REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, Metković
Poslovni broj: Pn-60/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja SĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tonćiju Miliću, odvjetniku u Metkoviću, Kneza Domagoja 2/II, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Rinaldu Mešinu, odvjetniku u OD Grgić & Partneri d.o.o., Split, Varaždinska 54, nakon zaključene glavne rasprave dana 26.veljače 2025.g., radi naknade štete, dana 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
„1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, isplati tužitelju iznos od 13.405,00 eura / 101.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje od 21. lipnja 2017. godine do 31. prosinca 2022. godine teku po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna teku od 21. lipnja 2017. do 23. svibnja 2019. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, na ime naknade imovinske štete, isplati tužitelju iznos od 2.649,47 eura / 19.962,43 kuna sa zateznim kamatama koje od 21. lipnja 2017. godine do 31. prosinca 2022. godine teku po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
4. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove ovoga spora u iznosu od 13.049,91 EUR sa zateznim kamatama koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 11. srpnja 2015.g. oko 12:20 sati na kolniku lokalne ceste br. 69010, grad Opuzen, predio "Palinića torovi", se dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali vozač MĐ sina S iz [adresa], koji je upravljao osobnim automobilom marke "Renault", tip "Laguna", reg. Oznaka: [registarska oznaka], i tada maloljetni tužitelj, koji je upravljao biciklom marke " M". Isključivi krivac za tu prometnu nesreću je vozač MĐ, koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, SS Metković, posl.br. K-355/16 od 10. siječnja 2017.g. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisanog u čl. 227. st. 5. u vezi sa stavcima 2. i 1. Kaznenog zakona, za koje je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci i s vremenom provjeravanja od dvije godine. MĐ, vlasnik vozila marke "Renault", tip "Laguna", reg. Oznaka: [registarska oznaka], u trenutku nastanka predmetne nesreće kod tuženika je bio osiguran od AO, po polici broj: [broj police]. U ovoj prometnoj nesreći tužitelj je zadobio osobito teške i po život opasne ozljede, dijagnosticirane kao: polytrauma, shock traumatica et haemathoma subtenttoralis cerebri, contusio cerebri reg. Temporalis I. sin, fractura dentes (N II); subluxatio dentis (N I), ftactura mandibulae in processus articularis I. dex. Et in corporis mandibulae I. sin, pneumothorax partialis I. sin, contusio pulmonum, pneumommediastinum, fractura multifrangmentaris humeri I. sin, conquasatio brachii sin. Cum. Defecti cutis, fractura costarum III., V.VI. VIII. Et. VIII. I. sin, fractura processi spinosi vert. Th VI – Th IX, fractura processus transversalis L 1, emphysema subcutanea, ruptura lienis, VLG lumbosacralis cum excoriationem, VLC reg. Popliteae sin. Cum excoriationem, fractura fibulae I. sin, trombosis v. subclavia i dr. Tužitelj je tuženiku dana 21. lipnja 2017.g. podnio odštetni zahtjev. Tuženik ni do danas nije tužitelju dostavio obrazloženu ponudu za naknadu štete, a niti mu je išta isplatio na ime nespornog iznosa naknade štete, na što ga obvezuju odredbe čl. 10. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelj polaže pravo od tuženika zahtijevati isplatu pravične novčane naknade pretrpljene neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i društveno zdravlje i to: - na ime pretrpljenih fizičkih bolova, naknadu u iznosu od 25.000,00 kuna, - na ime pretrpljenog straha, naknadu u iznosu od 17.000,00 kuna, - na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti, naknadu u iznosu od 99.000,00 kuna, - na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti, naknadu u iznosu od 37.000,00 kuna, ili ukupno 178.000,00 kuna. U predmetnoj prometnoj nesreći oštećen je tužiteljev bicikl, čime mu je prouzročena imovinska šteta u iznosu od najmanje 700,00 kuna. U ovoj nesreći tužitelju je uništena odjeća i obuća, čija vrijednost ukupno iznosi najmanje 1.000,00 kuna. Tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu s temelja pružanja tuđe njege i pomoći u iznosu od najmanje 30.000,00 kunja, kao i štetu s temelja troškova prijevoza, smještaja, prehrane i liječenja u iznosu od 10.000,00 kuna. Dakle, tužitelj je pretrpio imovinsku štetu u iznosu od najmanje 41.700,00 kuna. S obzirom na sve izneseno, tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže sudu da donese presudu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje neprijepornu činjenicu da se dana 11.07.2015.g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22.st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog : a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Iz navoda u tužbi i dokumentacije koja priloži tužbi ne može se utvrditi da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastalu prometnu nezgodu u kojoj je tužitelj stradao kao vozač bicikla. Naime, iz dokumentacije koja prileži tužbi proizlazi da je do prometne nesreće došlo na sredini prometne trake u vrijeme dok je tužitelj vršio radnju nepropisnog skretanja ulijevo čime je doprinio nastanak predmetnog štetnog događaja. U svakom slučaju postoji veliki doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja i štete i iz razloga jer se vozio na biciklu bez odgovarajuće zaštitne kacige, što je bilo od direktnog utjecaja na opseg ozljeda lica i glave a time i na ukupni opseg štete. U odnosu na zatraženu naknadu po osnovi neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege tuženik ističe da je dana 24.5.2019.g. na račun punomoćnika tuženika isplatio nesporni iznos naknade štete od 30.000,00 kn koji iznos je tuženik isplatio uvažavajući dostavljene dokaze, pravila struke te dostupne poznate okolnosti predmeta, čime je u cijelosti namirio štetu koju tužitelj trpi. Zbog navedenog, osporava se visina tražene naknade preko nespornog isplaćenog iznosa naknade štete. Tuženik se ne protivi provođenju medicinskog vještačenja, te predlaže da se isto provede po vještacima Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Tuženik osporava osnov i visinu tužiteljevog potraživanja po osnovi imovinske štete za oštećenje stvari i bicikla tužitelja. Tuženik osporava i osnov i visinu tužiteljevog potraživanja po osnovi imovinske štete s temelja troškova prijevoza, smještaja, prehrane i liječenja. Nejasno je uopće na koje stvarne troškove bi se uopće odnosilo tužiteljevo potraživanje s navedene osnove. Naime, opće je poznato da tužitelju kao osiguraniku HZZO-a, što on nesporno jest, pripada pravo na besplatno liječenje. Također je općepoznato da liječenje na trošak HZZO-a, obuhvaća između bolničko liječenje koje uključuje smještaj i prehranu za vrijeme boravka u bolnici. Stoga je nejasno koje bi to troškove prehrane i smještaja tužitelj snosio zbog posljedica predmetnog događaja. Tužitelju također na trošak HZZO-a pripada i naknada troškove prijevoza radi liječenja, a sve u skladu s zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju. Tuženik osporava zahtjev s naslova zateznih kamata. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.
3. Među strankama se tijekom postupka ukazalo u bitnom sporno:
- Odgovornost, odnosno suodgovornost za štetu, odnosno pitanje
(su)odgovornosti za nastanak štetnog događaja,
- Visina štete kroz pitanje eventualnog doprinosa tužitelja nastanku štete te povećanju štete uslijed spornog pitanja oko postojanja ili nepostojanja obveze nošenja biciklističke kacige, te da li je tužitelju bila potreba dodatna prehrana, liječenje i stomatološka intervencija u privatnoj ordinaciji.
- Aktivna legitimacija tužitelja glede štete s osnove tuđe pomoći i njege Među strankama nije sporno:
- Da se dana 11. srpnja 2015.g. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tužitelj kao biciklist kada je imao 17 godina te osiguranik tuženika kao vozač osobnog vozila
- da je osiguranik tuženika Ivica Sršen pravomoćno osuđen zbog uzrokovanja sporne prometne nezgode u predmetu K-355/2016
- da se nezgoda dogodila u sjevernoj - desnoj prometnoj traci (gledajući u smjeru kretanja i vozila i bicikla)
- da su se i vozilo i bicikl kretali u istom smjeru ceste
- da je tuženikov osiguranik svojim vozilom, Renault Megane udario u biciklo tužitelja u desnoj prometnoj traci,
- da je tužitelj u nezgodi zadobio teške ozljede koje su zahtijevale dugotrajnije liječenje
- da je materijalna šteta na biciklu 700,00 kn (92,91 EUR) i odjeći 1.000,00 kn (132,72 EUR)
- da je visina imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći 1.096,61 EUR
- da je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio tužitelju 30.000,00 kn (3.981,68 EUR) na ime neimovinske štete
4. Radi utvrđenja svih spornih činjenica, sud je odlučio izvesti dokaze pregledom svih priloženih isprava, prometnim i medicinskim vještačenjem, saslušanjem tužitelja i svjedoka LĐ, FĐ, dr. stom. VĐ, i CĐ, pribavom podataka od HZSR, HZZO, HZMO, dok nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka policijskog službenika koji je radio uviđaj jer to nije bilo potrebno obzirom da isti nije svjedočio nastanku nezgode, a sve isprave očevida su priložene u kaznenom/parničnom spisu , odnosno ukazalo se da ostale dokaze nije potrebno izvoditi jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.
5. Ocjenom izvedenih dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u visini kao u izreci.
6. Sud takvo svoje utvrđenje temelji na sljedećim dokazima i na njime izvedenim zaključcima.
7. Sud je proveo uviđaj i rekonstrukciju lica mjesta na kojeg je pristupio i vještak i tijekom kojeg je ispitao i svjedoke LĐ (biciklist – pratilac – list 81 spisa), MĐ (vozače Renault Lagune – list 82 spisa), te CĐ (vozač iza sudionika prometne nezgode) Iskaz svjedoka LĐ u ovoj parnici, koji je sporne nezgode vozio iza tužitelja, ukazuje da je kretanje bicikla tužitelja bilo tako da tužitelj nije radio nikakve nagle kretnje već se lagano ljuljao ( kao uobičajen način vožnje bicikla), ali sud ne može zanemariti njegov iskaz pred ODO Dubrovnik (list 94 kaznenog spisa) u ocjeni vjerodostojnosti iskazivanja koji ukazuje na lijevo kretanje tužitelja. Pri tom sud, uzimajući u obzir i ostale dokaze, što će se pojasniti nadalje, drži da se tužitelj uistinu odlučio na skretanje ulijevo, odnosno izvršio pomak bicikla prema lijevo, ali ne u takvoj mjeri da bi skrivio prometnu nezgodu.
8. Bitna okolnost je kod tumačenja iskaza očevica LĐ mjesto udara bicikliste kao i svjedočki iskaz MĐ, vozača vozila koji je govorio da nije vidio biciklista (jer su očito vozili jedan iza drugog tužitelj i svjedok LĐ) pa da je tužitelja teško bilo vidjeti, da nije kočio, a iz fotografija nakon nezgode (list 57-61 kaznenog spisa) je vidljivo da je i suvozačevo (na vratima suvozača) staklo bilo razbijeno u nezgodi. Lokacija nezgode (vidljivo iz skica i vještva) i oštećenja na vozilu Renault, ukazuju da je do sraza došlo udarom desnog dijela vozila u lijevu stranu bicikla na sredini desne prometne trake kojom se kretao bickl tužitelja, a to proizlazi i iz kaznenog spisa K-335/2016, te vještva vještaka Vinka Bašića, pa je očizo istinit iskaz LĐ o položaju tužitelja u desnoj traci, s tim da sud drži da ĆĐ u parničnom svjedočkom iskazu nema vjerodostojnost glede činjenice da je tužitelj uistinu krenuo s kretanjem u lijevo svojim biciklom, no to nije eskulpirajuća oklonost za tuženikova osiguranika jer je on vozio toliko rizično blizu da je i ta mala promjena smjera ulijevo bicikliste izazvala sudar. Vještak Vinko Bašić je jasno istaknuo sigurnosnu zonu – udaljenost od ruba potrebnu za pretjecanje (2,1m), a sudar se događa na 1,3 od ruba ceste, pa je krivnja na strani tuženikova osiguranika u takvoj mjeri da skretanje tužitelja u lijevo ne doprinosi značajno uzroku i posljedici prometne nezgode jer je vozač Renaulta trebao radi sigurnog prolaza biti još 0,80 metara udaljen u lijevo – dakle dalje od bicikliste.
9. Naime u vještak Vinko Bašić je u svom nalazu, te kasnijoj dopuni, zaključio da je do sudara došlo na sjevernoj (desnoj kolnoj traci na sredini kolnika), a da je primarni kontakt bio između prednjeg desnog kraja vozila u prednju lijevu vilicu bicikla. Zaključio je da je biciklist pred sudar skretao lijevo i da je u poziciji sudara vozilo se kretalo 1,3 m od sjevernog (desnog) ruba kolnika odnosno u desnoj traci, a kod sigurnog pretjecanja vozač Renaulta se morao kretati desnom bočnom stranom vozila na udaljenosti od 2,1 m od sjevernog ruba kolnika (desnog ruba gledajući u pravcu kretanja vozila i bicikliste). Navedeno ukazuje da se tuženik kao osiguranik morao kretati više lijevo od pozicije kretanja u trenutku sudara, odnosno nije držao svoje vozilo na potrebnoj udaljenosti od vozila koje je pretjecao, sve protivno čl. 70 st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji je vrijedio u vrijeme nastanka nezgode.
10. Sukladno čl. 70.st. 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji je vrijedio u vrijeme nastanka nezgode. "Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 , 92/14, 64/15 (dalje: "ZSPC") propisano je da vozač koji pretječe ili obilazi dužan je svoje vozilo držati na potrebnoj udaljenosti od vozila koje pretječe ili obilazi, tako da ga ne ometa niti ugrožava u prometu.
11. Ujedno je čl. 70.st.1.toč.4. ZSPC propisana zabrana pretjecanja ako prometna traka kojom namjerava pretjecati nije slobodna na dovoljnoj udaljenosti tako da bi, vodeći računa o razlici između brzine kretanja svojeg vozila za vrijeme pretjecanja i brzine kretanja vozila drugih sudionika u prometu koje namjerava preteći, pretjecanjem ugrozio sigurnost prometa ili omeo promet iz suprotnog smjer, što također ukazuje na neprikladnu vožnju osiguranika tuženika.
12. Očito je da vozač Renaulta nije poštivao obvezu držanja potrebnog rastojanja (jasno vidljivo iz mjesta udara – na sredini desne prometne trake), odnosno nije se držao zabrane pretjecanja bez ugrožavanja drugih sudionika u prometu, a i prema vještaku Bašiću ta udaljenost vozila Laguna je trebala biti na 2,3 metra od ruba ceste, a vozač je vozio 1,3 metra od ruba ceste gdje je udario tužitelja. To sve dakle jasno ukazuje na odgovornost tuženikova osiguranika koji je svojom prebliskom vožnjom ostvario obilježja kaznenog djela za koje je i osuđen, a u konačnici i ostvario odgovornost za naknadu štete na strani njegova osiguranja- tuženika.
13. Prigovor tuženika da je tužitelj doprinio visini štete jer nije nosio propisanu biciklističku kacigu nije osnovan jer je tužitelj u vrijeme nezgode imao 17 godina a obveza korištenja kacige sukladno čl. 114. st.1. tada vrijedećeg ZSPC vrijedi samo za osobe ispod 16 godina pa stoga tužitelj nije bio u obvezi koristiti biciklističku kacigu te stoga izostanak nošenja certificirane kacige nema protupravnost na koju tuženik upire.
14. Vještak Bašić je dopunio svoj nalaz (list 102 spisa) navodeći da do nezgode ne bi došlo da tužitelj pred sudar nije skretao lijevo kao i da vozač vozila Renault u pretjecanju nije vozio desnom bočnom stranom na udaljenosti od 2,1 m od sjevernog ruba kolnika. Ovaj sud uzimajući u obzir po vještaku utvrđenu trasu i brzinu kretanja vozila Renault, svojstvo motornog vozila te s druge strane brzinu kretanja bicikla i svojstvo tuženika kao bicikliste - slabijeg sudionika u prometu zaključuje da je odgovornost za sporni događaj na strani osiguranika tuženika jer neovisno o blagom skretanju bicikla u lijevo, biciklist ima legitimno (i legalno) očekivanje da će eventualno vozilo koje ga pretječe, držati primjeren razmak (svjedok LĐ je iskazivao o tome da je vozilo Renault prošlo tik do njega prije udarca u bicikl tužitelja UĐ).
15. Sud je prihvatio vještvo vještaka Vinka Bašića jer je utemeljeno na ispravama proizlazeći iz prometne nezgode, a u bitnom se nije razlikovalo od vještva sačinjenog za potrebe kaznenog postupka obzirom da je i u kaznenom postupku utvrđeno da je prometna nezgoda nastala oko 1m (dakle i nepovoljnije utvrđenje za tuženika!) od desnog ruba kolnika otprilike na sredini prometne trake bicikliste pri čemu nije poštivan sigurnosni razmak motornog vozila i bicikliste. Zoran prikaz položaja sudionika nezgode prikazan u vještvu kaznenog spisa (list 72 kaznenog spisa) u svim bitnim izračunima odgovara vještvu vještaka Bašića a sitne razlike nemaju utjecaj na uzrok i posljedice nezgode. Ni stranke nisu imale u bitnom primjedbe o nalazu i mišljenju vještaka Vinka Bašića nakon dopune, ali su imali svoje viđenje tumačenja tko je odgovoran ili suodgovoran za nastanak prometne nezgode.
16. O doprinosu tužitelja glede dinamike i nastanka nezgode bi bilo govora da se nezgoda dogodila blizu središnje crte razdvajanja dviju prometnih traka, odnosno da je tuženik kao osiguranik upravljao vozilom držeći primjeren razmak od biciklista paralelno (odnosno 2,1 metar od ruba kolnika), a ne toliko blizu da prođe tik uz bicikliste (LĐ) odnosno da uđe u sigurnosno zonu/putanju tužitelja koja iznosi 2,1 metar, a prometna nezgoda se događa na 1,3 metra. Znači vozač je bio toliko blizu biciklista u njihovoj traci da je to uistinu predstavljalo krajnje neopreznu vožnju koja je uzrokovala nezgodu neovisno o činjenici da je baš u trenutku sudara tužitelj započeo kretnju biciklom očito blago ulijevo, a ne oštro uzimajući u obzir oštećenja na vozilu, biciklu, tragove na licu mjesta te ozljede, kao i iskaze svjedoka.
17. Ovdje sud ukazuje da svjedočki iskaz očevica CĐ (list 290 spisa) nije konzistentan s onim njegovim danim u kaznenom postupku gdje je tvrdio da je tužitelj skretao u lijevo, no to i nije ključna okolnost jer je uzrok prometne nezgode nepridržavanje sigurnosnog razmaka motornog vozila od drugog (slabijeg) sudionika u prometu (minimalno 2,1m, a tuženikov osiguranih udara biciklista na 1,3 metra), pa na sud nije utjecao ovaj nekonzistentni iskaz jer sudu nije dao drugačije uvjerenje glede obveza i odgovornosti za ponašanje u prometu.
18. Naravno da do prometne nezgode ne bi došlo da se biciklist kretao pravocrtno na npr. 1 metar udaljenosti do ruba ceste (kao što vještak Bašić u bitnom također ukazuje), međutim biciklist ima zakonsko pravo voziti se u tom cestovnom prostoru u kojem legitimno i legalno očekuje da na 2,3 metra (sigurnosna zona za prolaz istosmjerno prolazećih motornih vozila) neće nitko drugi naletjeti s motornim vozilom, pa u situaciji kada i skreće lijevo, a da pri tom ne izlazi iz sigurnosne širine 2,1 metar, biciklist ne krši nijedan propis, te stoga i ne snosi ni suodgovornost za nastanak i posljedice prometne nezgode.
19. Iz medicinske dokumentacije u spisu te nalaza i mišljenja vještaka Medicinskog fakulteta u Splitu proizlazi da je tužitelj zadobio niz teških ozljeda uslijed kojih se duže vremena liječio a popisane su sve ozljede, između ostalih i teške ozljede glave, prijelom 2 zuba, prijelom donje čeljusti u području zglobnog nastavka desno i tijela donje čeljusti lijevo, nagnječenje pluća, zgnječenje lijeve nadlaktice s oštećenjem kože, mnogostruki otvoreni prijelom lijeve nadlaktične kosti, krvni podljev mozga i dr., sve popisano u nalazu i mišljenju (list 121-129, 153-157 spisa). Vještaci su konstatirali da su zaostale trajne posljedice u vidu deformacije lijeve nadlaktice zbog zaraštanja prijeloma u nepravilnom položaju, terminalno ograničenih kretnji u lijevom laktu, gubitka osjeta u dermatomu L5 i S1 lijevo, blažeg smanjenja mišićne mase lijeve noge u odnosu na zdravu desnu nogu, ugašenog refleksa Ahilove tetive lijevo te značajno oslabljene dorzalne fleksije stopala lijevo kao i brojnih ožiljaka po tijelu.
20. Pobrajajući trajno umanjenje životne aktivnosti vještaci smatraju da je ukupno smanjenje iste 28 %.
Smatraju da je tužitelj trpio bolove prilikom ozljeđivanja i liječenja :
- jakog intenziteta 10 dana,
- srednjeg intenziteta sljedećih 15 dana,
- slabog intenziteta sljedećih 15 dana,
dok su ostali bolovi uključeni u smanjenje životne aktivnosti.
20.1 Vještaci procjenjuju strah jakog intenziteta primarnog karaktera od ozljeđivanja do kraja prvog dana, da bi prešao u zabrinutost za ishod liječenja, a što ima karakter sekundarnog straha:
- jakog intenziteta 2 dana
- srednjeg intenziteta nakon toga 7 dana
- slabog intenziteta nakon toga 14 dana
20.2. Kod tužitelja postoji naruženost srednjeg stupnja u vidu posttraumatskih ožiljaka po tijelu i lijevoj nozi.
20.3. Vještaci smatraju da je nakon izlaska iz bolnice tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć ne medicinskog karaktera jedan mjesec po 8 sati dnevno, 3 mjeseca po 4 sata dnevno (naknadno su vještaci ukazali da su pogriješili prvotno da tužitelju treba trajno tuđa pomoć po 4 sata dnevno).
21. Na takvo vještvo u konačnici nije bilo primjedbi (nakon ispravka omaške u pisanju), a obzirom da je vještvo dalo jasan i logičan prikaz te objašnjenje uzroka, posljedica i manifestacija ozljeda, sud je takvo vještvo prihvatio kao utemeljeno na pravilima struke.
22. Uzimajući u obzir da je tužitelj u vrijeme nezgode vrlo mlada osoba (17 godina), pred kojom je život, koja se bavila sportom (rukometom – iskaz tužitelja kojem sud poklanja vjeru u tom dijelu jer nije bilo suprotnih dokaza i utemeljenih prigovora), a sada više zbog ozljeda se ne može baviti sportom, koja je kao mlada osoba naružena srednjim stupnjem naruženosti u životnom periodu kada mu je to vrlo bitno radi osobnih odnosa, koja ima tjelesne disfunkcionalnosti, trajna zdravstvena oštećenja i sve to u razdoblju kada je život osobe vrlo dinamičan i kada ta osoba očekuje jačanje svojih životnih aktivnosti, sud drži da mu je potrebno dosuditi primjerenu naknadu štete. Dakle tužitelj je osoba mlade životne dobi, a koja dob je dob intenzivnog razvoja i kreiranja životnih planova, pa uzimajući jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, straha za život, te zdravstvenih psihičkih posljedica i manifestacija istih kroz svakodnevni život tužitelja, kao i cilj kojemu služi naknada neimovinske štete, a sve u smislu čl. 19. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sud utvrđuje da je opravdano i primjereno dosuditi tužitelju na ime povrede prava osobnosti, odnosno kao neimovinsku štetu iznos kao u toč. 1. izreke ove presude.
23. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: „ZOO“) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koji nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
24. Kako sud nije prihvatio prigovor tuženika, a koji upire na doprinos tužitelja nastanku štete nije bilo mjestu primjeni odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade iz čl. 1016. ZOO, odnosno čl. 1091. ZOO glede doprinosa oštećenika neimovinskoj i imovinskoj šteti jer tuženik nije dokazao doprinos tužitelja.
25. Sud se vodio i prilikom utvrđivanja vrijednosti, odnosno visine neimovinske štete glede povrede prava osobnosti i Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, te izmjene istih od strane Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: „Orijentacijski kriteriji“), međutim, to su samo Orijentacijski kriteriji, pa je sud cijenio konkretne posebnosti (već prethodno obrazložene) kod tužitelja.
26. Obzirom da je tužitelj svoj zahtjev postavio u razumnom okviru blizine Orijentacijskih kriterija, u odnosu na neimovinsku štetu, a koji kriteriji nisu propis, no predstavljaju svjeovrsni društveni, ali u određenom smislu i pravni okvir za lakše snalaženje u izračunima povrede prava osobnosti, to ovaj sud prihvaća tako postavljen tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu u cijelosti, obzirom da je ukupna šteta za povrede prava osobnosti bila minimalno 17.386,68 EUR, a tuženik je platio 23. svibnja 2019. godine 3.981,68 eura (30.000,00 kn), pa je tužitelj pravilno smanjio tužbeni zahtjev nakon tog plaćanja i postavio kao u iznosu iz toč. 1. izreke ove presude. Radi se o iznosu koji tako mladoj osobi neće vratiti životnu aktivnosti, ni otkloniti patnje, odnosno pretrpljenje bolove i strah, te otkloniti naruženost, ali će u određenoj mjeri nadoknaditi /sanirati tu neimovinsku štetu navedenim iznosom.
27. Iz dopisa i potvrda Hrvatski zavod za socijalni rad proizlazi da tužitelj nije koristio, kao ni njegovi roditelji prava iz socijalne skrbi, a iz dopisa HZZO (list 250 i 269) proizlazi da je tužitelju isplaćena naknada za troškove prijevoza osiguranika i njegovu pratnju za ukupno 13 putovanja iznos od 2.432,00 kn što ukazuje na učestale potrebe tužitelja za liječenje.
28. Sud je prihvatio kao dokaz potvrdu dr. stom. VĐ (list 164 spisa) kao dokaz nakon zaključenja prethodnog postupka obzirom da je tužitelj dokazao da nije raspolagao istim, o čemu je svjedočila njegova majka FĐ, što je i logično obzirom da tužitelj je u vrijeme nezgode bio maloljetan, a kasnije se 2 godine liječio, te ima logike da je majka ta osoba koja mu osigurava dokumentaciju, pa kasnije i naknadno dostavi mu istu, a iz iskaza dr.stom. VĐ (list 284) jasno proizlazi da HZZO ne pokriva ugradnju implantata, odnosno onih medicinskih zahvata popisanih u njenoj potvrdi (list 164 spisa), a da je bio nužan i sa funkcionalne i estetske strane, pa je jasno da je taj trošak opravdano sačinjen u korist tužitelja u iznosu 10.000,00 kn (1.327,23 EUR).
29. Također, obzirom da postoji šteta na biciklu tužitelja u nespornoj visini od 700,00 kn (92,91 EUR) i odjeći 1.000,00 kn (132,72 EUR), valjalo je i taj iznos naložiti plaćanje tuženiku jer je jasno da je tužitelj pretrpio toliku imovinsku štetu glede bicikla i uništene odjeće.
30. Ukupno dakle imovinska štete (zahvat stomatologa koji ne pokriva HZZO, biciklo, odjeća i tuđa njega i pomoć) iznosi 2.649,47 EUR pa je i dosuđena u tom iznosu s kamatama od 21.lipnja 2017. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva (list 33 spisa), obzirom da je tuženik odbio podmiriti štetu, a sve sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te je odlučeno kao u toč. 3. izreke presude.
31. Tuženiku je naloženo i plaćanje kamata na iznos od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna teku od 21. lipnja 2017. do 23. svibnja 2019 jer je tek tog datuma tuženik platio taj iznos kao nesporan, pa duguje kamatu za to razdoblje sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te je i odlučeno kao u toč. 2. izreke ove presude.
32. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa mu je valjalo dosuditi troškove za zastupanje za sastavljanje odštetnog zahtjeva od 21.6.2017, tužbe, zastupanja na 8 ročišta na kojima se raspravljalo, 4 maksimalno dozvoljena obrazložena podneska sukladno Tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za grad odvjetnika (a bilo ih je ukupno 9: 28.5.2019, 22.10.2019, , 26.11.2019, 11.3.2020., 12.20.2020, 9.12.2021, 10.2.2023., 28.11.2023, 16.9.2024), sve po 500,00 EUR, odnosno 4 obrazložena podneska po Tar.br.8 toč.1, te 5 po Tbr.8.toč.3. po 200,00 EUR. Valjalo mu je dosuditi i 5 ostalih podnesaka po 50,00 EUR (kako je i tražio sam). Dakle sveukupno 7.000,00 + 1.000,00 EUR + 250,00 EUR + 25% PDV = 10.312,50 EUR na što treba dodati još troškove vještačenja 2.737,41 EUR, pa sveukupan trošak koji tuženik treba platiti iznosi 13.049,91 EUR, pa je i odlučeno kao u toč. 4. izreke ove presude.
Metković, 12. ožujka 2025.godine
S u d a c :
Ante Šprlje
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (čl. 335. ZPP-a).
DNA:
1. Odvjetnik Tonći Milić
2. Odvjetnik Rinaldo Mešin
