Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-661/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prema tuženicima ad. 1. GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonko Kristović, odvjetnik u Dubrovniku i tuženika ad. 2. FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Nedjeljka Asanović-Sarić, odvjetnica u Dubrovniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pn-115/2016 od 06. svibnja 2024., u sjednici održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pn-115/2016 od 06. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pn-115/2016 od 06. svibnja 2024., suđeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Tuženici GŽ i FŽ dužni su u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade nematerijalne štete isplatiti tužitelju iznos od 135.000 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podizanja tužbe, pa do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 5%.

2. Tuženici su dužni u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe platiti tužitelju sve parnične troškove ovog postupka."

II. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi troškove parničnog postupka i to tuženici GŽ novčani iznos od 1.650,00 eura, a tuženiku FŽ u iznosu od 1.937,50 eura, u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači i prihvati zahtjev tužitelja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 17.917,58 EUR / 135.000,00 kn, a na ime povrede prava osobnosti i to zbog povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo.

6. Tužitelj tvrdi da su mu zbog lažnih prijava, lažnih izjava pred pravosudnim organima, lažnih optužbi i kleveta na njegov račun tuženici prouzročili povredu prava osobnosti.

7. U postupku je utvrđeno:

- da iz službene bilješke Policijske postaje Dubrovnik od 17. prosinca 2013., proizlazi da je prvotuženica prijavila tužitelja, koji je njezin poznanik da je putem telefona uznemirava iako mu je određena mjera opreza zabrane približavanja na udaljenosti manjoj od 100 m,

- da iz službene bilješke Policijske postaje Dubrovnik od 19. prosinca 2013., proizlazi da je prvotuženica ponovno prijavila tužitelja, jer je ustrašena stalnim pozivima za koje smatra da joj ih isti upućuje,

- da je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku u predmetu broj KR-DO-6/14 dopisom od 12. rujna 2014., vezano za kaznenu prijavu prvotuženice protiv tužitelja zaključilo da je u periodu od srpnja do prosinca 2013., vidljivo da u inkriminiranom periodu tužitelj nije stupao u kontakt s prvotuženom protiv njezine volje, te da su cijelo to vrijeme dobrovoljno komunicirali, da su bili u prijateljskom i ljubavnom odnosu, te je isti često posjećivao u bolnici i kući i pomagao joj,

- da je Prekršajni sud u Splitu presudom pod poslovnim brojem Pp 14 J-825/14 od 15. listopada 2014., u predmetu okrivljenika, tužitelja ŠŽ oslobodio optužbe da bi dana 7. prosinca 2013., u Splitu narušavao javni red i mir na način da je došao pred vrata odnosno prozor stana kojeg je iznajmila tužiteljica, a koja se u to vrijeme liječila od teške bolesti u Splitu, kao da je istog dana vrijeđao drugotuženika, a koja oslobađajuća presuda je donesena obzirom da se mjesto događaja ne može smatrati nifiktivnim javnim mjestom iz članka Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

- da su i tužitelj i tužena osobe s psihičkim poteškoćama koje se liječe psihijatrijski, a drugotuženik boluje od Parkinsonove bolesti,

- da je tužitelj sa drugotuženikom imao fizički sukob 30. rujna 2014., u Dubrovniku, te da je protiv obojice podnesen optužni prijedlog, a iz službene bilješke Policijske postaje Dubrovnik od 30. rujna 2014., je vidljivo da su obojica imala evidentirane ozljede,

- da iz kaznenog spisa poslovni broj: K-265/2017 proizlazi da je pravomoćnom presudom od 11. lipnja 2021. godine okrivljenik TŽ osuđen zbog počinjenja kaznenog djela na štetu tužitelja s činjeničnim opisom između ostalog da bi 14. srpnja 2016. u nakani teškog tjelesnog ozljeđivanja, te ustrašivanja i uznemiravanja, prišao tužitelju pitajući ga za maltretiranje njegove sestre, te zaprijetio da će ga ubiti, a zatim ga udario šakom ispod desnog oka, zbog čega je u navedenom kaznenom postupku okrivljeniku DŽ izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, uvjetno na tri godine. U obrazloženju navedene presude navodi se iskaz svjedokinje IŽ, sestre okrivljenika koja je navela da je povod sukoba njezinog brata i ĆŽ, bio taj što joj je ĆŽ prišao, ispitivao je gdje živi, govoreći da je lijepa, privlačna, a nakon toga je pratio u autobusu, zbog čega je ona bila istraumatizirana, a kako je njihov susjed, cijeli događaj je prenijela braći koji to nisu prijavili policiji smatrajući da će sami riješit problem,

- da iz iskaza svjedokinje UŽ, majke tužitelja proizlazi da je 2010. godine, tužitelj doveo prvotuženicu u njezinu kuću u [adresa] predstavljajući je kao prijateljicu, te da je od tada dolazila stalno, a njezin sin je bio s njome zaluđen, a imao je sukob sa drugotuženikom koji ga je zvao na telefon i smijao se, a to je radila i tuženica. Svjedokinja ističe da je tužitelj imao još jedan sudski postupak jer ga je druga cura lažno optužila, da "oblijeće oko nje", a ista je s njim hodala, također dolazila kod nje, vodio je u Crnu Goru, te je prvotuženica nagovorila TŽ da fizički napadne tužitelja,

- da iz iskaza svjedoka PŽ, oca tužitelja, proizlazi da živi u [adresa], te je primijetio da je tužitelj uznemiren i nervozan kada je u posjetu dolazio zajedno s prvotuženicom koju je predstavio kao prijateljicu,

- da je iz iskaza svjedoka VŽ, bivšeg supruga prvotuženice od koje se razveo 2010.g. i imaju zajedničkog sina, sada starijeg od 18 godina, proizlazi da ga je 2010. tužena zvala na telefon, bojeći se da je netko oko kuće, kao i da je tužitelj uznemirava, a nije mu poznato u kakvoj su međusobnom odnosu bili tuženica i drugotuženi,

- da iz iskaza svjedoka KŽ, zaposlenog u Policijskoj upravi Dubrovnik, proizlazi da je imao više intervencija vezano za navedene osobe, ne sjeća se tužitelja, ali se sjeća da su intervencije bile vezane za "ljubavni trokut" ili ljubomoru, ali se zbog proteka vremena ne može sjetiti nikakva detalja,

- da iz iskaza svjedoka CŽ proizlazi da je drugotuženik radio u hotelu Libertas, u odjelu recepcije, te da iz njegove priče zna da su i tužitelj i drugotuženik bili u "nekakvoj vezi" s GŽ, a nije mu poznato kakva je bila veza.

8. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da se ni u jednom slučaju ne može raditi o lažnom prijavljivanju niti šikaniranju, nego se radi o prijavi vezanoj za točno određeni događaj. Činjenica što državno odvjetništvo nije pokrenulo kazneni postupak protiv tužitelja radi nametljivog ponašanja prema prvotuženici ne znači da takvog ponašanja nije bilo. U obrazloženju se navodi da i činjenica da je tužitelj uredno polagao ispite tijekom 2012., 2013. i 2014. godine ukazuje da na njega nisu mogla utjecati događanja tijekom 2013. i 2014. godine na što ukazuje i činjenica da je nakon prvotuženice imao i druge djevojke, a sada je po iskazu njegova oca u stabilnoj vezi. Stoga sud smatra da tužitelj nije trpio nikakvu povredu prava osobnosti, a razlog zbog čega se našao u ovakvoj neobičnoj situaciji su njegova osobnost i psihičke poteškoće koje ima, pa okolnosti slučaja ne opravdavaju dosuđenje pravične naknade temeljem članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Odredbom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11. Iz navedene zakonske odredbe proizlaze osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su odgovorna osoba i oštećenik, štetna radnja, uzročna veza te protupravnost. Tuženici bi bili odgovorni za štetu samo uz pretpostavku da je u njihovom postupanju postojala protupravnost, a što u postupku nije utvrđeno.

12. I prema ocjeni ovog suda provedeni dokazi ukazuju da tužitelju nije nastala šteta, jer postupanje tuženika vezano za radnje za koje tužitelj potražuje naknadu štete nema značaj protupravnih radnji, pa time nisu ispunjenje pretpostavke za ostvarivanje naknade štete u smislu članka 1046. ZOO.

13. Podnošenjem prijava policiji radi uznemiravanja kao i kaznene prijave protiv tužitelja radi počinjenja kaznenog djela nametljivog ponašanja ne proizlazi da je samim time povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled tužitelja, jer su navedene prijave odbijene, a u prekršajnom postupku je donesena i oslobađajuća presuda protiv tužitelja. Kad je u pitanju kazneno djelo lažnog prijavljivanja, počinitelj je onaj tko lažno podnese kaznenu prijavu, dakle mora postojati svijest da je prijavljena osoba nevina, da kazneno djelo nije počinjeno, pa bi tuženica bila odgovorna za štetu samo uz pretpostavku da je to kazneno djelo počinila odnosno da je u njezinom postupanju pri podnošenju kaznene prijava policiji postojala protupravnost, a što nije utvrđeno. Navodi tužitelja da su klevete tuženika uzrokovale sukob tužitelja sa trećim osobama koje su mu nanijele štetu radi optužbi i kleveta koji su tuženici pred tim osobama iznosili, ne proizlaze iz pregledanog kaznenog spisa na koji se tužitelj poziva (K-265/2017).

14. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, prvostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužitelja u odnosu na postojanje protupravnosti i štetne radnje na strani tuženika, nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju žalitelj ukazuje.

15. Izostanak provođenja medicinskog vještačenja ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da nema protupravne odgovornosti tuženika, pa stoga visina štete nije bila niti predmet utvrđivanja niti je mogla utjecati na prvostupanjsku odluku.

16. Žalbeni razlozi koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka su zapravo činjenični prigovori. Žalitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke.

17. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud provedene dokaze cijenio po svom slobodom uvjerenju, sukladno članku 8. ZPP utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu o neosnovanosti zahtjeva, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

18. U odnosu na navode žalitelja da je postupanjem suda povrijeđeno načelo ustavnosti i zakonitosti, a i da postoji sumnja da je sudac počinio kazneno djelo zloupotrebe položaja i ovlasti, te ukazuje na pristranost suca u korist tuženika, čime ukazuje na počinjenje bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1. ZPP, treba reći da iz spisa ne proizlazi da su takve žalbene tvrdnje osnovane.

19. Tijekom postupka tužitelj nije ukazivao, a to ne čini ni u žalbi na postojanje nekog od taksativno navedenih razloga iz članka 71. stavak 1. točka 1- 7. ZPP nego je isticao prigovore na njegovo postupanje u vođenju postupka, a zbog kojih razloga nije podnio zahtjev za izuzeće.

20. Međutim čak kada bi tužitelj i bio u pravu to bi predstavljalo relativno bitnu povredu odredaba postupka koja u predmetnom slučaju nije imala utjecaja na pravilnost odluke o postavljenom zahtjevu, jer je polazeći od činjenica na kojem je tužitelj temeljio zahtjev, polazeći od materijalno pravnih normi koje je valjalo primijeniti, zahtjev je trebalo odbiti kao neosnovan, što je pobijanom presudom i učinjeno.

21. Kako žalba nije osnovana odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

U Dubrovniku, 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović