REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Ljerki Barić, uz sudjelovanje Renate Đaković kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KL, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/1977, 47/1989, 55/1989, Službeni list SFRJ br. 83/1989, NN br. 47/1990, 55/1991, 29/1994, 114/2022) povodom optužnog prijedloga PU Brodsko-posavska, Policijska postaja Slavonski Brod broj: 511-11-05/05-5-240-1/2021 od 18.11.2021. godine., nakon provedene javne glavne rasprave dana 18. siječnja 2024., nastavljene dana 20. veljače 2025. i dana 12. ožujka 2025. istoga dana objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenica: KL, kći K, rođ. **.**.1988. u [adresa], sa stanovanjem u [adresa], državljanka RH, oib: [osobni identifikacijski broj], prekršajno kažnjavana odlukom Policijske postaje Pleternica, broj: 211-07/23-4/34339 od 29.2.2024., zbog prekršaja iz čl. 57. st. 7. u svezi čl. 293. st. 1. ZSPC, pravomoćno 29.2.2024.; Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Pp-2892/2022 od 4.10.2023., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, pravomoćno 25.10.2023.,

k r i v a j e

I što je dana 17. studenog 2021. u vremenu od 07,20 do 08,45 sati u mjestu Garčin, Ul. kralja Tomislava kbr. 75, u krugu Osnovne škole "Vjekoslav Klaić" na parkirališnom prostoru, narušavala javni red i mir na način što je vikala i galamila "ovo je hrvatska policija, pogledajte kako radi hrvatska policija, ne dam osobnu iskaznicu",

II čime je počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te joj se temeljem istog propisa

izriče

III novčana kazna u iznosu od 100,00 (stoeura) Eura u koju se ima uračunati uhićenje okrivljenika u trajanju od 1 (jedan) dan, temeljem odredbe članka 40. Prekršajnog zakona, tako da se novčana kazna umanjuje za 39,82 (tridesetdeveteuraiosamdesetdvacenta) Eura, pa okrivljeniku ostaje za platiti novčana kazna u iznosu od 60,18 (šezdeseteuraiosamnaestcenti) Eura.

IV Temeljem članka 138. stavak 1. i 2. točka 3. PZ okrivljenik je dužan platiti paušalne troškove postupka u iznosu od 100,00 (stoeura) Eura u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude.

V Okrivljenik je dužan izrečenu novčanu kaznu i troškove postupka platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude.

VI Ukoliko okrivljenik u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrati će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

VII Ako okrivljenik u ostavljenom roku ne plati troškove postupka, isti će se prisilno naplatiti.

Obrazloženje

1. PU brodsko-posavska, Policijska postaja Slavonski Brod, broj: 511-11-05/05-5-240-1/2021 od 18.11.2021.,podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljenika, radi prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih kao u optužnom prijedlogu.

2. Sud je temeljem čl. 82 st. 3 Prekršajnog zakona u vezi čl. 407 st. 1 Zakona o kaznenom postupku ( NN broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024) zbog promjene suca glavnu raspravu proveo iznova.

3. Okrivljena je u svoju obranu na ročištu dana 18. siječnja 2024. iskazala da u cijelosti poriče počinjenje prekršaja i drži se svega što je navela u svome prigovoru od 10.5.2022.. Okrivljena ističe da ona nije navedenog dana narušavala javni red i mir i nije vikala i galamila kako ju se to optužnim aktom tereti. Nije joj jasno zašto je ravnateljica zvala policiju. Pretpostavlja da je to vjerojatno učinila zbog cijele situacije vezano za COVID. Nadalje ističe da je ona smirena osoba i uvijek je u školi rješavala sve na miran način i u dogovoru, a tu je došlo do konfuzije od strane ravnateljice. Okrivljena navodi da joj nije bilo jasno zašto ona ne može dobiti odgovore na svoja pitanja, a pri tome misli da joj je te odgovore trebala dati ravnateljica CL. Nadalje okrivljena iskazuje da je ona 2016. godine imala tešku operaciju i od iste se polako oporavljala duže vremena, pa je smatrala da imala medicinsku podlogu da se ne cijepi. To njeno oporavljanje bilo je uz rad što znači da je povremeno radila, a povremeno bivala na bolovanju. Od ravnateljice je očekivala dogovor i razumijevanje za njenu zdravstvenu situaciju, a i od cijelog kolektiva. Očekivala je da je ravnateljica uputi da se možda udalji, da o svemu možda razmisli i da donese odluku vezano za cijepljenje. Okrivljena ističe da nju tog dana nisu upitali za COVID potvrdu već je ravnateljica iznijela tvrdnju da zna da ona potvrdu nema. Netočni su navodi optužnog akta da je ometala učenike da uđu u školu. Ističe da ih nije ometala da uđu u školu niti je ometala nastavu. Okrivljena navodi da se ona odmakla da učenici mogu ući i učenici su jedno vrijeme ulazili u školu na taj glavni ulaz kada se ona odmaknula, a onda su ih preusmjerili na drugi ulaz gdje su preostali učenici ušli. Nakon što su oni ušli u školu ona je pokušala doći do ravnateljice da je pita zašto je zvala policiju, a ravnateljica je izašla van i obratila joj se povišenim tonom, a nakon toga ubrzo su došli policijski službenici. Napominje sudu da je ona pisala prigovor na postupanje policijskih službenika u kojemu je precizno opisala da su isti prekršili pravila svoga postupanja. Bila je u šoku i bila je na bolovanju. O svem ovom događaju neposrednih saznanja imaju dva svjedoka JL i OL. U svezi drugog prekršaja za koji se tereti ističe da je ona osobnu iskaznicu imala u džepu, a problem je pretpostavlja nastao kada je ona policijske službenike upućivala da je uzmu jer je htjela da ju legitimiraju. Dakle, pojašnjava da je ona htjela dati svoju osobnu iskaznicu, ali je oni nisu legitimirali na pravilan način tako da se ona nije oglušila na njihov zahtjev da im da osobnu iskaznicu jer ju istu nisu ni tražili. Okrivljena je tijekom postupka u prilog svoje obrane u sudski spis priložila podnesak s prilozima: USB stickom sa video materijalima koje je snimila kritične zgode svojim mobitelom, te prigovore na postupanje policijskih službenika MUP RH s njihovim odgovorima. Obzirom da se predmetni USB stick u rukovanju spisom bio zagubio, okrivljena je ponovno u sudski spis dostavila svoje video materijale, ali ovaj puta na CD-u. U završnoj riječi okrivljenica je iskazala da u cijelosti ostaje kod navoda svoje obrane i nema što drugo za dodati.

4. Sud je u dokaznom postupku razgledao obranu okrivljenika, ispitao u svojstvu svjedoka policijske službenike GL i LL, te svjedoke CL, JL, FL, OL i VL, te pročitao izvješće o uhićenju od 17.11.2021., kao i podatke prekršajne evidencije za okrivljenu.

5. Sud u postupku nije prihvatio kao dokaz, niti je zasnovao svoju presudu, na video materijalu na CD zapisu odnosno USB sticku, a koji je okrivljena priložila u sudski spis, obzirom da iste smatra nezakonitim dokazom. Naime, predmetna snimka sačinjena je od strane okrivljene korištenjem njezina mobitela, bez pristanka osoba čiji se razgovor i radnje snimaju, konkretno policijskih službenika GL i LL čije je postupanje prema njoj ista snimala. Odredbom čl. 330 Zakona o kaznenom postupku ( NN broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, dalje ZKP) propisana je kao dokazna radnja dokaz snimkom, a u konkretnom slučaju takva snimka kao dokaz, prileži u spisu na mediju, a čiji je način sačinjavanja nezakonit budući da je predmetna snimka sačinjena bez naloga suca istrage, kao i bez pristanka snimane osobe ( policijskih službenika) zbog čega se radi o nezakonitom dokazu u smislu odredbe čl. 90 st. 2 st. 1 Prekršajnog zakona ( dokazi koji su pribavljeni na nezakonit način odnosno nezakoniti dokazi). Čl. 35 Ustava RH (56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) štiti se pravo kao i sloboda svake osobe od neovlaštenog snimanja, neovisno o tome je li snimku sačinila privatna osoba ili službena osoba državnog aparata, a u konkretnom slučaju radi se o " privatnoj " snimci, a nesporno je da policijski službenici nisu dragovoljno pristali da budu snimljeni, čime bi se odrekli navedenog ustavnog prava zaštićene privatnosti ( sudska praksa, većinom glasova donesena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: I Kž-Us 151/15-4 od 15.prosinca 2015.). Tako i VPS RH broj: Ppž – 10119/2021 od 17.ožujka 2022. Također, sukladno važečoj sudskoj praksi predmetna zaštita nije ograničena na pitanje je li snimanje obavljeno u tzv. privatnom razgovoru ili u razgovoru u okvirima obavljanja određene službene ili poslovne radnje ( Županijski sud u Rijeci, Kž-328/2018-4 od 27.veljače 2019.).

6. Također, iz priloga podneska okrivljene od 29.2.2024. (list spisa 72 do 81) nisu se mogle utvrditi pravnorelevantne činjenice za donošenje odluke u ovome predmetu, pa sud isti cijeni kao nepodoban dokaz ( prigovori na postupanje policijskih službenika MUP-u i njihov odgovor okrivljenoj).

7. Sud je odbio i dokazni prijedlog okrivljene za saslušanjem u svojstvu svjedoka ČL, nalazeći isto nepotrebnim i nepodobnim, onkraj činjenice da predmetna osoba nije bila na mjestu događaja u času dolaska policije, te je činjenično stanje bilo dovoljno utvrđeno, provedenim dokazima, za donošenje odluke.

8. Svjedok PL, policijski službenik, na ročištu za glavnu raspravu 18.1.2024. iskazao je da se sjeća dana kada je upućen u Garčin po dojavi ravnateljice da od djelatnika škole se ometa nastava i da djelatnik nasilno želi ući u školu, tj. na svoje radno mjesto. Po dolasku u Garčin u krug osnovne škole ravnateljica mu je pokazala gospođu KL jer je tamo bilo više ženskih osoba. Svjedok iskazuje da je sa njim bio kolega EL. Nadalje navodi da su pokušali obaviti razgovor sa KL i to normalnim tonom, a obzirom da je bilo vrijeme korone i bila je procedura da zbog korone je potrebna potvrda za ulazak na radno mjesto. Tako smo i oni u policiji imali potvrde. Gospođa KL počela je međutim vikati i negodovati, vikala je: "ovo je hrvatska policija, pogledajte kako rade" i sl.. Svjedok iskazuje da je okrivljena tražila je od njih na licu mjesta odmah zapisnik kako bi mogla pokrenuti tužbu, ali oni joj isti nisu mogli dati odmah jer tada nisu imali printer. Svjedok ističe da ju je on osobno tražio na uvid radi legitimiranja osobnu iskaznicu i KL je njemu vikala da mu ne da osobnu iskaznicu. Upozorio ju je da prestane sa takvim ponašanjem jer su učenici gledali, ali ista je nastavila vikati i galamiti, otvorio je lijeva vrata od službenog vozila i rekao joj da uđe unutra kako bi otišli do Postaje u Slav. Brod. Nadalje joj je rekao da će biti uhićena, ali se ona oglušila, pa su onda prema KL primijenili sredstva prisile. Prije toga ona je mahala mobitelom i snimala, a cijelo postupanje prema njoj trajalo je oko 45 minuta. Na poseban upit suda jesu li se učenici nalazili izvan škole ili u školi svjedok je iskazao da su učenici bili unutar škole, bila je nastava, gledali su sa prozora. Na poseban upit okrivljene svjedoku kada su došli u Garčin gdje su ju zatekli svjedok je iskazao da su ju zatekli ispred škole, odnosno pokraj škole s lijeve strane, misli da to ulazi u krug škole jer je sve otvoreno, nema ograde. Na poseban upit okrivljenika svjedoku da li se on kritične zgode legitimirao i pokazao značku sud svjedoku zabranjuje odgovor na takvo pitanje jer isto nije od utjecaja na utvrđivanje pravno relevantnog stanja u ovom prekršajnom predmetu, a za terećene prekršaje.

Na dalji upit okrivljenice svjedoku na koji način je svjedok okrivljenu upozorio za snimanje i na koji način je ona mahala tim mobitelom svjedok je iskazao da su ju kolega i on više puta upozorili da prestane snimati iako snimanje nije zabranjeno, ali je ona nastavila vikati i galamiti i tražila je svoju potvrdu. Na dalji upit okrivljene svjedoku jesu li uzeli njenu izjavu i što su je pitali kada su došli u Garčin svjedok je iskazao da je on osobno upitao okrivljenu u čemu je problem i za što je dojava, a sjeća se da je kolega upisao kratku izjavu u rokovnik, a drugih detalja se ne sjeća jer izjavu pišu na računalu u Policijskoj postaji. Okrivljena je postavila pitanja svjedoku da li se on kritične zgode u komunikaciji sa njom ponašao korektno i smirenim tonom.

Sud zabranjuje odgovor svjedoku na postavljeno pitanje obzirom da odgovor na isto nije bitan za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica u ovom prekršajnom postupku, a postupanje policijskih službenika, a kontrola istoga nije u nadležnosti suda.

Okrivljena je prigovorila iskazu svjedoka navodeći da se ona po dolasku policijskih službenika nalazila izvan škole, izvan školskog dvorišta na mjestu koje misli pripada županijskoj cesti, ali svakako ne pripada krugu škole, a policijski službenici su sa službenim automobilom ušli na parking koji se nalazi pokraj učionica iz čega smatra da je vidljivo da ona nije imala nikakvu namjeru ometati nastavu niti boraviti u krugu škole do dolaska policijskih službenika i da je netočno da bi ju isti upozorio na lijep način nego je on to učinio na grub i neutemeljen način da ona ne smije snimati.

Okrivljena dalje prigovara da su netočni navodi svjedoka što se tiče vikanja, negodovanja i vrijeđanja policije jer je to netočno jer je ona bila u šoku, mirno je pitala zašto ne smije snimati, zašto su upisani njeni podaci, a da nije legitimirana i možda je tada tražila zapisnik, a zapravo je mislila na izjavu.

Prigovorila je i da svjedok nije tražio osobnu iskaznicu i da je netočno je da je ona rekla da istu nema kao i da bi ju on upozorio i da bi ona nastavila vikati i galamiti nakon nekog navodnog upozorenja kojeg nije bilo.

Okrivljena smatra da ako su učenici i gledali sa prozora, što ona ne zna, što se događa da nije odgovorna ona već ravnateljica koja je čelnik škole.

Okrivljena također navodi da su netočni navodi svjedoka da je on otvorio lijeva vrata policijskog automobila i pozvao je da uđe u službeno vozilo već je on izašao iz vozila, nasrnuo na nju i uhvatio je za vrat i dovukao je nekoliko metara do ulaza u automobil.

Na iznesene primjedbe od strane okrivljenika svjedok je iskazao da on ostaje u cijelosti kod svoje izjave koju je dao kod ovoga suda i posebno ističe da su ju kolega i on više puta upozorili da se ista nalazi u krugu škole, da prestane sa svojim ponašanjem, pozvao je da surađuje sa njima.

9. Svjedok EL, policijski službenik, na ročištu za glavnu raspravu iskazao je da što se tiče događaja od 17.11.2021. sjeća se da su nad gospođicom upotrijebili sredstva prisile i to zakonski i opravdano od strane Ministarstva. Sjeća se da su u Garčin došli na dojavu da ima problema i to da ravnateljica škole ima problema sa djelatnicom vezano za COVID mjere. Koliko se sjeća KL odbila je dati osobnu iskaznicu na uvid kolegi GL i narušavala je javni red i mir na način da je vikala i galamila i odbila je napustiti prostor škole, sjeća se da se oglušila na zapovijed kolege GL da prestane sa vikom i galamom. Također se sjeća da je i snimala telefonom i nije htjela s njima poći u Postaju, pa su uporabili sredstva prisile tjelesnu snagu i lisice, opirala se uhićenju i pružala je aktivan otpor. Djeca su gledala postupanje sa prozora škole. Na poseban upit suda svjedoku sjeća li se što je okrivljena vikala i galamila svjedok je iskazao da se ne može točno sjetiti, bilo je nešto u vezi policije, a na dalji upit suda gdje je okrivljena vikala i galamila svjedok je iskazao da je vikala na parkingu ispred škole, tj. prostoru ispred škole koji je vidljiv sa ulice.

Na dalji upit svjedoku je li je još tko bio na licu mjesta osim okrivljene i policijskih službenika svjedok je iskazao da su bile tu još tri ženske osobe koje su također snimale, a bila je i ravnateljica koja je više puta odlazila i dolazila i donosila neku potvrdu KL na potpis.

Na poseban upit okrivljenice svjedoku jesu li policijski službenici izuzeli snimke nadzornih kamera sa škole svjedok je iskazao da on niti ne zna ima li video nadzor na školi, tj. je li postojao 2021..

Okrivljena je prigovorila iskazu svjedoka da sredstva prisile nisu bila zakonita i opravdana jer da je to bio fizički napad obzirom da nije bila upozorena da će biti uhićena i tek u tom trenutku ona je nešto izgovorila u smislu da je razočarana u hrvatsku policiju, da što joj to rade i bila je u šoku.

Prigovora i da je iskaz svjedoka netočan, da ona nije narušavala javni red i mir niti je nasilno pokušavala ući u školu, a ako su i djeca gledala događaj onda smatra to propustom ravnateljice i same policije.

Na iznesene prigovore svjedok je iskazao da u cijelosti ostaje kod svoga iskaza, te dodaje da ju je kolega molio 45 minuta, tj. upozoravao i zamoljavao da napusti prostor ispred škole i da se udalji kako bi se u školi nastava mogla normalno odvijati i kada je sve odbila onda je došlo do uporabe. Kolega GL rekao joj je da će biti uhićena.

10. Svjedokinja CL, u bitnome, je iskazala da je tog dana ujutro oko 7 sati vidjela djelatnicu KL da dolazi na posao, a očekivala je po onome što je bilo dva dana prije u Područnoj školi gdje je protestirala s drugom kolegicom i sa kombijem neki nepoznati ljudi i sa automobilima da će biti nekakvih problema. Poznato joj je da je i u školi "Bogoslav Šulek" dan prije bio sličan događaj tome. Navedenoga dana ona je kao ravnateljica postupala po uputama Ministarstva da su djelatnici na ulazu u školu dužni pokazati potvrdu o cijepljenju ili o testiranju, a znala je da KL i jedno i drugo odbija iz razgovora koji je sa njom obavila par dana prije. Svjedokinja navodi da je KL tada sa njene strane rečeno da su takve upute Ministarstva i da bez potvrda neće moći ući u školu, a da može uzeti neplaćeni dopust ili bolovanje i pred svima da joj je rekla da bi joj dala neplaćeni dopust koliko god treba ili bolovanje samo da imaju mir. Svjedokinja iskazuje da je to jutro KL dočekala na vratima i tražila da joj da potvrdu o cijepljenju ili testiranju, KL je to odbila i rekla da od kud njoj pravo to tražiti od nje, automatski je uperila mobitel u nju i snimala ju. Svjedokinja nadalje navodi da joj je više puta objasnila da ju bez potvrde o cijepljenju ili testiranju ne može pustiti u školu. Počeli su dolaziti ljudi koji nemaju nikakve veze sa školom, a poznato joj je da je KL pozivala i roditelje da taj dan dođu pred školu u internoj grupi, ali se nitko nije odazvao. Te su se upute odnosile ne zna da li na djelatnike ili općenito. Svjedokinja navodi da je primarna zadaća nje kao ravnateljice zaštiti djecu i kako su se ti nepoznati ljudi počeli skupljati ispred škole ona je pozvala policiju i tražila da se isti udalje zbog sigurnosti djece. U školi je bilo 250 učenika. KL je to jutro uporno htjela ući na svoje radno mjesto. Svjedokinja navodi da joj je više puta objasnila da to nije njena odluka nego odluka Države i Ministarstva. KL je uporno htjela ući, a ona joj je stalno objašnjavala. Čak ju je zvala na razgovor i prije tog dana, odnosno i prije je nego ta odluka donesena, a kojem razgovoru je nazočio sindikalni povjerenik, tajnica, a nije sigurna da li je bio i pedagog, ne sjeća se zbog proteka vremena. KL je bila uporna u svojoj namjeri ulaska u školu, a da li je vikala i galamila ne zna koliko je galamila, bila je isfrustrirana, imala je mobitel i snimala je, to nije bio smireni govor, ali nije ni urlikala, bila je to žustra rasprava.

Na poseban upit suda da li je okrivljena kritične zgode pokušavala nasilno ući na ulazna vrata škole svjedokinja je iskazala da je uhvatila za kvaku prvo na glavnom ulazu, međutim spremačica je bila s nutarnje strane, pa je uhvatila za kvaku tako da nije mogla ući. Svjedokinja iskazuje da je tu bila i ona, ali se nije snašla, pa je spremačica prva uhvatila za kvaku. Sve to se dogodilo na sporednim vratima, a na glavnom ulazu u školu nije fizički pokušala otvoriti vrata jer to nije niti mogla jer je ona izašla i stajala ispred nje na glavnom ulazu u školu.

Na dalji upit svjedoku da li je okrivljena kritične zgode lupala na vrata svjedokinja je iskazala da nije lupala na vrata taj dan 17.11.2021., ali je dva dana prije u Klokočeviku lupala i zvonila na vrata škole. Osobno ju je smetalo što je KL na radno mjesto došla sa zastavom u zadnjem džepu hlača, a koja je visila do poda. Svjedokinja navodi da kada su došli policijski službenici ona ih je dočekala i vidjela je kako ih je KL snimala mobitelom, unosila im isti u lice, policijski službenici upozoravali su ju da se smiri, a njoj su rekli da uđe u školu što je i učinila. Vani je bila buka, pa ne može 100% reći da li je KL vikala i galamila na policijske službenike, dok je ona bila vani KL i te njoj nepoznate ženske osobe su vikale, derale se i bila je velika buka, a sjeća se da je ona pitala JL koju poznaje od ranije da što radi u krugu škole kada stanuje u [adresa], nema djece u njihovoj školi i kakve veze ima sa njihovom školom. Nije joj odgovorila ni na jedno pitanje. Svjedokinja iskazuje da je ona bila koncentrirana na djecu i smatrala je da ne trebaju gledati taj događaj, pa je kolege nastavnike pozvala da navuku zastore u učionicama i vjeruje da su to i učinili i da djeca nisu vidjela taj događaj. KL je provocirala policajce koji su je više puta upozoravali. Nadalje svjedokinja navodi da joj je žao da je tako sve ispalo uz svu njenu dobru volju i sve načine rješenja situacije koje je nudila, Josipino postupanje joj je nejasno i nezamislivo jer je ona samo odrađivala svoj posao kao ravnatelj škole.

Na poseban upit svjedoku da li škola ima video nadzor svjedokinja je iskazala da škola ima video nadzor i ona osobno ima snimljen događaj na više kamera jer je jedino ona u školi ovlaštena pregledavati kamere i po potrebi iste može dostaviti sudu. Ne sjeća se da li je policija izuzimala video snimke navedenog događaja.

Okrivljena prigovara iskazu svjedokinje navodeći da je isti kontradiktoran navodima službene zabilješke o dojavi Policijske postaje Slav. Brod i da je dosta toga neistinito.

Na iznesene prigovore, svjedokinja je u cijelosti ostala kod svoga iskaza, te navodi da su tom događaju nazočili djelatnici škole TL, pedagog i VL koja je tada bila dežurna spremačica.

Okrivljena dalje prigovara iskazu svjedoka da nije točno da bi se ona sa mobitelom svjedokinji unosila u lice, te da je rekla da će snimati mobitelom koji je koristila prema Zakonu, a iz poštovanja je snimala samu sebe.

Svjedokinja je na izneseno iskazala da to nije točno, da je možda u nekom trenutku okrenula mobitel prema sebi, ali je snimala i nju i policiju i policijski službenici su je također upozoravali da ne snima.

Okrivljena prigovara i iskazu o pokušaju nasilnog ulaska jer ona nije ni na koji način pokušala nasilno ući u školu, nije imala nikakav predmet kod sebe ili slično, te je netočno da je zastavu RH držala u stražnjem džepu jer ju je imala u prednjem džepu jer su se tih dana obilježavali dani sjećanja na žrtve Vukovara.

Okrivljena ističe prigovor na iskaz svjedokinje da nije bilo nikakve vike i galame i to je sve bio razgovor općenito među svim nazočnim.

Svjedokinja je iskazala, a na istaknute prigovore, da dok je ona bila vani nije točno da bi KL i ostale osobe razgovarale s policijom, one su se prepirale s policijskim službenicima, policajci su sjedili u službenom automobilu, a one su bile oko njih.

11. Svjedokinja JL na ročištu za glavnu raspravu 18.1.2024. je iskazala da što se tiče događaja od 17.11.2021. može reći da to nije bio njen prvi odlazak u kojem je ona nazočila kao svjedok jer su svi prijašnji prošli mirno. Mislila je da će to biti uobičajen slučaj i očekivala ishod kao npr. ispred škole u Vranovcima gdje je bilo i više ljudi ispred škole i sve je prošlo po "PS-u", uzete su izjave i ljudi su se razišli. U Garčinu su bile njih tri KL, OL i ČL je srela na parkingu jer je ona odlazila u bolnicu i to na javnom parkingu, a ne školskom. Svjedokinja ističe da da kada je ona došla zatekla je KL, koju sam znala od ranije, i OL koje se su se nalazile izvan školskog dvorišta i zna da su ostale na stazi zbog pušenja. Stajale su i pričale. U jednom trenutku KL je pozvala policiju, a ne zna koliko je vremena prošlo do dolaska policije. Policijski auto ušao je u školsko dvorište i stao je bočno sa strane. One su ušle za njima. Svjedokinja navodi da su policijski službenici izvadili blokić i pitali osobnu iskaznicu nju i OL, a KL nisu pitali za osobnu iskaznicu, nisu se niti predstavili niti pokazali policijske značke. Ravnateljica je izašla iz škole sa nekakvih papirima, fasciklom. KL je vikala da neće ništa potpisati, ali to nije bilo ništa glasno, pa se ravnateljica povukla u školu. Zna da su KL policijski službenici u par navrata pitali da ide s njima u Policijsku postaju, a ona je to odbila nakon čega su sjeli u službeni auto i nekog zvali. Svjedokinja navodi da je ona KL rekla da je to mogao biti bilo tko obzirom da im se nisu predstavili niti pokazali službene policijske značke. Vidjela je ravnateljicu kako je ponovno izašla i otišla do policijskog službenika na suvozačevom mjestu i nešto s njim pričala. Nadalje svjedokinja navodi da je ona KL rekla da neka ode do njih da im ponudi svoju osobnu iskaznicu što je KL i učinila i rekla im je da želi sve snimati. U jednom trenutku ovaj drugi policijski službenik izletio je iz automobila, pa je onda i ovaj drugi iskočio. Bili su nervozni. Smatra da je način na koji su KL odvezli bio nepotreban. Svjedokinja također navodi da njeno osobno iskustvo s policijskim službenikom EL je imala u svom vlastitom dvorištu 2.9. prošle godine. Ističe da nije bilo nikakvog remećenja javnog reda i mira dana 17.11.2021., nitko nije vrištao niti drečao niti u krugu škole niti na javnoj površini. Misli da su policijski službenici u postupanju prema KL počeli malo glasnije govoriti, mogli su to i tiše obaviti. Ona osobni nije vidjela da bi okrivljena na bilo koji način pokušavala nasilno ući unutar škole i smatra da nije prijetnja za djecu.

Predstavnik ovlaštenog tužitelja prigovorio je iskazu svjedokinje navodeći da policijski službenici prilikom svog postupanja imaju na svojoj službenoj uniformi istaknute službene značke na opasaču, te da nema primjerenih riječi za izjavu svjedokinje da bi to bili lažni policajci.

Na poseban upit okrivljene kakav je bio odnos policijskih službenika prema njoj svjedokinja je iskazala da je njihovo postupanje bilo grubo, glasno i oštro, a oni su svi vikali da ju puste, da čemu takvo postupanje za kojim nema potrebe."

Na dalji upit okrivljene svjedokinji da li je to vikanje i galama bila posljedica šok stanja zbog njihovog postupanja sud zabranjuje svjedokinji odgovor na postavljeno pitanje jer se radi o sugestivnom pitanju koje u sebi već sadrži odgovor.

12. Svjedok TL u bitnome je iskazao da je u vrijeme događaja o kojem svjedoči bio zaposlen u OŠ "Vjekoslav Klaić" u Garčinu na mjestu pedagoga, a to radi i danas. Želi reći sudu da je 2 dana prije tog događaja ravnateljica djelatnike koji se nisu cijepili, u nazočnosti tajnice i sindikalnog povjerenika u njezinom uredu , upoznala s uputama tko smije, a tko ne smije ući u školu. To su bile upute Ministarstva koje su dobili, a to je bilo vezano za koronu koja je tada bila aktualna. Ravnateljica je svim djelatnicima predložila da ne rade sebi probleme ukoliko se ne žele cijepiti ili testirati da uzmu bolovanje, godišnji ili slobodne dane. I dan prije tog događaja, misli da je bio utorak, ravnateljica i on su bili u područnoj školi u Klokočeviku gdje je jedna učiteljica iz vjeronauka također odbijala cijepljenje i testiranje, pa su na mjesto događaja ispred škole došli KL i neki drugi ljudi, a i tamo je pozvana policija. Slijedeći dan, misli srijeda, on je s ravnateljicom došao ispred škole u Garčinu, ispred ulaznih vrata gdje je došla KL i htjela je ući u školu. Ona je ponovila nekoliko puta da želi ući u školu i posezala je za kvakom, ali nije mogla ući od njega i ravnateljice koji su stajali ispred ulaznih vrata. Svjedok navodi da je KL kasnije pokušala ući i na drugi ulaz u školu. Isto je posezala za kvaku, ali je ravnateljica rekla spremačici da zaključa taj ulaz. Prilikom prvog pokušaja ulaza u školu snimala je događaj svojim mobitelom, a na drugom ulazu ne zna. Nadalje navodi da je KL kada je pokušavala ući u školu nešto govorila, on se ne sjeća točnih riječi, a to je bilo malo povišenim tonom. Ravnateljica i on su ušli u školu, te su pozvali policiju jer su se u krugu škole nalazile i osobe njima nepoznate, a čija djeca ne pohađaju školu u Garčinu. Svjedok je iskazao da je po dolasku policije ravnateljica izašla van iz škole s njima razgovarati, a on joj iznio van jaknu jer je vani bilo hladno. Vidio je KL da je upalila kameru na mobitelu i snimala policiju dok su pričali s ravnateljicom i nešto policiji dobacivala, ne sjeća se točnih riječi što je KL govorila. Policija je njih uputila, njega i ravnateljicu, da uđu u školu jer da će oni preuzeti postupanje prema KL. Policajci su je upozorili da ih ona ne snima, da to ne radi jer ne žele nikakve probleme. Svjedok nadalje iskazuje da su ravnateljica i on su ušli u školu, navukli su zastore na prozorima tako da on daljnji događaj nije osobno vidio, samo je vani čuo vrisku, ne zna čiju, neko vikanje. Na poseban upit suda svjedoku je li okrivljena osim hvatanja za kvaku prilikom pokušaja ulaska u školsku zgradu vršila nekakav drugi čin nasilja isti je iskazao da nije, a vezano za hvatanje za kvaku pojašnjava da misli da je vukla naprijed-nazad kvaku, ali koja je to bila silina ne zna i to je radila preko njega i ravnateljice koji su stajali ispred vrata, a kvaka na vratima je normalna. Na poseban upit suda je li svjedok neposredno vidio ili čuo da bi okrivljena vikom i galamom ometala normalan način odvijanja školske nastave isti je iskazao da je nastava trajala za vrijeme tog događaja, a on je osobno pazio na razred u kojem je okrivljena trebala održati školski sat i pričao je sa učenicima, te nije obraćao pažnju na događaje vani, a tim razgovorom probao je postići to da ni djeca ne razmišljaju i ne razgovaraju o tome što se događa vani.

Na poseban upit predstavnika ovlaštenog tužitelja svjedoku koliko se okrivljena nalazila udaljena u trenutku dok je snimala razgovor ravnateljice i policije, svjedok je iskazao da se nalazila jako blizu.

Na dalji upit predstavnika ovlaštenog tužitelja svjedoku da li je ista govorila nešto dok je prilazila mjestu gdje su razgovarali ravnateljica i policija svjedok je iskazao da je nešto govorila, dobacivala dok im je prilazila, a to je udaljenost od 5 do 10 metara. Ona pri tome nije vikala i galamila nego je govorila i dobacivala. Kada je rekao da je okrivljena dobacivala, pod tim misli da je nešto govorila u kameru snimajući sebe dok im je prilazila, a potom i njih.

Na dalji upit predstavnika ovlaštenog tužitelja svjedoku koliko je mjesto događaja udaljeno od najbliže učionice, odnosno prozora učionice svjedok je iskazao da je udaljeno 10-tak metara.

Okrivljena je prigovorila iskazu svjedoka navodeći da je prije snimanja naglasila da će snimati i da će iz poštovanja snimati sebe, te da time nije narušavala ničiji prostor niti im se unosila, te da ne smatra svojim propustom što se događaj odvio u blizini učionice već propustom ravnateljice i policije, te osporava dio iskaza svjedoka o vremenu poziva policiji navodeći da je svjedok netočno iskazao kada je policija bila pozvana nakon razgovora na drugom ulazu jer je poziv policiji bio upućen vrlo brzo nakon razgovora na glavnom ulazu. Nadalje okrivljena navodi da su netočni navodi da bi ona više puta posezala za kvakom preko svjedoka i ravnateljice. Kada je došla na mjesto događaja ulazna vrata su već bila zaključana jer je ona uhvatila za kvaku i to utvrdila, a nakon toga je izašla ravnateljica ispred ulaza prethodno otključavši vrata, a gdje su one nastavile razgovor. Također je netočno da je ona više puta posezala za kvakom na sporednom ulazu.

Na iznesene primjedbe i prigovore svjedok iskazuje da ostaje kod svog iskaza, a zbog proteka vremena ne sjeća se točno je li policija pozvana nakon pokušaja ulaza na glavnom ulazu ili kako je prethodno iskazao jer se ne sjeća svih sitnica i detalja vezano za navedeni događaj.

13. Svjedokinja OL na ročištu je iskazala da je ona dana 17.11.2021. samovoljno došla ispred škole u Garčin da bude svjedok KL koju poznaje od ranije, a vezano za covid potvrde koje su tada bile aktualne. KL je već bila tamo i bila je ČL, koju je tada upoznala, a ista je otišla s mjesta događaja prije dolaska policije, a došla je i JL. Ravnateljica je bila na vratima i nije dopustila KL da uđe u školu bez covid potvrde ili rezultata testa, te joj je više puta ponovila da ne može ući. Svjedokinja navodi da se sjeća da su se njih dvije raspravljale i da joj je KL ukazivala da su to samo preporuke i njih dvije su se raspravljale vezano za to, to nije bila neka žustra rasprava. Prije dolaska policije ispred škole sa ravnateljicom bila je jedna spremačica i još jedan čovjek sa crnom kosom. Dok su se njih dvije raspravljale autobus je dovezao djecu i djeca su prvo ulazila u školu na taj glavni ulaz u školu, a nakon nekog vremena su ulazili na drugi ulaz. Na glavnom ulazu KL je samo verbalno pokušavala ući u školu u razgovoru sa ravnateljicom, a na drugom ulazu je to pokušala i fizički na način da je rukom uhvatila za kvaku, a s druge strane je vrata vukla ravnateljica i nakon toga ih zaključala tako da KL nije uspjela ući u školu. Prilikom tih pokušaja ulaska u školu KL nije ništa vikala i galamila niti je psovala. Nakon što je ravnateljica zaključala ta druga vrata KL je pozvala policiju i izašle su van na ulicu ispred škole. Kada je policija došla ušli su sa automobilom u školsko dvorište, pa smo i one ušle za njima. Ravnateljica je po dolasku policije izašla van iz škole, te nešto razgovarala sa policijom. Sjeća se da je KL od policije tražila da napišu zapisnik o tome da je ona došla na svoje radno mjesto i da na isto nije mogla ući. Misli da je zbog toga i zvala policiju. Međutim, takav zapisnik policija nije napisala. Svjedokinja se također sjeća da su došla dva policijska službenika, jedan mlađi, jedan stariji. Mlađi je govorio da ne može odmah napisati zapisnik jer nema kompjuter, a nakon toga je izašao iz automobila i stariji koji je osobne podatke upisivao na nekakav blokić. Svjedokinja navodi da je nekako u tom vremenu jedan mlađi gospodin donio KL na potpis nekakav papir koji ona nije htjela potpisati. Policijski službenici govorili su KL da ide s njima u policiju da sačini zapisnik, a zna da ih je KL upitala kako će ući u policiju bez potvrde o cijepljenju ili negativnog testa. Svjedokinja navodi da dok je policajac zapisivao podatke bila je vani i ravnateljica, tu je i saznala njezine podatke. Ne zna u kom trenutku je ravnateljica otišla u školu, ali zna da se ponovo vratila iz škole dok je KL pričala sa policijom. KL je od samog početka događaja od kako su došli na prva ulazna vrata imala u rukama mobitel i cijelo vrijeme je snimala događaj. U jednom trenutku mlađi policijski službenik je rekao "e sada je dosta", a nakon što je KL rekla "pa vi meni niste uzeli ni osobnu". Taj mlađi policajac kada je izašao iz auta krenuo je prema KL i htio joj je uzeti mobitel, KL nije dala mobitel, odmakla ga je od njega, a on je KL uhvatio za ruku i vrat nakon čega je dotrčao i stariji policajac s druge strane, te su obojica pokušavali uhvatiti KL za ruke i uzeti joj mobitel nakon čega je ona bacila mobitel na tlo, a oni su joj stavili lisice i odgurali je u auto. Nadalje svjedokinja iskazuje da KL cijelo to vrijeme nije ni vikala ni galamila ni psovala. Vikala je samo "snimajte, snimajte", a to je vikala njoj i JL.

Na poseban upit predstavnika ovlaštenog tužitelja svjedoku je li svjedokinja ima kakve veze sa Osnovnom školom u Garčinu ista je iskazala da nema, te po dolasku KL i ona su išle prema vratima škole, a ravnateljica je bila s unutrašnje strane vrata."

Na dalji upit predstavnika tužitelja je li KL hvatala za kvaku na tim glavnim vratima svjedokinja je iskazala da nije.

Na dalji upit predstavnika ovlaštenog tužitelja svjedoku koliko su od njih bila udaljena djeca koja su ulazila u školu ista je iskazala "Otprilike 2 metra, a u to vrijeme KL se raspravljala sa ravnateljicom ispred ulaznih vrata škole, a ravnateljica je izašla ispred škole prije dolaska školskog autobusa."

Na dalji upit ovlaštenog predstavnika svjedoku da pojasni svoje navode o tome da bi se njih dvije raspravljale, što pod tim podrazumijeva, svjedokinja je iskazala da se sjeća da je ravnateljica govorila KL zašto to radi i da je ona odgovorna za postupanje po Zakonu, a KL je njoj odgovorila da ona ne radi ništa što nije sukladno Zakonu i da su to samo preporuke Stožera kojeg se ravnateljica ne mora držati.

Na dalji upit ovlaštenog predstavnika je li to bila rasprava ili normalni razgovor ravnateljice i KL svjedokinja je iskazala da to nisu bili povišeni tonovi, nisu galamile niti se svađale, bila je prepirka u nekom normalnom tonu.Na dalji upit predstavnika ovlaštenog tužitelja svjedoku jesu li tu prepirku mogli čuti učenici koji su ulazili u školu ista je iskazala da su mogli, ali ne zna koliko su zapravo doista čuli u tih par sekundi što prođu kroz vrata.

Na dalji upit ovlaštenog predstavnika tužitelja u kom trenutku su policijski službenici uzimali osobne podatke od nazočnih osoba svjedokinja je iskazala da su nakon otprilike 10 minuta od dolaska policije, ne sjeća se točno, njene nisu ni tražili.

14. Svjedok VL u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu dana 20.2.2025. iskazala je da joj je poznato iz tog događaja da su se u vrijeme istoga ulazna vrata morala zaključavati na školi zbog korone i svaki dan su se zaključavala, a tko nije imao potvrdu i nije bio cijepljen nije mogao ući u školu. Ona je taj dan bila dežurna i zna da je došla na glavni ulaz i zaključala i nakon toga sam otrčala na požarni ulaz i njega zatvorila i zaključala. Svjedokinja navodi da je vidjela da je KL pokušala ući na taj požarni ulaz i onda je ona kako je opisala isti zaključala. Kada je rekla da je KL pokušala ući ona pri tome nije učinila ništa nasilno ni agresivno već je samo rukom uhvatila za kvaku na tom sporednom ulazu. Također joj je poznato i vidjela je da je okrivljena hvatala za kvaku i na glavnom ulazu. Ne sjeća se da li je to bilo prije ili nakon dolaska djece, a i taj pokušaj nije bio nasilan ni agresivan. KL nije ništa pri tome ni vikala ni galamila. Prilikom tih pokušaja u školu KL nije ništa galamila samo se raspravljala sa ravnateljicom koja je izašla ispred škole. Svjedokinja navodi da ona nije vidjela ništa od događaja nakon dolaska policije, to ništa ne zna. Ravnateljica je par puta ponovila i naglasila da je dobila neke odluke da se ne može ući u školu bez potvrde o testiranju ili cijepljenju.

Na poseban upit predstavnika ovlaštenog tužitelja svjedoku gdje se nalazila ravnateljica kada je KL došla do glavnog ulaza svjedokinja je iskazala da se ravnateljica nalazila s unutrašnje strane kod vrata, malo ih je otvorila i rekla KL da ne može ući unutra jer nema potvrdu niti negativna test. One su se oko toga raspravljale na vratima. Možda je u jednom trenutku ravnateljica izašla ispred škole, ali samo tu kod ulaza, kod vrata.

Na dalji upit ovlaštenog predstavnika je li svjedokinji poznato da bi okrivljena pokušala zajedno s djecom ući na druga vrata, sporedna svjedokinja je iskazala da, i onda je ona ta vrata otišla zaključati kako je to prethodno opisala.Na dalji upit ovlaštenog predstavnika je su li djeca čula što od rasprave okrivljene sa ravnateljicom svjedokinja je iskazala da ne zna, ona je bila unutra u školi.

Okrivljena prigovara iskazu u dijelu da bi ista pokušala ući na sporedni ulaz zajedno sa djecom i da je to netočno i da se može vidjeti na snimci nadzorne kamere u školi.

15. Uvidom u podatke prekršajne evidencije razvidno je da je okrivljenica prekršajno kažnjavana.

16. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući obranu okrivljenika, te dokaze izvedene tijekom postupka, svaki zasebno i u međusobnoj vezi, sud smatra da je neprijeporno da je okrivljenik kritične zgode narušavao javni red i mir upravo na način kako je to pobliže opisano u izreci presude tj. vikao i galamio " ovo je hrvatska policija, pogledajte kako radi hrvatska policija, ne dam osobnu iskaznicu", čime su se u radnji okrivljenika opisanoj u izreci ove presude stekla sva obilježja prekršaja iz čl13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te ga je sud stoga proglasio krivim i izrekao primjerenu kaznu.

17. Sud je zaključio da obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje prekršaja u cijelosti nije istinita, da je iskonstruirana u cilju izbjegavanja ili umanjivanja odgovornosti za prekršaj koji mu se stavlja na teret, te je stoga ocijenjena neuvjerljivom i neutemeljenom. Pored toga obrana okrivljenika u suprotnosti je s provedenim dokazima u postupku u vidu personalnih dokaza ( iskazi policijskih službenika). Iskazi ovih svjedoka suglasni su u bitnim okolnostima, stoga ih sud cijeni istinitim i točnim, s obzirom da su isti dali sasvim jasan, određen i uvjerljiv prikaz kritičnog događaja. Iskazivali su okolnosno, uvjerljivo i razložno, te u njihovu iskazu nije bilo kontradiktornosti, niti nelogičnosti kao niti razloga zašto bi isti bezrazložno neistinito teretili okrivljenika.

18. Sud je iz izreke presude izostavio navode činjeničnog opisa djela iz optužnog akta preko opsega obuhvaćenog izrekom ove presude, nalazeći da te činjenice nisu nedvojbeno utvrđene u postupku. Naime, niti iz jednog iskaza saslušanih svjedoka u postupku ne proizlazi da bi okrivljena narušavala javni red i mir na način da bi nasilno pokušavala ući na dvoja ulazna vrata u školu, niti su u optužnom aktu precizirani čini nasilja u svezi pokušaja ulaska ( npr. lupanje, guranje, primjena nekog predmeta, velike sile i sl.) Svjedoci iskazuju samo o posezanju za kvaku, te poriču bilo kakvo nasilje u pokušaju ulaska. Nadalje, u provedenom dokaznom postupku nije bilo niti dokaza da bi okrivljena ometala nesmetan ulazak učenika na nastavu, niti su precizirane optužnim aktom radnje kojima bi okrivljena to navodno činila, a koje bi onda ulazile u sferu narušavanja javnog reda i mira. Glede sadržaja riječi koje je kritične zgode vikala i galamila okrivljena, sud nije našao dokaza sadržaja iskazanoga preko onoga navedenog u izreci ove presude, jer o tome nije iskazao niti jedan svjedok, a dio njih nije niti nazočio događaju nakon dolaska policije. Također, sud nije našao dokaza da bi okrivljena vikom i galamom ometala normalan način odvijanja školske nastave, obzirom da je iz iskaza svjedokinje CL i svjedoka TL razvidno da se nastava održavala prema rasporedu.

19. U svezi dijela optužbe koji se odnosi na prekršaj iz čl. 16. Zakona o osobnoj iskaznici, osim što optužni akt nema jasno preciziranog činjeničnog opisa navedenog djela, sud nalazi da je isto konzumirano čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira obzirom da je kritične zgode okrivljena, između ostaloga, narušavala javni red i mir, vičući i galameći, između ostaloga, da ne da osobnu iskaznicu.

20. Odredbom čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, važeći na dan počinjenja prekršaja, propisano je da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu u iznosu od 20 do 100,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.

21. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku, uzete su u obzir sve okolnosti iz čl. 36. st. 2. Prekršajnoga zakona, pored težine djela, imovinskih prilika (plaća od oko 900,00 eura) i sve druge odlučujuće okolnosti, pa se izrečena novčana kazna, u iznosu kao u izreci presude, ukazuje krivnji primjerenom, nalazeći pri tome da će se takvom sankcijom okrivljeniku jasno staviti do znanja da je takvo njegovo ponašanje apsolutno neprihvatljivo, a time će se i svima ostalima dati do znanja da je činjenje ovakvih djela prekršaja zabranjeno. Olakotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao, a kao otegotno cijenio je okrivljenikovu dosadašnju prekršajnu kažnjavanost pa mu je stoga izrekao novčanu kaznu u visini propisanog maksimuma novčane kazne za navedeni prekršaj ( propisana je novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana).

22. Okrivljeniku je u izrečenu kaznu uračunato uhićenje u trajanju od jednog dana, a temeljem odredbe članka 40. Prekršajnog zakona.

23. Temeljem čl. 183 st. 2 PZ-a, sud je okrivljenika upozorio u smislu čl. 152 st. 3 PZ-a.

24. Odluka o troškovima prekršajnog postupka koji obuhvaćaju paušalnu svotu suda temelji se na odredbi članka 138. st. 1. i 2. točka 3. PZ, a njihova visina određena je s obzirom na složenost i trajanje postupka.

Zbog svega navedenoga sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Slavonskom Brodu, dana 12. ožujka 2025. godine

Zapisničar

Sudac

Renata Đaković

Ljerka Barić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe iz članka 192. PZ mogu podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

-okrivljenik

-ovlaštenom tužitelju

-za spis.