Poslovni broj: Usž-261/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GŽ, [adresa], protiv tuženika Zaklade hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, Zagreb, Park Stara Trešnjevka 4, radi financijske pomoći, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 Us I-348/2024-2 od 9. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 Us I-348/2024-2 od 9. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja na temelju članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), kojom je osporavana odluka tuženika Zaklade hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, KLASA: 023-08/23-04/3542, URBROJ: Zaklada/01-23-2 od 30. studenoga 2023., kojom je odbijen zahtjev tužitelja za davanje financijske pomoći.
2. Protiv navedenog rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu u kojoj osporava zakonitost odluke tuženika, kao i njegovog rada, odnosno načina na koji dodjeljuje pomoć hrvatskim braniteljima. Smatra da je njegov zahtjev za financijsku pomoć trebalo prihvatiti jer mu je financijska, stambena i zdravstvena situacija loša.
Predlaže ovom Sudu poništiti osporeno rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući rješenje Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
5. Prema članku 30. stavku 1. točki 7. ZUS-a, sud će rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
6. Člankom 3. stavkom 1. točkom 1. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.
7. Javnopravnim tijelom u smislu ZUS-a smatra se tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga). Sukladno članku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti, u okviru djelokruga utvrđenog na temelju Zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima na temelju pravila uređenih ZUP-om.
8. Definicija upravne stvari dana je u članku 2. ZUP-a, prema kojoj odredbi se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje (stavak 1.), kao i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.).
9. Prema stanju spisa razvidno je da je tužitelj podnio tužbu radi poništavanja odluke tuženika donesene na temelju članka 3. Zakona o Zakladi hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine", 79/06. i 99/18. – dalje: Zakon) te članaka 16., 17., 18. i 19. Pravilnika o uvjetima i postupku za dodjelu sredstava za ostvarivanje svrhe Zaklade hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, a kojom je odbijen njegov zahtjev za financijsku pomoć u skladu s člankom 3. stavkom 2. navedenog Zakona.
10. Zakonom o zakladama („Narodne novine", 106/18., 98/19. i 151/22.) propisano je da je zaklada imovina namijenjena da sama odnosno prihodima što ih stječe trajno služi ostvarivanju neke općekorisne ili dobrotvorne svrhe (članak 2. stavak 1.), a dobrotvorna je svrha takva svrha ispunjenjem koje se pruža potpora osobama kojima je potrebna pomoć (članak 3. stavak 2.).
11. Prema članku 2. i članku 3. stavku 1. Zakona navedenu Zakladu, koja je pravna osoba, osnovala je Republika Hrvatska sa svrhom poboljšanja ekonomskog i materijalnog položaja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Ova se svrha ostvaruje na načine posebice navedene u stavku 2. članka 3. Zakona (pružanjem financijske pomoći za životna osiguranja hrvatskih branitelja, za teško socijalno ugrožene obitelji hrvatskih branitelja i članove njihovih obitelji, za zdravstvenu skrb i liječenje teško oboljelih hrvatskih branitelja i članova njihove uže obitelji, kao i pružanjem financijske pomoći nakon smrti hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, pružanjem financijske pomoći hrvatskim braniteljima i članovima njihove uže obitelji za stjecanje prvog zanimanja, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju u sustavu izvanrednog školovanja ili pohađanja tečaja za osposobljavanje za određena zanimanja, za zapošljavanje i samozapošljavanje, pružanjem prava na potporu za obrazovanje osobama i pod uvjetima iz članka 124. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, pružanjem stručne potpore pripremi i provedbi projekata sufinanciranih iz fondova i programa Europske unije te drugih vrsta pomoći). S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je pravilno, imajući na umu naprijed citirane odredbe ZUP-a i ZUS-a, utvrdio da ne postoje pretpostavke za vođenje spora u konkretnom slučaju, jer se ne radi o stvari koja u skladu s važećim propisima može biti predmet upravnog spora.
12. U obrazloženju osporenog rješenja dani su valjani razlozi zbog kojih je ocijenjeno da predmetna stvar nije upravna stvar o kojoj se odlučuje u upravnom postupku, odnosno da osporena odluka ne predstavlja odluku javnopravnog tijela u smislu članka 3. stavka 1. u vezi s člankom 2. ZUS-a koja može biti predmet upravnog spora, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.
13. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Obrazloženje osporenog rješenja sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi to rješenje moglo biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog prava.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
