Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-416/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM Invest III AG, OIB: 42497989050, Landis + Gyr Strasse 1, 6300 Zug, Švicarska, zastupanog po punomoćniku Luki Gulanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika RK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ovršenika CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], te ovršenika ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svih zastupanih po punomoćnici Ireni Tušak Miletić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tušak Miletić i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbama ovršenika izjavljenim protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2883/2011 od 24. studenog 2021., dana 12. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalba ovršenika ĆK od 20. prosinca 2021. i žalba ovršenika RK i CK od 30. prosinca 2021. kao neosnovane i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2883/2011 od 24. studenog 2021.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi je na temelju ovršne isprave - potpisanog zapisnika o sporazumu te pravomoćnog i izvršnog rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: IX-I-2742/92 od 29. listopada 1992., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na ime glavnice u iznosu od 403.646,00 kn sa zateznim kamatama od 1. srpnja 1996. do isplate, te radi naplate troškova ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, određena ovrha na nekretnini u suvlasništvu ovršenika upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ZK tijelo II, u naravi kuća u [adresa], sagrađena na čkbr. [katastarska čestica], zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, te ispražnjenjem nekretnine i predajom iste kupcu na temelju zaključka o predaji nekretnine kupcu. Ovrhovoditelju je ujedno određen trošak postupka u iznosu od 8.775,23 kn, te sukladno odredbama čl. 82. st. 2. i 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ-a) naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb da temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-673/08, UPP-OS-17/08-9 od 26. svibnja 2008. iza pok. LK izvrši uknjižbu prava vlasništva sa pok. LK za korist ovdje ovršenika RK, CK i ĆK, svakog u 1/3 dijela, na predmetnoj nekretnini.

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenim žalbama pobijaju ovršenici, i to RK i CK zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a, navodeći da niti jedna od isprava na kojima ovrhovoditelj temelji prijedlog za ovrhu nije ovršna isprava iz čl. 23.-29. OZ-a, obzirom da dostavljenim Sporazumom nikome nije naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenjem već je samo određen upis založnog prava na nekretnini, time da niti jedna isprava priložena prijedlogu za ovrhu nema potvrdu ovršnosti. Nadalje, ističu žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a navodeći da ovrhovoditelj nema pravo tražiti provođenje ovrhe protiv njih, te ističu prigovor promašene pasivne legitimacije jer nisu u zemljišnim knjigama uknjiženi kao vlasnici nekretnine na kojoj je predložena ovrha. Također, ističu žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a navodeći da je nekretnina na kojoj je određena ovrha izuzeta od ovrhe odnosno na istoj ne može biti provedena ovrha sukladno odredbi čl. 75. OZ-a, naime predmetna nekretnina da predstavlja njihov dom i nužna im je za zadovoljene osobnih životnih potreba, kako njih tako i njihovih obitelji. Ističu i da bi provedbom ovrhe bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i ovršenika, pa je prijedlog za ovrhu trebalo odbiti, sukladno odredbi čl. 80.b OZ-a. Osim toga, uknjiženi z.k. vlasnik da nikada nije dao suglasnost da se ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Konačno, ističu i žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a, navodeći da je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja, pa imajući u vidu odredbu čl. 222. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a) ovrhovoditelj da nema pravo namirenja redovnih i zateznih kamata na glavnicu ovrhom na nekretnini na kojoj ima uknjiženo založno pravo, a u odgovarajućem postupku da se smije naplatiti samo do visine upisane hipoteke (34.000.000,00 HRD), dakle do iznosa od 34.000,00 kn, pa bi prodaja nekretnine radi navedenog duga bila nedopuštena, odnosno u suprotnosti s odredbom čl. 80.b OZ-a.

2.1. Ovršenik ĆK u žalbi također ističe da pobijano rješenje nije zakonito i da ovrhovoditelj nema pravo tražiti provođenje ovrhe protiv njega, čime je ispunjen žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a. Ističe i da je temeljem prijedloga prednika ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. vođen ovršni postupak protiv njegovog prednika pok. LK pod brojem Ovr-2389/06, temeljem rješenja o ovrsi od 16. siječnja 1997., koji postupak je obustavljen pravomoćnim rješenjem istoga suda broj Ovr- 212/20, pa je u odnosu na ovršenu tražbinu nastupila zastara, čime je ispunjen žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje, te obveže ovrhovoditelja da mu naknadi troškove postupka, uključujući i trošak sastava žalbe.

3. Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode ovršenika, ističući da je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu rješenjem poslovni broj: Z-64462/2021-2 od 16. veljače 2022. dopustio uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini sa pok. LK za korist ovršenika, pa su neosnovani navodi ovršenika da nema pravo tražiti provođenje ovrhe protiv njih i da je priloženo rješenje o nasljeđivanju neprovedivo u zemljišnoj knjizi. Osporava i navode ovršenika da ni jedna od isprava priloženih prijedlogu za ovrhu nije ovršna isprava, budući da zapisnik Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: IX-I-2742/92 od 29. veljače 1992., u kojem je utvrđen sporazum stranaka sukladno odredbi čl. 301. st. 2. OZ-a ima snagu sudske nagodbe. Također, ističe da su neosnovani navodi ovršenika da na predmetnoj nekretnini ne može biti provedena ovrha sukladno čl. 75. i čl. 80.b OZ-a iz razloga što je založno pravo na predmetnoj nekretnini zasnovano na suglasan prijedlog stranaka (vjerovnika i dužnika), radi osiguranja potraživanja vjerovnika te je dužnik potpisom zapisnika od 29. listopada 1992. pristao da se u slučaju nepodmirenja osigurane novčane tražbine vjerovnika na predmetnoj nekretnini provede ovrha. Ukazuje da je i odredbom čl. 305. st. 5. OZ-a propisano da se u ovršnom postupku iz st. 1. tog članka ne primjenjuju odredbe OZ-a o zaštiti ovršenika, o izuzeću od ovrhe i ograničenju ovrhe na određenim predmetima ovrhe, pa su svi navodi ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži između interesa ovrhovoditelja i ovršenika u cijelosti neosnovani. Konačno, osporio je navode ovršenika o nastupanju zastare tražbine, kao i da bi njegova tražbina bila osigurana za iznos od 34.000,00 kn. Predložio je potvrditi pobijano rješenje o ovrsi i dosuditi mu trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbama i pazeći po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a), koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, na bitne povrede odredaba ovršnog/parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava te na razloge propisane u odredbi čl. 50. st. 5. OZ-a, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja bitna povreda odredaba ovršnog/parničnog postupka, niti je ostvaren ijedan od drugih žalbenih razloga na koje ovaj sud temeljem čl. 50. st. 5. OZ-a pazi po službenoj dužnosti, pa ocjenjuje da je rješenje prvostupanjskog suda pravilno i zakonito.

6. Prije svega valja reći da nije osnovan po ovršenicima istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da je nedvojbeno da su zakonski nasljednici pok. LK (založnog dužnika), što proizlazi i iz prijedlogu za ovrhu priloženog rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-673/08, UPP- OS-17/08-9 od 26. svibnja 2008., temeljem kojeg je prema podacima u spisu (rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Z- 64462/2021-3 od 16. veljače 2022. - str. 173 spisa) izvršena uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u njihovu korist (svakog u 1/3 dijela).

7. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, pobijano rješenje o ovrsi doneseno je na temelju valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. u vezi čl. 301. st. 2. OZ- a - potpisanog zapisnika Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: IX-I-2742/92 od 29. veljače 1992., u kojem je utvrđen sporazum stranaka o postojanju potraživanja i vremenu njegovog dospijeća te njihovu suglasnost da se uknjižbom založnog prava na nekretnini dužnika osigurava novčano potraživanje, a koji potpisani zapisnik o sporazumu stranaka sukladno odredbi čl. 301. st. 2. OZ-a ima snagu sudske nagodbe. Glede navedenog, valja reći da je i prema odredbi čl. 251.c tada važećeg Zakona o izvršnom postupku (SL SFRJ 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 26/91, 53/91, 91/92) potpisani zapisnik o sporazumu stranaka o zasnivanju založnog prava imao snagu sudske nagodbe, te u smislu čl. 16. st. 2. toč. 1. istog Zakona predstavljao izvršnu ispravu. Kako je u navedenom zapisniku, a temeljem sporazuma stranaka, sud donio rješenje kojim je odredio osiguranje potraživanja vjerovnika prema dužniku uknjižbom založnog prava na predmetnoj nekretnini, te utvrdio da je rješenje postalo pravomoćno i izvršno, nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a.

8. Jednako tako, nije ostvaren niti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a, kojeg predstavlja samo činjenica da je nekim zakonom propisan rok u kojem se može tražiti ovrha i da je taj rok protekao, a što nije slučaj u konkretnom predmetu, pa ovršenik ĆK neosnovano ističe taj žalbeni razlog.

9. Također, nije ostvaren niti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a, u kontekstu kojeg ovršenici RK i CK navode da bi provedbom ovrhe bilo povrijeđeno njihovo pravo na dom koje je zajamčeno čl. 34. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) prema kojem je dom nepovrediv, a koje pravo na dom je zaštićeno i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, 13/17, dalje: Konvencija), na što se isti ne mogu pozivati s uspjehom, budući da je založno pravo na predmetnoj nekretnini bilo dobrovoljno zasnovano na temelju pravnog posla sklopljenog između pravnog prednika ovrhovoditelja i njihovog pravnog prednika. Nasljedstvom nekretnine na kojoj je bilo upisano založno pravo ovršenici su stupili u pravni položaj svog pravnog prednika na koji način su postali založni dužnici ovrhovoditelja, pa provođenjem ovrhe u konkretnom slučaju ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom, jer spomenuta odredba čl. 8. st. 2. Konvencije dopušta miješanje u ostvarivanje prava na poštivanje doma, ako je to miješanje u skladu s zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

9.1. Iz istog razloga, dakle obzirom da je dužnik pristao na zasnivanje založnog prava i eventualno pokretanje ovršnog postupka radi namirenja osigurane novčane tražbine, nema mjesta primjeni ni odredbi o zaštiti ovršenika, o izuzeću od ovrhe i o ograničenju ovrhe na određenim predmetima ovrhe. Naime, kako je ovrhovoditelj stekao založno pravo radi osiguranja novčane tražbine na cijeloj nekretnini koja je predmet ovrhe, koje založno pravo je u njegovu korist upisano u zemljišnim knjigama, to u smislu odredbe čl. 77. st. 1. OZ-a prema kojoj ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. OZ-a te na druge odredbe ovog Zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe čl. 4. st. 4., 5. i 6. istog Zakona. Osim toga, i odredbom čl. 305. st. 5. OZ-a propisano je da se u ovršnom postupku iz st. 1. toga članka (radi naplate tražbine osigurane založnim pravom stečenim na temelju sporazuma stranaka) ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona o zaštiti ovršenika, o izuzeću od ovrhe i o ograničenju ovrhe na određenim predmetima ovrhe. Stoga je neosnovano pozivanje ovršenika na ograničenje ovrhe zbog narušene pravične ravnoteže interesa ovrhovoditelja i ovršenika iz odredbi čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a, jer se ovršenici ne može protiviti ovrsi koja je određena na nekretnini na kojoj je stečeno založno pravo na temelju ugovora/sporazuma sklopljenog radi osiguranja predmetne tražbine, a koje založno pravo je upisano u korist ovrhovoditelja. To iz razloga jer se kod dobrovoljnog založnog prava, o čemu je ovdje riječ, ne provodi ocjena je li narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenika iz odredbi čl. 80.b st. 2. i 3. u vezi čl. 77. st. 1. OZ- a.

9.2. Osim toga, prednik ovršenika je ugovaranjem založnog prava na predmetnoj nekretnini dao izričitu suglasnost da se ovrha na istoj može provesti, dakle svjesno je raspolagao svojim vlasničkim pravom na nekretnini, koristeći ga kao instrument osiguranja tražbine ovrhovoditelja sa svim pravnim posljedicama takvog raspolaganja, pa nije osnovan žalbeni navod ovršenika da njihov prednik nikada nije dao suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini.

9.3. Također, neosnovani su žalbeni navodi ovršenika o nedopuštenosti ovrhe u kontekstu odredbe čl. 80.b st. 1. OZ-a, obzirom da glavnica predmetne tražbine prema izvodu iz poslovnih knjiga priloženom prijedlogu za ovrhu iznosi 403.646,00 kn, odnosno sada 53.573,03 EUR (7,53450 HRK za 1,00 EUR).

10. Glede žalbenih navoda kojima se ovršenici pozivaju na zakonske žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ-a, valja reći da je odlučivanje o istima u nadležnosti prvostupanjskog suda u smislu odredbe čl. 52. OZ-a, koji sukladno toj zakonskoj odredbi upućuje ovršenike na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojih su izjavili žalbu. Prema stanju spisa, prvostupanjski sud je to učinio zaključkom poslovni broj: Ovr-2883/2021-24 od 20. lipnja 2024.

11. Ovršenici žalbom pobijaju i odluku o troškovima postupka, i to primarno u svezi osporavanja izdavanja rješenja o ovrsi, a podredno i postavljene vrijednosti predmeta spora, koji žalbeni navodi nisu osnovani, obzirom na naprijed iznesene razloge o pravilnosti i zakonitosti rješenja o ovrsi, te okolnost da se pobijana odluka o trošku temelji na pravilnoj primjeni odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a, te Tbr. 11. toč. 1. i Tbr. 32. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), kao i Tar. br. 1. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21).

12. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbe ovršenika kao neosnovane i potvrditi pobijano rješenje.

13. Primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbama nisu uspjeli, a temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a ovrhovoditelju nije dosuđen zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu jer navedena radnja po ocjeni ovoga suda nije bila potrebna.

Varaždin, 12. ožujka 2025.

Sutkinja

Snježana Šaško