Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1062/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Dinku Jakeliću, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženice TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miji Banu, odvjetniku iz Koprivnice, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-215/2019-28 od 4. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-215/2019-28 od 4. svibnja 2022 u toč. I i III izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, utvrđeno je da je tužiteljice vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to etažne cjeline oznake E-1 koja se sastoji od 25/100 dijela nekretnine upisane u A, neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela koga čini prva etaža, stan S1 u suterenu zgrade površine 47,54 m2 s pripadkom, parkirnim mjestom P1 površine 3,12 m 2, što je tuženica obvezana trpjeti, uz brisanje prava vlasništva s imena tuženice te upisa tužiteljice kao vlasnice, u roku od 15 dana. U toč. II izreke je odbijen tužbeni zahtjev kojim bi se naložilo tuženici izdavanje tabularne isprave za upis istog posebnog dijela povezanog sa suvlasništvom cijele nekretnine, dok je u toč. III izreke tuženica obvezana nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 8.150,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 4. svibnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.
2. Protiv presude je žalbu podnijela tuženica, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23; dalje ZPP).
3. U žalbi prije svega ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da su razlozi presude nejasni i proturječni. Osim toga, da je sud pogrešno analizirao iskaze svjedoka i stranaka, budući da ih nije doveo u vezu s materijalnim dokazom, sadržajem Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. svibnja 2006. (dalje: Predugovor). Tako da je zaključeno da suprug tuženice HE nije isplatio iznos od 8.000,00 eura bivšoj vlasnici CE, pri čemu sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice, iako iz čl. 1. Predugovora nedvojbeno proizlazi da tadašnja vlasnica potvrđuje da je u cijelosti isplaćena s naslovna kupovnine. Ističe da je tužiteljica u iskazu obrazložila razloge zbog kojih nije isplatila HE iznos od 8.000,00 eura, što da potvrđuje njezine navode da tužiteljica nije njezinom suprugu vratila taj iznos, a što da nadalje ukazuje da je tadašnjoj vlasnici CE njezin suprug isplatio iznos od 8.000,00 eura kako se to navodi u čl.1. Predugovora. Postavlja pitanje zbog kojih bi razloga bivša vlasnica CE čekala četiri godine isplatu preostalog iznosa, što da također upućuje na zaključak da je u trenutku sklapanja Predugovora primila kompletan iznos kupovnine od 48.000,00 eura na način da joj je tužiteljica predala 40.000,00 eura, a HE iznos od 8.000,00 eura. Kako tužiteljica nije ispunila svoju ugovornu obvezu, žaliteljica smatra da nije u obvezi izdati joj tabularnu ispravu za upis prava vlasništva, pri čemu tvrdnje o tome da je tužiteljica isplatila bivšoj vlasnici iznos od 8.000,00 eura ocjenjuje iskonstruiranim, na koji zaključak da upućuje i dopis IE koja je trebala biti saslušana u svojstvu svjedoka, iz kojeg proizlazi da nije bila u kontaktu sa osobama koje se navode u ovom predmetu.
4. Predlaže stoga preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo u dijelu u kojem je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda na koju ukazuje tuženica u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.
7. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene sljedeće činjenice:
-da je između tužiteljice kao kupca i CE kao prodavatelja 16. svibnja 2006. sklopljen Predugovor o kupoprodaji nekretnina, u naravi apartmana u suterenu zgrade na kč. br. [katastarska čestica] upisan u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu od 48.000,00 eura,
-da je kupac isplatio prodavatelju iznos od 40.000,00 eura prilikom sklapanja ugovora te se ostatak kupovnine obvezao isplatiti nakon što prodavatelj ishodi mogućnost zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva,
-da je Predugovor potpisao i ŽE kao sudionik tog pravnog posla, koji je izjavio da je 11. travnja 2002. istu nekretninu prodao CE, ali se ona nije upisala u zemljišnim knjigama, budući da prethodno nije provedeno etažiranje te se obvezao iz svojih sredstava isplatiti 8.000,00 eura prodavateljici,
-da je tužiteljica nakon sklapanja Predugovora uvedena u posjed nekretnine te se u posjedu kontinuirano nalazi,
-da je u zemljišnim knjigama kao vlasnica prijepornog posebnog dijela nekretnine upisana tuženica, s tim što je do upisa posebnog dijela došlo 13. kolovoza 2018. na temelju elaborata etažiranja zgrade, potvrde upravnog tijela i međuvlasničkog ugovora,
-da je CE izdala potvrdu 1. listopada 2010. o tome da joj je kupoprodajna cijena za prijepornu nekretninu u iznosu 48.000,00 eura u potpunosti isplaćena, a potom i Izjavu od 15. ožujka 2016. u kojoj je navela da od ŽE nije primila ugovoreni iznos od 8.000,00 eura kojeg joj je bio dužan isplatiti temeljem Predugovora od 16. svibnja 2006., već da joj je tužiteljica UE isplatila puni iznos kupoprodajne cijene apartmana, o čemu da je izdana i potvrda potpisana kod javnog bilježnika 1. listopada 2010.
8. I u ovom stadiju postupka je između stranaka sporno je li suprug tuženice ŽE isplatio bivšoj vlasnici CE iznos od 8.000,00 eura ili je isti iznos prodavateljici CE isplatila tužiteljica iz ovog postupka UE.
9. Ocjenjujući iskaze stranaka te svjedoka ŽE, sud prvog stupnja poklanja vjeru iskazu tužiteljice kada tvrdi da je ispunila obvezu Predugovora te isplatila prodavateljici CE iznos od 48.000,00 eura, pri čemu iskaze tuženice i njezinog supruga, svjedoka ŽE, ocjenjuje kontradiktornim u odnosu na vrijeme i mjesto navodne predaje novčanog iznosa od 8.000,00 eura, budući da iz teksta Predugovora proizlazi da će isplata uslijediti "tijekom današnjeg dana", dakle tijekom 16. svibnja 2006., iz čega zaključuje da isplata nije bila izvršena prilikom potpisa ugovora, dok svjedok tvrdi suprotno. Sud prvog stupnja zaključak o tome da je tužiteljica ispunila obveze iz Predugovora temelji i na sadržaju potvrde i izjave prodavateljice CE, iz kojih isprava zaključuje da je prodavateljici isplaćena ugovorena kupoprodajna cijena te da je tužiteljici predana nekretnina u posjed i dozvoljen prijenos prava vlasništva u njezinu korist.
10. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je tužiteljica u zakonitom i mirnom posjedu prijeporne nekretnine šesnaest godina, da ju nitko nije ometao u posjedu, niti tražio vraćanje posjeda pa da je u skladu s čl. 159. i čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) stekla pravo vlasništva nekretnine dosjelošću, zbog čega prihvaća takav tužbeni zahtjev tužiteljice. Prema stajalištu suda prvog stupnja, i pod pretpostavkom da su točni navodi o tome da bi tužiteljica bila dužna suprugu tuženice isplatiti dio kupoprodajne cijene, radi se o odnosu tih dviju osoba, koji nije ni u kakvoj svezi s ishodom ove parnice.
11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je zaključio da su se u nazočnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke na strani tužiteljice za stjecanje prava vlasništva na prijepornoj nekretnini dosjelošću. Naime osnova stjecanja vlasništva je pravni posao, Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 16. svibnja 2006., koji ima sve bitne sastojke glavnog ugovora u smislu čl. 268. st. 3. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO). Iz pravilnih utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužiteljica ispunila ugovorne obveze prema prodavateljici CE, da je stupila u posjed kupljene nekretnine te da se u posjetu nalazi preko deset godina, gledajući od dana stupanja u posjed do dana podnošenja tužbe. Također proizlazi da tužiteljicu nitko nikada nije smetao u posjedu te nekretnine, da u svezi kupoprodaje nije postavljao prema tužiteljici kakve zahtjeve, pa kako je samostalni posjed tužiteljice zakonit, istinit i pošten, ona je nekretninu stekla dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, u skladu s čl. 159. st. 2. ZV-a. Prema čl. 18. st.1. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja(pravo na posjed), posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja(st. 2.), a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed(st. 3.).
12. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio provedene dokaze koji su se uglavnom usredotočili na utvrđivanje činjenica oko isplate kupoprodajne cijene prema Predugovoru, radi utvrđenja je li tužiteljica isplatila preostalih 8.000,00 eura prodavateljici, ili je to učinio svjedok ŽE. Iako ovaj sud ocjenjuje pravilnim ocjenu iskaza svjedoka te ostalih dokaza, narečene činjenice nisu odlučne za ishod ovog postupka, budući da su se na strani tužiteljice ostvarile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kako je to netom obrazloženo. Stoga je pitanje povrata dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 8.000,00 eura suprugu tuženice bitno za razrješenje odnosa tužiteljice UE i svjedoka ŽE, koji, kako je to utvrđeno u postupku, nikad nije od tužiteljice zahtijevao isplatu tog iznosa, međutim, za ishod ovog postupka nije odlučno.
13. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženice odbiti i presudu suda prvog stupnja u točkama I. i III. izreke potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostala neizmijenjena.
U Rijeci 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov Kozomara
