Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-238/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mirni Ferk, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice PS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bojanu Doneskom, odvjetniku iz Garešnice, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4470/2021-23 od 13. prosinca 2023., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4470/2021-23 od 13. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura).
III. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 2.356,45 EUR (dvije tisuće tristo pedeset šest eura i četrdeset pet centi).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I Proglašava se u cijelosti nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-26/2021 od 23. veljače 2021. godine određena na nekretninama ovršenika ĐS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]
- upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 41. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-41); stan br. 16 – dvosobni stan u prizemlju u površini 56,47 čm (treće) stubište, [adresa]; koji stan se nalazi u stambenom objektu veličine R+P*4 sa 3 stubišta i 54 stambene jedinice, pop.br. 21677 u [adresa] u [adresa], 27 i 29, a koji stambeni objekt je sagrađen na kčbr. [katastarska čestica] – stambeni objekt veličine R+P+$ sa 3 stubišta i 54 stambene jedinice, pop.br. 21677 u [adresa] u [adresa], 27 i 29 sa 174 čhv upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška];
- na ½ dijela, upisanim kod Općinskog suda u Splitu, ZK odjel Trogir upisanih u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] ZGR. kuća sa 90 m2; kč. br. [katastarska čestica] dvor "[adresa] sa 313 m2.
II Nalaže se tuženoj PS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ĐS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška isplati iznos od 7.861,52 eura / 59.232,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, u roku 15 dana.»
2. Protiv presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na tuženičinu žalbu kojim je predložila da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, odbijen je tuženičin zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 eura.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženica se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica kao ovrhovoditeljica pokrenula ovršni postupak protiv tužiteljice kao ovršenice u kojem je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-26/2021 od 23. veljače 2021. određena ovrha na nekretninama tužiteljice kao ovršenice. Tužiteljica je kao ovršenica u tom ovršnom postupku upućena na parnicu radi proglašenja nedopustivosti ovrhe.
6.1. Nadalje je utvrđeno da je tuženica navedeni ovršni postupak protiv tužiteljice pokrenula na temelju presude Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-997/2012. od 11. prosinca 2013. U toj parnici se je vodio postupak između ovdje tužiteljice i njezinog bivšeg supruga VS koji je tuženičin brat. Prvostupanjski sud nije pobliže utvrđivao što je tom presudom presuđeno te dodatne činjenice utvrđuje ovaj sud na temelju članka 373.a stavak 1. i 2. ZPP-a te se utvrđuje da je ta presuda djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 158/2014 od 25. veljače 2016. te nakon preinačenja proizlazi da je VS naloženo da tužiteljici isplati iznos od 612.810,00 kuna sa zateznim kamatama, a tužiteljici je naloženo da VS plati iznos od 35.181,63 eura sa zateznim kamatama. Dakle, VS je prema tužiteljici imao tražbinu u iznosu od 35.181,63 eura koju je Ugovorom o prijenosu tražbine prenio na svoju sestru, tuženicu, i tuženica je tada pokrenula predmetni ovršni postupak protiv tužiteljice upravo radi prisilne naplate te tražbine.
6.2. Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio da je VS tužiteljici poslao izjavu o prijeboju tražbina iz navedene presude i to 25. kolovoza 2016. što znači da je ta izjava o prijeboju tužiteljici dostavljena prije nego što je VS sa tuženicom sklopio Ugovor o prijenosu tražbine, a što je bilo 7. studenog 2016. Na temelju toga prvostupanjski sud je zaključio da je tražbina VS prema tužiteljici, utvrđena gore navedenim presudama, prestala prijebojem i prije nego što je VS tu tražbinu prenio na tuženicu pa stoga tuženica niti nije mogla steći tu tražbinu.
6.3. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud zaključio da je ispunjen uvjet iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.; dalje: OZ) jer je tražbina VS iz gore navedenih presuda prestala prijebojem i u vrijeme prijenosa te tražbine na tuženicu ista nije postojala pa je slijedom toga usvojen tužiteljičin tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenosti predmetne ovrhe.
6.4. Tuženica se žali navodeći u žalbi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-26/2021-54 od 26. kolovoza 2022., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ovr-155/2023-2 od 6. travnja 2023., obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 26/2021 od 20. prosinca 2021. i ukinute su sve provedene radnje zbog čega tužiteljica više nije imala pravnog interesa za vođenje ovog parničnog postupka pa je prvostupanjski sud trebao odbiti tužiteljičin tužbeni zahtjev.
6.5. Nepostojanje pravnog interesa se ne može utvrđivati u drugostupanjskom postupku već to može utvrditi samo prvostupanjski sud do završetka prvostupanjskog postupka. Tek da je tuženica prigovarala postojanju pravnog interesa tijekom postupka i da je prvostupanjski sud odlučivao o postojanju pravnog interesa tužiteljice, bilo bi u ovom postupku moguće raspravljati da li tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka nakon obustave ovršnog postupka iz kojeg je upućena na ovu parnicu. Tu treba također reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) u svojoj odluci poslovni broj Rev 3369/2019-2 od 24. svibnja 2023. iznio pravno shvaćanje koje prihvaća i ovaj sud, a kojim „…prema shvaćanju ovoga suda izraženog u odlukama poslovni broj Rev 1012/2020-2 od 22. prosinca 2020. i Rev 1604/2018-2 od 8. siječnja 2019., tužitelj, koji je pravomoćnim rješenjem suda donesenim u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može, postupajući u skladu s tim rješenjem, podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, iako je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena. Ni jednom odredbom Ovršnog zakona nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da tužba postaje nedopuštena. Dapače, iz odredbe čl. 62. st. 1. toč. 4. OZ, prema kojoj nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostaloga ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom, jasno proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe. Također, iako se u ovom slučaju radi o tome da je ovrha (povodom koje je istaknut ovopredmetni tužbeni zahtjev) obustavljena, dok je u odlukama ovoga suda spomenutima u odjeljku 12.1. ovoga rješenja ovrha bila dovršena, tj. provedena, to ne utječe na primjenu pravnog shvaćanja iz prethodnih revizijskih odluka na ovaj slučaj (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 1153/2021-4 od 15. veljače 2022.).“
6.6. Dakle, tužiteljica je imala pravni interes za vođenje ovog postupka usprkos eventualnoj obustavi predmetnog ovršnog postupka pa stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.
6.7. Zbog tih razloga je tuženičina žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda. Zbog istog razloga odbijen je tuženičin zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 2.356,45 eura.
Koprivnica, 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
