Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-535/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, sutkinje Lane Putrić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivi Orliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Orlić i suradnici d.o.o. Rijeka, protiv tuženika 1. PZ iz [adresa], 2. ČZ, [adresa], 3. NZ, [adresa], 4. MZ p. Š iz [adresa], tuženi od 1.-4. zastupani po privremenoj zastupnici, Vlatki Juričić Pizzul, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Kristijan Lanča i Vlatka Juričić Pizzul, u Opatiji, 5. BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 6. CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i presude na temelju priznanja Općinskog suda u Rijeci, Stalna Služba u Opatiji broj P-1407/2021- 41 od 7. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I.- IV. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda i presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Rijeci, Stalna Služba u Opatiji broj P-1407/2021- 41 od 7. veljače 2024. u dijelu pod stavkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja te se potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi i presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Rijeci, Stalna Služba u Opatiji broj P-1407/2021-41 od 7. veljače 2024., i to

- u dijelu pod stavkom II. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u odnosu na V. i VI. tuženu.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi i presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Rijeci, Stalna Služba u Opatiji broj P-1407/2021-41 od 7. veljače 2024., i to

- u dijelu pod stavkom II. dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u odnosu na I.-IV. tuženike, i rješava:

„Nalaže se I.-IV. tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.920,34 EUR, u roku od 15 dana.“

- u dijelu pod stavkom III. dijelu kojim je naloženo tužitelju da privremenoj zastupnici I.- IV. tuženika naknadi parnični trošak u iznosu od 731,25 EUR, i rješava:

„Naknada za rad privremene zastupnice I.-IV. tuženika u iznosu od 650,00 EUR, isplatit će se privremenoj zastupnici I. -IV. tuženika iz položenog predujma na računu prvostupanjskog suda, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev privremene zastupnice I.-IV. tuženika za naknadu za rad preko iznosa od 650,00 EUR do iznosa od 731,25 EUR, odnosno za iznos od 81,25 EUR.

IV. Izvršit će se povrat više uplaćenog predujma tužitelju s računa prvostupanjskog suda u iznosu od 13,61 EUR, u roku od 15 dana“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik k. č. [katastarska čestica], vinograd od 115 m2, k. č. [katastarska čestica], oranica od 281 m2, 6735, oranica od 137 m2, k. č. [katastarska čestica], pašnjak od 550 m2 te k. č. [katastarska čestica], vinograd od 299 m2, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su mu tuženici dužni priznati i dužni su trpjeti da tužitelj temeljem ove presude to svoje vlasništvo uknjiži, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužitelju ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da privremenom zastupniku tuženika naknadi parnični trošak u iznosu od 731,25 EUR, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Navedenu presudu u dijelu pod stavkom I. izreke pravovremenom i dopuštenom žalbom pobijaju I.-IV. tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u odnosu na I.-IV. tuženike i naloži tužitelju naknaditi privremenoj zastupnici I.-IV. tuženika troškove postupka.

3. Navedenu presudu u dijelu pod stavkom II. i III. izreke pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka. Traži troškove sastava žalbe.

4.1. I.-IV. tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4.2. Tužitelj u odgovoru na žalbu I. -IV. tuženika, predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke.

5. Žalba I.-IV tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama i to k. č. [katastarska čestica], vinograd od 115 m2, k. č. [katastarska čestica], oranica od 281 m2, 6735, oranica od 137 m2, k. č. [katastarska čestica], pašnjak od 550 m2 te k. č. [katastarska čestica], vinograd od 299 m2, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. U odnosu na V. i VI. tužene prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 331. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) donio presudu na temelju priznanja, obzirom da su V. i VI. tužena nakon zaprimanja tužbe, u podnescima od 20. rujna 2021 i 22. rujna 2021. priznale tužbeni zahtjev.

8. U odnosu na I.-IV. tuženike, ocjenom svih provedenih dokaza, svakog posebno i svih zajedno, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj dokazao osnovanost činjenica navedenih u tužbi i tužbenom zahtjevu. Sud cijeni istinitim iskaze saslušanih svjedoka IZ, DZ i UZ, jer su u bitnome suglasni da tužitelj i njegovi prednici koriste predmetne nekretnine najmanje 100 godina, da je na nekretninama bio vrt i košenica koje su održavali i obrađivali djed tužitelja – IZ, poslije njega otac tužitelja – P, a danas da nekretnine održava tužitelj. Svjedoci IZ i DZ su susjedi pa su im prijeporne nekretnine i način korištenja poznate, te ističu da je samo obitelj tužitelja oduvijek držala u posjedu nekretnine i da im nikada nitko nije osporavao posjed i vlasništvo. Svjedokinja JZ, majka tužitelja, iskazala je da je u obitelj JZ došla 1983., da je njezin svekar IZ stalno govorio da je nekretnine u obitelj donijela njegova majka, da su nekada u jednom dijelu kosili travu za krave, a kasnije za svinje i perad, a u drugom dijelu su sadili vrt, a tek nakon smrti svekra saznali su da nekretnine nisu upisane u vlasništvo obitelji, već da su nekretnine upisane na fizičke osobe koje njima nisu poznate. Iskazi saslušanih svjedoka u bitnome su suglasni i iskazu tužitelja koji je na očevidu na licu mjesta pokazao prijeporne nekretnine, koje on koristi i održava na temelju obiteljskog dogovora nakon smrti oca.

9. Stav je prvostupanjskog suda, da ovaj pravni odnos treba promatrati kroz primjenu odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZVDSP), te da je čl. 159. st. 2. ZVDSP normirano da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, nekretninu stječe dosjelošću protekom 10 godina neposrednog samostalnog posjedovanja, a da je čl. 159. st. 3. ZVDSP propisano ako je posjed barem pošten, stječe vlasništvo nekretnine dosjelošću po proteku 20 godina neposrednog samostalnog posjedovanja. Odredba čl. 18. st. 1 ZVDSP normira da je posjed zakonit, ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), a čl. 18. st. 2. ZVDSP normira da je posjed istinit, ako nije pribavljen silom ni potajno, prijevarom ni zlouporabom povjerenja, dok čl. 18. st. 3. ZVDSP normira da je posjed pošten, ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti obzirom na okolnosti nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Kako je po stavu prvostupanjskog suda tužitelj dokazao u odnosu I. -IV. tuženike, da se nalazi kao pošten posjednik u posjedu prijepora, uključujući i njegove pravne prednike najmanje 50 godina, sud je presudio kao u izresci, dok je u odnosu na V. i VI. tuženu, donio presudu na temelju priznanja u skladu s odredbom čl. 331. ZPP, jer su tužene priznale tužbu i tužbeni zahtjev.

10.1. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10.2. Nije ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju I.- IV. tuženici ističu u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika

10.3. Naime, I.- IV. tuženici ističu da utužene nekretnine nikada nisu bile predmetom niti jednog ostavinskog postupka u obitelji tužitelja (njegovih pravnih prednika – bake, djeda i oca), ni kao vanknjižne, a niti bi isti od 1952. pa do danas bili upisani kao posjednici istih pri nadležnom tijelu koje je 1952. izvršilo i terensku identifikaciju posjednika. U odnosu na apostrofiranje nedostatka isprava o nizu izvanknjižnih stjecanja, treba reći da je prvostupanjski sud u ovom predmetu utvrđenja prava vlasništva dosjelošću, postupajući po načelu slobodne ocjene dokaza odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Slobodna ocjena dokaza označava nevezanost sudbene vlasti pri ocjeni dokazne snage nekog dokaza zakonskim ili drugim pravilima o njegovoj dokaznoj vrijednosti. Međutim, sud mora ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak o postojanju činjenice koja se utvrđuje. Sustav slobodne ocjene dokaza utemeljen je na shvaćanju da je nemoguće unaprijed pravnim pravilima odrediti vrijednost pojedinih dokaza, jer to uvijek ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Ocjena dokaza prepuštena je osobnom uvjerenju suca, no u skladu sa zakonima logike i pravilima općeg ljudskog iskustva, što je sudac dužan iskazati u obrazloženju presude i tako strankama i višem sudu omogućiti provjeru postupka i njegove ocjene. Već iz osporavane presude razvidno je da je ona utemeljena na sadržaju više različitih dokaznih sredstava (iskazu samog tužitelja, svjedoka, priznanju V. i VI. tuženica čija prednica je upisana u katastarskom operatu kao posjednica na spornim nekretninama, uviđaju na licu mjesta uz geodetsko vještačenje). Ujedno, ovaj ocjenjuje da je prvostupanjski sud o ocjeni izvedenih dokaza dao dostatne i relevantne razloge.

11. Nastavno, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvoga stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice koje su od odlučnog značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu.

12. Naime, u odnosu na tvrdnje I.-IV. tuženika da sam tužitelj u svom iskazu izjavljuje da je njegov otac P već 2004. znao da njegov pravni prednik, pok. FZ (djed tužitelja) ne bi bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, od kojeg trenutka najkasnije pravni prednik tužitelja i sam tužitelj nisu pošteni posjednici, treba reći da je zaključak i pravno stajalište prvostupanjskog sud u skladu sa praksom revizijskog suda (izraženo primjerice u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1062/14 od 10. veljače 2016.). Naime činjenica da posjednik zna ili može znati da je druga osoba upisana kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi, sama po sebi ne dokazuje da je zbog toga nesavjestan, odnosno nepošten. Zaključak suda o nepoštenju pravnih prednika tužitelja, na temelju stanja u zemljišnim knjigama mora se zasnivati na svim dokazima izvedenim u postupku, a ne samo iz činjenice da je pravni prednik tužitelja znao da su na spornoj nekretnini upisane druge osobe kao vlasnici u zemljišnim knjigama (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 856/2022-2 od 25. listopada 2022.). Dakle, ako su prednici tužitelja i tužitelj za vrijeme razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja, u situaciji kada im posjed nitko nikada nije osporavao iako su na nekretninama vršili i vlasničkopravna ovlaštenja - a upisani su vlasnici cijelo vrijeme, pa čak i preko 50 godina - bili potpuno pasivni u iskazivanju ikoje vlasničke ovlasti na istim nekretninama, u svojatanju nekog prava na njima, u iskazivanju i znanja da su vlasnici - pa nisu vodili niti računa kako se koriste i gdje se one nalaze, to tim više ili pogotovo kada su posjednici i iz ponašanja upisanih vlasnika imali razumnih razloga vjerovati da on nisu vlasnici ili da im vlasništvo prepuštaju i da to manifestiraju ili potvrđuju svojom posvemašnjom pasivnošću ili nezainteresiranošću za nekretnine, imali razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovali da posjed vrše kao vlasnici (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 778/2021-2 od 6. srpnja 2022.).

13. Zaključno, na žalbene navode I.-IV. tuženika, prema shvaćanju ovog suda, za stjecanje prava vlasništva nekretnine na jedan od originarnih načina, po samom zakonu - dosjelošću, u svakom je slučaju, neovisno je li riječ o redovnoj dosjelosti ili izvanrednoj, potreban samostalan posjed određene kvalitete, i to barem pošten ili savjestan posjed, kako prema pravnim pravilima par. 1460. Austrijskog Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" br. 1/1811., dalje: OGZ) tako i u smislu odredbi čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje: ZOVO), te čl. 159. ZVDSP, pa u okolnostima kada taj samostalan i pošten posjed traje preko 20 godina ispunjeni su uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu I.-IV. tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom I. izreke, te odlučiti kao u izreci ove presude.

15.1. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova u odnosu na V. i VI. tuženicu pozivom na čl. 157. ZPP kojim je propisano da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

15.2. Međutim, u odnosu na I.-IV. tuženike treba reći da je čl. 85. st. 3. ZPP određeno da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj. Imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu te imajući u vidu da je u konkretnom slučaju tužitelju bilo u interesu da se otkloni procesna smetnja za vođenje postupka (radi nepoznatog boravišta I.- IV. tuženika) i to postavljenjem privremenog zastupnika od strane suda (čl. 2. i čl. 84. st. 2. toč. 4. ZPP), ukazuje se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev 267/2023-2 od 28. ožujka 2023. i to: „Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika bio je dužan predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u njegov parnični trošak, s time da je tuženik, kojem je postavljen privremen zastupnik, dužan nadoknaditi te troškove tužitelju.“.

15.3. Obzirom da privremena zastupnica I. -IV. tuženika potražuje trošak na temelju odredbe čl. 3. st. 2 Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika ("Narodne novine" broj 5/14, 75/14, 5/15, 28/16 i 103/15), koja odredba normira da se naknada za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj, koji je odvjetnik, određuje u iznosu 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala u skladu s odvjetničkom tarifom, prvostupanjski sud je pravilno isti odmjerio i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 97,50 EUR (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ 138/23, dalje: Tarifa, u vezi s Tbr. 40. i 54. Tarife), trošak zastupanja na 4 ročišta (6. lipnja 2022., 21. studenog 2022., 25. rujna 2023. i 1. veljače 2024.), svako ročište po 97,50 EUR (Tbr. 9/1 Tarife, u vezi s Tbr. 40. i 54. Tarife) dok je trošak sastava podneska od 30. listopada 2023. pravilno trebalo odmjeriti u iznosu od 32,50 EUR (Tbr. 8/4 Tarife, u vezi s Tbr.40. i 54. Tarife), sve uvećano za 25% PDV- a u iznosu od 130,00 EUR (Tbr. 46. Tarife), odnosno ukupno je privremenoj zastupnici valjalo priznati naknadu u iznosu od 650,00 EUR, a za isplatu kojih je tužitelj uplatio predujam na depozit suda. Stoga, osnovano tužitelj ukazuje da se ne može ponovno nalagati tužitelju plaćanje naknade za rad privremene zastupnice I. -IV. tuženika, već treba isplatiti odmjereni iznos iz sredstava uplaćenih na račun suda, pa je u tom smislu na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP preinačena točka III. prvostupanjske oduke i naloženo da se naknada za rad privremene zastupnice I. -IV. tuženika u iznosu od 650,00 EUR isplati iz položenog predujma uplaćenog na račun suda. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev primirene zahtjev privremene zastupnice I. -IV. tuženika za naknadu za rad preko iznosa od 650,00 EUR do iznosa od 731,25 EUR, odnosno za iznos od 81,25 EUR. Također je naloženo izvršiti povrat više uplaćenog predujma tužitelju s računa prvostupanjskog suda u iznosu od 13,61 EUR.

15. 4. S druge strane, tužitelju je valjalo priznati zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR (Tbr.7.1. u vezi s Tbr. 54 Tarife), trošak sastava podneska od 10. studenoga 2023. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.4. u vezi s Tbr. 54), za zastupanje na ročištima 6. lipnja 2022., 21. studenoga 2022., 25. rujna 2023. i 1. veljače 2024. u zatraženom iznosu od po 150,00 EUR (Tbr. 9. 1. Tarife u vezi s Tbr. 54 Tarife), dakle ukupno 800,00 EUR, što uvećano za iznos PDV-a (Tbr.46 Tarife) iznosi 1000,00 EUR. Na navedeno valja pribrojiti trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,10 EUR, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, trošak oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 54,72 EUR, trošak naknade za rad privremene zastupnice I.-IV. tuženika u iznosu od 650,00 EUR te trošak izlaska suda na uviđaj i vještačenja u iznosu od 464,52 EUR. Dakle, u smislu čl. 154. st. 1. ZPP tužitelju je u odnosu na I.-IV. tuženike dosuđen trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.275,43 EUR, te trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR (Tbr.10.4., u vezi s Tbr. 46. i 54.), dakle ukupno 2.400,43 EUR, a obzirom da su I. -IV. tuženici vlasnici nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva u 8/10 dijela, to su u obvezi naknaditi 80% troškova jer se podrazumijeva da se radi o djeljivoj obvezi koju ti tuženici naknađuju u jednakim dijelovima (svaki je suvlasnik u 2/10 dijela), dakle ukupno 1.920,34 EUR. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, u vezi odredbe čl. 129. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer