Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Gž-107/2025-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Saneli Prša, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužena Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-68/2024-40 od 29. studenog 2024. na sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-68/2024-40 od 29. studenog 2024. godine.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo da tužiteljici zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF isplati iznos preplate od 1.442,57 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate pa do isplate kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.606,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u pogledu primjenjivosti utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF (dalje u tekstu Kolektivni spor) kao i zbog zaključka suda da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna.
Naime prvostupanjski sud u ovoj parnici se ne može pozivati na odredbu članka 502.c ZPP-a jer je bio dužan utvrditi sve činjenice u pogledu tužiteljice vezane za konkretni ugovor te je u tu svrhu morao izvesti sve dokaze koje je tužena predložila na navedene okolnosti.
2.2. U pogledu provedenog vještačenja navodi da je tijekom postupka prigovarala metodi izračuna čiji je učinak takav da proizlazi kako je između ugovornih strana sklopljen ugovor o kreditu bez valutne klauzule što je u suprotnosti sa sadržajem i smislom predmetnog ugovora.
2.3. Tužena nadalje osporava zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare kao i tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos smatrajući da ukoliko je eventualno i osnovan zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita prvostupanjski sud nije mogao dosuditi zakonsku zateznu kamatu kao da je tužena nesavjesni stjecatelj u smislu odredbe članak 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22. i 155/23 – u nastavku teksta: ZOO) pri čemu se poziva i na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH poslovni broj Su-IV 222/04 od 5. ožujka 2004. godine.
2.4. Obzirom na nezakonitost odluke o tužbenom zahtjevu tužena osporava i odluku o troškovima postupka.
3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 2. siječnja 2005., broj: 029-50-3213312 prema kojem je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 17.492,81 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 84 mjeseca i uz početno ugovorenu kamatnu stopu od 15% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.
Nesporno je da je tužiteljica kredit otplatila a da je tijekom otplate kredita dolazilo do promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj u vrijeme sklapanja ugovora. Prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke zbog promjene tečaja CHF a imajući u vidu tečaj u vrijeme sklapanja ugovora pojavljuje se razlika od 1.442,52 eura.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 502.c. ZPP-a odnosno utvrđenja sudova u Kolektivnom sporu kao i na odredbe članka 1111., 1115. i 226. ZOO usvaja u cijelosti tužbeni zahtjev te dosuđuje tužiteljici iznos od 442,57 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dana izvršene uplate pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare tražbine.
9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10. Neosnovani su žalbeni navodi o tome da se prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije mogao pozvati na utvrđenje sudova u Kolektivnom sporu u smislu odredbe 502.c. ZPP-a.
10.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10.3. Nesporno je da se tužiteljica u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a. ali pod pretpostavkom da se u svakoj restitucijskoj parnici utvrdi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača vezano za njegovu obaviještenost o pravnim i ekonomskim posljedicama navedenih odredbi ugovora radi donošenja informirane odluke (o tome Ustavni sud RH U-III/4613/2021, U-III/3540/2021, U-III/3445/2021, U-III/5458/2021).
10.4. Upravo iz tog razloga ovosudnim rješenjem poslovni broj Gž 458/2022 od 6. prosinca 2023. godine nakon usvajanja žalbe tužene u ranijim tijeku postupka je prvostupanjskom sudu dana uputa da upotpuni činjenično stanje saslušanjem tužiteljice i osobnog bankara.
10.5. U nastavku postupka prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice radi utvrđenja navedenih spornih činjenica te je pravilnom ocjenom ovog dokaza utvrdio da ista nije informirana od strane tužene u pogledu mogućnosti naglih promjena tečaja CHF.
Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koje je tužena predložila jer suprotno proizlazi iz sadržaja zapisnika na kojem je zaključena glavna rasprava i iz kojeg proizlazi da nakon provedbi dokaza saslušanjem tužiteljice tužena izjavljuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga (zapisnik ročišta od 11. studenog 2024. godine, list 192).
10.6. U pogledu provedenog vještačenja, suprotno žalbenim navodima, ne proizlazi da je prvostupanjski sud nedopušteno ulazio u ugovorne odnose stranaka odnosno da su stranke metodom provedenog vještačenja dovedene u poziciju kao da su sklopile ugovor bez valutne klauzule.
Naime nesporno je da je valutna klauzula dopuštena i predviđena u smislu odredbe članka 22. ZOO kako to proizlazi i iz odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-392/2011 na koju se poziva tužena u žalbi no u Kolektivnom sporu su jasno utvrđeni razlozi zbog čega je odredba ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF ništetna.
Nadalje prema pravnim shvaćanjima koja proizlaze iz prakse Suda EU članak 6. stavak 1. Direktive 93/13/ EEZ treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati , u načelu, kao da nikada nije postojala te da ne može imati učinak na potrošača.
Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedene odredbe nije bilo (Sud EU, spojeni predmeti C-154/15, C-307/15, C-308/15). Obzirom na gore navedeno sama činjenica da je vještačenjem utvrđena preplata kredita imajući u vidu tečaj CHF u vrijem sklapanja ugovora ne znači ujedno kako je prvostupanjski sud zauzeo stajalište o tome da su stranke sklopile ugovor o kreditu bez valutne klauzule već se radi o saniranju negativnih učinaka navede ništetne odredbe.
10.7. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a).
Potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 15. studeni 2019. te pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2).
10.8. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata na mjesečne preplate kredita.
Prema odredbi članka 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Nesporno je da je da je Građanski odjel VSRH izrazio pravno shvaćanje kako se ugovorne strane iz ništetnog ugovora o zajmu trebaju smatrati savjesnim (Su-IV- 222/04) no radi se o oborivoj predmnijevi.
U konkretnom slučaju tužena se nesumnjivo ima smatrati nepoštenim stjecateljem jer je u Kolektivnom sporu utvrđeno da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja koristila u svojim ugovorima o kreditima navedenu ništetnu odredbu.
10.9. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1., članka 155. i članka 164. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.
11. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.
Vukovar, 12. ožujak 2025.
Predsjednik vijeća
Irena Lenić
