Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-235/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja FC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, zastupan po OD Metelko, Knežević & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 04. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti pun. tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 12. ožujka 2025., u prisutnosti pun. tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19 i 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 2.; 7. i 8. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102769804 od 19. prosinca 2005. te potvrđen kod Javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice pod poslovnim brojem OU-632/2005 od dana 20. prosinca 2005. godine između tužitelja FC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Jadranski trg 3/a, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem je Ugovorena valutna klauzula u valuti Švicarski franak, u dijelu u kojem je vezana isplata anuiteta u srednji tečaj banke za CHF i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za Ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Jadranski trg 3/a, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju FC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove zbog preplate zbog promjene kamatne stope kroz razdoblje otplate kredita ukupan iznos od 218,47 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na

iznos 1,58 EUR od 1. siječanj 2008.

iznos 1,58 EUR od 1. veljača 2008.

iznos 1,58 EUR od 1. ožujak 2008.

iznos 1,58 EUR od 1. travanj 2008.

iznos 1,58 EUR od 1. svibanj 2008.

iznos 1,58 EUR od 1. lipanj 2008.

iznos 1,58 EUR od 1. srpanj 2008.

iznos 1,58 EUR od 1. kolovoz 2008.

iznos 1,58 EUR od 1. rujan 2008.

iznos 1,58 EUR od 1. listopad 2008.

iznos 1,58 EUR od 1. studeni 2008.

iznos 1,58 EUR od 1. prosinac 2008.

iznos 1,58 EUR od 1. siječanj 2009.

iznos 1,58 EUR od 1. veljača 2009.

iznos 1,58 EUR od 1. ožujak 2009.

iznos 1,58 EUR od 1. travanj 2009.

iznos 4,55 EUR od 1. svibanj 2009.

iznos 4,55 EUR od 1. lipanj 2009.

iznos 4,55 EUR od 1. srpanj 2009.

iznos 4,55 EUR od 1. kolovoz 2009.

iznos 4,55 EUR od 1. rujan 2009.

iznos 4,55 EUR od 1. listopad 2009.

iznos 4,55 EUR od 1. studeni 2009.

iznos 4,55 EUR od 1. prosinac 2009.

iznos 4,55 EUR od 1. siječanj 2010.

iznos 4,55 EUR od 1. veljača 2010.

iznos 4,55 EUR od 1. ožujak 2010.

iznos 4,55 EUR od 1. travanj 2010.

iznos 4,55 EUR od 1. svibanj 2010.

iznos 4,55 EUR od 1. lipanj 2010.

iznos 4,55 EUR od 1. srpanj 2010.

iznos 4,55 EUR od 1. kolovoz 2010.

iznos 4,55 EUR od 1. rujan 2010.

iznos 4,55 EUR od 1. listopad 2010.

iznos 2,86 EUR od 1. studeni 2010.

iznos 2,86 EUR od 1. prosinac 2010.

iznos 2,86 EUR od 1. siječanj 2011.

iznos 2,86 EUR od 1. veljača 2011.

iznos 2,86 EUR od 1. ožujak 2011.

iznos 2,86 EUR od 1. travanj 2011.

iznos 2,86 EUR od 1. svibanj 2011.

iznos 2,86 EUR od 1. lipanj 2011.

iznos 2,86 EUR od 1. srpanj 2011.

iznos 2,86 EUR od 1. kolovoz 2011.

iznos 2,86 EUR od 1. rujan 2011.

iznos 2,86 EUR od 1. listopad 2011.

iznos 1,79 EUR od 1. studeni 2011.

iznos 1,79 EUR od 1. prosinac 2011.

iznos 1,79 EUR od 1. siječanj 2012.

iznos 1,79 EUR od 1. veljača 2012.

iznos 1,79 EUR od 1. ožujak 2012.

iznos 1,79 EUR od 1. travanj 2012.

iznos 1,79 EUR od 1. svibanj 2012.

iznos 1,79 EUR od 1. lipanj 2012.

iznos 1,79 EUR od 1. srpanj 2012.

iznos 1,79 EUR od 1. kolovoz 2012.

iznos 1,79 EUR od 1. rujan 2012.

iznos 1,79 EUR od 1. listopad 2012.

iznos 1,79 EUR od 1. studeni 2012.

iznos 1,79 EUR od 1. prosinac 2012.

iznos 1,79 EUR od 1. siječanj 2013.

iznos 1,79 EUR od 1. veljača 2013.

iznos 1,79 EUR od 1. ožujak 2013.

iznos 1,79 EUR od 1. travanj 2013.

iznos 1,79 EUR od 1. svibanj 2013.

iznos 1,79 EUR od 1. lipanj 2013.

iznos 1,79 EUR od 1. srpanj 2013.

iznos 1,79 EUR od 1. kolovoz 2013

iznos 1,79 EUR od 1. rujan 2013.

iznos 1,79 EUR od 1. listopad 2013.

iznos 1,79 EUR od 1. studeni 2013.

iznos 1,79 EUR od 1. prosinac 2013.

iznos 1,79 EUR od 1. siječanj 2014.

iznos 1,79 EUR od 1. veljača 2014.

iznos 1,79 EUR od 1. ožujak 2014.

iznos 1,79 EUR od 1. travanj 2014.

iznos 1,79 EUR od 1. svibanj 2014.

iznos 1,79 EUR od 1. lipanj 2014.

iznos 1,79 EUR od 1. srpanj 2014.

iznos 1,79 EUR od 1. kolovoz 2014.

iznos 1,79 EUR od 1. rujan 2014.

iznos 1,79 EUR od 1. listopad 2014.

iznos 1,79 EUR od 1. studeni 2014.

iznos 1,79 EUR od 1. prosinac 2014.

iznos 1,79 EUR od 1. siječanj 2015.

iznos 1,79 EUR od 1. veljača 2015.

iznos 1,79 EUR od 1. ožujak 2015.

iznos 1,79 EUR od 1. travanj 2015.

iznos 1,79 EUR od 2. travanj 2015.,

s osnove preplate zbog promjene tečaja CHF-a kroz razdoblje otplate kredita ukupan iznos od 5.928,49 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na:

iznos 4,36 EUR od 1. rujan 2010.

iznos 52,24 EUR od 1. listopad 2010.

iznos 48,19 EUR od 1. studeni 2010.

iznos 55,07 EUR od 1. prosinac 2010.

iznos 71,44 EUR od 1. siječanj 2011.

iznos 59,94 EUR od 1. veljača 2011.

iznos 67,80 EUR od 1. ožujak 2011.

iznos 62,10 EUR od 1. travanj 2011.

iznos 72,85 EUR od 1. svibanj 2011.

iznos 75,98 EUR od 1. lipanj 2011.

iznos 91,41 EUR od 1. srpanj 2011.

iznos 119,90 EUR od 1. kolovoz 2011.

iznos 82,55 EUR od 1. rujan 2011.

iznos 79,39 EUR od 1. listopad 2011.

iznos 79,86 EUR od 1. studeni 2011.

iznos 81,69 EUR od 1. prosinac 2011.

iznos 88,35 EUR od 1. siječanj 2012.

iznos 85,24 EUR od 1. veljača 2012.

iznos 90,49 EUR od 1. ožujak 2012.

iznos 89,10 EUR od 1. travanj 2012.

iznos 89,78 EUR od 1. svibanj 2012.

iznos 93,22 EUR od 1. lipanj 2012.

iznos 90,02 EUR od 1. srpanj 2012.

iznos 83,62 EUR od 1. kolovoz 2012.

iznos 76,29 EUR od 1. rujan 2012.

iznos 82,38 EUR od 1. listopad 2012.

iznos 82,91 EUR od 1. studeni 2012.

iznos 82,31 EUR od 1. prosinac 2012.

iznos 82,73 EUR od 1. siječanj 2013.

iznos 78,36 EUR od 1. veljača 2013.

iznos 78,63 EUR od 1. ožujak 2013.

iznos 83,90 EUR od 1. travanj 2013.

iznos 74,15 EUR od 1. svibanj 2013.

iznos 73,06 EUR od 1. lipanj 2013.

iznos 74,23 EUR od 1. srpanj 2013.

iznos 74,18 EUR od 1. kolovoz 2013.

iznos 77,44 EUR od 1. rujan 2013.

iznos 80,19 EUR od 1. listopad 2013.

iznos 80,68 EUR od 1. studeni 2013.

iznos 84,54 EUR od 1. prosinac 2013.

iznos 80,38 EUR od 1. siječanj 2014.

iznos 76,74 EUR od 1. veljača 2014.

iznos 80,64 EUR od 1. ožujak 2014.

iznos 79,35 EUR od 1. travanj 2014.

iznos 76,21 EUR od 1. svibanj 2014.

iznos 76,59 EUR od 1. lipanj 2014.

iznos 78,78 EUR od 1. srpanj 2014.

iznos 80,57 EUR od 1. kolovoz 2014.

iznos 80,76 EUR od 1. rujan 2014.

iznos 80,68 EUR od 1. listopad 2014.

iznos 83,38 EUR od 1. studeni 2014.

iznos 85,35 EUR od 1. prosinac 2014.

iznos 84,51 EUR od 1. siječanj 2015.

iznos 85,89 EUR od 1. veljača 2015.

iznos 85,89 EUR od 1. ožujak 2015.

iznos 1.632,20 EUR od 2. travanj 2015.

do 31. 7. 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. 1. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena do isplate kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.940,64 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, počevši od dana donošenja presude tj. od 13. ožujka 2025., do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je neosnovano prijebojno potraživanje tuženika u iznosu od 6.146,96

EUR.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 93,92 EUR.

V. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 200,00 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom iz toče II. izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŽC (dalje tužitelj) podnio je tužbu u kojoj navodi da je dana 19.12.2005. godine tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao Banka, sklopili su Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102769804, a koji ugovor je potvrđen kod Javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice, pod poslovnim brojem OU-632/05 od dana 20. prosinca 2005. godine (dalje u tužbi: Ugovor).

1.1. Ugovorom je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 39.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, a kredit je odobren za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora.

1.2. Predmetnim Ugovorom u članku 8. određena je kamatna stopa u visini od 5,390% godišnje, promjenjiva. Otplata je ugovorena u 120 jednakih mjesečnih anuiteta, a prijevremena otplata kredita izvršena je 02.04.2015. godine.

1.3. Tužitelj podnosi ovu tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica- švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, te smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu.

1.4. Napominje se da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene i pravomoćnim presudama donesenih u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika.

1.5. Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102769804 tužitelj i tuženik su sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Svi ugovori tuženika su sastavljeni na istim obrascima za sve korisnike kredita, i nitko od klijenata tuženika nije imao mogućnosti ugovoriti bilo što osim gotovog bankarskog "proizvoda".

Na taj način je ugovorena u članku 8. Ugovora kamatna stopa na način da glasi:

„Kamatne stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 5,390% godišnje.“

1.6. Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07 sa kasnijim izmjenama) propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također je utvrđeno koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su:

- odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga,

- odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca,

- odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom.

Nepoštena ugovorna odredba je, kako je ranije navedeno, ništetna.

1.7. Tužitelj se poziva na Zakon o obveznim odnosima na čl. 270. i čl. 272.

1.8. Kako je vidljivo da iz navedenih ugovornih odredbi, visina kamatne stope nije određena niti odrediva, budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika tj. jedne od ugovornih strana.

1.9. Napominje se da je danas Zakonom o potrošačkom kreditiranju upravo izričito u člancima 11. i 11a reguliran način i parametri ugovaranja promjenljive kamatne stope, a koje su izmjene i uvedene kako bi se spriječilo postupanje banaka kakvo je i tuženikovo u konkrentoj pravnoj stvari.

1.10. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana nekoliko puta, što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita. Treba napomenuti da zbog anuitetnog načina obračuna, povećana kamatna stopa znači da se udio otplaćene glavnice u svakom anuitetu smanjuje.

1.11. Nedopuštena i nepoštena primjena valutne klauzule izražene u CHF:

Ugovaranje valutne klauzule je dopušteno člankom 22. Zakona o obveznim odnosima, u dijelu zakona koji razrađuje načelo monetarnog nominalizma izraženo u članku 21., a koje određuje da je dužnik dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi. Korištenje valutne klauzule kao i indeksne klauzule te klizne skale za utvrđenje vrijednosti ugovorne obveze dopušteno je u RH na način da predmetne odredbe predstavljaju zaštitne vrijednosne klauzule kojima je svrha da očuvaju kupovnu moć novca u kojem je izražena obveza a u slučajevima dugotrajnijih poslovnih odnosa i kako bi se vjerovnik osigurao da će vrijednost primljenog iznosa kod ispunjenja odgovarati vrijednosti koja je bila ugovorena.

Na sporni pravni posao se primjenjuje i Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Konkretno, tužitelj se poziva na odredbe čl. 96-102. ZZP koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.

1.12. Odredbom članka 98. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da se prilikom ocjene je li neka odredba poštena uzima u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odrebe. Također je člankom 102. istog zakona propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

1.13. Odredba članka 1. Ugovora o kreditu je nepoštena ugovorna odredba, budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi.

1.14. Valutna klauzula je, kako je ranije navedeno, zaštitna klauzula koja služi zaštiti vjerovnika od gubitka vrijednosti novca, odnosno ugovara se da bi vjerovnik u trenutku povrata pozajmljenog iznosa dobio, pored ugovorenih kamata, i jednaku vrijednost glavnice koju je inicijalno dao dužniku. Prema tome, svrha valutne klauzule kao zaštitne klauzule je u tome da djeluje u situaciji kada se promijeni vrijednost novca - kune- naznačene na novčanicama (nominalna vrijednost) u odnosu na stvarnu kupovnu moć novca- kune- kao mjerila njegove vrijednosti.

1.15. Presude suda Europske unije također utvrđuju da su ugovorena kamatna stopa kao i valutna klauzula u CHF nepoštene i ništetne za sve sudove država članica EU pa prema tome obvezuju i sve sudove u RH, a o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima postoji i direktiva EU-93/13 od 5. travnja 1993. godine.

1.16. Hrvatska narodna banka monetarnom politikom štiti tečaj kune o odnosu na euro, tako da kuna u odnosu na euro u zadnjih deset godina nije pretrpjela značajniji pad. Inflacija je neznatna (uzevši u obzir koliko je porastao tečaj CHF u odnosu na euro).

1.17. Dakle, tijekom otplatnog perioda spornog ugovora došlo je do aprecijacije švicarskog franka koji je porastao u odnosu na euro, a to se odrazilo na tečaj kune u odnosu na franak, iako je kuna u odnosu na euro ostala u istom odnosu. Banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, međutim tužitelj kao potrošač nije imao mogućnosti niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle. Dapače, prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla, banka je sporni "kreditni proizvod" sa valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji te je tužitelj, postupajući sa povjerenjem prema kreditnoj instituciji, prihvatio tako prezentirane činjenice kao točne. Pritom tuženik nije transparentno prikazao niti izračune kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR, tako da tuženik nije imao na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti koji je i zašto kredit uistinu povoljniji te je i na taj način uvjeren da pristane na valutnu klauzulu u valuti za koju se kasnije, suprotno uvjeravanjima tuženika, pokazala kao rizičnija. Važno je naglasiti da je tuženik svoje "kreditne proizvode" prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene proizvode i nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama.

1.18. Dužnost tuženika, koja proizlazi iz odredbi o potrošačkom kreditiranju koje su sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača, bila je da potrošaču, ovdje tužitelju, u pisanom obliku da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, dužnost je tuženika bila da prije sklapanja ugovora tužitelju pruži odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama, i njegovoj financijskoj situaciji i pojasniti mu bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja. Svi ovi bitni podaci su trebali biti sadržani u ugovoru o kreditu. Ova obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama, a danas je regulirana odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji je zamijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača 74-77. koje su donošenjem ZPK stavljene izvan snage. Na ovakvo ponašanje u poslovnoj praksi tuženik je obvezan i samim načelima obveznog prava, a to su načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava, i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

1.19. Dakle, tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama, nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku.

1.20. Nadalje, tužitelj smatra da je primjena valutne klauzule u švicarskom franku, a prema naprijed navedenom, u trenutku u kojem nije bilo značanijeg pada platežne moći kune, nepoštena i nedopuštena, jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro, dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena, te o kojoj mogućnosti tužitelj nije bio unaprijed upozoren, a što mu direktno uzrokuje štetu zajedno sa nepoštenom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, budući da je istovremeno sa rastom tečaja švicarskog franka, tuženik -netransparentno- podizao i kamatnu stopu. Stjecanje ekstra profita do kojeg je tuženik došao kombinacijom valutne klauzule u švicarskom franku te promjenjive kamatne stope koja je ugovorena protivno zakonu da bi tijekom otplatnog perioda i bez provjerljivih parametara isključivo rasla, nije dopušteno u potrošačkim kreditima.

1.21. Konkretno, ukoliko se primijeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja ugovora o kreditu od 5,390% godišnje i obaveze izraze u kunama, tužitelj je preplatio, odnosno uplatio tuženiku više iznos od 6.240,88 EUR / 47.021,89 kn, kako to proizlazi iz izračuna stalne sudske vještakinje za računovodstvo, financije i bankarstvo AC, mag.oec.

1.22. Na kraju, tužitelj ističe kako temeljem članka 118. Zakona o zaštiti potrošača te članka 502.c Zakona o parničnom postupku.

2. Tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenih zahtjeva tužitelja, te ističe prigovor zastare iz razloga što je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari.

2.1. Tuženik navodi da je u ovome postupku potrebno utvrditi da li je u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu iz samog sklapanja Ugovora tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita, odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednost strane valute (Švicarskog franka) za njegove kreditne obveze.

2.2. Tužitelju da su bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice Ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF.

2.3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tuženik imao na ponudi više kredita koje su se razlikovale po namjeni, valuti, ročnosti, instrumentima osiguranja, kamatnim stopama, i tužitelj u ovom konkretnom slučaju donosio je odluku o izboru proizvoda. Navodi da nije ostvario niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sama banka zadužena u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF.

2.4. Tuženik navodi da opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. U odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope vršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Posebno napominje da je tužitelju kamatna stopa već od 03. svibnja 2011. godine snižena ispod početno Ugovorene kamatne stope. Da početno Ugovorena kamatna stopa iznosila je 5,39%, a dana 03. svibnja 2011. godine snižena je na 5,35%, a dana 06. listopada 2011. godine tužitelju je kamatna stopa opet snižena i to na visinu od 5% i kao takva je vrijedila sve do 15. siječnja 2014. kada je tužitelju kamatna stopa još snižena i to na 3,23%.

2.5. Nadalje navodi da kad bi sud smatrao da bi odredba čl. 8. t. 2. Ugovora o kreditu bila nerazumljiva tužitelju pa time i nepoštena (Ništetna), a što osporava u cijelosti da iz navedenog jasno proizlazi da to zasigurno nije prouzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama Ugovornih strana jer je tužitelju kamatna stopa već od 01.05.2011. bila snižena ispod početno ugovorene i bila je niža od početno Ugovorene za cijelo vrijeme otplate, da je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju od 02.12.2013., a stupila je na snagu 01.01.2014. (ZIDZKP NN 143/13).

2.6. Nadalje tuženik navodi da deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena je na izmjene sadržaja Ugovornog odnosa.

2.7. Tuženik osporava da bi na strani tužitelja nastala šteta kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju.

2.8. Tuženik vezano za neodređenost i neodredivost osporava navode tužitelja kako bi predmetna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu bila neodređena odnosno neodrediva. Objekt ugovorne obveze na strani tužitelja je činidba na plaćanje Ugovorene kamate i vraćanje iskorištenog iznosa u vrijeme i način kako je Ugovorena. Poziva se na odredbu čl. 269 st. 1., čl. 270., čl. 272. st. 1., čl. 1021. ZOO.

2.9. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da budući predmetni Ugovor o kreditu sadrži jasne podatke pomoću kojih je činidba bila određena odnosno odredivost činidbe sadržana je u činjenici da je voljom Ugovornih strana bila prepuštena mogućnost promjene Ugovorne kamatne stopa u skladu s važećim odlukama banke i da se ne može govoriti o neodredivosti činidbe.

2.10. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 338,03 EUR / 2.546,89 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.11. Tuženik nadalje navodi da ukoliko sud navede ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope što tuženik osporava, tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove razlike u kamati. S obzirom na navedeno tuženik predlaže sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju koja iznosi 310,33 CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2.12. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

3. U svrhu dokaza pročitana tužbe, ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102769804 od 19.12.2005., otplatni plan, pregled prometa po partiji kredita, obavijest o povećanju kamatne stope, obavijesti o promjeni uvjeta po kreditu, obavijest o usklađivanju kamatne stope, sudska praksa, provesti će se financijsko knjigovodstveno vještačenje, saslušati će se tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, odgovora na tužbu, reklamni materijal za stambene kredite uz valutnu klauzulu uz CHF, EUR, USD, informacija pojam "valutna klauzula" i rizici financiranju kunama s valutnom klauzulom, izvadak iz odluke o visini kamatnih stopa i naknadi Sektora građanstva za fizičke osobe, dopis HNB, očitovanje HNB-a na neke CHF činjenice od 21.1.2015., grafički prikaz; otvorenost devizne pozicije tuženika, metodologija, pregled prometa po kreditu, HNB-ova objava o prosječnoj ponderiranoj stopi od 9. prosinca 2013., obavijest o promjeni kamatne stope od 3.5.2011., 6.10.2011., obavijest o kreditu od 15.1.2014., rješenje Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-235/19-3 od 3. siječnja 2020., rješenje Žup. suda u Dubrovniku br. Gž- 1420/2020-3 od 21. travnja 2021. (str-257-259), podnesci stranaka, rješenje Općinskog suda u Koprivnici br. 29 Su-346/2022-3 od 2. rujna 2022. (str. 265).

4. Na temelju analize izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, sud je presudio kao u izreci presude.

5. U odgovoru na tužbu, tuženik je prigovorio mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.

5.1. Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-235/2019-3 od 03. siječnja 2020. godine odbijen je prigovor tuženika, kojim se prigovara mjesnoj nenadležnosti ovoga suda kao neosnovan. Navedeno rješenjem potvrđeno je rješenjem Županijskoga suda u Dubrovniku, posl. br. Gž-149/2020-3 od 21. travnja 2023. godine, kojim je odbijena žalba tuženika kao nesnovana.

6. U ovome postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102769804 od 19. prosinca 2005. godine, koji je ovjeren po javnom bilježniku ljubici Papac iz Koprivnice pod posl. br. Ou-632/05 od 20. prosinca 2005. (dalje Ugovor o kreditu broj: 5102769804 od 19. prosinca 2005. godine) sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i kreditora i to odredbi Ugovora u dijelu koja je vezana za isplatu anuiteta (čl. 2., točka 7.) u srednji tečaj kreditora za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (čl. 8.).

7. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) 5102769804 od 19. prosinca 2005. godine (list 4-7) kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje novčani iznos od 39.000,00 CHF, protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, te da je ugovorena redovna kamatna stopa Ugovora od 5,390% godišnje, ugovorne strane Ugovorile su da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene Ugovorene kamatne stope kao i naći obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke (čl. 8.).

8. Nesporno je da je kredit odobren na rok otplate u iznosu od 120 mjeseci, kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu. Iznos anuiteta iznosi 421,13 CHF (čl. 7.)

9. Ovaj sud smatra da tužitelj ima pravni interes na tužbu za utvrđenje u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a iako je kredit otplaćen u cijelosti.

10. Između stranaka sporno je da li su u ovom konkretnom slučaju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za CHF protivne pozitivnim propisima RH odnosno jesu li iste ništetne a posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi kao i razlike visine anuiteta zbog koje je došlo do promjena tečaja u odnosu na HRK.

11. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

12. Ugovor o kreditu br. 5102769804 od 19. prosinca 2005. godine na pitanje ništetnosti primjenjuju se odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03).

13. Odredbom čl. 81. st. 2 i 3. ZZP-a, tada važećeg u sklapanju Ugovora bilo je propisano da se Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

14. Odredbom č. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 97/07) uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim Ugovorima.

15. U čl. 97. ZPP-a (NN 79/07) određuje pojedine Ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

16. Ugovore odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u ovom konkretnom slučaju.

17. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03), "potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

18. Iskazom tužitelja utvrđeno je da je predmetni kredit realiziran 2005. godine kod tuženika za adaptaciju kuće u [adresa], da je dobio cirkularno pismo kojim je mogao kupovati materijal, a drugi dio da je dobio u novcu.

19. Tužitelj inače radi u Belupu u skladištu, po zanimanju je kovinotokar. Sud doznaje da nije imao nikakav obrt niti je obavljao poslovnu djelatnost u toj kući.

20. Uvidom u priloženi Ugovor broj 5102769804 od 19. prosinca 2005. godine utvrđeno je da je ugovor potpisani po sudužniku SC i korisniku kredita ĆC, u čl. 3. Ugovora ugovorena je namjena kredita, a kredit je za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora. Da je dio isplaćen u gotovini, a dio prijenosom na žiro račun (čl. 4.).

21. Sud je zaključio da su tužitelj, kao fizička osoba, i tuženik zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirao za adaptaciju stambenog prostora u Koprivnici, a što je vidljivo iz iz samog sklopljenog Ugovora i to iz čl. 3., te iz iskaza tužitelja, a tuženik nije dokazao suprotno.

22. Između stranaka nije sporan sadržaj presuda koje su donesene u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim sporan je njihov učinak i značaj za njihov spor.

23. Tužitelj u svome iskazu navodi da je bio klijent tuženika i preko kojeg je primao plaću. Da se kod djelatnice banke ZC raspitivao kakve imaju stambene kredite i da mu je ona predložila stambeni kredit u CHF te mu savjetovala da je to najsigurnija valuta na svijetu i da ne bih trebalo doći do nekih poremećaja. Kamata da je promjenjiva, ali mu nije rekla koliko će ta kamata eventualno biti niža ili viša. Tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj kredita. Od njegove plaće oduzima mu se rata kredita. Sud doznaje da je kredit otplaćen. Ugovor prije potpisivanja dočekao ga je na stolu, a priložio je svu dok koja mu je bila potrebna te je morao priložiti i građevinsku dozvolu kao i podatke o svojim primanjima. Početna rata bila je 2.000,00 kn, da je bila do 2.800,00 kn mjesečno. Neke druge pojedinosti tužitelj nije se mogao sjetiti s obzirom na protek vremena.

24. Sud nije saslušao svjedokinju ZC iz Razloga što je tuženik odustao od njezinog saslušanja. Sud nije pročitao pisani iskaz IC u svrhu dokaza iz razloga što tužitelj nije pristao da se isti pročita.

25. Ova je sud prihvatio iskaz tužitelja da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije imao utjecaj na sadržaj Ugovora, a Ugovor je u naprijed formuliran od strane tuženika. Tuženik je u više navrata mijenjao kamatnu stopu, s obzirom na zaključeni Ugovor o kreditu dok tuženik tužitelja nije obavijestio odnosno naznačio razloge za donošenje odluke o povišenju kamatne stope.

26. Sud je utvrdio da Ugovorna odredba kojom se glavnica veže za valutu CHF prosječnom potrošaču je bila nerazumljiva i nepoštena.

27. Tužena je propustila informirati tužitelja kao potrošača o važnim činjenicama kao što su opći rizici vezani za takvu valutu.

28. Ovaj sud smatra da se tuženik neosnovano poziva na reklamni materijal, brošure, letke iz razloga što time tuženik ne dokazuje da su oni po svom sadržaju bili razumljivi tužitelju i da je tužitelju na valjani način dato objašnjenje, a vezano za posljedice koje mogu nastupiti.

29. Ovaj sud smatra da su takve odredbe u Ugovoru u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.

30. Iz presude i rješenja VTS RH posl. br. Pž-7129/13 OD 13. lipnja 2014. proizlazi da je Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača podnijelo tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv 8 poslovnih banka, među kojima i tuženik ovdje, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internima aktima a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženici kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu potrošača, pa je time tuženik kao i ostale tužen banke u razdoblju od 10. rujna 2003. postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

31. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u gore navedenom dijelu.

32. Iz sadržaja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je u tužbi udruge Potrošač-Hrvatski savez udruge za zaštite potrošača protiv 8 poslovnih banaka, među kojima je i tuženik odlučeno na način kako je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 77/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u navedenom dijelu potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.

33. Ovaj sud je vezan za utvrđenje sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača sukladno odredbi čl. 502.c. U navedenim presudama je utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) iste su ništetne.

34. Sukladno odredbi čl. 138a Zakona o Zaštiti potrošača Narodne Novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 odnosno odredbi (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine 41/14). Predmetne presude obvezujuće su u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu kaluzulu u CHF.

35. U ovome postupku sud je proveo test nepoštenosti sporih Ugovornih odredbi radi utvrđenja da li je u konkretnom slučaju odredba o valutnoj klauzuli u CHF i odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz konkretnog Ugovora o kreditu nepoštena i ništetna.

36. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da je Ugovorna odredba koja je sadržana u točki 8., Ugovora glede promjenjive kamatne stope je nepoštena jer se nije pojedinačno pregovaralo, a što dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama Kreditora i Korisnika kredita, iz razloga što omogućuje banci kao jednoj ugovornoj strani da promijeni ugovorne kamate bez mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na visinu kamatne stope čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Za tužitelja kao prosječnog potrošača terminologija koju koristi banka u Ugovoru i u svojim općim aktima u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu kao i način njezinog obračuna razumljiva je jedino osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za tužitelja kao potrošača takva terminologija nerazumljiva. Tužitelju nije omogućeno da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Tužitelj kao potrošač bio je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužitelj kao korisnik kredita znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora a nije mogao ocijeniti zašto i u kojem smjeru i kako će se mijenjati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja. U vrijeme sklapanja Ugovora određena je kamatna stopa od 5,390% godišnje, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena a niti odrediva.

37. Nadalje, sud je utvrdio da je ugovorna odredba u valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 2. t. 7, Ugovora nepoštena i da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom Ugovoru. Položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio je "slabiji" a kako je tužitelj pristupio sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi i u odnosu na valutnu klauzulu tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentiralo te je iskoristio nestručnost tužitelja na način da je unaprijed formuliran u standardnom Ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati.

38. Ovaj sud smatra da navedenim načinom ugovaranja predmetnog kredita tuženik je maksimalno zaštitio svoj interes, dok je svoj rizik u pogledu povećanja kamata kao i mjesečnih anuiteta koje su nastale zbog promjena tečajnih razlika, isključivo prebacio na tužitelja.

39. Ovaj sud smatra da tuženik mora dokazati da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe Ugovora od 19. prosinca 2005. koji je definiran od strane trgovca, a posljedično da je trgovac tj. banka pokazala spremnost promijeniti sadržaj Ugovornih odredbi, a što po ocjeni ovoga suda to nije slučaj. S toga sud prihvaća iskaz tužitelja da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj sklopljenog Ugovora već ga je prihvatio za uređenje stambenog prostora.

40. S obzirom da su odredbe Ugovora u člancima čl. 2. čl. 7. i čl. 8., Ugovora o kreditu broj 5102769804 od 19. prosinca 2005. godine, u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, kako i odredbe Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom banke protivno prisilnim propisima, sud je utvrdio njihovu djelomičnu ništetnost kako je presuđeno u točki I. izreke presude (čl. 269. i čl. 270. st. 1. ZOO.)

41. Utvrđenje nepoštenosti Ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za cilj ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedenih odredbi nije niti bilo. (Sud EU spojeni predmeti C- 154/2015, C-307/2015, C-308/2015.)

42. Ovaj sud smatra da na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužitelja kada je postupanjem tuženika preplaćen i naplaćen zatraženi iznos.

43. Obzirom da učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje extunc unatrag od trenutka sklapanja ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad i nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijeme neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba-odluka Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-912/21-2 od 2. lipnja 2021.).

44. Ovaj sud smatra da kako se u ovom konkretnom slučaju radi o kreditu za adaptaciju stambenog objekta te se presuda "Potrošač" primjenjuje i na stambene kredite s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli te u pogledu kamata ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF te promjenjivu kamatnu stopu kao što je sud utvrdio u ovom slučaju. U tom smislu odlučeno je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-221/2018-11 od 3. rujna 2019.

45. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

46. Između stranaka sporno je da li postoji zastara potraživanja tužitelja.

47. Primjenom odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a vezano uz odredbe čl. 502.a do 502. h. ZPP kojim je reguliran institut podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a ponovno je počela teći od dana pravomoćnosti odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetu posl. br. P-1401/12 u dijelu gdje je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. rokovi zastare počeli su ponovno teći od tih datuma.

48. Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH VSRH broj 3. od 31. siječnja 2022., poslovni broj Suv-IV-33/2022-2.

49. Tužitelj je podnio tužbu kod ovoga suda dana 03. lipnja 2019. godine s toga je neosnovan istaknut prigovor zastare jer nije prošlo 5 godina (čl. 225. ZOO-a).

50. Vraćanje se vrši po pravilima po stjecanju bez osnove, te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO.

51. Sukladno odredbi 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti Ugovora, svaka stranka dužna je vratiti drugoj sve što je primila. U slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

52. Radi utvrđivanja visine tražbine tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje po Centru poslovnih analiza Čakovec, po stalnom sudskom vještaku za financije i bankarstvo AC, mag. oec. (Centar poslovnih analiza d.o.o.) iz Čakovca.

52.1. Zadatak vještaka je bio obračunati koliko je više plaćeno s osnova povrata kredita zbog promjene kamatne stope i zbog promjene tečaja CHF, za izračun je bilo potrebno primijenit kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora te tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, koje parametre je tuženik primjenjivao prilikom obračuna kamate. Potrebno je bilo provesti vještačenje na istaknuti prigovor radi prijeboja tuženika u odgovoru na tužbu (list 55).

52.2. U nalazu se navodi da Ugovor o kreditu 5102769804 od 19. prosinca 2005. godine (u daljnjem tekstu Ugovor), i njime je Erste&Steiermaerkische bank d.d. odobrila korisniku kredita FC kredit po slijedećim uvjetima:

Iznos kredita: 39.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, Redovna kamatna stopa: 5,39% godišnje, promjenjiva sukladno Odluci kreditora, način otplate: 120 mjesečnih anuiteta u iznosu od 421,13 CHF, posebna napomena: otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima.

Anuitet je periodički iznos koji plaća korisnik kredita, a sastoji se od dva dijela:

- otplatne kvote (dio kojim se otplaćuje glavnica kredita) i

- redovnih kamata

Za izračun anuiteta nužni su slijedeći parametri:

- iznos glavnice koji se mora vratiti

- vremensko razdoblje ukamaćivanja (jednako vremenskom razdoblju dospijeća anuiteta)

- broj dospijeća

- kamatna stopa

52.3. Prema otplatnom planu nalazom je utvrđeno da je kredit isplaćen dana 29.12.2005. po tečaju koji je iznosio 4,710100 kn, za 1 CHF. Isplaćeni iznos kredita u kunama iznosio je 183,693,90 kn. Prvi anuitet dospio je na naplatu 1. veljače 2006., a i svaki idući u razmaku od mjesec dana s dospijećem zadnjeg dana u mjesecu. Kredit je otplaćen.

52.4. Vještakinja navodi da je tužitelj je tuženoj zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora (5,39% godišnje) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) više platio 6.146,96 EUR (46.314,25 kn)

52.5. Od ukupno više plaćenog iznosa, iznos od 6.146,96 EUR (46.314,25 kn) odnosi se na više plaćeno zbog promjene kamatne stope 218,47 EUR (1.646,06 kn), po osnovi promjene tečaja više je plaćeno 5.928,49 EUR (44.668,19 kn) kako je pobliže navedenu u nalazu.

53. Tužitelj prihvatio je nalaz i mišljenje pismenim podneskom od 10. rujna 2024. te je sukladno zakonu o uvođenju EUR kao službene valute u RH te u pogledu sporednog potraživanja, sredio tužbeni zahtjev, tj. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

54. Tuženik u odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka istakao prigovor pismenim podneskom od 09. srpnja 2024, da prigovara samom matematičkom izračunu vještaka, te dalje osporava osnovu potraživanja te je predložio da dopuni vještak nalaz u odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja.

55. Sudska vještakinja dana 27. studenog 2024. dostavila je svoje očitovanje u kojem navodi da kod izračuna koji je izrađen u nalazu od 11. listopada 2023. uzete s u obzir i negativne razlike te je već u samom izračunu izvršen prijeboj za manje plaćene iznose koje navodi tuženik odnosno iznos iskazane razlike u nalazu od 6.146,96 EUR.

56. Na ročištu dana 04. veljače 2025. koja je održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika tuženik nije se očitovao na očitovanje sudskog vještaka.

57. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je svoj nalaz izradio prema rješenju ovoga suda, a isti je izrađen stručno i objektivno, u skladu s pravilima struke čl. 258. st. 1. ZPP-a.

58. Kako je vidljivo iz nalaza i mišljenja te očitovanja sudske vještakinje od 27. studenog 2024. da je iznos od 6.146,96 EUR uključenu prijebojno potraživanje tuženika, s toga je valjalo odbiti prigovor radi prijeboja u iznosu od 6.146,96 EUR kao neosnovan (čl. 338. st. 3.).

59. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

60. S obzirom na sve navedeno, sud je tuženiku naložio da tužitelju vrati novčane iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu od 5.928,49 EUR i temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 218,47 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od svake isplate pojedinog anuiteta s toga je presuđeno kao u točki II. izreke presude.

61. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka pa do konačne isplate sukladno odredbi čl. 1115 ZOO. Tuženik je nepošten jer je u trenutku sklapanja Ugovora morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima budući da se radi o Ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti (kamatna stopa određena je čl. 29. st. 2. ZOO).

62. Budući da je tužitelj djelomično smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 93,92 EUR, a na koje tuženik nije izričito pristao, s toga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u navedenom preostalom iznosu. S toga je valjalo presuditi kao u izreci presude.

63. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

64. Na temelju čl. 154. st.5. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi trošak parničnog postupka, koji se prema vrijednosti predmeta spora i odvjetničkoj tarifi odnosi na (VPS 6.240,88 EUR) i to za sastav tužbe (Tbr 7. t. 1.) u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska (Tbr 8. t. 1.) od 8. prosinac 2020. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr 9. t. 2.) 27. listopada 2022. u iznosu od 100,00 EUR, sastav podneska (Tbr 8. t. 1.) od 10. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr 9. t. 1.) 20. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr 9. t. 1.) 4. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR, ročište za objavu i uručenje presude (Tbr 9. t. 3.) u iznosu od 100,00 EUR, ukupno 1.200,00 EUR, PDV u iznosu od 300,00 EUR, sudska pristojba za tužbu u iznosu od 108,83 EUR (plaćeno) predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 331,81 EUR, sveukupno 1.940,64 EUR.

65. Na dosuđeni iznos troškova od 1.940,64 EUR, tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 12. ožujka 2025. pa do isplate (čl. 30. Ovršni zakon (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22). i čl. 29. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

66. Sud nije dosudio troškove tužitelju za sastav podneska od 25. rujna 2020. u iznosu od 200,00 EUR, sve uvećano za PDV iz razloga što navedeni troškovi nisu bili nužni za vođenje ovoga postupka, s toga je valjalo odbiti tužitelja s navedenim zahtjevom za naknadu troškova.

67. Temeljem navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.

Koprivnici, 12. ožujka 2025. godine.

Sutkinja:

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Bruno Čer

2. OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o.