REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4320/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Branke Ćiraković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAGORJE-TEHNOBETON d.d. Varaždin, Podravska ulica br. 7, OIB 68289504926, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hreljac, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika MAGMA d.o.o. Požega, Industrijska br. 27, OIB 49660480498, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik iz Požege, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i povrata stečenog bez osnove, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-116/2023-13 od 20. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-116/2023-13 od 20. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Varaždinu u točki I. izreke odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha temeljem ovršne isprave i to zadužnice solemnizirane kod javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina, pod poslovnim brojem OV-1313/14 od 18. ožujka 2013. (ispravno: 2014.) koja se vodi kod Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Ovr-443/2022 po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja kao ovršenika na novčanim sredstvima tužitelja po svim računima i oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka kod kojih tužitelj ima otvorene račune i ima oročena novčana sredstva i kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 95.349,12 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2022. do isplate. U točki II. izreke naloženo je tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 20. rujna 2024. do isplate.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis te utvrdio da je tužitelj kao ovršenik upućen pokrenuti predmetnu parnicu zaključkom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-443/2022-6 od 27. travnja 2023. temeljem odredbe iz članka 50. stavka 1. točaka 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ). Prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetna tražbina iz sporne ovrhe ovdje tuženika prema ovdje tužitelju nastala nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe pa se tužitelj neosnovano poziva na odredbu članka 70. stavka 11. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13; u dalje: ZFPPN). Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim prigovor zastare zato što je zastarni rok počeo teći od solemnizacije predmetne zadužnice – od 18. ožujka 2014., a prijedlog za ovrhu je podnesen 25. travnja 2022., unutar zastarnog roka od 10 godina koji je propisan odredbom članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/25; dalje: ZOO). Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Ponavlja tvrdnje da je predmetna zadužnica ovjerena 18. ožujka 2014., prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe (26. rujna 2014.) pa tuženik na temelju nje nije mogao pokrenuti ovrhu radi naplate tražbina po osnovi računa broj 174/02/2 od 7. listopada 2014. i broj 14/01/2 od 23. siječnja 2025. Smatra da se na tražbine tuženika iz predmetnih računa ne može primijeniti zastarni rok od 10 godina već zastarni rok od 3 godine. Smatra da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 81. stavka 4. i članka 70. stavka 11. ZFPPN-a. Ističe da tuženik tražbinu iz predmetne zadužnice nije prijavio u predstečajnom postupku pa je ista izgubila pravnu snagu a tuženik je predmetne račune mogao naplatiti pokretanjem ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave. Poziva se na članak 9. stavak 3. i članak 4. stavak 3. Ugovora o podizvođenju radova broj 48/2014 od 10. ožujka 2014. te ističe da su predmetne obveze nastale prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 418,67 EUR.

4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je žalba neosnovana, predlaže ju odbiti, a pobijanu presudu potvrditi.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana sukladno odredbi članka 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

9. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Iz stanja u spisu proizlaze sljedeće odlučne činjenice koje je utvrdio i prvostupanjski sud:

- stranke su 10. ožujka 2014. sklopile Ugovor o podizvođenju radova broj 48/2014 i to tužitelj kao naručitelj, a tuženik kao izvođač radova,

- tužitelj je kao sredstvo osiguranja plaćanja za izvedene radove 13. ožujka 2014. izdao zadužnicu na iznos od 206.718,89 EUR (tada 1.557.523,44 kn) koja je 18. ožujka 2014. solemnizirana od strane javne bilježnice Melanije Duić iz Varaždina, pod poslovnim brojem OV-1313/14,

- nad tužiteljem je 26. rujna 2014. otvoren postupak predstečajne nagodbe, a rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-175/2020-261 od 11. ožujka 2021. odobreno je sklapanje predstečajne nagodbe,

- ovdje tuženik zahtijeva naplatu potraživanja temeljem:

- III Privremene situacije ovjerene od obiju strana 7. listopada 2014. na temelju koje je 7. listopada 2014. izdan račun broj 174/01/2 u iznosu od 56.082,95 EUR (tada 422.556,95 kn) s dospijećem 6. prosinca 2014., koji je djelomično plaćen, a neisplaćeni je iznos od 47.139,72 EUR (tada 355.174,20 kn) i

- Okončane situacije ovjerene od obiju stranaka 23. siječnja 2015. na temelju koje je 23. siječnja 2015. izdan račun broj 14/01/02 u iznosu od 10.335,94 EUR (tada 77.876,17 kn),

- stranke su 11. listopada 2016. potpisale ispis otvorenih stavaka u kojem su utvrdile da ovdje tužitelj temeljem gore navedenih računa duguje ovdje tuženiku iznos od 57.475,56 EUR (tada 433.050,37 kn),

- ovdje tuženik je 24. listopada 2016. pred Općinskim sudom u Varaždinu podnio prijedlog za ovrhu predmetnog potraživanja, Općinski sud u Varaždinu donio je 9. veljače 2018. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1344/16-4 protiv kojeg je ovdje tužitelj podnio žalbu te je upućen na pokretanje parničnog postupka zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a u kojoj je 8. srpnja 2021. donesena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-150/2021-7 kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha u ovršnom postupku Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1344/16, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj

Gž-3486/2021-2 od 2. prosinca 2021.,

- u odlukama Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-150/2021-7 od 8. srpnja 2021. i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3486/2021-2 od 2. prosinca 2021. izražen je pravni stav da je predmetna tražbina tuženika nastala nakon otvaranja predstečajnog postupka pa je neodlučno da je predmetna zadužnica kao sredstvo osiguranja plaćanja izdana prije otvaranja predstečajnog postupka,

- ovdje tuženik je 1. travnja 2022. na temelju izdane zadužnice i specificirane tražbine u iznosu od 57.475,66 EUR podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu, a FINA je 5. travnja 2022. obavijestila ovdje tuženika o vraćanju osnove za plaćanje navodeći da se osnova ne može evidentirani u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje sukladno odredbi članka 70. stavka 11. ZFPPN-a,

- ovdje tuženik je 25. travnja 2022. podnio novi prijedlog za ovrhu predmetnog potraživanja na temelju izdane zadužnice i predmetnih računa, Općinski sud u Varaždinu donio je 29. travnja 2022. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-443/2022-2 protiv kojeg je ovdje tužitelj izjavio žalbu pa je zaključkom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-443/2022-6 od 27. travnja 2023. upućen na pokretanje predmetne parnice sukladno odredbi članka 50. stavka 1. točaka 7. i 11. OZ-a,

- po predmetnoj ovrsi je 4. srpnja 2022. naplaćen iznos od 95.349,12 EUR (tada 718.407,91 kn), a Općinski sud u Varaždinu je rješenjem poslovni broj Ovr-443/2022-8 od 26. svibnja 2023. utvrdio da je ovrha u predmetnoj pravnoj stvari dovršena.

11. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno primijenjenog materijalnog prava.

12. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se u predmetnom ovršnom postupku ne primjenjuju odredbe članka 70. stavka 11. i članka 81. stavka 4. ZFPPN-a. U konkretnoj pravnoj stvari FINA je postupila po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-443/2022-2 od 29. travnja 2022. budući da je osnova za plaćanje donesena nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe. Tužitelj u žalbi navodi da je tražbina koja je predmet ovrhe nastala nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe. Predmetna tražbina je bila osigurana navedenom zadužnicom koja je izdana prije otvaranja predstečajnog postupka, ali je tražbina koja je osigurana predmetnom zadužnicom nastala nakon otvaranja predstečajne nagodbe.

13. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare potraživanja neosnovanim sukladno odredbi članka 233. stavka 1. ZOO-a. Neosnovano tužitelj tvrdi da tražbina iz predmetnog rješenja o ovrsi nije sadržana u predmetnoj solemniziranoj zadužnici budući da je predmetna zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja plaćanja iz Ugovora o podizvođenju radova, a potraživanje iz predmetnih računa temelji se na navedenom Ugovoru. Neosnovano tuženik tvrdi da su potraživanja po računu broj 174/02/2 od 7. listopada 2014. i broj 14/01/2 od 23. siječnja 2015. u zastari sukladno odredbi članka 228. stavka 1. ZOO-a zato što je predmetna ovrha pokrenuta 25. travnja 2022. Tuženik je 24. listopada 2016., unutar zastarnog roka od tri godine podnio prijedlog za ovrhu predmetnog potraživanja pred Općinskim sudom u Varaždinu, a ovrha se vodila pod poslovnim brojem Ovr-1344/16-4 i tada je došlo do prekida zastare (članak 241. ZOO-a). Budući da je predmetno potraživanje osigurano predmetnom solemniziranom zadužnicom, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 233. stavka 1. ZOO-a.

14. Tužitelj nije obrazložio zašto pobija odluku o troškovima parničnog postupka, a ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a nije ovlašten ocijeniti primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.

15. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 12. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac