Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž R-77/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Odvjetničkom uredu Boris Gregović i dr. iz Rijeke, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO Karlovac, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-147/2019-48 od 02. lipnja 2022., u sjednici održanoj 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužene se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-147/2019-48 od 02. lipnja 2022;
a) potvrđuje u točki I . izreke
b) preinačava u točki II. izreke u odluci o parničnim troškovima, tako da ista glasi:
" Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.031,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02. lipnja 2022. do 31. prosinca 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana".
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-147/2019-48 od 02. lipnja 2022., suđeno je:
" I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužiteljici FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplate na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od ukupno 7.578,11 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom kako slijedi:
- na iznos od 980,95 kn počam od 10. 8. 2018.,
- na iznos od 1.795,20 kn počam od 10. 9. 2018.,
- na iznos od 3.213,77 kn počam od 10. 10. 2018.
- na iznos od 1.588,19 kn počam od 10. 11. 2018.
u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužiteljici FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 27.716,10 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 2. lipnja 2022. pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je u dijelu točke I. izreke za iznos od 1.588,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te u točki II. izreke u cijelosti, a zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana u odluci o parničnim troškovima.
5. Predmet spora je bio zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastale zbog ozljede na radu.
6. Djelomičnom presudom zbog ogluhe poslovni broj: Pr-147/2019-37 od 03. prosinca 2021., utvrđeno je da tuženica odgovara po principu objektivne odgovornosti u smislu članka 1045. stavak 3., 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO). Također je utvrđeno da je tužena isključivo odgovorna tužiteljici za pretrpljenu štetu na radu i da ne postoje razlozi za djelomično ili potpuno oslobođenje tužene od odgovornosti propisani člankom 1067. stavak 1. i 2. ZOO.
7. Djelomičnom presudom naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici s osnova neimovinske štete 86.000,00 kn, osnova imovinske štete naknade za putne troškove 210,00 kn (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete (9.000,00 kn) točkom II. izreke odbijen kao neosnovan, kao i zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći, pojačane prehrane, preostalog zatraženog iznosa putnih troškova i troškova liječenja.
8. O zahtjevu za naknadu štete s osnova izgubljene zarade (za period od srpnja 2018. do listopada 2018). za iznos od 7.578,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i o zahtjevu u pogledu cjelokupnih troškova parničnog postupka (točkom III. izreke djelomične presude Pr-147/2019-37 od 03. prosinca 2021.) odlučeno je da će se odlučiti naknadno. U postupku je dakle preostalo odlučiti o zahtjevu za naknadu neimovinske štete u vidu izgubljene zarade za utuženi period, te o zahtjevu za naknadu parničnih troškova.
8.1. Djelomična presuda zbog ogluhe preinačena je u točki II. izreke u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa s osnova neimovinske štete, te je drugostupanjskom odlukom poslovni broj: Gž R-76/2022 od 12. ožujka 2025., tužiteljici pored dosuđene neimovinske štete dosuđen i daljnji iznos 1.194,51 EUR, dakle ukupno na ime neimovinske štete je dosuđen iznos od12.608,67 EUR.
9. Iz spisa proizlazi:
- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je bolovanje tužiteljice od srpnja 2018. do listopada 2018. bilo vezano uz zahvat artoskopije što je u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem,
- da iz dostavljenih podataka tužene proizlazi da neto plaće tužiteljice za period nakon zatvaranja bolovanja, tj. za studeni i prosinca 2018., te za siječanj i veljaču 2019., iznosi 5.912,97 kn, dok iz obračuna plaće za sporni period proizlazi da je tužiteljici isplaćena neto plaća za srpanj 2018. u iznosu od 4.932,02 kn, za kolovoz 2018. u iznosu od 4.117,77 kn, za rujan 2018. u iznosu od 2.699,20 kn, te za listopad 2018. u iznosu od 4.324,78 kn,
10. Prvostupanjski je sud utvrdivši da je tužena isključivo odgovorna za štetni događaj i štetu, te da iz nalaza vještaka proizlazi da je bolovanje tužiteljice u utuženom razdoblju bilo u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu štete u vidu izgubljene zarade i to za srpanj 2018. u iznosu od 980,95 kn, za kolovoz 2018. u iznosu od 1.795,20kn, za rujan 2018. u iznosu od 3.213,77 kn, te za listopad 2018. u iznosu od 1.588,19 kn, odnosno ukupno 7.578,11 kn, a koji iznos predstavlja razliku između prosječne neto plaće isplaćene tužiteljici za period nakon zatvaranja bolovanja, te naknade plaće koja je tužiteljici isplaćena za vrijeme bolovanja.
11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdivši visinu razlike između plaće koju bi tužiteljica primila i naknade za bolovanje na temelju članka 193. stavak 2. ZOO tužiteljici dosudio preostalu razliku s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene spriječenosti za rad.
13. Time što je tužiteljici dosuđena naknada izgubljene zarade prema postavljenom zahtjevu i za listopad 2018., iako je tužiteljica zahtjevom za mirno rješenje spora potraživala naknadu samo do 01. listopada 2018., suprotno navodima žalitelja nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 14. ZPP, jer se zahtjev temelji na istim činjenicama i odgovornosti tuženika za naknadu štete zbog izgubljene zarade za koju je i u zahtjevu za mirno rješenje spora, zatražena pribava podataka od HZZO o visini naknade s osnova bolovanja od početka 2018., pa do podnošenja zahtjeva (15. siječnja 2019.)
14. Međutim, osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima parničnog postupka pogrešno primijenio materijalno pravo, jer treba voditi račina o uspjehu i u odnosu na osnov i na visinu zahtjeva. U konkretnom slučaju tužiteljica je u pogledu osnove uspjela 100 % u pogledu visine 79% (ukupno zatraženi iznos od 130.178,11 kn, a dosuđeni iznos od 102.788,11 kn), zajedno 179% podijeljeno s 2 (prava osnova i visina ) proizlazi da je uspjeh tužiteljice 90 %, a uspjeh tuženika 10%. Kada uspjeh tužiteljice umanjimo za uspjeh tuženika proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu sa 80 %. Stoga od ukupno dosuđenih troškova 24.375,00 kn tužiteljici pripada iznos od 19.500,00 kn, kojem iznosu treba dodati trošak medicinskog vještačenja u punom iznosu od 3.341,10 kn, pa ukupno troškovi tužiteljice iznose 3.031,53 EUR / 22.841,10 kn, zbog čega je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke. U odnosu na navode žalitelja prema kojima tužiteljica ni u pogledu pravne osnove nije uspjela sa 100% jer nije uspjela sa zahtjevom za naknadu imovinske štete i to na ime tuđe njege i pomoć troškova prehrane, troškova liječenja kao i na ime izgubljene zarade za period od prosinca 2017. do svibnja 2018., treba reći da je tuženica osporavala i osnovi i visinu zahtjeva, a u postupku je utvrđeno da tužena isključivo odgovorna za štetni događaj i štetu, pa je dakle tužiteljica u cijelosti uspjela u pogledu osnove, a zatraženi vidovi imovinske štete za koje nije uspjela u sporu su uzeti u obzir kod utvrđivanja uspjeha visine zahtjeva.
15. Tuženica je u žalbenom postupku uspjela samo u pogledu sporedne tražbine troškova postupka, pa joj ne pripadaju troškovi sastava žalbe, a temeljem članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP.
U Dubrovniku, 12. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Emir Čustović
