Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-407/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukšić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, [adresa], koju zastupaju punomoćnici Josip Grošeta i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 16. veljače 2024. poslovni broj: P-540/2022-33, u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-540/2022-33 od 16. veljače 2024. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-540/2022-33 od 16. veljače 2024. u točki II. izreke:

- djelomično potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.193,85 EUR

- djelomično preinačava u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 EUR te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija,

- djelomično preinačava u dijelu kojim je tuženica obvezana platiti zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak od 7. lipnja 2019. do 15. veljače 2024. na način se u tom dijelu tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate odbija

- preinačava u dijelu kojom je određena stopa zatezne kamate na način da se na dosuđeni trošak postupka u iznosu od 3.193,85 EUR tužitelju dosuđuje zatezna kamata od 16. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 497,50 EUR (četristodevedesetsedam eura i pedeset centi) u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

V. Nepobijana točka III. izreke ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke suđeno je:

"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju LU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj broj 528-50-3950214 o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na isplaćeni iznos preplaćenih kamata, te iznos razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kune) isplati pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća pa do isplate na svaki plaćeni iznos kako slijedi:

- na iznos od 5,61 € tekućim od 30. lipnja 2008.g.

- na iznos od 3,93 € tekućim od 30. srpnja 2008.g.

- na iznos od 4,46 € tekućim od 28. kolovoza 2008.g.

- na iznos od 6,32 € tekućim od 29. rujna 2008.g.

- na iznos od 21,98 € tekućim od 31. listopada 2008.g.

- na iznos od 11,36 € tekućim od 29. studenog 2008.g.

- na iznos od 23,18 € tekućim od 30. prosinca 2008.g.

- na iznos od 26,63 € tekućim od 31. siječnja 2009.g.

- na iznos od 29,41 € tekućim od 28. veljače 2009.g.

- na iznos od 29,41 € tekućim od 27. ožujka 2009.g.

- na iznos od 30,34 € tekućim od 28. travnja 2009.g.

- na iznos od 25,96 € tekućim od 27. svibnja 2009.g.

- na iznos od 23,97 € tekućim od 30. lipnja 2009.g.

- na iznos od 24,77 € tekućim od 31. srpnja 2009.g.

- na iznos od 25,83 € tekućim od 31. kolovoza 2009.g.

- na iznos od 25,70 € tekućim od 29. rujna 2009.g.

- na iznos od 24,77 € tekućim od 30. listopada 2009.g.

- na iznos od 27,03 € tekućim od 30. studenog 2009.g.

- na iznos od 25,57 € tekućim od 17. prosinca 2009.g.

- na iznos od 33,33 € tekućim od 30. siječnja 2010.g.

- na iznos od 33,13 € tekućim od 26. veljače 2010.g.

- na iznos od 36,71 € tekućim od 26. ožujka 2010.g.

- na iznos od 37,73 € tekućim od 27. travnja 2010.g.

- na iznos od 22,68 € tekućim od 31. svibnja 2010.g.

- na iznos od 42,69 € tekućim od 17. lipnja 2010.g.

- na iznos od 68,13 € tekućim od 23. srpnja 2010.g.

- na iznos od 59,94 € tekućim od 26. kolovoza 2010.g.

- na iznos od 56,02 € tekućim od 30. rujna 2010.g.

- na iznos od 56,02 € tekućim od 20. listopada 2010.g.

- na iznos od 59,54 € tekućim od 26. studenog 2010.g.

- na iznos od 74,41 € tekućim od 23. prosinca 2010.g.

- na iznos od 65,78 € tekućim od 31. siječnja 2011.g.

- na iznos od 68,97 € tekućim od 29. veljače 2011.g.

- na iznos od 64,85 € tekućim od 20. ožujka 2011.g.

- na iznos od 63,92 € tekućim od 29. travnja 2011.g.

- na iznos od 83,30 € tekućim od 30. svibnja 2011.g.

- na iznos od 85,82 € tekućim od 30. lipnja 2011.g.

- na iznos od 99,09 € tekućim od 29. srpnja 2011.g.

- na iznos od 101,35 € tekućim od 27. kolovoza 2011.g.

- na iznos od 83,83 € tekućim od 28. rujna 2011.g.

- na iznos od 81,31 € tekućim od 27. listopada 2011.g.

- na iznos od 79,72 € tekućim od 30. studenog 2011.g.

- na iznos od 83,70 € tekućim od 31. prosinca 2011.g.

- na iznos od 87,68 € tekućim od 30. siječnja 2012.g.

- na iznos od 87,81 € tekućim od 29. veljače 2012.g.

- na iznos od 85,29 € tekućim od 20. ožujka 2012.g.

- na iznos od 87,15 € tekućim od 30. travnja 2012.g.

- na iznos od 87,55 € tekućim od 05. lipnja 2012.g.

- na iznos od 86,27 € tekućim od 08. srpnja 2012.g.

- na iznos od 86,80 € tekućim od 06. kolovoza 2012.g.

- na iznos od 85,50 € tekućim od 04. rujna 2012.g.

- na iznos od 81,62 € tekućim od 11. listopada 2012.g.

- na iznos od 85,95 € tekućim od 06. studenog 2012.g.

- na iznos od 83,31 € tekućim od 06. prosinca 2012.g.

- na iznos od 89,75 € tekućim od 07. siječnja 2013.g.

- na iznos od 79,73 € tekućim od 08. veljače 2013.g.

- na iznos od 84,36 € tekućim od 16. ožujka 2013.g.

- na iznos od 85,62 € tekućim od 15. travnja 2013.g.

- na iznos od 83,67 € tekućim od 13. svibnja 2013.g.

- na iznos od 77,17 € tekućim od 10. lipnja 2013.g.

- na iznos od 76,77 € tekućim od 10. srpnja 2013.g.

- na iznos od 78,10 € tekućim od 13. kolovoza 2013.g.

- na iznos od 81,53 € tekućim od 06. rujna 2013.g.

- na iznos od 82,95 € tekućim od 24. listopada 2013.g.

- na iznos od 84,16 € tekućim od 07. studenog 2013.g.

- na iznos od 84,32 € tekućim od 02. prosinca 2013.g.

- na iznos od 84,54 € tekućim od 13. siječnja 2014.g.

- na iznos od 174,69 € tekućim od 14 ožujka 2014.g.

- na iznos od 88,09 € tekućim od 04. travnja 2014.g.

i to računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. godine po stopi od 15% a od 01. kolovoza 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosjećne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, tekućem od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove cjelokupnog parničnog postupka u iznosu od 4.631,35 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena od podnošenja tužbe, odnosno od 7. lipnja 2019. pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok je pod točkom III. izreke tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva u odnosu na zatraženi trošak postupka, a preko dosuđenog iznosa od 4.631,35 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobnom podnesenom žalbom pobija tuženica u točki I. i II. izreke "zbog svih zakonom predviđenih razloga" s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te ujedno odredi da je tužitelj dužan tuženici naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate kao i trošak žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava da bi u prvostupanjskom postupku bila počinjena bilo koja bitna povreda odredaba parničnog postupka te ističe da tuženica neosnovano osporava pravilnost primijenjenog materijalnog prava kako u odluci o glavnoj stvari tako i u odnosu na troškove postupka. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i tuženici naložiti da mu naknadi trošak sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženice neosnovana je u pogledu odluke o glavnoj stvari dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke.

5. Budući da prema članku 365. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

– „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka

- dalje u tekstu: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, to je u odnosu na točku III. izreke kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 4.631,35 EUR odlučeno kao u točki V. izreke rješenja ove odluke.

6. Prije iznošenja razloga za donošenje ove odluke valja navesti da je prvostupanjski sud već prethodno donio presudu pod posl.br. P-1504/2019-40 od 31. ožujka 2022. kojom je u točki I. izreke utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 528- 50-3950214 sa Sporazumom o prijenosu prava vlasništva na motornom vozilu radi osiguranja potraživanja sklopljenim između tužitelja i tuženice 5. ožujka 2007. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) i to u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora te u dijelu prema kojem se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora u CHF važećim na dan dospijeća. Pod točkom II. izreke te presude naloženo je tuženici da zbog ništetnosti tih odredbi Ugovora o kreditu vrati preplaćene iznose tužitelju u ukupnom iznosu od 31.785,19 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućem na svaki pojedinačni iznos, za razdoblje i po stopi pobliže navedenim u toj točki izreke dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.125,00 kn.

6.1. Povodom žalbe tuženice na naprijed navedenu prvostupanjsku presudu Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici presudom i rješenjem posl.br. Gž- 645/2022-2 od 2. lipnja 2022. potvrdio je presudu u dijelu kojim su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke kojom je tuženici naloženo tužitelju isplatiti iznos od 31.785,19 kn dok je ukinuta u dijelu u kojem je na iznos glavnice od 31.785,19 kn naloženo tuženici platiti zakonsku zateznu kamatu na pojedine iznose navedenim u toj točki izreke i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer zbroj pojedinačnih iznosa na koje je tuženica obvezana platiti zateznu kamatu od dospijeća do isplate iznosi 35.312,65 kn, dakle više od ukupno dosuđenog iznosa glavnice od 31.785,19 kn. Ujedno je ukinuta i odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke te je u tim ukinutim dijelovima predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.2. Dakle, predmet spora u ponovljenom prvostupanjskom postupku zahtjev je tužitelja za isplatu zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu koji se odnose na jednostranu promjenu redovne kamatne stope prema odluci tuženice i ugovorene valutne klauzule vraćanja kredita u CHF koji pojedinačni iznosi čine zbroj od 31.785,19 kn/4.218,58 EUR. Zbog toga će se ovaj sud u obrazloženju ove presude koncentrirati samo na predmet spora kako u odnosu na prvostupanjsku odluku tako i u odnosu na navode žalbe.

7. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je provedenim financijskim vještačenjem utvrdio da je zbog promjene redovne kamate na više u odnosu na početnu ugovorenu redovnu kamatu od 5,20% godišnje te zbog promjene tečaja CHF kroz razdoblje plaćanja dospjelih rata, a koje odredbe su utvrđene ništetnim i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., tužitelj platio tuženici ukupni iznos od 4.218,61 EUR odnosno 31.785,19 kn što čini razliku od početno ugovorene redovne kamate od 5,20% i inicijalnog tečaja CHF na dan isplate kredita i stvarno plaćenog anuiteta po višoj redovnoj kamati i višem srednjem tečaju CHF tuženice na dan dospijeća u razdoblju otplate od lipnja 2008. do travnja 2014. Provedenim dokazom financijskim vještačenjem prvostupanjski sud je utvrdio i pojedine mjesečne iznose preplate ocijenivši nalaz vještaka stručnim i objektivnim, pa kako je tužitelj sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještaka financijske struke od 29. studenog 2022. odredio tužbeni zahtjev u odnosu na pojedine preplaćene iznose na koje je zahtijevao i zateznu kamatu od dana plaćanja pojedinih mjesečnih rata kredita, primjenom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje u tekstu: ZOO) odlučuje kao u izreci.

7.1. Prvostupanjski sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare jer je zastara počela teći 14. lipnja 2014. s pravomoćnošću presude donesene u sporu kolektivne zaštite interesa i prava potrošača pri čemu ističe da se u ovom predmetu ne može primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedeni u članku 226. ZOO.

8. Tuženica u žalbi prije svega navodi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 156. ZPP i odlučiti o naknadi troška postupka izazvanog krivnjom tužitelja, a koji trošak je tražila na ročištima održanim 20. listopada 2023. i 31. listopada 2023. Tvrdi da je u tijeku ponovljenog postupka održano ukupno šest ročišta na kojima se uopće nije raspravljalo o meritumu spora nego su predmet svakog ročišta bili podnesci tužitelja kojima učestalo pogrešno interpretira nalaz vještaka i zbog čega je u ponovljenom postupku čak četiri puta ponovno postavljao tužbeni zahtjev, a sve da bi ispravio pogrešku koju je učinio i u tužbenom zahtjevu sadržanom u podnesku od 1. veljače 2022. o kojem se odlučivalo u ranijoj prvostupanjskoj presudi. Prvostupanjski sud je takvo postupanje tužitelja propustio sankcionirati iako je zatražio naknadu troška postupka po načelu krivnje o čemu prvostupanjski sud nije ni na koji način odlučio. Nadalje tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima pa tako, iako dosuđuje zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta, ni na koji način ne obrazlaže zašto tuženicu smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu članka 1115. ZOO. Tvrdi da činjenično stanje u odnosu na savjesnost tuženice nije niti utvrđivano od strane prvostupanjskog suda te ujedno tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno članak 1115. ZOO pri čemu se poziva na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VS RH Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004. prema kojem se u slučaju ništetnosti ugovora o zajmu ugovorne strane imaju smatrati savjesnim stjecateljima. Daljnjim sadržajem žalbe pobija odluku o troškovima postupka u cijelosti zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari ujedno pojedinačno osporavajući troškove dosuđene tužitelju za sastav podnesaka od 3.3.2020., 10.11.2020. i 7.10.2021. jer u njima tužitelj ponavlja već prethodno iznesene navode zbog čega nisu nužni za vođenje postupka odnosno predlaže dopunsko vještačenje koje sud nije prihvatio jer se radilo o dokazima iznesenim nakon zaključenja prethodnog postupka. Osporava i dosuđene troškove za zastupanje na ročištu 11.4.2023. koje je odgođeno da bi tužitelj uredio tužbeni zahtjev kojeg je već prethodno uredio 7.4.2023., zatim za zastupanje na ročištu održanom 28.9.2023. na kojem je trebalo objaviti presudu ali je sud ponovno otvorio glavnu raspravu zbog čega se ne radi o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u smislu odredbe Tbr. 9. 1. Odvjetničke tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 20.10.2023. koje je odgođeno da bi se vještaka pozvalo na dopunsko očitovanje iz razloga što tužitelj učestalo pogrešno tumači izrazito jasan nalaz vještaka te trošak ročišta održanog 31.10.2023. jer je isto ponovno odgođeno da bi tužitelj uredio tužbeni zahtjev. Osim toga smatra da tužitelj nema pravo na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 31.3.2022. i 16.2.2024. jer se ne radi o trošku nužnom za vođenje postupka.

9. Ispitivanjem pobijane presude u pravcu u žalbi istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP kao i po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavka 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije iznio razloge zbog kojih je tuženicu obvezao na plaćanje zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana plaćanja istih, niti je naveo materijalni propis na temelju kojeg je obvezao tuženicu da plati zateznu kamatu na pojedine preplaćene iznose od dana plaćanja do isplate na koji način je počinio naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

10. Kako između stranaka nisu sporne odlučne činjenice i to:

- da su tuženica kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 5. ožujka 2007. sklopili Ugovor o kreditu za kupnju vozila s ugovorenim iznosom kredita u kunskoj protuvrijednosti 22.017,53 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.

- da su tim Ugovorom stranke ugovorile redovnu kamatnu stopu od 5,20% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora (točka 2. Ugovora), te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (točka 7. Ugovora)

- da tužitelj u tom ugovornom odnosu ima svojstvo potrošača

- da su presudom prvostupanjskog suda posl.br. P-1504/2019-40 od 31. ožujka 2022. u dijelu kojim je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici posl.br. Gž-645/2022-2 od 2. lipnja 2022. utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u točki 2. kojim je ugovorena promjenjiva redovna kamata u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i u točki 7. kojom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora u CHF važećim na dan dospijeća te da je tuženica obvezana tužitelju isplatiti iznos od 31.785,19 kn s osnove ukupno preplaćenih iznosa anuiteta na temelju tih ništetnih odredbi koji iznos je tuženica i isplatila tužitelju na temelju tih presuda

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u pravnoj stvari tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka sa sjedištem u [adresa] pa tako i tuženice kao četvrtotuženice u tom postupku, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time četvrtotužena Raiffeisenbank Austria d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

- da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora četvrtotužena Raiffeisenbank Austria d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time četvrtotužena Raiffeisenbank Austria d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

to ovaj sud ocjenjuje da je tuženica nepoštena stjecateljica zbog čega je primjenom članka 1115. ZOO obvezna platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog iznosa stečenog na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

11. Naime, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji u članku 81. stavku 1. definira pojam nepoštene ugovorne odredbe kao odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. članka 81. ZZP smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je člankom 87. stavkom 1. istog Zakona propisana kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe njezina ništetnost.

11.1. Posljedice utvrđene ništetnosti pojedinih odredbi potrošačkog ugovora nisu propisane Zakonom o zaštiti potrošača već se na posljedice takvih odredbi primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima budući je člankom 2. ZZP propisano: „Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno na obveznopravne odnose primijenit će se odredbe Zakona o obveznopravnim odnosima.

11.2. Člankom 323. stavkom 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, a stavkom 2. tog članka propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Ništetna odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke, ona je ništetna od samo početka (ex tunc), a utvrđenje pojedinih odredbi ugovora o kreditu ništetnim sudskom odlukom, kao u konkretnom slučaju, nema konstitutivno već deklaratorno značenje.

11.3. Obveza i opseg vraćanja onog što je primljeno s osnove ništetne ugovorne odredbe procjenjuju se primjenom pravila o stjecanju bez osnove. Tako je u članku 1111. stavku 1. ZOO, na koju zakonsku odredbu se poziva i prvostupanjski sud, propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je člankom 1115. istog Zakona propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

11.4. Kada se naprijed citirane zakonske odredbe stave u korelaciju sa utvrđenim činjenicama navedenim u točki 10. ovog obrazloženja, poglavito s izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima što je imaju za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a na koja pravna utvrđenja su u pojedinačnim parnicama potrošača protiv trgovaca za naknadu štete sudovi vezani primjenom članka 502.c. ZPP i činjenicom da je tuženica autor nepoštenih i posljedično ništetnih odredbi Ugovora o kreditu te da je kroz razdoblje otplate koristeći se tim ništetnim odredbama za sebe stjecala nepripadnu imovinsku korist, to slijedi logičan zaključak da je tuženica nepoštena stjecateljica novčanih iznosa plaćenih s osnova ništetnih odredbi.

12. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava – odredbe članka 1115. ZOO tuženicu obvezati na plaćanje zateznih kamata na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana stjecanja do isplate zbog čega je žalba tuženice ocijenjena neosnovanom te je na temelju članka 373. stavka 1. alineje 1. u vezi stavka 3. istog članka potvrđena prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari sadržanoj u točki I. izreke.

13. Ispitivanjem odluke o troškovima postupka u pravcu žalbenih razloga i po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 1. i 2. ZPP u vezi članka 381. i 129. stavka 5. istog Zakona, utvrđeno je da tuženica osnovano pobija trošak dosuđen tužitelju za sastav podnesaka od 3. ožujka 2020. i 10. studenog 2020. budući se radi o podnescima u kojima tužitelj iznosi svoja pravna shvaćanja o predmetu spora iznesena već u tužbi te u očitovanju na odgovor na tužbu zbog čega i po ocjeni ovog suda taj trošak u smislu članka 155. ZPP nije potreban za vođenje parnice. Takvim je ocijenjen i trošak za sastav podneska od 7. listopada 2021. u kojem traži pribavu novih podataka od tuženice radi provođenja dopunskog vještačenja radi utvrđenja činjenica koje nisu odlučne za predmet spora. Ročište održano 11. travnja 2023. odgođeno je na zahtjev tužitelja te mu je dodijeljen rok da ponovno uredi tužbeni zahtjev kojeg je već prethodno uređivao u dva navrata kao i radi razrješenja nalaza i mišljenja vještaka, očito ga ne razumijevajući (iako na isti nije imao primjedbi), jer u prethodna dva podneska određuje tužbeni zahtjev na način da je zbroj pojedinih iznosa na koje traži zateznu kamatu veći od već pravomoćno dusuđene glavnice u iznosu od 31.785,19 kn/4.218,61 EUR. Stoga su troškovi za to ročište kao i za ročište održano 31. listopada 2023. na kojem je vještakinja usmeno obrazložila svoj pisani nalaz i mišljenje na način da ostaje kod nalaza i mišljenja, nastali krivnjom tužitelja pa mu troškove odvjetnika za ta ročišta od po 250,00 EUR za svako nije dužna naknaditi tuženica. Ročište za objavu presude određeno za dan 28. rujna 2023. odgođeno jer je prvostupanjski sud odlučio preotvoriti glavnu raspravu, pa stoga tužitelju za pristup na to ročište primjenom Tbr.9. točke 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 dalje u tekstu: Tarifa) pripada 25 bodova što prema Tbr. 54. i 46. te Tarife iznosi 62,50 EUR, a ne 250,00 EUR koliko je tužitelju suđeno za pristup na to ročište.

14. Međutim, tuženica neosnovano osporava dosuđen trošak tužitelju koji se odnosi na zastupanja na ročištima za objavu presude održanim 31. ožujka 2022. i 16. veljače 2024. u iznosima od po 125,00 EUR koji je određen u skladu s Tbr. 9. točka 3., Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife, budući je taj trošak prvostupanjski sud osnovano ocijenio potrebnim za vođenje parnice. Naime, iz odredaba članka 335. i 336. ZPP proizlazi da je ročište za objavu presude sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i dostave presude. Ročište za objavu presude određuje i zakazuje sud te stranke poziva na ročište (čl. 335. ZPP), na koji poziv su se dužne odazvati jer u protivnom nastupaju posljedice, prvenstveno u odnosu na dostavu presude. Na ovom ročištu osim što se objavljuje sadržaj presude, sud ukratko iznosi i usmeno obrazloženje presude (čl. 336. st. 1. ZPP) te od dana objave presude počinje teći rok za žalbu. Osim toga Tarifom u Tbr. 9. točka 3. određena je i nagrada odvjetniku za zastupanje na ročištu za objavu presude u visini 50% nagrade iz Tbr. 7. točke 1., 3., 6. i 7., ali ne više od 50 bodova.

15. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima na temelju članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. ZPP utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženicu da tužitelju na dosuđeni trošak plati zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe 7. lipnja 2019.

15.1. Naime, prema članku 151. stavku 3. ZPP parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka te o zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Citirana odredba stavka 3. članku 151. dodana je člankom 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/22) te se kao iznimka propisana člankom 107. stavkom 2. tog Zakona primjenjuje i na postupke pokrenute prije stupanja na snagu tog Zakona.

16. Imajući u vidu naprijed izneseno, proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava tužitelju dosudio ukupno 1.437,50 EUR, pa je stoga valjalo žalbu tuženice rješenjem na temelju članka 380. točke 2. ZPP djelomično odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.193,85 EUR i na temelju članka 380. točke 3. ZPP žalbu tuženice djelomično uvažiti i djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke u preostalom dijelu i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 EUR kao i sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na parnični trošak za razdoblje od 7. lipnja 2019. do 15. veljače 2024. Ujedno je valjalo preinačiti i dosuđenu stopu zatezne kamate na parnični trošak i tužitelju dosuditi zateznu kamatu propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 155/23 koji je stupio na snagu 29. prosinca 2023.) od dana objave presude 16. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

17. Tuženica također osnovano ukazuje na postupanje prvostupanjskog suda protivno odredbi članka 156. stavku 1. ZPP kojim je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio, jer nije odlučio o zahtjevu tuženice za naknadu troškova zastupanja na ročištima održanim 20. listopada 2023. i 31. listopada 2023., a koje troškove je tuženica zatražila na tim ročištima u iznosima od po 199,00 EUR uvećano za PDV. Naime, kao što je već izneseno pod točkom 13. ove odluke, prvostupanjski sud preotvorio je raspravu jer tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži isplatu zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose nije odgovarao već pravomoćno dosuđenom glavničnom iznosu, te je tužitelj tek na ročištu nakon toga 20. listopada 2023. tražio dodatno usmeno izjašnjenje vještakinje koja se potom očitovala na ročištu održanom 31. listopada 2023. na način da ostaje kod nalaza i mišljenje, a potom izradila i pisanu dopunu nalaza na kojem je na tužitelju prihvatljiviji način ponovila ono što je već prethodno iznijela u nalazu. Stoga ne samo da tužitelj nema pravo na troškove zastupanja na tim ročištima već je po ocjeni ovog suda na temelju članka 156. stavka 1. ZPP u obvezi naknaditi tuženici nastale joj troškove za zastupanje na tim ročištima u iznosu od ukupno 497,50 EUR (199,00 x 2 x 25%) što je u skladu s Tbr. 9. točka 1., Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja ove odluke.

18. Tuženica je djelomično uspjela u žalbenom postupku i to samo u odnosu sporedno potraživanje - troškove prvostupanjskog postupka pa je odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 5. ZPP odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

19. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu budući je u smislu članka 155. ZPP ocijenjen nepotrebnim za ishod žalbenog postupka.

U Varaždinu 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer