REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ob-29/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. mlt. BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] i svi zastupani po zakonskoj zastupnici i majci DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoj po punomoćnici Ireni Gulan Šimurini, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženice ZŽ, [adresa], radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P Ob-124/2023-13 od 17. siječnja 2025., 12. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P Ob-124/2023-13 od 17. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja, kao neosnovan odbijen je prigovor tuženice o stvarnoj nadležnosti suda prvog stupnja.

2. Protiv ovog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog „povreda pravila međunarodne nadležnosti, neprimjenjivosti Uredbe Vijeća (EZ) broj:4/2009, pogrešne primjene Haškog protokola iz 2007.godine, pogrešnog vođenja postupka i nemogućnosti pokretanja tužbe u RH“.

Žalbeni je prijedlog da se navedeno rješenje ukine i da se kao osnovan prihvati njezin prigovor stvarne nenadležnosti suda prvog stupnja.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji predlažu odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

6. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, pa ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Predmet ovog spora je zahtjev maloljetnih tužitelja da se tuženica, kao njihova baka po ocu koji ne doprinosi za njihovo zakonsko uzdržavanje obveže doprinositi za njihovo zakonsko uzdržavanje mjesečnim iznosima od po 79,63 eura, sve utemeljeno na odredbi čl. 288. Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ ).

8. U ovom postupku nije sporno da tužitelji imaju prijavljeno boravište na području stvarne i mjesne nadležnosti suda prvog stupnja u [adresa], dok da tuženica ima prijavljeno boravište u [adresa], Bosna i Hercegovina i da je tuženica u odgovoru na tužbu prigovorila stvarnoj nadležnosti suda prvog stupnja smatrajući da bi za suđenje u ovoj pravnoj stvari trebao biti stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Livnu ( Bosna i Hercegovina).

9. Odlučujući o osnovanosti ovog prigovora tuženice, sud prvog stupnja je, pobijanim rješenjem, kao neosnovan odbio ovaj njezin prigovor zaključujući, u bitnome, da je na temelju odredbe čl. 53. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ( „Narodne novine“, broj: 101/17 i 67/23 – dalje: ZOMPP), u vezi poglavlja II. Uredbe Vijeća (EZ) broj:

4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja („Službeni list Europske unije“, L 338 od 12.12.2003. i L 367 od 14.12.2004. – dalje: Uredba) i Haškim protokolom od 23. studenoga 2007. o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja, u državi članici koju taj instrument obvezuje, za suđenje u ovoj pravnoj stvari stvarno nadležan sud u Republici Hrvatskoj i to u konkretnom slučaju sud prvog stupnja, a sve obzirom na činjenicu da maloljetni tužitelji, kao vjerovnici uzdržavanja, imaju prebivalište i uobičajeno boravište u [adresa].

10. Suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja je o ovom njenom prigovoru stvarne nadležnosti sudova u Republici Hrvatskoj pravilno odlučio uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. Na temelju odredbe čl. 53. ZOMPP propisano je da se nadležnost suda Republike Hrvatske u predmetima uzdržavanja određuje prema poglavlju II. Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja („Službeni list Europske unije“, SL L 7, od 10. 1. 2009. i SL L 281 od 23. 10. 2013. – dalje: Uredba).

12. Odredbom čl. 3. Uredbe vijeća (EZ) broj: 4/2009 od 18.12.2008. o nadležnosti mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja, propisano je da u stvarima koje se odnose na obveze uzdržavanja u državama članicama sudsku nadležnost ima sud mjesta u kojem tuženik ima uobičajeno boravište; ili sud mjesta u kojem uzdržavana osoba ima uobičajeno boravište; ili sud koji je u skladu sa svojim pravom nadležan za postupke o statusu osobe čiji je predmet o uzdržavanju povezan s tim postupkom, osim ako nadležnost nije utemeljena isključivo na državljanstvu jedne od strana; ili sud koji je u skladu sa svojim pravom nadležan za postupke o roditeljskoj odgovornosti, osim ako nadležnost nije utemeljena isključivo na državljanstvu jedne od strana.

13. Na temelju odredbe čl. 1. Haškog protokola od 23. studenoga 2007. određeno je mjerodavno pravo za obvezu uzdržavanja koje proizlaze iz obiteljskog odnosa, roditeljstva, braka ili tazbinskog srodstva, uključujući obvezu uzdržavanja djeteta bez obzira na bračno stanje roditelja, dok je odredbom čl. 3. Protokola, obveza uzdržavanja uređena pravom države uobičajenog boravišta vjerovnika uzdržavanja, osim ako je ovim Protokom predviđeno drugačije.

14. Cijeneći, prethodno navedeno nesporno utvrđeno činjenično stanje da maloljetni tužitelji, kao vjerovnici uzdržavanja imaju prijavljeno boravište u [adresa] odnosno u konkretnom slučaju na području stvarne i mjesne nadležnosti suda prvog stupnja u [adresa] i ove zakonske, odnosno odredbe navedene Uredbe i Protokola, sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, uz pravilnu primjenu navedenih odredbi pravilno zaključio da je ovaj prigovor tuženice o stvarnoj nenadležnosti sudova u Republici Hrvatskoj za suđenje u ovoj pravnoj stvari neosnovan, radi čega je i žalbu tuženice valjalo kao neosnovanu odbiti.

14.1. Pri tome u odnosu na žalbene navode žaliteljice u dijelu u kojem smatra da je sud prvog stupnja povrijedio „pravila o međunarodnoj nadležnosti“ i da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti navedena Uredba obzirom da Bosna i Hercegovina nije članica Europske unije, valja istaknuti da se u konkretnom slučaju, odredbe navedene Uredbe i Protokola od 23. studenog 2007. o stvarnoj nadležnosti sudova u Republici Hrvatskoj za suđenje u ovoj pravnoj stvari o pravu maloljetnih tužitelja na zakonsko uzdržavanja u odnosu na tuženicu, kao njihovu baku po roditelju (ocu) koji ne doprinosi za njihovo uzdržavanje imaju primijeniti bez obzira na tu činjenicu jer maloljetni tužitelji, kao vjerovnici ove tražbine ( uzdržavanja) imaju uobičajeno boravište u [adresa] ( čl. 3. Protokola), pa je o stvarnoj nadležnosti trebalo odlučiti upravo u odnosu na tu činjenicu, sve imajući pri tome u vidu da u konkretnom slučaju nije propisana posebna stvarna nadležnost sudova u Bosni i Hercegovini, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

15. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženice i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Pula - Pola, 12. ožujak 2025.

S u d a c

Bruno Franković