Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-260/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marin kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-2551/2019-33 od 20. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-2551/2019-33 od 20. srpnja 2023.:

a) potvrđuje u pobijanim točkama I., II., III. i IV. izreke presude, te u točki V. izreke do iznosa od 2.776,29 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama;

b) preinačava u točki V. izreke presude, te se preko iznosa od 2.776,29 EUR do iznosa od 2.962,93 EUR (za iznos od 186,64 EUR) tužitelj odbija sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 2. st. 1. Ugovora kreditu br. 528-50- 3933468, sklopljenog dana 22. veljače 2007. između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 23. veljače 2007. po javnom bilježniku Zlatku Šimašeku iz Osijeka pod brojem OV-943/1, u dijelu odredbe koji glasi: „…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 da tužitelju PO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.278,67 Eura1/9.634,18 kn (slovima:tisućudvjestotine-

sedamdesetosameuraišezdesetsedamcenti/devettisućašeststotinatridesetčetirikunei- osamnaestlipa) u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

- 9,63 EUR / 72,58 kn tekućom od 16.12.2007.

- 9,53 EUR / 71,82 kn tekućom od 16.01.2008.

- 9,65 EUR / 72,73 kn tekućom od 16.02.2008.

- 9,70 EUR / 73,05 kn tekućom od 16.03.2008.

- 9,80 EUR / 73,85 kn tekućom od 16.04.2008.

- 9,51 EUR / 71,62 kn tekućom od 16.05.2008.

- 14,47 EUR / 109,02 kn tekućom od 16.06.2008.

- 14,57 EUR / 109,74 kn tekućom od 16.07.2008.

- 14,22 EUR / 107,14 kn tekućom od 16.08.2008.

- 14,15 EUR / 106,60 kn tekućom od 16.09.2008.

- 14,22 EUR / 107,11 kn tekućom od 16.10.2008.

- 15,28 EUR / 115,12 kn tekućom od 16.11.2008.

- 14,42 EUR / 108,64 kn tekućom od 16.12.2008.

- 15,29 EUR / 115,24 kn tekućom od 16.01.2009.

- 15,34 EUR / 115,61 kn tekućom od 16.02.2009.

- 15,31 EUR / 115,36 kn tekućom od 16.03.2009.

- 24,58 EUR / 185,20 kn tekućom od 16.04.2009.

- 24,48 EUR / 184,41 kn tekućom od 16.05.2009.

- 23,86 EUR / 179,81 kn tekućom od 16.06.2009.

- 23,38 EUR / 176,12 kn tekućom od 16.07.2009.

- 23,30 EUR / 175,55 kn tekućom od 16.08.2009.

- 23,31 EUR / 175,60 kn tekućom od 16.09.2009.

- 23,12 EUR / 174,23 kn tekućom od 16.10.2009.

- 22,79 EUR / 171,68 kn tekućom od 16.11.2009.

- 22,93 EUR / 172,79 kn tekućom od 16.12.2009.

- 23,01 EUR / 173,37 kn tekućom od 16.01.2010.

- 23,19 EUR / 174,71 kn tekućom od 16.02.2010.

- 22,92 EUR / 172,72 kn tekućom od 16.03.2010.

- 23,21 EUR / 174,91 kn tekućom od 16.04.2010.

- 22,94 EUR / 172,81 kn tekućom od 16.05.2010.

- 22,92 EUR / 172,66 kn tekućom od 16.06.2010.

- 24,20 EUR / 182,35 kn tekućom od 16.07.2010.

- 23,69 EUR / 178,49 kn tekućom od 16.08.2010.

- 24,39 EUR / 183,80 kn tekućom od 16.09.2010.

- 23,86 EUR / 179,78 kn tekućom od 16.10.2010.

- 23,14 EUR / 174,36 kn tekućom od 16.11.2010.

- 23,97 EUR / 180,58 kn tekućom od 16.12.2010.

- 25,05 EUR / 188,75 kn tekućom od 16.01.2011.

- 23,88 EUR / 179,96 kn tekućom od 17.02.2011.

- 23,97 EUR / 180,57 kn tekućom od 16.03.2011.

- 23,32 EUR / 175,69 kn tekućom od 16.04.2011.

- 23,15 EUR / 174,40 kn tekućom od 16.05.2011.

- 24,57 EUR / 185,15 kn tekućom od 16.06.2011.

- 24,46 EUR / 184,35 kn tekućom od 16.07.2011.

- 23,12 EUR / 174,27 kn tekućom od 16.08.2011.

- 22,23 EUR / 167,54 kn tekućom od 16.09.2011.

- 21,29 EUR / 160,45 kn tekućom od 16.10.2011.

- 14,35 EUR / 108,17 kn tekućom od 16.11.2011.

- 14,14 EUR / 106,54 kn tekućom od 16.12.2011.

- 14,17 EUR / 106,77 kn tekućom od 16.01.2012.

- 14,16 EUR / 106,74 kn tekućom od 16.02.2012.

- 13,99 EUR / 105,48 kn tekućom od 16.03.2012.

- 13,68 EUR / 103,08 kn tekućom od 16.04.2012.

- 13,56 EUR / 102,24 kn tekućom od 16.05.2012.

- 13,42 EUR / 101,17 kn tekućom od 16.06.2012.

- 13,13 EUR / 98,97 kn tekućom od 16.07.2012.

- 12,95 EUR / 97,64 kn tekućom od 16.08.2012.

- 12,68 EUR / 95,61 kn tekućom od 16.09.2012.

- 12,34 EUR / 93,00 kn tekućom od 16.10.2012.

- 12,28 EUR / 92,59 kn tekućom od 16.11.2012.

- 12,15 EUR / 91,56 kn tekućom od 16.12.2012.

- 11,89 EUR / 89,61 kn tekućom od 16.01.2013.

- 11,41 EUR / 86,00 kn tekućom od 16.02.2013.

- 11,42 EUR / 86,10 kn tekućom od 16.03.2013.

- 11,23 EUR / 84,62 kn tekućom od 16.04.2013.

- 10,92 EUR / 82,35 kn tekućom od 16.05.2013.

- 10,45 EUR / 78,78 kn tekućom od 16.06.2013.

- 10,23 EUR / 77,12 kn tekućom od 16.07.2013.

- 10,07 EUR / 75,94 kn tekućom od 16.08.2013.

- 9,95 EUR / 75,00 kn tekućom od 16.09.2013.

- 9,85 EUR / 74,27 kn tekućom od 16.10.2013.

- 9,56 EUR / 72,06 kn tekućom od 16.11.2013.

- 9,37 EUR / 70,67 kn tekućom od 16.12.2013.

- 9,19 EUR / 69,29 kn tekućom od 16.01.2014.

- 8,98 EUR / 67,73 kn tekućom od 16.02.2014.

- 8,81 EUR / 66,39 kn tekućom od 16.03.2014.

- 4,83 EUR / 36,40 kn tekućom od 16.04.2014.

pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 7. st. 1. Ugovora kreditu br. 528-50- 3933468, sklopljenog dana 22. veljače 2007. između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 23. veljače 2007. po javnom bilježniku Zlatku Šimašeku iz Osijeka pod brojem OV-943/1u dijelu odredbe koji glasi: ”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 da tužitelju PO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] po osnovi razlike u tečaju isplati iznos od 3.926,61 Eura2/29.585,09 kn (slovima:tritisućedevetstotinadvadesetšesteuraišezdesetjedancent/dvadesetdevetti- sućapetstotinaosamdesetpetkunaidevetlipa) u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

- 4,82 EUR / 36,30 kn tekućom od 16.03.2010.

- 11,55 EUR / 87,02 kn tekućom od 16.04.2010.

- 11,19 EUR / 84,30 kn tekućom od 16.05.2010.

- 12,45 EUR / 93,84 kn tekućom od 16.06.2010.

- 21,97 EUR / 165,57 kn tekućom od 16.07.2010.

- 20,26 EUR / 152,66 kn tekućom od 16.08.2010.

- 26,35 EUR / 198,55 kn tekućom od 16.09.2010.

- 24,54 EUR / 184,88 kn tekućom od 16.10.2010.

- 21,48 EUR / 161,84 kn tekućom od 16.11.2010.

- 28,62 EUR / 215,66 kn tekućom od 16.12.2010.

- 37,67 EUR / 283,86 kn tekućom od 16.01.2011.

- 31,66 EUR / 238,57 kn tekućom od 17.02.2011.

- 34,10 EUR / 256,93 kn tekućom od 16.03.2011.

- 31,55 EUR / 237,68 kn tekućom od 16.04.2011.

- 32,29 EUR / 243,31 kn tekućom od 16.05.2011.

- 44,45 EUR / 334,93 kn tekućom od 16.06.2011.

- 45,88 EUR / 345,71 kn tekućom od 16.07.2011.

- 56,60 EUR / 426,47 kn tekućom od 16.08.2011.

- 51,72 EUR / 389,67 kn tekućom od 16.09.2011.

- 46,33 EUR / 349,11 kn tekućom od 16.10.2011.

- 47,21 EUR / 355,72 kn tekućom od 16.11.2011.

- 46,96 EUR / 353,79 kn tekućom od 16.12.2011.

- 49,86 EUR / 375,66 kn tekućom od 16.01.2012.

- 52,42 EUR / 394,97 kn tekućom od 16.02.2012.

- 52,93 EUR / 398,81 kn tekućom od 16.03.2012.

- 51,48 EUR / 387,87 kn tekućom od 16.04.2012.

- 52,79 EUR / 397,72 kn tekućom od 16.05.2012.

- 53,75 EUR / 404,95 kn tekućom od 16.06.2012.

- 52,66 EUR / 396,79 kn tekućom od 16.07.2012.

- 53,20 EUR / 400,84 kn tekućom od 16.08.2012.

- 52,44 EUR / 395,10 kn tekućom od 16.09.2012.

- 50,56 EUR / 380,92 kn tekućom od 16.10.2012.

- 52,99 EUR / 399,23 kn tekućom od 16.11.2012.

- 54,26 EUR / 408,85 kn tekućom od 16.12.2012.

- 53,72 EUR / 404,78 kn tekućom od 16.01.2013.

- 49,72 EUR / 374,63 kn tekućom od 16.02.2013.

- 53,52 EUR / 403,21 kn tekućom od 16.03.2013.

- 54,04 EUR / 407,19 kn tekućom od 16.04.2013.

- 52,85 EUR / 398,22 kn tekućom od 16.05.2013.

- 48,69 EUR / 366,83 kn tekućom od 16.06.2013.

- 48,79 EUR / 367,60 kn tekućom od 16.07.2013.

- 50,09 EUR / 377,37 kn tekućom od 16.08.2013.

- 52,03 EUR / 392,08 kn tekućom od 16.09.2013.

- 54,66 EUR / 411,87 kn tekućom od 16.10.2013.

- 53,65 EUR / 404,25 kn tekućom od 16.11.2013.

- 54,76 EUR / 412,61 kn tekućom od 16.12.2013.

- 55,99 EUR / 421,89 kn tekućom od 16.01.2014.

- 56,85 EUR / 428,35 kn tekućom od 16.02.2014.

- 58,40 EUR / 440,07 kn tekućom od 16.03.2014.

- 57,91 EUR / 436,38 kn tekućom od 16.04.2014.

- 1.751,89 EUR / 13.199,68 kn tekućom od 16.04.2014.

pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.962,93 Eura3/22.324,20 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, tj. 20. srpnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik i to zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 142/22. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu tuženiku svih troškova parničnog postupka, podredno ukine i odredi ponovno provođenje glavne rasprave. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe članka 354. stavak 2. točka 3. i 11. ZPP-a, te na bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8., te člankom 338. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ali je utvrđeno da je odlučujući o troškovima parničnog postupka pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Neosnovani su žalbeni navodi da sud prvog stupnja zanemaruje dokaze koje je tuženik predložio. U skladu sa odredbom članka 220. stavak 2. ZPP-a sud nije dužan prihvatiti sve predložene dokaze već je ovlašten i dužan ispitati i ocijeniti njihovu relevantnost za utvrđenje odlučnih činjenica.

8. Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja suda prvog stupnja proizlazi kako je izveden dokaz uvidom u isprave koje je predložio razgledati tuženik, te je tijekom postupka saslušana tužiteljica. Od dokaznog prijedloga da se sasluša njegov zaposlenik, tuženik je odustao na ročištu 1. prosinca 2022..

9. Presuda suda prvog stupnja nije arbitrarna, kako to tvrdi tuženik, jer sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, tako da nema arbitrarnosti niti u postupovnom niti u materijalno-pravnom smislu. Naime, sud prvog stupnja je valjano obrazložio sve provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, poštovao je pravo na dokaz, pravo na jednakost oružja i ravnopravnost stranaka, kao i pravo na obrazloženu sudsku odluku, a okolnost što tuženik nije dokazao svoje određene navode i što nije zadovoljan presudom suda prvog stupnja, ne znači povredu navedenih prava. Nadalje, presuda suda prvog stupnja sadrži sve što mora sadržavati sukladno odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a.

10.

Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi koji se odnose na prigovor mjesne nenadležnosti jer je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da ugovorena nadležnost suda prema sjedištu banke predstavlja nepoštenu, a time i ništetnu odredbu o kojoj se nije posebno pregovaralo i da ona kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10.1. Sud prvog stupnja je, polazeći od odredbe članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine“, br. 41/14, 110/15 i 14/19), koja je sadržajno ista odredbi članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/2003. - dalje: ZZP/03.), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenje predmetnog ugovora o kreditu i koje odredbe je u konkretnom predmetu valjalo primijeniti, te konačno od odredbe članka 19. l stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16 – dalje: ZPK) ocijenio kako se, u konkretnom slučaju nije posebno pregovaralo o klauzuli nadležnost, pa tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ona uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača jer bi on, čije je prebivalište u [adresa], dakle na području nadležnosti Općinskog suda u Osijeku, radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu, bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se to ne odnosi na tuženika. Time bi došlo i do znatne procesne neravnoteže ugovornih strana.

11. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredba članka 81. stavak 4. ZZP/03 propisuje kako je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati.

12. Prema tumačenju Suda Europske uniju u presudi od 27. lipnja 2000. u spojenim predmeti C-240/98 do C-244/98, obveza je nacionalnih sudova ex officio ispitivati nepoštenost spornih odredbi ugovora bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Stoga je sud prvog stupnja, pravilno, rukovodeći se, za sve države članice obvezujućim tumačenjem Suda, ispitivao nepoštenost sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena nadležnost suda (prorogacijska klauzula).

12.1. Slijedom navedenog, a budući da tuženik nije dokazao da se o ugovornoj odredbi kojom su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, pojedinačno pregovaralo, dolazi do primjene odredba članka 82. alineja 19. ZZP/03 koja određuje kako je nepoštena odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza ležao na trgovcu.

12.2. Članak 87. stavak 1. ZZP/03, propisuje kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna zbog čega odredba ugovora o kreditu u kojem je ugovorena mjesna nadležnost suda predstavlja odredbu propisanu u članku 82. alineja 19. ZZP/03, jer su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 81. stavak 1. ZZP. Ovo zbog toga što je ugovorom ugovorena nadležnost suda u mjestu koje otežava pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom, a kako je to sud prvog stupnja zaključio, i dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja s obzirom na to da su kriteriji kojima se rukovodio suda prvog stupnja u skladu sa smjernicama koje je Sud Europske unije izložio u prethodnoj citiranoj presudi od 27. lipnja 2000. u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98.

13. Polazeći od naprijed navedenog, a uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno zaključio da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da je takva ugovorna odredba ništetna.

13.1. Naime, ukoliko bi tužitelj ostvarenja svojih prava iz Ugovora o kreditu morao zahtijevati pred sudom sjedišta banke i zbog toga iz mjesta svoga prebivališta putovati u [adresa], to bi izazvalo dodatne financijske troškove kao i ulaganje dodatnog vremena radi putovanja. Ove okolnosti opravdano bi mogle utjecati na njegovu odluku o vođenju parnice, odnosno odvratiti ga do ostvarivanja prava na djelotvornu sudsku zaštitu.

13.2. Stoga je tužitelj podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Osijeku, gdje se nalazi sjedište poslovnice gdje je zaključen predmetni Ugovor o kreditu, izabrao sud pred kojim može ostvariti svoja prava uz bitno manje troškove, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno prihvatio svoju mjesnu nadležnost za suđenje u ovoj pravnoj stvari, a imajući u vidu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Gr1-143/2019 od 11. prosinca 2019., vezano uz primjenu odredbe članka 19. l stavka 1. ZPK, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

14. S obzirom na sve navedeno, neosnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu br. 528-50-3933468 zaključenog 22. veljače 2007. između njega kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, odnosno dijela članka 2. i 7. istog Ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatom iznosa od 5.205,28 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose na ime preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i na ime preplate temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatnih stopa.

16. Odlučujući o ništetnosti naprijed navedenih ugovornih odredbi sud prvog stupnja ocjenjuje da su u cijelosti ispunjeni uvjeti da se takve odredbe ugovora utvrde ništetnim, a nakon što je u provedenom postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- da su stranke 22. veljače 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 528-50-3933468 kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu 20.536,63 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika s rokom otplate 84 mjeseca,

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,

- da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka (među njima i protiv tuženika iz predmetne parnice) radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača;

- da je u navedenom predmetu 4. srpnja 2013. godine donesena presuda koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.;

- da je saslušanjem tužitelja kao stranke na okolnost pregovaranja o spornim ugovornim odredbama utvrđeno da predmetni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor, te da prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu tužitelj nije dobio potrebne informacije o načinu promjene kamatne stope i rizičnosti ugovaranja kredita uz valutu CHF;

- da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je sa tužiteljem pregovarao o spornim ugovornim odredbama;

- da je nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka, na čiji matematički izračun tuženik nije imao primjedbi, utvrđeno da preplaćeni iznos tijekom razdoblja otplate kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi iznosi ukupno 5.286,79 EUR (po osnovi promjene kamatne stope 1.278,68 EUR-a, po osnovi promjene tečaja CHF 4.008,11 EUR-a)

- da je tužitelj umanjio svoje potraživanje za negativne razlike tečaja, te je po osnovi tečajne razlike potraživao iznos od 3.926,61 euro.

17. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu 22. veljače 2007. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03., 46/07. - dalje: ZZP/03).

18. Odredbom članka 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

19. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate na štetu potrošača kao i da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u govorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, koja presuda je u pogledu ništetnosti načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. .

20. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnicu u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu s odredbama članka 131. do 141. b Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 139/09. – dalje ZZP/07).

20.1. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom čl. 140. naprijed navedenog ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju članka 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u članku 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužitelj u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platio tuženiku na temelju ništetnih odredbi i to primjenom članka 323. i članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO).

20.2. S obzirom da predmetnu parnicu tužitelj pokreće kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici on se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bio ovlašten pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom članka 138.a ZZP/07 (članka 118. ZZP/22), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

21. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

22.

Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik tijekom postupka isto nije dokazao s obzirom da je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnika za kojega je najprije tvrdio da je pregovarao s tužiteljem.

23. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da su sukladno članku 502.c ZPP-a stavovi iz kolektivne presude za zaštitu interesa potrošača obvezujući za sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete, a u konkretnom slučaju se radi o potraživanju s osnove stjecanja bez pravne osnove. Naime, to što se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnove stjecanja bez pravne osnove, ne znači da se predmetne odredbe ne primjenjuju u konkretnom slučaju. Te se odredbe ne mogu doslovno tumačiti u smislu da se odnose samo na postupke radi isplate s osnove naknade štete. Naknada štete, kao i obveza naknade ostvarene koristi su posljedice ništetnosti ugovorne obveze pa se pravila ugovorne odgovornosti trebaju primijeniti kako na štetu koju savjesna strana trpi zbog ništetnosti ugovora, tako i na druge postupke u kojima se zahtjeva vraćanje onoga što je druga strana primila po osnovi ništetnih odredbi. Tužitelj ne može biti doveden u neravnopravni položaj time što svoje potraživanje ostvaruje s druge pravne osnove, a ne s osnove naknade štete.

24. Na žalbeni navod da je Ugovor ispunjen, potrebno je navesti da navedeno nije zapreka za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi jer tužitelj ima pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, među ostalim i u svrhu ostvarenja kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Ovo stoga, jer ništetnost nastupa ex lege i ugovor je ništetan već od trenutka sklapanja pa takav ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana minorna, a pritom u cijelosti ugovor ispunjen, što nije slučaj u konkretnom predmetu.

25. Zbog naprijed navedenog pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojim je reguliran način promjene kamatne stope i ugovaranje valutne klauzule.

26. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka zbog navedenih ništetnih odredbi, i to primjenom odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. ZOO-a. Pri tome je pravilno sud prvog stupnja naložio vještaku da preplatu na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu utvrdi uzimajući u obzir tečaj CHF u odnosu na HRK u vrijeme isplate kredita, kao i uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu.

26.1. Naime, s obzirom da je utvrđena ništetnom odredba o načinu primjene valutne klauzule i o načinu promjene kamatne stope, početni tečaj CHF u odnosu na HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita kao i početno ugovorena kamatna stopa jedini su mogući parametar na temelju kojega je moguće utvrditi visinu pripadajuće preplate. Svaka drugačija prilagodba ništetnih ugovornih odredbi značila bi ujedno i njihovo djelomično ostavljanje na snazi, a što je nedopušteno s obzirom na sadržaj odredbe članka 87. ZZP/03.

27. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.278,67 EUR na ime pretplate na temelju ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, te iznos od 3.926,61 euro na ime valutne klauzule i to sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je navedeno u točki II. i IV. izreke prvostupanjske presude sve u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a.

28. Sud prvog stupnja je pravilno, suprotno žalbenim navodima tuženika, odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose i to sukladno članka 1115. ZOO-a, jer time što je u konkretnom slučaju utvrđeno da su pojedine odredbe ugovora o kreditu nepoštene i time ništetne, isto podrazumijeva i nesavjesnost tuženika kao kreditne institucije.

29. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja obzirom da od pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.), odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na ugovornu odredbu o načinu promjene kamatne stope, pa do dana podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina (članka 225. ZOO-a).

29.1. Na navedeno upućuje i objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su IV-33/2022) o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, s time da valja napomenuti kako tijekom postupka tužbeni zahtjev nije preinačen, već je tužitelj nakon provedenog vještačenja uređenim tužbenim zahtjevom potraživao nešto niži iznos od onoga navedenog u tužbi, te se ukazuje neosnovanim prigovor zastare tuženika u odnosu na preinaku tužbe koje nije niti bilo.

30. Tuženik odluku o troškovima pobija u dijelu u kojem je tužitelju za sve poduzete radnje priznata vrijednost boda od 15,00 kn; što mu je vrijednost pojedine radnje obračunata po 199,08 eura, a ne po 199,00 eura; što mu je priznat trošak pristupa na dva ročišta 14. studenog 2022., te 4. travnja 2023. obzirom da je on izvijestio sud kako mu dostava poziva nije uredno obavljena i ročišta nisu mogla biti održana; što mu je dosuđen trošak za ročište 9. rujna 2022. po Tbr. 9.1., a radi se pripremnom ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima; te što je tužitelju priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude.

31. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja na sve radnje poduzete u postupku primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine „ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 10/715., 37/22. i 126/22. - dalje u tekstu Tarifa/22) i vrijednost boda od 15,00 kuna.

31.1. Uzimajući u obzir vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, kada je tužitelj i ispostavio troškovnik za sve poduzete radnje (11. svibnja 2023.) kao i vrijeme donošenja odluke o tako postavljenom zahtjevu za naknadom troškova (20. srpnja 2023.), na snazi je bila Tarifa/22 od 5. studenog 2022. čijom odredbom i to Tbr. 50. je vrijednost boda iznosila 15,00 kuna.

31.2. Prema Tbr. 48. točka 3. Tarife/22 kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

32. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja za sve poduzete radnje primijenio Tarifu/22 i naknadu troškova dosudio prema vrijednosti boda od 15,00 kuna, dakle i za one radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednost boda od 5. studenog 2022. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev- 562/2024-2 od 7. svibnja 2024.). Također je potrebno napomenuti da je prilikom obračuna vrijednosti boda uzet početno iznos u kunama, te je uz propisani fiksni tečaj konverzije koji iznosu 7,53450 za 1 euro pravilno obračunat iznos od 199,08 eura za vrijednost pojedine radnje.

33. Nadalje, u odnosu na pripremno ročište održano 9. rujna 2022. na kojem se raspravilo i odlučeno je o svim dokaznim prijedlozima tužitelju je valjano određen trošak prema Tbr.9.t.1., te je valjano određen i trošak za pristup na ročište za objavu presude, a ovo stoga što prema odredbi članka 335. ZPP-a ovisno o pristupu na ročište za objavu presude, ako su strane bile pravovremeno obavještene o održavanju istog, teku i rokovi za žalbu, pa se stoga taj trošak ima smatrati potrebnim u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

34. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje kako je obavijestio sud da nije uredno i na vrijeme primio pozive za ročišta zakazana za dan 14. studenog 2022. i 4. travnja 2023.. Međutim, izvršenim uvidom u spis predmeta, utvrđeno je kako je ročište 14. studenog 2022. održano, pa stoga tužitelju pripada zatraženi trošak pristupa na isti, dok je ročište 4. travnja 2023. odgođeno i tužitelju pripada trošak prema Tbr. 9. t. 5. Tarife sa 25 bodova, što uz vrijednost boda iznosi 375,00 kn / 49,77 eura, na što je valjalo obračunati PDV u visini od 93,75 kn / 12,44 eura, odnosno tužitelju za sastav navedenog podneska pripada 468,75 kn / 62,21 eura, te je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo uvažiti.

35. Pravilnom primjenom materijalnog prava uvažavajući žalbu tuženika, tužitelju je na ime troškova parničnog postupka trebao biti dosuđen iznos od 20.917,96 kn / 2.776,29 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od objave prvostupanjske presude, pa je pobijanu odluku o troškovima parničnog postupka valjalo djelomično potvrditi i to do iznosa od 20.917,96 kn / 2.776,29 eura, a preko toga iznosa i to za iznos od 1.406,24 kn / 186,64 eura, preinačiti pobijanu točku V. izreke i odbiti zahtjev tužitelja za zahtjevom za naknadom troška parničnog postupka.

36. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju odredbi članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a.

37. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik sa žalbom nije uspio osim u neznatnom dijelu koji se odnosi na trošak postupka.

U Vukovaru, 12. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin