Poslovni broj: Usž-3897/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja VU iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, [obrt], [adresa], radi upisa u Obrtni registar odjave obrta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-340/2024-8 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-340/2024-8 od 20. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-311-01/23-01/16, URBROJ: 517-06-04-01-23-2 od 8. prosinca 2023.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, KLASA:UP/I-311-03/23-0701/0230, URBROJ:2181/1-05-01/22-23- 0002 od 3. srpnja 2023., a kojim je, upisana u Obrtni registar odjava obrta za usluge „[obrt]“, vlasnika VU, [adresa], odnosno tužitelja.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da nije tražio upis odjave obrta u Obrtni registar, već da je tražio da se utvrdi dan prestanka obrta s danom 31. prosinca 2018., a za što je stekao uvjete po "sili zakona" sukladno odredbi članka 47. Zakona o obrtu. Tvrdi da je usmenu informaciju da "obrt u 2019. godini i 2020. godini ne posluje", primio na znanje početkom 2020. godine od inspektora jednako kao i od strane djelatnika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Citira odredbu članaka 47. Zakona o obrtu, pri čemu naglašava da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na tumačenje mjere Vlade Republike Hrvatske tzv. "pružene ruke". Iznoseći tijek upravnog postupka, tvrdi da u rješenju tuženika nisu navedeni članci Zakona o obrtu koji mu daju pravo prestanka obrta po "sili zakona". Smatra da odjava obrta unatrag i datum prestanka obrta nije sporan, već samo mogućnost upisa završetka "prestanka obavljanja obrta", a čemu je najbliži zakonski termin po "sili zakona" tj. po uvidu inspektora o neaktivnosti obrta. Iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da činjenicu neobavljanja djelatnosti, kao zakonske pretpostavke za prestanak obrta po sili zakona temeljem odredbe članka 47. stavka 2. podstavka 5. Zakona o obrtu, mogu utvrditi samo nadležne inspekcije u svojim redovitim nadzorima, nakon nekoliko izvida u različitim vremenskim intervalima, koje o tome izvještavaju nadležno upravno tijelo, a tek se potom, temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja donosi rješenje o prestanku obrta po sili zakona. Pojašnjava da isto nije nikad bilo utvrđeno od strane inspekcije, stoga nisu niti ispunjene pretpostavke za donošenje rešenja o upisu u Obrtni registar prestanka obrta po sili zakona. Naglašava da tužitelj nikad nije zatražio, niti je nadležno upravno tijelo donijelo rješenje o privremenoj obustavi obrta "[obrt]". Ističe da status obrtnika proizvodi određena prava i obveze o kojima treba voditi računa kako se ne bi trpjele štetne posljedice radnji ili propusta. Slijedom svega navedenog smatra da je prvostupanjski sud postupio u skladu s pravilima postupka, potpuno utvrdio činjenično stanje u sporu i pravilno primijenio materijalno pravo te donio presudu utemeljenu na zakonu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Sukladno odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o obrtu (Narodne novine, 143/13, 127/19. i 41/20.) prestanak obrta odjavom utvrđuje se s danom navedenim u odjavi. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se obrt ne može odjaviti unatrag.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je postupak koji je prethodio donošenju odluke javnopravnog tijela proveden u povodu zahtjeva tužitelja za upis odjave iz Obrtnog registara obrta za usluge „Adriatic Educato“ vlasnika VU, [adresa]., podnesenog 29. lipnja 2023.
7.1. Prvostupanjski je sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje kojim je, primjenom prethodno citirane odredbe članka 46. stavka 1. Zakona o obrtu, obrt tužitelja odjavljen s danom podnošenja odjave, odnosno s danom 29. lipnja 2023.
8. Tužitelj žalbenim navodima, u suštini, upirući na odredbu članka 47. stavka 2. točka 5. Zakona o obrtu, smatra da je predmetni obrt trebalo odjaviti s danom 31. prosinca 2018., kao danom prestanka obrta po sili zakona. Navedenom odredbom je propisano da obrt prestaje po sili zakona ako nadležna inspekcija utvrdi da je obrtnik obustavio obavljanje obrta bez podnošenja pisanog izvješća o privremenoj obustavi obrta nadležnom upravnom tijelu
9. Međutim, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, pravilno je zaključeno da, u konkretnom predmetu, suprotno mišljenju tužitelja, nije bilo uvjeta za primjenu navedene odredbe, odnosno odjavu obrta s danom 31. prosinca 2018. Ovo iz razloga jer osim što se, kao što je prethodno navedeno, obrt ne može odjaviti unatrag, spisu predmeta ne prileži nikakav dokaz o utvrđenju nadležne inspekcije sukladno navedenoj odredbi članka 47. stavka 2. točka 5. Zakona o obrtu, a slijedom čega bi eventualno moglo doći do mogućnosti prestanka obrta po sili zakona. Ovdje se napominje da je tužitelj trebao odmah, po nastupu okolnosti koje su ga sprječavale u obavljanju djelatnosti prijaviti, odnosno podnijeti zahtjev za upis odjave obrta u Obrtni registar, a što tužitelj nije učinio.
10. Slijedom navedenog o zahtjevu tužitelja je odlučeno na temelju pravilno primijenjenih odredbi Zakona o obrtu pa Sud ne nalazi da bi prvostupanjskom presudom, kojom je potvrđena zakonitost javnopravnih tijela, bilo povrede zakona na štetu tužitelja.
11. S obzirom da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporene presude, žalba je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu,12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
