Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž R-76/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Odvjetničkom uredu Boris Gregović i dr. iz Rijeke, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO Karlovac, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice izjavljenim protiv djelomične presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-147/2019-37 od 03. prosinca 2021., u sjednici održanoj 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba tužiteljice se uvažava, a žalba tuženice se odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točka I. i u dijelu točke II. izreke u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 1.194,51 EUR s osnova neimovinske štete) djelomična presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-147/2019-37 od 03. prosinca 2021;
a) preinačava u dijelu točke II. izreke tako da se tuženici nalaže isplatiti tužiteljici na ime naknade štete s osnova neimovinske štete i daljnji iznos od 1.194,51 EUR s zakonskim zateznim kamatama počev od 15. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022., po po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
b) potvrđuje u točki I. izreke.
Obrazloženje
1. Djelomičnom presudom i rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-147/2019-37 od 03. prosinca 2021., odlučeno je:
" I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužiteljici HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplate na ime naknade štete iznos od 86.210,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 15. 1. 2019. pa do isplate, u roku 15 dana.
II. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 9.000,00 kn sa zz kamatama tekućim od 15. 1. 2019. (s osnova neimovinske štete), za isplatu iznosa od 17.000,00 kn sa zz kamatama tekućim od 15. 1. 2019. ( s osnova tuđe pomoći njege), za isplatu iznosa od 2.000,00 kn sa zz kamatama od 15. 1. 2019. ( s osnova imovinske štete za pojačanu prehranu) te za isplatu iznosa od 3.790,00 kn sa zz kamatama od 15. 1. 2019. (s osnova imovinske štete za putne troškove i troškove liječenja), se odbija.
III. O tužbenom zahtjevu za naknadu štete s osnova izgubljene zarade (za period od srpnja 2018. do listopada 2018. za iznos od 7.000,00 kn sa zz kamatama) kao i o zahtjevu u pogledu cjelokupnih troškova postupka, odlučit će se naknadno.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je dio tužbe i tužbenog zahtjeva s osnova imovinske štete na ime izgubljene zarade za iznos od 4.600,00 kn sa zz kamatama tekućim na iznose kako slijedi:
- na iznos od 300,00 kn, počam od dana 10.01.2018. g. pa do isplate;
- na iznos od 1.000,00 kn, počam od dana 10.02.2018. g. pa do isplate;
- na iznos od 1.000,00 kn, počam od dana 10.03.2018. g. pa do isplate;
- na iznos od 1.000,00 kn, počam od dana 10.04.2018. g. pa do isplate;
- na iznos od 1.000,00 kn, počam od dana 10.05.2018. g. pa do isplate;
- na iznos od 300,00 kn, počam od dana 10.06.2018. g. pa do isplate;
povučen".
2. Protiv navedene presude žalbu je pobijajući je u dijelu točke II. izreke izjavila tužiteljica iako iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobija u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 1.194,51 EUR / 9.000,00 kn s osnova neimovinske štete i to zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Protiv djelomične presude žalbu je izjavila i tuženica pobijajući je u točki I. izreke i to zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok žalba tuženice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed ozljede na radu.
6. U postupku je utvrđeno:
- da se tužiteljica 20. prosinca 2014. ozlijedila za vrijeme rada na MCGP Maljevac gdje je kao policijski službenik obavljala poslove granične kontrole na način da se poskliznula i pala na nogostupu namijenjenom za kretanje pješaka koji je bio mokar i blatnjav jer se na tom dijelu kolnika nakon završetka ophodnje peru vozila,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica zadobila višestruki prijelom desne potkoljenice koji zahvaća i zglobni dio desne goljenične kosti posljedično djelomično razmekšanje hrskavice te se radi o običnoj teškoj tjelesnoj ozljedi,
- da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 45 dana, slabog intenziteta 90 dana, da je trpjela slijedeće nelagodnosti u vezi liječenja: hospitalizacija, podvrgavanje operacijskom zahvatu i anesteziji, previjanje rana i odstranjenje šavova, hod uz štake, rendgenska snimanja, fizikalne terapije, pregledi i kontrole liječnika, a zbog ozljeđivanja trpjela je primarni strah desetak minuta, sekundarni jakog intenziteta 7 dana srednjeg intenziteta 15 dana, a sekundarni strah slabog intenziteta je trpila 8 mjeseci a vezano za posljedice po zdravlje,
- da je kod tužiteljice postoji trajno smanjenje životne aktivnosti od 15% koje je posljedica predmetnog događaja, a zbog činjenice da je prijelom zacijelio u angulaciju i da su prisutne manje promjene na hrskavici koje povremeno uzrokuje manju bolnost te će tužiteljica u budućnosti morati ulagati pojačane napore kod dužeg stajanja, hodanja, uspinjanja, čučanja, klečanja itd., a opisani ožiljci i način kretanja predstavljaju narušenje malog stupnja koje je trećima vidljivo ponekad,
- da se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo 14. ožujka 2016., a kontrole i terapija su se obavljale do 11. listopada 2018.,
- da je tužiteljici temeljem police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja koju tužena ima zaključenu s Croatia osiguranjem d.d. isplaćeno 9.000,00 kn sa osnova 15 % trajnog invaliditeta,
- da se tužiteljica zahtjevom za mirno rješenje spora obratila tuženici 14. siječnja 2019.
7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je do ozljede tužiteljice došlo dok je obavljala poslove za tuženicu, da se radi o ozljedi na radu, pa je tuženica bila dužna dokazati da postoji drugi uzrok nastanka ove štete za koju ne bi odgovarala, a to tuženica u postupku nije učinila. Sud također zaključuje da nema doprinosa tužiteljice nastanku štete, te da je pravična novčana naknada za neimovinsku štetu 12.608,67 EUR /95.000,00 kn. Kako je tužiteljici temeljem police osiguranja isplaćeno 1.194,51 EUR / 9.000,00 kn s osnova 15% trajnog invaliditeta to je prvostupanjski sud dosuđeni iznos neimovinske štete umanjio za 9.000,00 kn i točkom I. izreke prihvatio zahtjev u iznosu od 86.000,00 kn zajedno s imovinskom štetom za putne troškove 210,00 kn (dakle ukupno 86.210,00 kn), dok je u preostalom dijelu pod točkom II. izreke odbio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 9.000,00 kn (s osnova neimovinske štete), te s osnova imovinske štete zahtjev za isplatu 17.000,00 kn s osnova tuđe njege i pomoći, 2.000,00 kn s osnova pojačane prehrane, te iznosa od 3.790,00 kn za putne troškove i troškove liječenja.
8. Dosuđujući tužiteljici zatraženu naknadu štete prvostupanjski je sud naveo da zbog povrede prava osobnosti tužiteljici pripada pravična novčana naknada na temelju članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), a za imovinsku štetu (naknada za putne troškove na temelju članka 1095. ZOO). Na dosuđenu naknadu štete prvostupanjski je sud dosudio zakonske zatezne kamate od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (15. siječnja 2019.).
9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije naišao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
10. Time što je dopustio preinaku tužbe nakon što je Vrhovni sud promijenio orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete suprotno navodima tuženice nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 190. ZPP, a to je razlog zbog kojeg je i po shvaćanju ovog suda (sjednica građanskog odjela od 06. ožujka 2024.) preinaka tužbe dopuštena.
11. Žalbeni navodi tuženice kojima dovodi u pitanje visinu utvrđene pravične novčane naknade neimovinske štete nemaju svog opravdanja. Naime, naknada neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje dosuđuje se u jednom iznosu, a fizički bolovi, strah, naruženost, smanjenje opće životne aktivnosti su kvalifikatorne okolnosti štete za koju se naknada dosuđuje, a ne vidovi štete, kako je to bilo prije stupanja na snagu važećeg ZOO. Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske su samo orijentacijski kako bi se izračunala pravična novčana naknada i isti nemaju obvezujuću snagu. Stoga imajući u vidu vrstu ozljede, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužiteljica imala tijekom liječenja, trajanje i intenzitet straha, stupanj smanjenja životne aktivnosti i naruženost u smislu kvalifikatornih okolnosti određenih člankom 1100. stavak 2. ZOO, a vodeći računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada kao i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, uz životnu dob tužiteljice (rođ. 1984.g.) ovaj sud nalazi da primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti iznosi 12.608,67 EUR zbog čega je tužiteljici valjalo dosuditi pored dosuđenih 11.414,16 EUR i daljnji iznos od 1.194,51 EUR s obzirom da je prvostupanjski sud neosnovano umanjio dosuđeni iznos za iznos ugovorene osigurane svote.
12. Osnovano žaliteljica ističe da je u pobijanom dijelu točke II. izreke prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je umanjio neimovinsku štetu za primljeni iznos koji je tužiteljica primila po osnovi ugovora (police) o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja (1.194,51 EUR) kojom je tuženik kao poslodavac ugovorio osiguranje svojih radnika od posljedica nesretnog slučaja. U konkretnom slučaju tuženica nije isticala da bi bila riječ o ugovornom osiguranju od odgovornosti poslodavca kojim bi tuženica osigurala svoju odgovornost za posljedice nesretnih slučajeva u kojima bi nastradali njezini zaposlenici, a u kojem bi tuženica bila osiguranik i u kojemu bi trebalo primijeniti navedenu odredbu članka 972. stavak 3. ZOO-a, već o ugovoru o osiguranju kojim je poslodavac-tuženica za sve svoje radnike ugovorila isplatu ugovorene svote za posljedice nesretnog slučaja. Prema takvom Ugovoru osiguranici u čiju korist je ugovor sklopljen su zaposlenici a ne tuženica, pa je u smislu odredbe članka 972. stavak 2. ZOO-a prema njemu dopuštena kumulacija naknade štete i osigurane svote zbog čega je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i tužiteljici dosuditi i daljnji iznos neimovinske štete u iznosu od 1.194,51 EUR.
13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP.
U Dubrovniku, 12. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Emir Čustović
