Poslovni broj: Usž-4129/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja tužitelja EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o. u Puli, Dobrilina 4, protiv tuženika Agencije za zaštite osobnih podataka, Zagreb, Selska cesta 136, OIB: 28454963989, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv točke II. rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1190/2024-5 od 14. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka II. rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1190/2024-5 od 14. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1190/2024-5 od 14. listopada 2024. upravni spor je obustavljen (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak spora u iznosu od 1.250,00 EUR, dok je preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbijen (točka II. izreke).

2. Tuženik žalbom osporava zakonitost točke II izreke prvostupanjskog rješenja. Citirajući odredbe članka 144., 145., 147. i 148. Zakona o upravnim sporovima u bitnom navodi da je, dosuđujući naknadu troškova tužitelju, sud donio pogrešan zaključak, jer je tuženik bio ovlašten donijeti rješenje kojim je odlučio o zahtjevu za utvrđivanje povrede prava tužitelja neovisno o vođenju upravnog spora. Poziva se na sudsku praksu ovog Suda sadržanoj u odluci broj: Usž-1830/2018 od 18. listopada 2018. te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III/2561/2018 od 19. lipnja 2019., smatrajući da iz istih proizlazi kako odluka suda o određivanju troškova nije legitimna, odnosno da se istom ne postiže pravičnost i ujednačenost postupanja sudbene vlasti. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti rješenje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima spora.

3. Tužitelj, u odgovoru na žalbu, navodi da je iz odredbe članaka 147. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima razvidno da u konkretnom predmetu tužitelj ima pravo na naknadu troškova. Tvrdi da, iako se sud pozvao na odredbu članka 147. stavka 1., umjesto na odredbu članka 147. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima, sama je odluka o trošku istovjetna (tužitelju se naknađuje trošak), a slijedom čega je i sama prvostupanjska odluka valjana. Predlaže odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsko rješenje uz nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući točku II. izreke pobijanog rješenja u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.

6. Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.). Prema odredbi članka 147. stavka 6. ZUS-a, ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.

7. U konkretnom predmetu tužitelj je tužbu podnio jer tuženik nije u roku iz članka 101. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21.) donio odluku povodom njegove prijave (i dopune prijavi), koje je podnio tuženiku 7. veljače 2023., odnosno 16. ožujka 2023., radi utvrđivanja povrede prava na zaštitu osobnih podataka sukladno odredbi članka 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka ("Narodne novine" broj: 42/18.). Tuženik je, nakon podnošenja tužbe (1. kolovoza 2024.), rješenjem KLASA: UP/I-009-01/24-06/57, URBROJ: 567-04-02/09-24-2 od 20. rujna 2024. utvrdio povredu prava na zaštitu osobnih podataka, odnosno odlučio o podnesenoj prijavi (i dopunu prijave) tužitelja.

8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske (npr. odluka broj U- III/2291/2018 od 19. lipnja 2018.) kada stranka osnovano pokrene upravni spor, kao i u konkretnom slučaju, uskraćivanje prava na naknadu troškova upravnog spora koji je obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, nije razmjerno legitimnom cilju kojem teži članak 79. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12.,152/14., 94/16. i 29/17., 110/21.), odnosno članak 144. ZUS-a i njegova primjena bi rezultirala ograničenjem koje bi umanjilo samu bit prava na pristup sudu zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 85/10. - pročišćeni tekst).

9. Primjenjujući navedeno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske na konkretan slučaj, ovaj Sud je ocijenio da tužitelj, suprotno mišljenju tuženika, unatoč tome što je predmetni upravni spor obustavljen, ima pravo na naknadu troška upravnog spora jer je osnovano pokrenuo upravni spor zbog šutnje uprave s obzirom da je tek nakon podnesene tužbe zbog šutnje uprave tuženik donio rješenje kojim je odlučio o podnesenoj prijavi tužitelja.

10. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom na to da tuženik u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovdje se napominje da pozivanje tužitelja na odluku ovog suda broj: Usž-1830/2018 nije od utjecaja, jer osim što nije riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, na navedeni predmet su se primjenjivale odredbe Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), a koji zakon nije sadržavao prethodno citiranu odredbu članka 147. stavka 6. današnjeg ZUS-a, koja odredba jasno definira predmetnu situaciju.

11. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a u vezi članka 128. stavka 4. odlučeno je kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima sastava odgovora na žalbu tužitelja (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 144. stavka 1. ZUS-a, jer u konkretnom slučaju Sud nalazi da odgovor na žalbu tužitelja nije bio nužan za donošenje odluke u ovom sporu.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić