Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-337/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Berislavu Stankoviću, odvjetniku iz Osijeka protiv tuženika Privredne banke d.d. Zagreb (OIB: [osobni identifikacijski broj]), Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku broj P-1148/2021-33 od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1148/2021-33 od 19. siječnja 2024.

-preinačuje u dijelu toč. I. izreke kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba toč.1. ugovora o kreditu sklopljenog dana 28. studenog 2006. koja glasi: ''Banka se obvezuje Korisniku kredita stavit na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita.'' te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija;

-potvrđuje u preostalom dijelu toč.I. izreke te u toč.II.-, toč.III. – i toč.IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I/Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku broj P-1148/2021-33 od 19. siječnja 2024. u toč.I.- i toč.II. izreke.

II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I. izreke utvrđene su ništetnim ugovorne odredbe ugovora o kreditu broj 9012128261 kojeg su parniče stranke sklopile 28. studenog 2006. i to toč. 1. ''Banka se obvezuje Korisniku kredita stavit na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita.'', toč. 4. stav. 1. ''Na kredit u otplati Korisnik kredita se obvezuje platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke…'', toč. 5. 2. ''Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate .'', toč. 6.2 ''Kredit… i kamata iz toč. 4. ovog Ugovora otplaćuju se u …… jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja '', toč. 9. ''Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog u toč. 6.1. ovog Ugovora… pa u tom slučaju korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita…'' i toč. 11.9. ''Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.'' Toč.II. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnova ništetnih ugovornih odredbi preplaćeni novčani iznos od 3.488,28 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, u toj točki pobliže određene mjesečne novčane iznose od tamo navedenog dospijeća - koji obuhvaća period od 15. srpnja 2008. nastavno do 20. ožujka 2012. Toč.III. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnova plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 257,75 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2012. do isplate, a toč.IV. izreke naloženo mu je da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.261,53 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda (toč.I. izreke) a toč.II. izreke dopuštena je preinaka tužbe.

1.1. Nepobijanom toč.V. izreke tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu zatraženog utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe toč.6.2. u dijelu u kojem je ugovorena otplata u 84 mjesečnih rata odbijen je.

2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu i rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika je osnovana tek u odnosu na utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe toč.1. Ugovora o kreditu.

4. Nakon cjelovite reprodukcije sadržaja tužbe, odgovora na tužbu, podnesaka tužitelja od 7. rujna 2022. i 29. rujna 2022. (uključujući i reprodukciju cjelovitih tužbenih zahtjeva) te sadržaja odredbi toč.1., toč.2., toč.4.1., toč.5., toč.6., toč.9. i toč.11.9. Ugovora o kreditu za kupnju osobnog vozila kojeg su parnične stranke sklopile dana 28. studenog 2006., prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik stavio tužitelju na korištenje 26.040,86 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita, na 84 mjeseci, uz ugovorenu redovnu kamata u visini od 5,10% godišnje, promjenjivu sukladno odluci Banke, da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu, da je ugovoreno da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog u toč. 6.1. Ugovora u cijelosti ili djelomično (najmanje u iznosima utvrđenim aktima banke) ali je o tome dužan unaprijed obavijestiti banku u kojem je slučaju korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećim na dan prijevremene otplate, te da je korisnik kredita potpisom Ugovora izjavio da je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF i da potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF, a i da je tužitelj predmetni kredit prijevremeno otplatio dana 20.ožujka 2012. uz plaćenu naknadu u iznosu od 257,75 Eur.

4.1. Ocjenjujući tijekom postupka provedene dokaze - Ugovor o kreditu, Izračun prijevremene otplate kredita, Otplatnu tablicu, Knjigovodstvenu karticu, informaciju PBZ o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke, Priopćenje za javnost HNB, Pregled uplata po kreditu, Plan otplate i rezultate provedenog vještačenja povjerenog stalnoj sudskom vještaku Dariju Dumančiću, prvostupanjski sud zaključuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja nalazeći utvrđenim da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na standardnom obrascu, da se o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli, naknadi za prijevremenu otplatu kredita i ugovorenoj mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu kreditora nije pojedinačno pregovaralo, a što da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, dok tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj tužbom osporenih odredbi ugovora o kreditu koje su unaprijed definirane od strane tuženika. Prvostupanjski sud nadalje zaključuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, odnosno način i parametre vezane uz promjenu ugovorene kamate i formiranje visine naknade za slučaj prijevremene otplate kredita a da mu isti nisu niti pojašnjeni, zaključivši da je takvim postupanjem tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. U konkretnom slučaju da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, promjenjivost ugovorene kamate i obvezu plaćanja naknade za slučaj prijevremene otplate kredita jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo jer su bile sadržane u obrascu (špranci) ugovora unaprijed pripremljenom po tuženiku zbog čega ih ocjenjuje nepoštenima. Obzirom da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, to da su su prijeporne ugovorne odredbe nepoštene i ništetne u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03 – "Narodne novine" broj - NN 96/03 koji je mjerodavan obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora) te čl. 4., čl. 322., čl. 323. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

4.2. Obzirom da je tuženik tijekom postupka odustao od dokaznih prijedloga radi saslušanja osobnog bankara i javnog bilježnika, prvostupanjski sud se rukovodio sadržajem utvrđenja iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača na koje se i sam tužitelj pozvao u tužbi u smislu odredbe čl.502. c. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/14 – "Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19 koji je na snazi u trenutku podnošenja tužbe).

5. Utvrdivši visinu preplaćenih iznosa s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli provedenim financijskim vještačenjem u iznosu od 3.488,28 Eur prvostupanjski sud je obvezao tuženika na isplatu tužitelju tog iznosa pozivom na odredbe čl.1111. ZOO sa zateznom kamatom od svake uplate određujući tuženika nepoštenim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO.

6. Polazeći od utvrđenja da je i ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nepoštena i stoga ništetna u smislu odredbe čl. 81.stav.1. i 2. ZZP to više što tuženik nije dokazao da je imao ikakve troškove zbog prijevremene otplate kredita odnosno da bi mu prijevremenom otplatom kredita nastala šteta, prvostupanjski sud je obvezao tuženika u smislu odredbi čl.1111. i čl.1115. ZOO na povrat tužitelju po tom osnovu plaćenog iznosa od 257,75 Eur sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja 20.3.2012.

7. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski sud je odbio pozivom na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojemu zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora odnosno pojedinih njegovih odredbi, pa kako je zastara nakon podnošenja tužbe u kolektivnom sporu prekinuta i počela ponovno teči danom pravomoćnosti iz tog spora proizašle presude donesene u odnosu na ugovorne odredbe kojima je ugovoreno da se otplatne rate kredita plaćaju prema tečaju CHF/kn na dan plaćanja (14. lipnja 2018.) dok je predmetna tužba podnesena 23. studenog 2021. to da zastara nije nastupila obzirom na petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl.225.ZOO-a.

8. Tuženik u opširnoj žalbi, osporavajući primjenjivost pravnih utvrđenja iz ranije citiranih presuda donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, ponavlja tijekom postupka isticani prigovor da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe (o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača) i ugovornih odredbi u predmetnom Ugovoru sklopljenim s individualnim potrošačem.

8.1. U odgovoru na prednje drži se potrebnim navesti da je noveliranom odredbom čl. 502c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u kojem slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj se osoba na njih poziva.

8.2. Tome valja nadodati da je predmet dokazivanja u kolektivnom sporu bilo utvrđivanje razumljivosti osporenih ugovornih odredaba iz aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka), a ne utvrđivanja okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu, slijedom čega su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U konkretnom slučaju tuženik je odustao od dokaznog prijedloga radi saslušanja "osobnog bakara i javnog bilježnika" iako je teret dokaza o postojanju pojedinačnih pregovora u odnosu na unaprijed sastavljene ugovorne odredbe te o zadovoljenju zahtjeva transparentnosti tih ugovornih odredbi sukladno odredbi čl. 81.stav.2. i čl.85. ZZP/03 - na tuženiku. Konačno, sam tuženik u izjavljenoj žalbi navodi da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu vezano za promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu unijete na njegovu inicijativu u predmetni ugovor.

9. Nastavna žalbena teza tuženika, da utvrđenje suda o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj ugovornoj kamati ukida uopće ugovaranje promjenjive kamatne stope, uopćena je i bez uporišta u sadržaju prvostupanjskog spisa (a i presudi iz spora radi zaštite kolektivnih interesa potrošača). Tuženika stoga valja podsjetiti da se od trgovca, ovdje tuženika, zahtijeva da potrošaču predoči egzaktne, razumljive i provjerljive parametre od kojih će zavisiti promjena kamatne stope tijekom ugovornog odnosa a ne nikakve, kako je to navedeno u Ugovoru sklopljenom između parničnih stranaka na osnovu kojih je tužitelj mogao razabrati tek kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja kredita, dok buduća kamatna stopa u samom Ugovoru nije bila ni određena niti odrediva slijedom čega – nerazumljiva, pa je upravo zbog navedenog, a ne zbog zabrane ugovaranja promjenjive kamatne stope kako to pogrešno shvaća tuženik, navedena ugovorna odredba utvrđena ništetnom u tom dijelu.

10. Nastavno valja navesti da iako je točno da ZOO izričito dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, to navedeno međutim nije od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude jer istom predmetni Ugovor nije utvrđen ništetnim radi toga što je ugovorena valutna klauzula u CHF, već iz razloga što tuženik nije tužitelja na pravilan način informirao o rizicima takve klauzule što je i dovelo do neravnoteže između parničnih stranaka, a time i do ništetnosti navedene odredbe kako to proizlazi i iz sadržaja ranije citiranih odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u konkretnom slučaju primjenjiv opći zastarni rok od pet godina. Stav u tom smislu iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. (a koje obuhvaća pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. i njegovo pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.)

– ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa je imajući u vidu da je presuda Trgovačkoga suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli) postala pravomoćna donošenjem presude broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te da je predmetna tužba podnesena 23. studenog 2021. – da petogodišnji zastarni rok nije protekao. Stoga su suprotni žalbeni navodi tuženika kojima ustraje na prigovoru zastare neutemeljeni.

12. Konačno, neutemeljeno tuženik žalbom dovodi u pitanje visinu po tužitelju uplaćene naknade za prijevremenu otplatu predmetnog kredita i smatra da je ona trebala biti predmetom vještačenja. Naime, visina plaćene naknade jasno proizlazi iz isprava (po tuženiku sačinjenog Izračuna prijevremene otplate kredita od 20.03.2012. i Pregleda uplata po kreditu na dan 2.8.2022.) a upravo je na tim ispravama vještak utemeljio svoja utvrđenja.

13. No ispitujući pobijanu presudu i u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a dakle neovisno od žalbom isticanih žalbenih razloga i njihovog obrazloženja, ovaj sud je žalbu tuženika djelomično ocijenio osnovanom obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pravni doseg ranije citiranih presuda proizašlih iz spora radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača primijenio i na ugovornu odredbu toč.1. predmetnog ugovora o kreditu koji glasi: ” Banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti...po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita"

13.1. Razumijevanja radi valja navesti da se pravni doseg navedenih presuda može odnositi isključivo na predmet dokazivanja u kolektivnom sporu - utvrđivanje nepoštenosti/ništetnosti tamo osporenih ugovornih odredaba o tečaju CHF na dan dospijeća prema kojemu su potrošači u obvezi vratiti kredit, a ne na tečaj iznosa kredita u kojemu je izražena obveza kreditora kao trgovca na dan plasmana istog potrošaču.

13.2. Obzirom da je prvostupanjski sud usvojio i dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim isti pledira na ništetnosti dijela ugovorne odredbe o tečaju prema kojemu se utvrdila obveza kreditora na isplatu glavnice kredita potrošaču (izražene prema tečaju kreditora na dan korištenja kredita) sadržane u čl.1. Ugovora to je evidentno pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika pobijanu presudu u tom dijelu valjalo preinačiti pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP-a i odbiti tužitelja sa odnosnim dijelom njegovog tužbenog zahtjeva.

14. U preostalom dijelu je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a potvrditi toč.I. izreke te toč.II.- i toč.III. izreke.

15. Iako tuženik uvodno u izjavljenoj žalbi navodi da pobija i rješenje (o dopuštenju preinake tužbe i odbijanju njegovog prigovora ugovorene mjesne nadležnosti suda u mjestu sjedišta tuženika - Zagreb) to se međutim u sadržaju izjavljene žalbe uopće ne referira na pobijana rješenja.

15.1. No razmatrajući sadržaj pobijanih rješenja iz aspekta odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud i pri donošenju pobijanih rješenja (a i presude) nije ostvario niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti.

15.2. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da iz sadržaja ugovorne odredbe čl. 10. istog proizlazi da je za eventualne sporove iz ovog ugovora nadležan je sud prema sjedištu podružnice banke, a da je ugovor sklopljen u tuženikovoj podružnici u Osijeku slijedom čega je pravilno primijenio odredbu čl. 59. ZPP-a kojom je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi iako je prethodno tome nepotrebno utvrđivao poštenje takve ugovorne odredbe imajući u vidu da je tuženik pledirao na mjesnoj nadležnosti suda svog sjedišta (Zagreb) a da je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu njegove podružnice.

15.3. O dopustivosti preinake tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja prvostupanjski sud je odlučio pozivom na odredbu čl.190.stav.2. i 3. ZPP-a te se pravilno pozvao i na odnosno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.

15.4. Obzirom na prethodno izneseno valjalo je žalbu tuženika pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP-a odbiti i potvrditi pobijana rješenja.

16. S obzirom da je tuženik sa žalbom uspio tek u neznatnom dijelu a što nije od utjecaja na konačan uspjeh stranaka u sporu valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti. Iz istog razloga tuženik je odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

17. Nepobijana toč. V. izreke nije bila predmetom žalbenog razmatranja.

U Varaždinu 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec