REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7230/2024-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženice LG iz [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Rupčiću, odvjetniku u Sisku, radi isplate, dana 12. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud se oglašava nenadležnim.

II. Ukidaju se provedene radnje u ovom postupku te se odbacuje tužba od 5. prosinca 2024.

III. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženici trošak postupka u iznosu 250,00 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnim rješenjem Klasa: UP/I 140-03/22- 03/03103395369 od 29. veljače 2024. tuženici utvrđena nepripadna isplata mirovine koja joj je isplaćivana u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 31. svibnja 2019. te je ukupno isplaćen iznos 6.483,47 eur. Dalje navodi da je radi povrata nepripadne isplate temeljem navedenog rješenja, pozvao tuženicu na adresu: [adresa], Republika Srbija, koji poziv da je tuženica primila, ali potraživanje nije namirila. S obzirom da je navedenim pravomoćnim rješenjem tužitelja od 29. veljače 2024. utvrđeno potraživanje prema tuženici, to temeljem čl. 166. Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj predlaže obvezati tuženicu na isplatu iznosa 6.483,47 eur sa zateznom kamatom od utuženja do isplate kao i obvezati ju na isplatu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženica prvenstveno ističe prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda kao i prigovor presuđene stvari. Ne spori postojanje pravomoćnog i ovršnog rješenja tužitelja od 29. veljače 2024. te ukazuje da tužitelj tužbom potražuje isto što je već određeno u toč. II. izreke tužiteljeva rješenja pa da je riječ o presuđenoj stvari. Osim toga, tvrdi da nije nadležnost redovnog parničnog suda utvrđivati je li korisniku mirovine nepripadno isplaćena mirovina, u kojem iznosu i je li isti to dužan vratiti jer da je to predmet upravnog postupka. Ističe i prigovor zastare , predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti zahtjev kao neosnovan te obvezati tuženika na isplatu troškova postupka.

3. Tuženica ima prebivalište u [adresa], mjesto [adresa], a kako je to tužitelj naznačio u tužbi.

4. U skladu sa odredbom čl. 46. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine 101/17, u daljnjem tekstu: ZMPP) u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena, u daljnjem tekstu: Uredba). U skladu sa čl. 4. st. 1. Uredbe - osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice.

5. Nadalje, na temelju čl. 5. st. 1. Uredbe osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe.

6. Prema čl. 28. st. 1. Uredbe sud na svoju nadležnost pazi po službenoj dužnosti, kao i u skladu sa čl. 16. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP).

7. U konkretnom slučaju radi se o tužbi radi povrata stečenog bez osnove, odnosno radi povrata nepripadno stečenog davanja iz mirovinskog osiguranja pa stoga nema osnove za nadležnost suda Republike Hrvatske u skladu sa čl. 5. st. 1. Uredbe temeljem odredbi odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe, dok prema članku 6. st.1. Uredbe kojim je propisano da, ako tuženik nema domicil u državi članici, kao što je ovdje slučaj, nadležnost sudova države članice se, u skladu s člankom 18. st. 1., čl. 21. stavkom 2. i člancima 24. i 25., utvrđuje pravom te države članice. Međutim, navedena odredba u ovom sporu nije primjenjiva, jer se ovdje ne radi o potrošačkom ugovoru (odjeljak 4. čl.18.st.1.), ni o sporovima protiv poslodavca iz ugovora o radu (odjeljak 5. članak 21. st. 2.) niti o isključivoj nadležnost (odjeljak 6. članak 24.) odnosno prorogaciji nadležnosti (odjeljak 7.članak 25.).

8. Prema točki 14. Uredbe za tuženicu koja nema domicil u državi članici, općenito se primjenjuju nacionalna pravila o nadležnosti koja su važeća na području države članice suda pred kojom je pokrenut postupak, što znači da se za tuženicu koji ima prebivalište u Republici Srbiji koja nije članica Europske unije, glede nadležnosti suda Republike Hrvatske, treba primijeniti odredba članka 46. st. 2. ZMPP

9. Uredba uređuje izravnu međunarodnu nadležnost u poglavlju II koje se odnosi na nadležnost. To poglavlje ima deset odjeljaka pri čemu odjeljak 2 se odnosi na posebnu "izberivu" nadležnost (čl. 7.-9.) dok odjeljak 3 se odnosi na nadležnost u stvarima koje se odnose na osiguranje (čl. 10.-16.).

10. Odjeljak 3. poglavlja II Uredbe svakako ovdje ne dolazi u primjenu jer se radi o nadležnosti u predmetima osiguranja te jedino može doći u obzir odjeljak 2. poglavlja II Uredbe u situaciji kao što je ova, a kada tuženica koja ima prebivalište u [adresa] koja nije članica EU može biti tužen pred sudom u Republici Hrvatskoj. Glede nadležnosti suda U RH moglo bi doći samo do primjene članka 7. st. 1., a to je u situaciji kada se radi o stvarima povezanim s ugovorom i to pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze i st. 2. kad se radi o stvarima povezanim s deliktima ili kvazi deliktima pred sudom mjesta u kojem je nastala i može nastati štetna radnja.

11. U tom smislu treba uzeti u obzir i tumačenje iz presude Suda Europske unije C- 242/20 u predmetu Hrvatske šume d.o.o. Zagreb protiv BP Europa SE, u primjeni prethodno važeće Uredbe Vijeća (EZ) broj 44/2001 od 22. prosinca 2000. godine, ali je to tumačenje primjenjivo i u odnosu na tumačenje sada važeće Uredbe, jer se odnosi na tumačenje istih pojmova.

12. Kako se u ovom sporu ne radi o stvari koja je povezana s ugovorom, jer nikakav ugovorni odnos između stranaka ne postoji, nego se radi o sporu radi stjecanja bez osnove temeljem nepripadno isplaćenih mirovina, a ne radi se ni o stvarima povezanim sa deliktima ili kvazi deliktima, jer prema ranije navedenoj presudi Suda Europske unije proizlazi da do odgovornosti za štetnu radnju, delikt ili kvazi delikt može doći samo ako je moguće utvrditi uzročnu vezu između štete i protupravne radnje zbog koje je šteta nastupila, kod stjecanja bez osnove nema štetne radnje jer nema protupravnosti u postupanju, a što čini bitnu razliku između instituta stjecanja bez osnove i izvanugovorne odgovornosti za štetu. U navedenoj presudi Sud EU je istaknuo da zahtjev na temelju stjecanja bez osnove se temelji na obvezi koja ne proizlazi iz štetnog događaja, da ta obveza nastaje neovisno o tuženikovu postupanju, tako da ne postoji uzročna veza koja bi se mogla utvrditi između štete i njegovog eventualnog protupravnog činjenja ili propuštanja, tako da tužba za povrat na temelju stjecanja bez osnove ne može biti obuhvaćena stvarima koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazi delikte (slično stajalište zauzeo je i VTS RH u svojoj odluci Pž-4124/2022-6 od 30. kolovoza 2023. godine).

13. Slijedom navedenog, ovaj sud nije nadležan (čl. 4. st.1. Uredbe) jer je domicil tuženice u Republici Srbiji, a s obzirom da se u ovom sporu radi o pravnom institutu stjecanja bez osnove, nema osnove niti za posebnu nadležnost suda Republike Hrvatske u skladu sa čl. 5. st. 1. Uredbe na temelju odredbi odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe pa je na temelju čl. 16. st. 3. ZPP u vezi s čl. 28. Uredbe odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi ččl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. i čl. 164. st.1.- 4. ZPP. Trošak postupka suđen je tuženici, isti se sastoji od zastupanja tuženice po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti predmeta spora , u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa), i potraživanom trošku. Tako je tuženici priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 100 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 200,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (50,00 eur), sveukupno iznosi 250,00 eur.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u tri istovjetna primjerka za sud i dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za protivnu stranku u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- punom. tuženice