Poslovni broj: Usž-4105/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi postupanja pri izdavanju potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5320/2023-12 od 23. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5320/2023-12 od 23. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-551-06/22-014/105, URROJ: 251-02-01/001-23-10 od 2. listopada 2023. (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izda tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/22-014/105, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 16. ožujka 2023. (točka II. izreke) i nalaženo je tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude odluči o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka (točka III. izreke)
2. Tuženik je podnio žalbu protiv točke III. izreke prvostupanjske presude. Citirajući članak 161. stavaka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP), ističe da je točka III. pobijane presude nezakonita jer mu se istom nameće obveza nezakonitog, nemogućeg i neostvarivog postupanja. U postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano. Navodi da je u konkretnom slučaju nesporno da se radi o postupku pokrenutom na zahtjev stranke, u kojemu stoga, sukladno navedenoj odredbi ZUP-a, tužiteljica sama snosi trošak postupka. Poziva se na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi, poslovni broj: Us II-145/2021 od 9. rujna 2021., koji je sukladan navedenoj odredbi ZUP-a. Ističe da prvostupanjska presuda u odnosu na pobijanu točku izreke ne sadrži valjano obrazloženje. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti točku III. izreke prvostupanjske presude.
3. Tužiteljica nije dostavila odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu točku III. izreke presude i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS) Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se ista pobija.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 21. rujna 2023. podnijela tuženiku prigovor zbog nepostupanja tuženika po njezinu zahtjevu od 13. srpnja 2023. kojim je zatražila izdavanje potvrde izvršnosti i pravomoćnosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I-II-551-06/22-014/108, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 6. ožujka 2023. Tuženik je osporenim rješenjem od 2. listopada 2023. obustavio postupak pokrenut po prigovoru tužiteljice (točka I. izreke) te je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka (točka II. izreke).
7. Prvostupanjski sud je, utvrdivši da nisu ispunjeni uvjeti za obustavu upravnog postupka iniciranog zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti i pravomoćnosti jer je nastupila izvršnost i pravomoćnost rješenja od 6. ožujka 2023., a potvrda nije izdana, poništio rješenje tuženika od 2. listopada 2023. i naložio tuženiku izdati tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti i odlučiti o tužiteljičinom zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka.
8. S obzirom na to da je poništena i točka II. izreke rješenja tuženika od 2. listopada 2023. te je predmet vraćen tuženiku radi izdavanja zatražene potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, pravilna je odluka prvostupanjskog suda kojom je tuženiku naloženo da, u nastavku postupka, (ponovno) meritorno odluči o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova za zastupanje odvjetnika u tom postupku. Osnovanost takve odluke proizlazi i iz članka 161. stavka 4. ZUP-a kojim je propisano da se o troškovima postupka odlučuje rješenjem.
9. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o predmetnoj tužbi zauzeo pravilno pravno shvaćanje te stoga navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke ovog Suda. Točkom III. izreke prvostupanjske presude tuženiku se nije nametnula obveza nezakonitog postupanja, već isključivo donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice, o čemu je tuženik dužan odlučiti rješenjem sukladno mjerodavnoj procesnoj odredbi.
10. Nadalje, ovaj Sud ističe da se o troškovima upravnog postupka odlučuje primjenom članka 161. ZUP-a, prema kojoj javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.), pri čemu u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano (stavak 2.).
11. Iz navedenih odredbi proizlazi da je javnopravno tijelo u obvezi snositi samo redovite troškove upravnog postupka, u koje, prema ocjeni ovog Suda izraženoj u dosadašnjoj sudskoj praksi, ne ulaze troškovi odvjetničkog zastupanja. Naime, redovitim troškovima mogu se smatrati samo troškovi koji su nužni za rješavanje konkretne upravne stvari, dakle, oni bez kojih se upravna stvar ne bi mogla zakonito riješiti.
12. S obzirom na to da iz spisa predmeta proizlazi da se radi o postupku koji je pokrenut na zahtjev tužiteljice i stoga predstavlja jednostranačku stvar, to u smislu odredbe članka 161. stavka 2. ZUP-a, troškove postupka u konkretnom slučaju ne snosi javnopravno tijelo, već tužiteljica kao podnositeljica zahtjeva pa je odluku o troškovima postupka potrebno donijeti pravilnom primjenom navedene mjerodavne zakonske odredbe. Stoga činjenica da je tužiteljica uspjela sa zahtjevom za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, nije odlučna za priznavanje troškova zastupanja po opunomoćeniku u konkretnom postupku.
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
