Poslovni broj: Usž-3977/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IE iz [adresa], državljanina Republike Crne Gore, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice mlt. TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužitelja mlt. SE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po ocu i zakonskom zastupniku IE, a svi zastupani po opunomoćeniku Franji Ribiću, odvjetniku u Zagrebu, Gajeva 59, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tuženika protiv točki I. i II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1980/24-12 od 25. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija i potvrđuju se točke I. i II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1980/24-12 od 25. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/I-217-03/21- 06/1156, URBROJ: 511-01-212-24-32 od 26. veljače 2024. (točka I. izreke). Točkom II. izreke tužiteljima je priznato pravo na supsidijarnu zaštitu na teritoriju Republike Hrvatske, a točkom III. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude i povrata spisa uvede tužitelje u odgovarajuće očevidnike te da im o tome, na zahtjev, izda valjane isprave. Točkom IV. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana primitka presude tužiteljima naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.875,00 eura, dok je točkom V. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 26. veljače 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je određeno da su dužni u roku od 30 dana od dana izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljeni s područja EGP-a.

3. Tuženik pobija zakonitost točki I. i II. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra nevjerodostojnim navod tužitelja IE da ga je ČE u kolovozu 2021. upozorio da je meta kavačkog klana, jer je to izjavio tek na sudu, a u upravnom postupku iskazivao je da se s ČE nije čuo ni vidio od 2013. Također ističe da je izjavio da se s ČE čuo preko aplikacije Signal tjedan dana nakon toga i saznao da je u Crnoj Gori, što se ne podudara s pronađenim informacijama da je imenovani dva tjedna prije pretresa njegovih stanova (24. kolovoza 2021.) napustio Crnu Goru. Nadalje navodi da ne vidi povezanost između uhićenih pripadnika kavačkog klana koji su bili na vlasti u Crnoj Gori i presumpcije tužitelja IE da će se u Republici Hrvatskoj zlorabiti njegovi navodi izneseni u predmetnom postupku. Smatra nelogičnim zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u razdoblju od 17. srpnja 2021. do 11. rujna 2021. kada je boravio u [adresa] tražio poznanstva koja će mu osigurati odlazak iz Crne Gore, osobito jer ga je odvjetnik krajem kolovoza 2021. savjetovao da može tražiti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a koju je zatražio tek 23. rujna 2021. Navodi da to što je ubijen otac ČE, vođe škaljarskog klana, ne znači nužno da se može pretpostaviti da će biti ubijen i njegov bratić IE, ovdje tužitelj, jer s imenovanim nije bio u bliskim odnosima. Ističe da se tužitelj poziva samo na dokument Socta iz 2021. prema kojem su žrtve sukobljenih kriminalnih klanova bili i članovi obitelji pripadnika tih klanova, ali se u tom dokumentu ne navodi da se radi o krvnoj osveti na način kako to tumači tužitelj. Smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17. i 33/23., dalje: Zakon) o blagodati sumnje jer tužitelj nije dostavio dokaz da se našao s ČE dok je bio živ. Ističe da bi u slučaju da je primjenjiva krvna osveta u slučaju nedostupnosti tužitelja iduća žrtva bio njegov mlađi brat koji živi i radi u Crnoj Gori. Predlaže da ovaj Sud poništi točke I. i II. izreke pobijane presude i odbije zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu.

4. Tužitelji se u odgovoru na žalbu protive razlozima žalbe. Ističu da su svoje navode potkrijepili izvješćem Serious and Organised Crime Threat Assessment – dalje: Socta) iz 2021. koje tuženik nije uzeo u obzir. Predlažu da se žalba odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući točke I. i II izreke presude prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine, 36/24., dalje: ZUS-a) Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Tužitelj IE **.**.2021. podnio je za sebe i maloljetnu djecu zahtjev za međunarodnu zaštitu koji temelji na strahu od krvne osvete s obzirom na to da je u Crnoj Gori rat između kriminalnih organizacija, takozvanog škaljarskog i kavačkog klana, a on je bratić vođe škaljarskog klana ČE.

8. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1189/23-14 od 2. studenoga 2023., kojom je poništeno ranije rješenje tuženika. Tuženiku je dana uputa da u ponovnom postupku uzme u obzir dokaze koje je tužitelj dostavio tijekom postupka te analizira podatke iz relevantnih međunarodnih izvora (izvještaj Socta) o krvnoj osveti u Crnoj Gori kao i postojanje stvarne mogućnosti da tužitelj dobije učinkovitu zaštitu državnih tijela Republike Crne Gore u slučaju prijetnje krvnom osvetom i da pribavi izvješće sigurnosnih službi postoji li zapreka za odobrenje međunarodne zaštite tužitelju IE.

9. Osporenim rješenjem tuženik je odbio zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Tuženik je u izvršenju prvostupanjske presude od 2. studenoga 2023. pribavio izviješće Sigurnosno - obavještajne agencije, Uprave za prikupljanje podataka od 24. siječnja 2024. iz kojeg proizlazi da za tužitelja IE nema podataka o zaprekama za odobrenje međunarodne zaštite. U obrazloženju rješenja naveo je da je tužitelj učinio vjerojatnim da je u srodstvu s vođama škaljarskog klana, ali da nisu pronađene okolnosti koje bi ga činile mogućom žrtvom krvne osvete, a strah tužitelja IE od krvne osvete od strane kavačkog klana ocijenio je objektivno neutemeljenim navodeći da se Crna Gora nalazi na Listi sigurnih zemalja u kojoj ne postoje sustavna djela proganjanja niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde i da je Crna Gora u stanju pružiti zaštitu svojim državljanima te se pozvao na izvješće Europske komisije od 12. listopada 2022. prema kojem je u Crnoj Gori ostvaren napredak u borbi protiv organiziranog kriminala.

10. Suprotno navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kojima sukladno članku 49. stavku 3. ZUS-a nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio u sporu, na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih na raspravi pred prvostupanjskim sudom. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne članke 21. i 25. Zakona. Upravni sud je odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao valjano obrazloženje.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da su u upravnom postupku odlučne činjenice pogrešno i nepotpuno utvrđene, a koje se prije svega odnose na postojanje objektiviziranog razloga zbog kojeg tužitelji, kao osobe u krvnom srodstvu s vođom škaljarskog klana, iako nisu pripadnici tog klana, mogu osjećati strah od krvne osvete te je poništio rješenje tuženika i sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude.

12. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio opću vjerodostojnost iskaza tužitelja IE te je pravilno ocijenio da njegovi navodi nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu, a koje se odnose na mogućnost krvne osvete koja se izvršava nad osobama koje nisu pripadnici kavačkog ili škaljarskog klana, ali su u bliskom srodstvu s pripadnicima tih klanova.

13. Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je analizirao procjenu budućeg rizika u slučaju vraćanja tužitelja u Crnu Goru s aspekta osnovanosti straha od krvne osvete, uzimajući u obzir da je stric tužitelja PE, koji nije bio član kriminalnih organizacija, ubijen 2019. zbog krvne osvete s obzirom na to da je njegov sin ČE vođa škaljarskog klana, da je nakon podnošenja predmetnog zahtjeva ubijen bratić tužitelja ČE te na izvješće Socta - 2021. u kojem je, između ostalog, navedeno da je eskalacija sukoba između organiziranih grupa uvjetovala i promjenu modusa njihovog djelovanja tako da se na meti suprotstavljenih organiziranih kriminalnih grupa nalazi sve veći broj osoba, bez obzira na njihovu poziciju i ulogu, a u pojedinim slučajevima meta napada su i obitelji članova suprotstavljenih organiziranih kriminalnih grupa i na taj način se povećao broj osoba - potencijalnih žrtava, što u velikoj mjeri otežava aktivnosti tijela za provođenje zakona na poduzimanju preventivnih mjera i radnji na sprječavanju izvršenja teških kaznenih djela.

14. Iako tuženik osporava osnovanost straha tužitelja od krvne osvete, u obrazloženju rješenja pozvao se na podatke iznesene 9. siječnja 2022. na crnogorskom portalu Aktuelno prema kojem krvna osveta u Crnoj Gori nije iskorijenjena i da se kao takva mogu opisati mnogobrojna ubojstva balkanskih klanova izvršena po Europi, da je rat između kavačkog i škaljarskog klana za nekoliko godina odnio više od 40 života, a stradale su i nevine žrtve. Osim što nije cijenio navedene podatke, tuženik nije postupio sukladno uputi prvostupanjskog suda i nije analizirao niti se osvrnuo na izvješće Socta, a izjave tužitelja cijenio je fragmentarno ne dovodeći ih u vezu sa svim provedenim dokazima te nije postupio sukladno članku 28. stavku 2. točki 3. Zakona.

15. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta te članak 21. i članak 25. Zakona, tuženik razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog prava.

16. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke presude.

17. Ovaj Sud smatra da nije opravdan trošak tužitelja koji je zatražio za sastav odgovora na žalbu, pa je točkom II. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu tog troška na temelju članka 144. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković