor zastare dijela tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da tužitelj potražuje isplatu za razdoblje duže od 5 godina u odnosu na datum podnošenja tužbe. Slijedom iznijetog predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz obvezu na naknadu troškova postupka tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u obračun isplaćene plaće (str 7-10 spisa), očitovanje Ministarstva gospodarstva rad i poduzetništva RH od 24. veljače 2011. (str. 18-19 spisa), očitovanje Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 14. prosinca 2015. i 28. travnja 2016. (str. 20-21 spisa), Kolektivne ugovore HAC-a i dodatke (str 22-35, 37 spisa), isplatnu listu tužitelja usporednog nesmjenskog radnika (str 36 spisa), evidencije radnih sati tužitelja, rasporede radnog vremena tužitelja, isplatne liste tužitelja (str. 181-390 spisa), dokumentaciju o preraspodjeli radnog vremena za utuženo razdoblje (str 392-421 spisa) te je pročitao iskaze LČ i EČ.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za dane blagdana i neradne dane u kojima tužitelj, kao smjenski radnik zaposlen kod tuženika, prema rasporedu radnog vremena nije radio. Tužitelj smatra da je tuženik stavio radnike u smjenskom radu u neravnopravan položaj u odnosu na radnike koji rade samo u prvoj smjeni jer radnici koji rade u prvoj smjeni od ponedjeljka do petka primaju naknadu plaće kao da su radili na dane blagdana iako nisu radili.

6. Nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao smjenski radnik, sporno je da li tužitelju pripada isplata razlike plaće za praznike i neradne dane, a koje dane nije radio prema rasporedu radnog vremena te visina tužbenog zahtjeva.

7. Čl. 95. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.

8. Čl. 1. te čl. 3. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11), taksativno su propisani blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj, a čl. 5. propisano je da zaposleni u te dane imaju pravo na naknadu plaće. 9 . Čl. 73. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o. ("Narodne novine" broj 85/2014 - dalje: KU/14) te čl. 74. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o. (''Narodne novine'' broj 22/2018) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće u vrijeme blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom.

10. Organizacija rada tuženika vezana je uz naplatu cestarine i održavanje autoceste i zahtijeva organizaciju rada u smjenama i preraspodjelu radnog vremena, što je utemeljeno na zakonu i odredbama kolektivnog ugovora. Rad smjenskih radnika tuženika može se odvijati na način određen u čl. 38 KU/14 i čl. 49 KU/18. Smjenskim radom, u smislu navedenih kolektivnih ugovora smatra se rad trajno organiziran u najmanje dvije smjene; ako je rad organiziran u dvije smjene, rad u prvoj smjeni obavlja se od 7-19, a u drugoj od 19-7 idućeg dana. Rad u dvije smjene organiziran je na način da radnik jedan dan radi u prvoj smjeni, jedan dan u drugoj smjeni, nakon čega je dva dana slobodan. Ako je rad organiziran u tri smjene, rad u prvoj smjeni se obavlja od 6,00-14,00 sati, u drugoj smjeni od 14,00-22,00 sata, a u trećoj od 22,00 do 6,00 sati idućeg dana. Rad u tri smjene organizira se na način da radnik radi dva dana u prvoj smjeni, dva dana u drugoj i dva dana u trećoj smjeni, nakon čega je dva dana slobodan. Iznimno, zbog potrebe posla, rad na naplati cestarine može se organizirati i u međusmjenama.

11. Nije sporno da smjenski i nesmjenski radnici unutar istog fonda sati nemaju isti fond odrađenih sati, ali zbog te činjenice nesmjenski radnici imaju pravo na povećanu plaću u odnosu na smjenske radnike, a to je sukladno Zakonu o radu i pozitivnim pravnim propisima i ne predstavlja diskriminaciju.

12. Nesmjenski radnici koji kod tuženika rade od ponedjeljka do petka imaju kao dane tjednog odmora određenu subotu i nedjelju. Ako blagdan pada na dan od ponedjeljka do petka, a kada bi nesmjenski radnik trebao raditi (no zbog blagdana ne radi), ima pravo primiti naknadu plaće za taj dan. Ako blagdan pada na subotu ili nedjelju, kada je nesmjenskom radniku dan tjednog odmora, nema pravo na naknadu plaće. Smjenski radnici kod tuženika nemaju kao dane tjednog odmora određeno subotu i nedjelju, već ovisno o rasporedu smjena i preraspodjeli radnog vremena, dani tjednog odmora padaju u različite dane u tjednu. Slijedom navedenog, analogno nesmjenskim radnicima, ukoliko dan odmora smjenskom radniku pada na blagdan, smjenski radnik nema pravo na naknadu plaće. Ukoliko smjenski radnik radi nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom, za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću sukladno čl. 94. ZR-a i čl. 69. KU-a iz 2014.

13. Za isplatu naknade plaće za rad blagdanom preduvjet je da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (u kojem bi slučaju, da je radio, ostvario plaću) jer prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada već je te dane koristio kao tjedni odmor, neovisno što je u čl. 95 ZR-a propisano da u razdobljima u kojima ne radi zbog opravdanih razloga odrađenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovoru o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće i to jer se ne radi o situaciji iz citirane zakonske odredbe.

14. Slijedom navedenog, do razlike u broju odrađenih sati, odnosno njihovog udjela u fondu sati baziranom na 40-satnom radnom tjednu, ne dolazi zbog neisplate naknade plaće za blagdane, na koje je tužitelj koristio tjedni odmor, već zbog rasporeda rada u smjenskom režimu i preraspodjeli radnog vremena koji su kolektivnim ugovorima predviđeni za radno mjesto tužitelja.

15. S obzirom da tužitelj po redovnom rasporedu radnog vremena nije trebao raditi u dane blagdana jer su mu ti dani prema rasporedu rada određeni kao tjedni odmor, tužitelj nema pravo na naknadu plaće za dane blagdana u koje nije radio i u koje nije ni trebao raditi prema redovnom rasporedu rada, jer su mu ti dani bili predviđeni kao dani tjednog odmora. Naime, naknada plaće se isplaćuje za dane u koje je radnik prema redovnom rasporedu rada trebao raditi, ali nije radio zbog opravdanog razloga, a taj opravdani razlog je blagdan ili neradni dan. Obzirom nesmjenski radnici koji rade od ponedjeljka do petka ne ostvaruju naknadu plaće za blagdan koji je bio u dane njihovog tjednog odmora, odnosno u subotu ili nedjelju tužitelj neosnovano tvrdi da je diskriminiran u odnosu na nesmjenske radnike jer se niti tužitelju, kao smjenskom radniku, niti nesmjenskim radnicima ne isplaćuje naknada plaće za blagdan ako je blagdan bio u dane tjednog odmora (isto je u skladu sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi broj: Rev 1261/2024-2 od 8. listopada 2024.) 16. Imajuću u vidu navedeno sud je odlučio ne provoditi dokaz saslušanjem tužitelja obzirom ga je ocijenio nepotrebnim, a iz istog razloga sud nije raspravljao niti ostale po tuženiku istaknute prigovore. Dokaz financijskim vještačenjem nije proveden jer tužitelj nije uplatio predujam.

17. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev valjalo je odbiti, a na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka te odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte