Poslovni broj Usž-3936/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja OH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Domagoj Rešetar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Rešetar & Partneri u Osijeku, Šetalište P. Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, OIB 36162371878, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I- 3905/2023-8 od 18. rujna 2024. na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-3905/2023-8 od 18. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-3905/2023-8 od 18. rujna 2024. odbijen je zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-224-02/18-01/3492, URBROJ: 511-01-203-23-25 od 2. lipnja 2023. (točka I izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II izreke).
1.1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-224-02/18-01/3492, URBROJ: 511-01-203- 23-25 od 2. lipnja 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio dokaze iz kojih nesporno proizlazi da se cijeli život smatra pripadnikom hrvatskog naroda. Smatra da prvostupanjski sud nije razmatrao dokaze i navode koje je u upravnom postupku i sporu tužitelj isticao pa je iz tog razloga propustio zaključiti da se tužitelj cijelog života izjašnjava kao O. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sud na ponovno odlučivanje, podredno poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje troškove upravnog spora i sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je stjecanje hrvatskog državljanstva pod privilegiranim uvjetima na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu predviđeno samo za osobe za koje se zaista utvrdi da su pripadnici hrvatskog naroda, a što za tužitelja nije moguće utvrditi. Naime, utvrđeno je da se tužitelj nije kontinuirano, tijekom života, izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda. Navodi da je prvostupanjska presuda zakonita i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvenstveno treba reći da je presudom ovog Suda poslovni broj Usž-1539/2021- 2 od 20. listopada 2021. poništeno rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova
Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-224-02/18-01/3492, URBROJ:511-01-203-19-4 od 26. kolovoza 2019. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo uz obrazloženje da „ (…) iz spisa proizlazi da je tuženik propustio savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, čime je povrijedio odredbu članka 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. – dalje: ZUP). Stoga je, u ponovnom postupku, primjenom načela i postupovnih pravila upravnog postupka, tuženik dužan utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog rješenja te ocijeniti vjerodostojnost svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno (…)“.
6. U ponovljenom postupku, nakon ponovne ocjene dokaza, tuženik odbija zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo, a koje rješenje prvostupanjski sud ocjenjuje zakonitim.
7. Prema odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 dalje. ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7.1. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da se pobijanu odluku prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom.
8. U podnesenoj žalbi tužitelj niti ne navodi u čemu bi se sastojala bitna povreda pravila sudskog postupka kao i pogrešna primjena materijalnog prava, već navodima žalbe osporava ocjenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje. Ističe pritom da je, s obzirom na sadržaj isprava, trebalo utvrditi drugačije činjenično stanje od onog kojeg su utvrdili tuženik i prvostupanjski sud, u bitnom to da je tužitelj dokazao pripadnost hrvatskom narodu. Na takav način tužitelj zapravo samo prigovara utvrđenom činjeničnom stanju odnosno osporava ocjenu dokaza koju je proveo tuženik, a ocijenio prvostupanjski sud. Pri tome, za naglasiti je, da je u našem pravnom sustavu ocjena dokaza utemeljena na načelu slobodne ocjene dokaza kako to propisuje čl. 49. stavak 1. ZUS-a dok su prava i obveze stranaka u upravnom sporu, primarno regulirane odredbama čl. 51. ZUS-a, te su prije svega u funkciji utvrđivanja činjeničnog stanja, te s time povezanog dokazivanja.
9. Predmet ovog postupka je ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 2. lipnja 2023.kojim je odbijen zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.
10. Odredbom članka 16. stavka 1. ovdje Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15.) propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. toga Zakona. Prema stavku 2. citirane zakonske odredbe, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
11. Tuženik odbija zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo uz zaključak da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu .
12. Iz spisa proizlazi da je tužitelj kao dokaz svoje pripadnosti hrvatskom narodu dostavio:
- izvod iz matične knjige rođenih od **.**.2019.,
- potvrdu od 8. veljače 2019. da se prilikom prijave u evidenciju osoba koje traže zaposlenje izjasnio kao O iako na to nije bio obvezan,
- uvjerenje da je upisan u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine od 11. veljače 2019.,
- potvrdu da je član Kulturno-prosvetne zajednice Hrvata „Šokadija“ iz Sonte od 11. veljače 2019.,
- presliku vojne iskaznice i zdravstvene knjižice vojnog obveznika u kojoj je pod rubrikom narodnost zaokruženo „O“,
- presliku domovnice majke tužitelja izdane 15. rujna 2006.,
- životopis,
- izvadak iz matice krštenih izdan 4. kolovoza 2018.,
- vjenčani list,
- uvjerenja od 6 kolovoza 2018. da protiv njega nije pokrenut kazneni postupak,
- uvjerenje od 8. kolovoza 2018. da nije osuđivan,
- uvjerenje da je državljanin Republike Srbije,
- potvrdu da se prilikom prijave u evidenciju osoba koje traže zaposlenje izjasnio kao O iako na to nije bio obvezan od 14. kolovoza 2018.,
- rješenje o upisu u poseban birački spisak hrvatske nacionalne manjine od 14. kolovoza 2018.,
- potvrdu Osnovne škole „22. oktobar“ da prilikom pohađanja nastave u ni u jednom obrascu nije postojala rubrika u kojoj bi se tužitelj mogao izjasniti o nacionalnoj pripadnosti.
13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka i ovaj Sud zaključuje da tužitelj nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu, a kako to predviđa odredba članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
14. Naime, je li neka osoba pripadnik hrvatskog naroda utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu. Pod ranijim deklariranjem treba smatrati kontinuirano i neproturječno osobno izražavanje te pripadnosti u pravnom prometu, a navođenje te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama je samo jedan od vidova deklariranja pripadnosti u pravnom prometu (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.).
14.1. Iako iz matice rođenih od **.**.2019. proizlazi da je tužitelju u rubriku narodnost upisan podataka da je Hrvat, kao i u potvrdi Nacionalne službe za zapošljavanje u Somboru od 8. kolovoza 2018. to samo po sebi ne znači da se tužitelj duže vremensko razdoblje izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda. Isto tako, iako je tužitelj dostavio potvrdu o članstvu u KZPH "Šokadija" samo po sebi ne znači da se tužitelj duže vremensko razdoblje izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda niti da je aktivan u toj zajednici posebno imajući u vidu što tužitelj živi u Rumunjskoj, a niti je dostavio dokaz od kada je član te zajednice.
15. Naime, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, što podrazumijeva ne samo članstvo u takvoj udruzi, već aktivno sudjelovanje. Pojam „aktivno sudjelovanje“ treba tumačiti u kontekstu stjecanja državljanstva, odnosno da se na temelju te činjenice utvrđuje pripadnost hrvatskom narodu (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-1180/23-3 od 23. ožujka 2023.).
16. Kako tužitelj nije dokazao ni pripadnost hrvatskom narodu niti za jednog od svojih roditelja pa time niti moguće vlastito hrvatsko podrijetlo po ocu i majci (dostavljen je dokaz da su majka i brat po nacionalnosti Romi), a imajući u vidu utvrđenje da tužitelj nije ni dokazao pripadnost hrvatskom narodu kroz duži period, to se i prema mišljenju ovog Suda nisu ispunile pretpostavke pripadnosti tužitelja hrvatskom narodu sukladno članku 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
17. Isto tako, a u odnosu na žalbene navode tužitelja o vezanosti pravnim shvaćanjem prvostupanjskog suda iz presude, poslovni broj: Usž-1539/2021 od 20. listopada 2021., treba reći da iako se u konkretnom slučaju ne radi o izraženom pravnom shvaćanju u toj presudi, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: U-zpz-51/2017 od 19. rujna 2018. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem određeno pravno shvaćanje izraženo u ranijoj pravomoćnoj presudi, kojom je poništeno ranije rješenje tuženika i predmet prvi put vraćen tuženiku na ponovni postupak, ne veže drugostupanjski sud kad pravomoćno odlučuje o istoj stvari, povodom žalbe protiv nove prvostupanjske presude, nakon što je tuženik donio novo rješenje, a prvostupanjski sud presudom odbio tužbeni zahtjev za poništenje novog rješenja tuženika.
18. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku vidljivo da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to je ovaj Sud odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.
19. Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS odlučeno je kao u izreci pod točkom I. dok je odluka o troškovima spora donesen na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a (točka II izreke).
U Zagrebu, 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Kosović Marković
