Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ovr-44/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sucu Eugenu Škunci, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupano po direktoru KZ, a ovaj po punomoćniku Vjeranu Blažeku, odvjetniku iz Osijeka, Dragutina Neumana 8, protiv ovršenice IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj: Ovr-319/2025-2 od 13. veljače 2025., 12. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovrhovoditelja HEP ELEKTRA d.o.o. te se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj: Ovr-319/2025-2 od 13. veljače 2025. preinačuje tako da se rješava:

"Nalaže se ovršenici IZ da ovrhovoditelju HEP ELEKTRA d.o.o. naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 46,88 eura (četrdeset šest eura i osamdeset osam centi) zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 12. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana."

II Nalaže se ovršenici IZ da ovrhovoditelju HEP ELEKTRA d.o.o. naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja HEP ELEKTRA d.o.o. za naknadom troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate, odbija se kao neosnovan."

2. Protiv citiranog rješenja suda prvog stupnja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog apsolutno i relativnih bitnih povreda odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje na način da ovrhovoditelju dosudi zatraženi trošak izvansudske ovrhe uvećan za trošak žalbenog postupka. Ovrhovoditelj ističe da je 6. veljače 2025. podnio prvostupanjskom sudu zahtjev za naknadu troškova nastalih u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom. Ovrhovoditelj dalje navodi da je u smislu odredbi članka 14. stavaka 1., 4. i 6. Ovršnog zakona u zakonskom roku podnio predmetni zahtjev radi naknade daljnjih nastalih troškova ovršnog postupka, a imajući u vidu da predmetno dugovanje s danom podnošenja predmetnog zahtjeva nije podmireno, odnosno da postupak prisilne naplate još uvijek nije okončan. S obzirom na to da sukladno odredbi članka 14. stavka 8. Ovršnog zakona ovrhovoditelju rješenjem o ovrsi ne mogu biti priznati predvidivi troškovi postupka, a izvjesno je kako su isti tijekom provedbe izvansudske ovrhe nastali, to, na temelju članka 14. stavka 6., a u svezi s člankom 21. stavkom 1., sve Ovršnog zakona, ovrhovoditelj je podnio zahtjev prvostupanjskom sudu radi donošenja rješenja o daljnjim nastalim troškovima postupka. Iz iznijetih razloga da je netočna tvrdnja prvostupanjskog suda da trošak postupka izravne naplate nije ovršni trošak iz razloga što je jedini način provedbe predmetne ovrhe upućivanje iste Financijskoj agenciji, a radnje koje su prethodile tom upućivanju predstavljaju odvjetnički rad za koji je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika propisana naknada, a koja nagrada da ovrhovoditelju pripada na temelju članka 14. stavaka 4.– 6. Ovršnog zakona, stoga da na temelju poduzetih radnji potražuje trošak u ukupnom iznosu od 46,88 eura.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovrhovoditelj ne konkretizira žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka, a ispitujući pobijano rješenje u granicama iznesenih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. u svezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), u vezi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.; dalje: OZ), na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u svezi članka 381. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da takve povrede nisu počinjene pred sudom prvog stupnja.

6. Ovrhovoditelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio, općenito navodeći, relativno bitne povrede odredaba postupka, međutim, drugostupanjski sud nije ispitao pobijanu odluku u tom smislu jer ovrhovoditelj nije konkretizirao koja je to bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP počinjena u konkretnom slučaju, na koje povrede drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz sadržaja spisa predmeta je razvidno da je ovrhovoditelj na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik Nataša Kranjec iz Grubišnog polja, poslovni broj: Ovrv-9370/2024 (UPP/OS-Ovrv-850/2024) od 26. rujna 2024. zatražio provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 6. veljače 2025., te da je istog dana prvostupanjskom sudu podnio prijedlog za naknadu troškova izvansudske ovrhe kojim potražuje trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja Financijskoj agenciji, kao i trošak sastava prijedloga za naknadu daljnjeg troška ovršnog postupka, sve u ukupnom iznosu od 46,88 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci odbio navedeni prijedlog ovrhovoditelja kao neosnovan obrazlažući svoju odluku na način da postupak izravne naplate kod Financijske agencije nije ovršni postupak u smislu članka 1. stavka 1. OZ, te da niti jednom odredbom OZ nije utvrđeno pravo ovrhovoditelja na naknadu troškova izravne naplate kod Financijske agencije, pa da ovrhovoditelj na temelju članka 14. stavka 7. istog Zakona nema pravo na naknadu zatraženih troškova kao troškova ovrhe, pritom ističući da pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske obvezuje samo drugostupanjske sudove, a da prvostupanjske sudove obvezuje samo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom oglednog postupka.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje jer je odlučne činjenice pravilno utvrdio, međutim, pogrešno je primijenio materijalno pravo, odnosno nepravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja prema kojem postupak izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije nije ovršni postupak.

10. Naime, u konkretnom slučaju radi se o postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave kojim se provodi postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda i to pred posebnim tijelom kojemu je na temelju odredbe članka 209. OZ dano ovlaštenje i nadležnost za provođenje takvog postupka. Na postupak izravne naplate se u vezi nastalih troškova primjenjuju odredbe članka 14. OZ, kao i kod postupka sudske ovrhe, ali se isti ostvaruje na način da ovrhovoditelj nakon pokretanja postupka izravne naplate, u kojem nije predviđeno odlučivati o troškovima postupka, podnese sudu prvog stupnja zahtjev za naknadom troškova koje je imao u tom postupku izravne naplate. Stoga je ovrhovoditelj ovlašten pred sudom prvog stupnja u roku iz članka 14. stavka 6. OZ zahtijevati naknadu troškova koji su mu bili potrebni za izvansudsku ovrhu.

11. Ujedno se ukazuje i da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Su IV-148/2018 održanog 29. ožujka 2018. na postavljeno pitanje: "Primjena članka 209. i članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona koji se odnose na troškove izravne naplate, da li se ti troškovi priznaju kao dio troškova ovršnog postupka ili ne?" zauzeto pravno shvaćanje prema kojem se troškovi izravne naplate priznaju kao troškovi ovršnog postupka, a koje shvaćanje je potvrđeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Su IV-162/2021 održanog 26. studenog 2021.

12. Nadalje, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Su-IV-101/2023-5 održane 5. lipnja 2023. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/2018., 2/2020., 46/2020. i 47/2020.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz članka 14. stavka 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.), kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku."

13. Slijedom izloženog, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja kako ovrhovoditelj ne bi imao pravo na naknadu troškova postupka izravne naplate, odnosno s pravom ovrhovoditelj u žalbi ukazuje na suprotno i potražuje dosudu zatraženog troška.

14. Tako je ovrhovoditelju zastupanom po punomoćniku valjalo priznati pravo na nagradu za odvjetnički rad sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 139,69 eura i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i to za nagradu za sastavljanje prijedloga za izravnu naplatu (Tbr. 11/5 Tarife) u iznosu od 25,00 eura, kao i nagradu za sastav zahtjeva za naknadu troškova (Tbr. 11/10 Tarife) u iznosu od 12,50 eura, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje ukupno zatraženi iznos od 46,88 eura.

15. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ, kojom je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka i da o zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke, to su ovrhovoditelju na ukupno priznati trošak postupka dosuđene i zatezne kamate koje teku od dana donošenja ovog drugostupanjskog rješenja, imajući u vidu da je ovom odlukom odlučeno o zahtjevu za naknadu troškova ovršnog postupka, a stopa zateznih kamata određena je u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/23.; dalje: ZOO).

16. Zbog izloženih razloga, valjalo je, pozivom na članak 380. točku 3. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ, uvažiti žalbu ovrhovoditelja i preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje tako da je naloženo ovršenici isplatiti troškove postupka izvansudske ovrhe ovrhovoditelju na način kako je to suđeno u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

17. S obzirom na to da je ovrhovoditelj u cijelosti uspio sa žalbom, dosuđen mu je i trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura, koji se sastoji od nagrade za sastav žalbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 13/1 Tarife) i iznos PDV-a od 12,50 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan, stoga je trebalo odlučiti kao u točki II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zadar, 12. ožujka 2025.

Sudac

Eugen Škunca