REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-1721/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Radelić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, Pula, Zagrebačka 30, OIB:16089706543, kojeg zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 24. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice odvjetnice Sanje Ferković Cetina i punomoćnika tuženika odvjetnika Edija Slivara, 12. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, OIB:16089706543, da tužiteljici BK, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 230,14 EUR bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 6,72 EUR od 16.03.2017.

- na iznos od 11,68 EUR od 16.04.2017.

- na iznos od 6,72 EUR od 16.05.2017.

- na iznos od 6,00 EUR od 16.07.2017.

- na iznos od 5,82 EUR od 16.08.2017.

- na iznos od 0,86 EUR od 16.09.2017.

- na iznos od 16,64 EUR od 16.01.2018.

- na iznos od 2,17 EUR od 16.02.2018.

- na iznos od 3,51 EUR od 16.03.2018.

- na iznos od 9,57 EUR od 16.04.2018.

- na iznos od 10,03 EUR od 16.05.2018.

- na iznos od 3,68 EUR od 16.06.2018.

- na iznos od 16,72 EUR od 16.07.2018.

- na iznos od 16,36 EUR od 16.08.2018.

- na iznos od 7,18 EUR od 16.09.2018.

- na iznos od 14,04 EUR od 16.10.2018.

- na iznos od 2,02 EUR od 16.11.2018.

- na iznos od 9,18 EUR od 16.12.2018.

- na iznos od 17,13 EUR od 16.01.2019.

- na iznos od 2,87 EUR od 16.02.2019.

- na iznos od 20,76 EUR od 16.04.2019.

- na iznos od 13,21 EUR od 16.05.2019.

- na iznos od 2,26 EUR od 16.07.2019.

- na iznos od 3,30 EUR od 16.09.2019.

- na iznos od 4,48 EUR od 16.11.2019.

- na iznos od 5,51 EUR od 16.12.2019.

- na iznos od 4,85 EUR od 16.01.2020.

- na iznos od 1,51 EUR od 16.02.2020.

- na iznos od 4,79 EUR od 16.04.2020.

- na iznos od 0,57 EUR od 16.05.2020.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom navedenom pojedinom bruto iznosu.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji su sadržani u bruto plaći za svaki pojedini iznos iz točke I izreke presude.

III. Nalaže se tuženici OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, OIB:16089706543, da tužiteljici BK, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 675,56 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 15. kolovoza 2021. podnijela tužbu protiv tuženika navodeći da je bila zaposlena kod tuženika, između ostalog, u vremenskom razdoblju od mjeseca srpnja 2016. pa do 31. srpnja 2021. Tuženik je, kao poslodavac, u naprijed navedenom vremenskom razdoblju organizirao rad tužiteljice u dežurstvima, uslijed kojih je tužiteljica svaki mjesec rada u navedenom vremenskom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati rada. U naprijed navedenom vremenskom razdoblju na snazi su, pored zakonskih propisa i drugih izvora prava, bili i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, u daljnjem tekstu: KU/2013), koji se primjenjuje od 01. prosinca 2013., Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 96/15, u daljnjem tekstu: Dodatak 1. KU/2013), koji se primjenjuje od 01. listopada 2015., Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18, u daljnjem tekstu: KU/2018), koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 35/19, 78/19, u daljnjem tekstu: Dodatak 1. KU/2018), koji se primjenjuje od 27. ožujka 2019. odnosno 1. kolovoza 2019., Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 92/19, u daljnjem tekstu: Dodatak 2. KU/2018), koji se primjenjuje od 1. rujna 2019., Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 56/20, u daljnjem tekstu: Dodatak 3. KU/2018), koji se primjenjuje od 1. travnja 2020., Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12, u daljnjem tekstu: TKU/2012), koji se primjenjuje od 12. prosinca 2012., Dodatak I. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12, u daljnjem tekstu: Dodatak 1. TKU/2012), koji se primjenjuje od 12. prosinca 2012., Dodatak II. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 150/13, 153/13, u daljnjem tekstu: Dodatak 1. TKU/2012), koji se primjenjuje od 10. prosinca 2013., Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/17, u daljnjem tekstu: TKU1/2017), koji se primjenjuje od 09. ožujka 2017., Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 128/17, 47/18, u daljnjem tekstu: TKU2/2017), koji se primjenjuje od 1. prosinca 2017., Dodatak Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 123/19, u daljnjem tekstu: Dodatak 1. TKU2/2017), koji se primjenjuje od 5. prosinca 2019., Dodatak II. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 66/20, u daljnjem tekstu: Dodatak 2. TKU2/2017), koji se primjenjuje od 1. lipnja 2020.

1.1. Člankom 47. KU/2013 propisano je kako plaću tužiteljice čine osnovna plaća (umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža) te dodaci na osnovnu plaću (stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća). Naprijed navedeno identično je propisano i u odredbi članka 45. KU/2018, članka 51. TKU/2012, članku 50. TKU1/2017 i članku 50. TKU2/2017. Člankom 51. i 57. KU/2013, kao i člankom 54. TKU/2012, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama, a koje sadrže i KU/2018 (članak 49. i 55.) tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo. Primjerice, za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%. Pored toga, člankom 51. stavkom 9. i 10. KU/2013 propisano je kako se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Pritom se navedeni dodaci međusobno ne isključuju, sukladno članku 51. stavku 11. KU/2013, iz čega proizlazi kako se pojedini dodaci i uvećanja obračunavaju kumulativno na svaki sat rada koji ima karakteristike više propisanih uvećanja plaće. Međutim, tuženik tužiteljici nije obračunao, a niti isplatio plaću za sve odrađene prekovremene sate, plaću za rad blagdanom/državnim praznikom te uvećanja za odrađene prekovremene sate, kada su isti odrađeni noću, subotom, nedjeljom, državnim blagdanom, niti u drugoj smjeni.

1.2. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici, tijekom naznačenog vremenskog razdoblja, pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Naime, člankom 36. stavkom 2. KU/2012 propisano je kako radniku, čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Također, člankom 59. stavkom 1. TKU/2012 propisano je da, ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, istome pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek) pa je time tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik je pogrešno obračunao u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU/2012 – kao lex specialis). Budući da su podaci o rasporedu rada vidljivi samo na rasporedima rada i evidenciji rada, a što je dokumentacija kojom raspolaže samo tuženik (kao poslodavac), dok tužiteljica ne raspolaže svim svojim platnim listama za sporno razdoblje, pri čemu je riječ o dokumentaciji koja se može smatrati zajedničkom, tužiteljica nije u mogućnosti, osobito prije provođenja odgovarajućeg vještačenja, postaviti određen tužbeni zahtjev. Predlaže naslovnom sudu donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti da tužiteljici isplati razliku plaća koja će se utvrditi vještačenjem.

2. Tužiteljica je konačno podneskom od 24. svibnja 2024. (list 271 do 272 spisa), nakon provedenog financijskog vještačenja i sukladno istom, specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu bruto iznosa od 230,14 eura zajedno s pripadajućim kamatama, a čemu se tuženik nije usprotivio. Stoga je sud predmetnu preinaku, smatrajući da je ista svrhovita za konačno rješenje odnosa među strankama, na temelju odredbe članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dopustio.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je tužiteljica mogla pravovremena podnijeli zahtjev za zaštitu prava ako smatra da su joj pojedina prava uskraćena. Tuženik kao poslodavac u cijelosti isplaćuje plaću tužiteljici i svim ostalim radnicima na temelju ugovora o radu i po odredbama kolektivnog ugovora, a obračun plaće za sve radnike izvršava se temeljem zakonskog propisa po programu za obračuna plaća, tzv. Centralni obračun podataka (COP), koji program je temeljem zakonskog propisa izradila i vodi Financijska agencija a uveden je u primjenu u lipnju/srpnju 2014. Dakle, FINA kao operater na tome programu izvršava obračun plaća za sve institucije predviđene propisom pa tako i za tuženika i tuženik nema nikakvog utjecaja u obračun plaća, može samo unijeti podatke o radnicima i ostvarenim radnim satima a ostale elemente obračuna plaće, dodatke i slično, temeljem primjene kolektivnog ugovora i njegovog tumačenja provodi u svojemu djelovanju FINA, primjenjujući sve zakonske propise i tumačenja tih propisa u njihovoj primjeni. Stoga, tuženik smatra da je tužiteljica u slučaju da je smatrala da se njoj pogrešno obračunava plaća ili neki dodatak na plaću, morala prethodno obratiti van sudskim zahtjevom za zaštitu prava tuženiku kao pretpostavku za podnošenje ove tužbe. Tuženik primjenjuje sve propise i tumačenja te tvrdi da propise i tumačenja o isplati plaća primjenjuje pravilno. Strane ugovornice koje su zaključile kolektivni ugovor (radnici i poslodavci) preko svojih predstavnika predvidjeli su da će se u slučaju pogrešne primjene odredbi kolektivnog ugovora o tome odlučiti arbitražom koju će sazvati ugovorne strane, a što nije učinjeno. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.

4. U dokaznom postupku pročitana je odluka o COP-u, kolektivni ugovori i sva dokumentacija dostavljena uz odgovor na tužbu, nalaz i mišljenje financijskog vještaka Marina Rameše sa svom priležećom dokumentacijom te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

4.1. S obzirom da je sud relevantne, a sporne činjenice u ovom predmetu uspio utvrditi na temelju iznesenih dokaza, odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika za saslušanje svjedoka kao nepotrebni.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice u većem je dijelu osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 230,14 eura bruto (list 271 do 272 spisa) za utuženo razdoblje od veljače 2017. (dospijeće u ožujku 2017.) do travnja 2020. (dospijeće u svibnju 2020.).

6.1. Tužiteljica isprva svoju novčanu tražbinu potražuje na ime neisplaćenih prekovremenih sati, neisplaćenih dodataka na plaćene prekovremene sate te na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme bolovanja. Međutim, naknadno specificiranim zahtjevom potražuje samo isplatu na ime neisplaćenih dodataka na plaćene prekovremene sate te na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od veljače 2017. do travnja 2020.

(ali ne i neisplaćenih prekovremenih sati).

7. Pritom, između parničnih stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu medicinske sestre;

- da je tužiteljica, ovisno o potrebama posla, u utuženom razdoblju ostvarila određeni broj prekovremenih sati, o čemu tuženica vodi evidenciju koja je dostavljena u spis;

- da tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, kao i na ostale dodatke određene Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

7.1. Osim što su istaknute činjenice između stranaka nesporne, proizlaze i iz dokumentacije dostavljene u spis i to prije svega iz platnih lista te evidencije rada.

7.2. S obzirom da tužiteljica konačno specificiranim tužbenim zahtjevom uopće ne zahtjeva isplatu prekovremenih sati, pitanje metode obračuna prekovremenih sati i primjene Zaključaka 148 i 153 između stranaka više nije sporna.

8. Sporno je pripadaju li tužiteljici za vrijeme prekovremenog rada dodaci na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi i otežanih uvjeta rada, koje tuženica nesporno isplaćuje tužiteljici na sate odrađene u redovnom radu te posljedično tome, bi li tužiteljica ostvarila i veću naknadu plaće za godišnji odmor u utuženom razdoblju.

9. Navodeći da ne postoji odgovornost tuženice jer plaće isplaćuje na temelju podataka iz sustava COP koji koriste ustanove za obračun plaća u državi, tuženica zapravo ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Točno je da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna i da ih tuženica ne obračunava sama, već to čini preko sustava Centralnog obračuna plaća pa do promjene podataka ne može doći automatizmom. Međutim, tuženica je kao poslodavac tužitelja dužna ispuniti svoje obveze i odgovorna je u slučaju njihovog neispunjenja. Time je otklonjen prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji.

10. Radi utvrđenja iznosa koji tužiteljici pripada na ime razlike plaće provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Marinu Rameši. Vještak je, po nalogu suda, izradio dvije varijante nalaza i mišljenja, a stranke nisu imale primjedbe na nalaz vještaka. S obzirom da je tužiteljica tužbeni zahtjev specificirala po varijanti nalaza I, koja je za nju nepovoljnija, nije bilo potrebno posebno obrazlagati drugu varijantu iz nalaza. Vještak je u prvoj varijanti obračunao da je tužiteljici isplaćena manja plaća na ime dodataka u iznosu od 203,74 eura te da joj je manje isplaćena naknada za godišnji odmor u iznosu od 26,40 eura odnosno ukupno iznos od 230,14 eura. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, cijeneći ga stručnim, objektivnim, izrađenim u skladu sa zadaćom suda i pravilima struke niti su stranke na nalaz imale primjedbe.

11. Specificiranim tužbenim zahtjevom tužiteljica konačno potražuje isplatu po osnovi neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada te dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (koje dodatke tuženica nesporno isplaćuje tužiteljici na sate odrađene u redovnom radu, no ne i na sate odrađene u prekovremenom radu) te posljedično tome nastalu razliku neisplaćene naknade za godišnji odmor.

12. Glede dodataka na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi te otežanih uvjeta rada, a koje tužiteljica potražuje u odnosu na sate odrađene u prekovremenom radu, valja ukazati sljedeće.

12.1. Odredbom čl. 47. KU/13 (odnosno istovjetnom odredbom čl. 45. KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 (te istovjetnom odredbom čl. 49. st. 1. KU/18) propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad 50%, s tim da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

12.2. Sukladno čl. 55. st. 1. KU/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (koji popis je sastavni dio KU/18), a iz kojeg proizlazi da tužiteljici, zaposlenoj na radnom mjestu medicinske sestre na Odjelu urologije, po toj osnovi, pripada pravo na dodatak na plaću od 14 % do 31. kolovoza 2019.

12.3. Nadalje, odredbom čl. 57. KU/18 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Odredbom čl. 58 KU/18 određeno je da iznimno od čl. 57 KU/18, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Stupanjem na snagu Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (od 1. rujna 2019.) povećani su dodaci na plaću s te osnove na 16% za doktore medicine, a 8% za ostale zdravstvene radnike.

12.4. Tumačenjem citiranih odredaba nameće se stav da tužiteljica, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po ostalim utuženim osnovama, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu čl. 57. KU/13 (čl. 55. KU/18) te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu čl. 59. KU/13 (čl. 57. KU/18).

12.5. Osim toga, niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora ne proizlazi da radniku uvećanje plaće pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi te po osnovi vjernosti službi (radnog staža) međusobno isključuju i ne odnose na prekovremeni rad. Naime, između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer u oba slučaja tužitelj obavlja jednake poslove i radne zadatke, što tuženica u tijeku postupka nije ni sporila. Dakle, sva ta prava/dodaci koji uvećavaju osnovu plaću ne mijenjaju se ovisno o tome radi li tužitelj u redovnom ili prekovremenom radu, a dodaci se prema čl. 51 KU/13 međusobno ne isključuju.

12.6. U vezi toga valja istaknuti da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene prekovremenim radom. Stoga je neosnovan prigovor tuženice da se navedeni dodaci isplaćuju tek od travnja 2020., a iz istog razloga nije u tom smislu naložena pisana dopuna nalaza i mišljenja.

12.7. Proizlazi, dakle, da tužiteljica osnovano potražuje isplatu po osnovi dodataka za otežane uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću, na sate odrađene u prekovremenom radu. Prema obračunu vještaka iz prve varijante nalaza i mišljenja, tužiteljici u utuženom razdoblju po osnovi dodataka na osnovnu plaću pripada iznos od 203,74 eura .

13. Posljedično tome, tužiteljici je obračunata i isplaćena i manja naknada za godišnji odmor. Naime, odredbom čl. 36. st. 2. KU/13 i čl. 34. st. 2. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Kako je utvrđeno da je tuženica tužiteljici u utuženom razdoblju pogrešno obračunavala plaću i istu isplaćivala u umanjenom iznosu, došlo je i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i to u iznosu od 26,40 eura.

14. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen je u pretežitom dijelu te je naloženo tuženici da tužiteljici, na ime manje obračunate plaće u razdoblju od veljače 2017. do travnja 2020. po osnovi neisplaćenih dodataka na sate odrađene u prekovremenom radu te razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati ukupan iznos od 230,14 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

14.1. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članku 29. Zakona o obveznim odnosima.

14.2. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće, jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.).

14.3. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP-a kad radnik utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, dužan ih je utužiti u tom iznosu, što je tužiteljica i učinila konačno uređenim tužbenim zahtjevom.

15. Valja reći i to da nije u pravu tuženik kada navodi da je tužiteljica trebala prethodno podnijeti zahtjev za zaštitu prava tuženiku kao poslodavcu jer je odredbom članka 133. stavka 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019) propisano da takvu obvezu nema radnik ako potražuje novčanu tražbinu iz radnog odnosa.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 5. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje - Tarifa), s obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva koji se odnosi na dio kamata, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Nagrada tužiteljici određena je prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

16.1. Tužiteljica je zastupana po punomoćniku odvjetniku pa joj se priznaje trošak od po 25 bodova za sastav tužbe (Tbr.7.1. Tarife), za sastav podnesaka 10. studenog 2021. i 8. prosinca 2022. te za zastupanje na ročištima 29. travnja 2022. i 24. listopada 2025. (Tbr.9.1. Tarife). Za sastav podneska od 24. veljače 2022. kojim se tužiteljica očitovala na prijedlog tuženika za sporazumno rješenje spora priznaje joj se nagrada od 6,25 bodova (Tbr.8.4. Tarife). Za sastav podneska od 22. svibnja 2024. tužiteljici se također priznaje nagrada od 6,25 bodova (Tbr.8.4. Tarife) s obzirom da je tim podneskom tužiteljica uskladila zahtjev s novom službenom valutom.

16.2. Time je tužiteljici priznata nagrada od ukupno 137,5 bodova što uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i uvećano za pripadajući PDV (Tbr.46. Tarife) ukupno iznosi 343,75 eura. Uz to tužiteljici je priznat trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u iznosu od 331,81 eura (2.500,00 kuna).

16.3. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 675,56 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a.

17. Tužiteljici, u smislu članka 155. ZPP-a, nije priznat trošak sastava podneska od 27. svibnja 2022. jer isti po stavu ovoga suda nije bilo potrebni za vođenje ove parnice s obzirom da je tužiteljica u prilog tom podnesku samo dostavila dokaz o uplati predujma, za što nije bilo potrebno posebno sastavljanje popratnog podneska. Nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer na isto za tužiteljicu nije nitko pristupio.

18. Posljedično predmetnoj odluci o trošku, u cijelosti je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

U Puli 12. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Porezna uprava, Ispostava Pula – po pravomoćnosti (čl.433.a st.2. ZPP-a)