Poslovni broj: Gž-1494/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković članice vijeće i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljce ZAL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Petar Macura, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 8099/2019-56 od 3. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8099/2019-56 od 3. lipnja 2024. u točkama I, II, III, IV i V izreke.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8099/2019-56 od 3. lipnja 2024. u točki I i II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je na način kako glasi:

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljen između tužiteljice ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, MBS: [matični broj subjekta], dana 13.06.2005. godine, solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek dana 17.06.2005. godine pod brojem OU-1432/2005.

II.Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, MBS: [matični broj subjekta], u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici TAL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove povrata stečenog bez pravne osnove iznos od 56.992,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa po kamatnoj stopi u skladu sa čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07), a od 1.8.2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, i to na iznos od:

- 2.344,01 EUR od 07.04.2012. do dana isplate,

- 1.405,57 EUR od 24.06.2012. do dana isplate,

- 1.459,95 EUR od 09.08.2012. do dana isplate,

- 8,23 EUR od 01.03.2013. do dana isplate,

- 2.851,31 EUR od 29.08.2012. do dana isplate,

- 1.418,80 EUR od 02.09.2012. do dana isplate,

- 1.375,10 EUR od 30.10.2012. do dana isplate,

- 1.400,22 EUR od 01.12.2012. do dana isplate,

- 1.418,54 EUR od 15.12.2012. do dana isplate,

- 1.393,59 EUR od 02.02.2013. do dana isplate,

- 1.383,63 EUR od 27.02.2013. do dana isplate,

- 1.404,21 EUR od 03.04.2013. do dana isplate,

- 1.403,13 EUR od 25.04.2013. do dana isplate,

- 1.393,06 EUR od 16.05.2013. do dana isplate,

- 1.355,10 EUR od 05.06.2013. do dana isplate,

- 1.347,40 EUR od 31.07.2013. do dana isplate,

- 1.368,77 EUR od 31.08.2013. do dana isplate,

- 802,71 EUR od 01.10.2013. do dana isplate,

- 583,98 EUR od 05.10.2013. do dana isplate,

- 1.327,23 EUR od 07.11.2013. do dana isplate,

- 1.459,95 EUR od 19.11.2013. do dana isplate,

- 1.392,34 EUR od 17.12.2013. do dana isplate,

- 530,89 EUR od 08.08.2014. do dana isplate,

- 1.592,67 EUR od 02.09.2014. do dana isplate,

- 3.981,68 EUR od 10.09.2014. do dana isplate,

- 4.074,59 EUR od 06.11.2014. do dana isplate,

- 2.030,66 EUR od 03.12.2014. do dana isplate,

- 2.189,93 EUR od 09.01.2015. do dana isplate,

- 1.990,84 EUR od 18.02.2015. do dana isplate,

- 1.990,84 EUR od 20.03.2015. do dana isplate,

- 26,54 EUR od 31.03.2015. do dana isplate,

- 1.166,94 EUR od 28.04.2015. do dana isplate,

- 929,06 EUR od 29.04.2015. do dana isplate,

- 2.020,04 EUR od 29.05.2015. do dana isplate,

- 2.123,56 EUR od 11.07.2015. do dana isplate,

- 1.851,48 EUR od 01.08.2015. do dana isplate,

- 195,77 EUR od 25.08.2015. do dana isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, te se utvrđuje da je ništetna odredba čl. 3. Ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljenog između tužiteljice ZAL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, MBS: [matični broj subjekta], 13.6.2005. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Ilinki Lisonek dana 17.6.2005. pod brojem OU-1432/2005, u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

III Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6. Ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljenog između tužiteljice ZAL iz [adresa], Z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, MBS: [matični broj subjekta], 13.6.2005., solemniziranog po javnom bilježniku Ilinki Lisonek 17.6.2005. pod brojem OU-1432/2005, u dijelu kojim je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika.

IV Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, MBS: [matični broj subjekta], isplatiti tužiteljici TAL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (na ime preplaćenih anuiteta kredita zbog promjena kamatne stope) iznos od 6.893,96 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa po kamatnoj stopi u skladu sa čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07), od 1.8.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos od:

- 26,22 EUR od 30.5.2006. do dana isplate,

- 26,22 EUR od 7.7.2006. do dana isplate,

- 26,22 EUR od 1.8.2006. do dana isplate,

- 26,22 EUR od 1.9.2006. do dana isplate,

-26,22 EUR od 3.10.2006. do dana isplate,

-26,22 EUR od 1.11.2006. do dana isplate,

-26,22 EUR od 29.11.2006. do dana isplate,

-26,22 EUR od 30.12.2006. do dana isplate,

- 26,22 EUR od 02.02.2007. do dana isplate,

- 26,22 EUR od 28.02.2007. do dana isplate,

- 26,23 EUR od 29.03.2007. do dana isplate,

- 26,23 EUR od 09.05.2007. do dana isplate,

- 26,23 EUR od 02.06.2007. do dana isplate,

- 26,23 EUR od 29.06.2007. do dana isplate,

- 26,23 EUR od 03.08.2007. do dana isplate,

- 26,23 EUR od 31.08.2007. do dana isplate,

- 41,29 EUR od 28.09.2007. do dana isplate,

- 41,29 EUR od 30.10.2007. do dana isplate,

- 41,29 EUR od 28.11.2007. do dana isplate,

- 41,29 EUR od 29.12.2007. do dana isplate,

- 41,29 EUR od 01.02.2008. do dana isplate,

- 41,29 EUR od 04.03.2008. do dana isplate,

- 76,89 EUR od 27.03.2008. do dana isplate,

- 76,89 EUR od 29.04.2008. do dana isplate,

- 76,89 EUR od 29.05.2008. do dana isplate,

- 76,89 EUR od 28.06.2008. do dana isplate,

- 76,89 EUR od 31.07.2008. do dana isplate,

- 76,89 EUR od 30.08.2008. do dana isplate,

- 76,89 EUR od 01.10.2008. do dana isplate,

- 76,89 EUR od 01.11.2008. do dana isplate,

- 76,89 EUR od 28.11.2008. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 01.01.2009. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 29.01.2009. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 28.02.2009. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 01.04.2009. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 01.05.2009. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 30.05.2009. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 01.07.2009. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 01.08.2009. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 01.09.2009. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 01.10.2009. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 31.10.2009. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 27.11.2009. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 30.12.2009. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 28.01.2010. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 26.02.2010. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 01.04.2010. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 30.04.2010. do dana isplate,

-83,82 EUR od 29.05.2010. do dana isplate,

-83,82 EUR od 10.07.2010. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 31.07.2010. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 31.08.2010. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 01.10.2010. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 19.11.2010. do dana isplate,

- 83,82 EUR od 09.12.2010. do dana isplate,

- 77,92 EUR od 26.01.2011. do dana isplate,

- 77,92 EUR od 04.03.2011. do dana isplate,

- 77,92 EUR od 26.03.2011. do dana isplate,

- 77,92 EUR od 01.04.2011. do dana isplate,

- 77,92 EUR od 5.5.2011. do dana isplate,

- 77,92 EUR od 1.6.2011. do dana isplate,

- 77,92 EUR od 9.7.2011. do dana isplate,

- 77,92 EUR od 3.8.2011. do dana isplate,

- 77,92 EUR od 6.9.2011. do dana isplate,

- 77,92 EUR od 18.10.2011. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 5.11.2011. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 15.12.2011. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 3.1.2012. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 23.2.2012. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 7.4.2012. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 7.4.2012. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 24.6.2012. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 9.8.2012. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 29.8.2012. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 29.8.2012. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 2.9.2012. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 30.10.2012. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 1.12.2012. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 15.12.2012. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 2.2.2013. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 27.2.2013. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 3.4.2013. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 25.4.2013. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 16.5.2013. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 5.6.2013. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 31.7.2013. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 31.8.2013. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 31.8.2013. do dana isplate,

- 68,19 EUR od 5.10.2013. do dana isplate,

-68,19 EUR od 7.11.2013. do dana isplate,

-68,19 EUR od 19.11.2013. do dana isplate,

-74,66 EUR od 2.9.2014. do dana isplate,

- 74,66 EUR od 10.9.2014. do dana isplate,

- 74,66 EUR od 10.9.2014. do dana isplate,

- 74,66 EUR od 6.11.2014. do dana isplate,

- 74,66 EUR od 6.11.2014. do dana isplate,

- 74,66 EUR od 3.12.2014. do dana isplate,

- 74,66 EUR od 9.1.2015. do dana isplate,

- 74,66 EUR od 18.2.2015. do dana isplate,

- 74,66 EUR od 20.3.2015. do dana isplate,

- 74,66 EUR od 29.4.2015. do dana isplate,

- 74,66 EUR od 29.5.2015. do dana isplate,

- 74,66 EUR od 11.7.2015. do dana isplate,

- 74,60 EUR od 25.8.2015. do dana isplate.

V. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, MBS: [matični broj subjekta], isplatiti tužiteljici TAL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (na ime više otplaćenih anuiteta kredita radi razlike između tečaja za valutu CHF) iznos od 20.164,57 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa po kamatnoj stopi u skladu sa čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07), a od 1.8.2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos od:

- 28,09 EUR od 01.11.2008. do dana isplate,

- 43,25 EUR od 01.01.2009. do dana isplate,

- 46,53 EUR od 29.01.2009. do dana isplate,

- 66,41 EUR od 28.02.2009. do dana isplate,

-45,48 EUR od 01.04.2009. do dana isplate,

-48,05 EUR od 01.05.2009. do dana isplate,

-23,48 EUR od 30.05.2009. do dana isplate,

- 12,34 EUR od 01.07.2009. do dana isplate,

- 16,36 EUR od 01.08.2009. do dana isplate,

- 24,34 EUR od 01.09.2009. do dana isplate,

- 23,65 EUR od 01.10.2009. do dana isplate,

- 13,32 EUR od 31.10.2009. do dana isplate,

- 27,10 EUR od 27.11.2009. do dana isplate,

- 41,56 EUR od 30.12.2009. do dana isplate,

- 52,06 EUR od 28.01.2010. do dana isplate,

- 56,01 EUR od 26.02.2010. do dana isplate,

- 79,63 EUR od 01.04.2010. do dana isplate,

- 75,44 EUR od 30.04.2010. do dana isplate,

- 97,58 EUR od 29.05.2010. do dana isplate,

- 158,88 EUR od 10.07.2010. do dana isplate,

- 129,66 EUR od 31.07.2010. do dana isplate,

- 201,50 EUR od 31.08.2010. do dana isplate,

- 174,32 EUR od 01.10.2010. do dana isplate,

- 148,10 EUR od 19.11.2010. do dana isplate,

- 203,43 EUR od 09.12.2010. do dana isplate,

- 272,31 EUR od 26.01.2011. do dana isplate,

- 222,74 EUR od 04.03.2011. do dana isplate,

- 241,81 EUR od 26.03.2011. do dana isplate,

- 219,68 EUR od 01.04.2011. do dana isplate,

- 223,71 EUR od 5.5.2011. do dana isplate,

- 317,39 EUR od 1.6.2011. do dana isplate,

- 326,51 EUR od 9.7.2011. do dana isplate,

- 404,78 EUR od 3.8.2011. do dana isplate,

- 364,58 EUR od 6.9.2011. do dana isplate,

- 320,56 EUR od 18.10.2011. do dana isplate,

- 312,95 EUR od 5.11.2011. do dana isplate,

- 309,59 EUR od 15.12.2011. do dana isplate,

- 330,39 EUR od 3.1.2012. do dana isplate,

- 348,52 EUR od 23.2.2012. do dana isplate,

- 350,96 EUR od 7.4.2012. do dana isplate,

- 338,41 EUR od 7.4.2012. do dana isplate,

- 346,88 EUR od 24.6.2012. do dana isplate,

- 352,67 EUR od 9.8.2012. do dana isplate,

- 342,93 EUR od 29.8.2012. do dana isplate,

- 345,49 EUR od 29.8.2012. do dana isplate,

- 338,18 EUR od 2.9.2012. do dana isplate,

- 322,61 EUR od 30.10.2012. do dana isplate,

- 339,44 EUR od 1.12.2012. do dana isplate,

- 347,52 EUR od 15.12.2012. do dana isplate,

- 341,64 EUR od 2.2.2013. do dana isplate,

- 309,88 EUR od 27.2.2013. do dana isplate,

- 336,86 EUR od 3.4.2013. do dana isplate,

- 339,22 EUR od 25.4.2013. do dana isplate,

-328,64 EUR od 16.5.2013. do dana isplate,

- 295,75 EUR od 5.6.2013. do dana isplate,

- 294,91 EUR od 31.7.2013. do dana isplate,

- 302,99 EUR od 31.8.2013. do dana isplate,

- 314,58 EUR od 31.8.2013. do dana isplate,

- 333,88 EUR od 5.10.2013. do dana isplate,

- 324,63 EUR od 7.11.2013. do dana isplate,

- 322,93 EUR od 19.11.2013. do dana isplate,

- 484,71 EUR od 2.9.2014. do dana isplate,

- 502,34 EUR od 10.9.2014. do dana isplate,

- 517,20 EUR od 10.9.2014. do dana isplate,

- 514,12 EUR od 6.11.2014. do dana isplate,

- 526,96 EUR od 6.11.2014. do dana isplate,

- 535,68 EUR od 3.12.2014. do dana isplate,

- 530,54 EUR od 9.1.2015. do dana isplate,

- 531,97 EUR od 18.2.2015. do dana isplate,

- 531,97 EUR od 20.3.2015. do dana isplate,

- 531,97 EUR od 29.4.2015. do dana isplate,

- 531,97 EUR od 29.5.2015. do dana isplate,

- 531,97 EUR od 11.7.2015. do dana isplate,

- 531,95 EUR od 25.8.2015. do dana isplate.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 21. lipnja 2022. i 5. siječnja 2023.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka 6.152,03 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude 3. lipnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude u odnosu na točku I izreke i u odnosu na točku II izreke rješenja žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje-ZPP) predlažući da se pobijana presuda i rješenje preinače i da se usvoji glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. U bitnome tužiteljica smatra da je citirani ugovor o kreditu u cijelosti ništetan i da održavanje ugovora na snazi nije moguće u slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli te se poziva i na odluku suda Europske unije u predmetu C-188/2017 u kojoj je izneseno pravno shvaćanje da je odredba o tečajnom riziku tj. o valuti švicarski franak glavni predmet ugovora i kako održavanje takvog ugovora na snazi u slučaju ništetnosti navedene odredbe nije pravno moguće jer da je to bitni sastojak ugovora. Također se poziva i na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici pod posl. brojem Gž-115/2020 kojom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno da je u cijelosti ništetan i bez pravnog učinka ugovor o namjenskom kreditu od 11. srpnja 2006. Stoga smatra da je trebalo udovoljiti tom zahtjevu i nadoknaditi tužiteljici cjelokupni trošak parničnog postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka.

3. Protiv citirane presude u odnosu na točke II-V izreke i u odnosu na rješenje u točki II izreke žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a smatrajući da se ne može automatski u konkretnom slučaju primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, da je prigovorio nalazu vještaka i da nije provedeno dopunsko vještačenje, da su pogrešno određene zakonske zatezne kamate od dana stjecanja i da je pogrešno primijenjena odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO)., da je pogrešno primijenjena odredba o tijeku zastarnog roka i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u okviru odredbe čl. 216., čl. 225., te čl. 241. ZOO-a.

3.1. Isto tako tuženik navodi da mu je onemogućeno raspravljanje u ovom postupku jer da je predložio saslušanje svjedoka na okolnosti da se je o spornim ugovornim odredbama pregovaralo, a da je sud prvog stupnja nije odlučio niti je proveo navedene dokaze saslušanjem svjedoka. Predložio je da se pobijana presuda i rješenje preinače na način da se odbije u cijelosti eventualno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice i da se naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove žalbenog postupka, kao i troškove cjelokupnog postupka.

3.2. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava navode iz žalbe tužiteljice, predlažući da se žalba odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja i rješenje u pobijanom dijelu potvrde.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava koji je zaključen između stranaka 13. lipnja 2005. kao i zahtjev tužiteljice da tuženik vrati tužiteljici sve što je stekao bez osnove zaključenjem predmetnog ugovora i to u iznosu od 56.992,36 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

6. Tužiteljica je postavila i eventualni tužbeni zahtjev da se utvrdi da su ništetne odredbe čl. 6. ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određena promjenjiva kamatna stopa sukladno promjenama Odluke o kamatnim stopama i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF te isplata restitucijskih zahtjeva radi povrata stečenog bez osnove.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 13. lipnja 2005., jer da ništetnost odredbi tog ugovora u kojima je ugovorena zaštitna valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope ne znači da je cijeli ugovor ništetan jer da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i da ugovor može opstati i bez tih odredbi te se poziva i na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u kojem postupku je utvrđeno da se je tražila ništetnost dijela ugovornih odredbi o predmetu i cijeni i to dijela kojim se glavnica kredita veže za valutu CHF i dijela ugovornih odredbi o promjenljivosti kamate.

8. Nadalje sud prvog stupnja citira odredbu čl. 1021. ZOO-a te navodi da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

9. Stoga smatra da ništetnost pojedinih odredbi kako je navedeno ne povlači ništetnost cijelog ugovora, te se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. ožujka 2020. u oglednom postupku pod posl. br. Gos 1/2019 u kojoj se navodi kako je “presudama u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi po službenoj dužnosti.

10. Stoga je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, te je prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev navodeći da odluka koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP) prema čl. 118. ZZP-a obavezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete, jer da kako je to utvrđeno u postupku kolektivne zaštite potrošača, tuženik nije u cijelosti informirao potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te da je stoga postupljeno suprotno čl. 81., te čl. 82. i čl. 90. ZZP-a. Sud prvog stupnja je prihvatio u cijelosti nalaz sudskog vještaka i odbija prigovor tuženika da je nastupila zastara, jer da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare i da je zastara počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke i to za promjenjivu kamatnu stopu od 13. lipnja 2014., a za valutnu klauzulu od 14. lipnja 2018.

11. Odluku troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja na pogrešno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio glavni tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je cijeli ugovor o kreditu od 13. lipnja 2005. ništetan jer da su ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bitni elementi ugovora.

13. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno zaključio da ništetnost navedenih odredbi nemaju za posljedicu ništetnost cijelog ugovora jer prema odredbi čl. 324. ZOO-a koja propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, a što u konkretnom slučaju nije ispunjeno.

14. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbe čl. 322. st. 1. i čl. 1021. ZOO-a i pravilno utvrđuje da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Isto tako sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 1021. ZOO- a utvrđuje da ugovorom o kreditu se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

15.Dakle, predmetnim ugovorom o kreditu je ugovorena početna kamatna stopa koja se zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao bitan elemenat ugovora o kreditu primjenjuje i kad obaveza ima za činidbu iznos novca dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obaveza glasi, osim ako Zakon određuje što drugo što je propisano u čl. 21. ZOO-a.

16. Odredba čl. 22. ZOO-a dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu što znači da je dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

17. U ovoj pravnoj stvari je načelno dopuštena odredba o valutnoj klauzuli koja je utvrđena ništetnom na temelju posebne odredbe i to odredbe čl. 81. ZZP-a te unatoč ništetnosti navedene ugovorne odredbe i dalje egzistiraju ugovorne odredbe o kunskom iznosu koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji je iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredit dužan vratiti.

18. Stoga je pravilno zaključio sud prvog stupnja da se ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivost kamatne stope i ugovorene valutne klauzule kojom je vraćanje anuiteta vezano za promjenu vrijednosti valute ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. i čl. 1021. ZOO-a, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Stoga proizlazi i da je ugovorna odredba u visini početno ugovorene kamatne stope valjana, da jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tužena kao banka stavila na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi. Stoga su pravilno primijenjene odredbe čl. 21., čl. 22., čl. 322. i čl. 324. ZOO-a kada je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i isplatu iznosa 56.996,36 eura ocijenjen kao neosnovan i kada ga je sud prvog stupnja odbio.

19. Navedeno shvaćanje suda prvog stupnja nije suprotno sadržaju i značenju odredbe čl. 6. st. 1. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i sud Europske unije u predmetu C-118/17 (ZA protiv Erste bank Hungari).

20. Dakle, suprotno navodima tužiteljice sudovi su obavezni tumačiti nacionalno prvo u dugu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine što uključuje i praksu suda Europske unije.

21. U navedenoj odluci suda Europske unije je navedeno da čl. 6. st. 1. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi postupak spriječava da prihvati zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala i da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbe o tečajnom riziku kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

22. Stoga proizlazi da u skladu s navedenom Direktivom i navedenom odlukom suda Europske unije odredbe nacionalnog zakona koji dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala. Jednako tako nisu u skladu s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje onemogućuju prihvaćanje zahtjeva ništetnim ugovora o kreditu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe za utvrđenje o tečajnoj razlici, kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

23. Također u presudi suda EU broj C-932/19 odlučeno je da čak ni nacionalno zakonodavstvo kojim se zabranjuje poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu izraženog u stranoj valuti zbog toga što sadržava nepoštenu odredbu o tečajnoj razlici nije neusklađeno s pravom Unije ako to zakonodavstvo omogućuje ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio bez te nepoštene odredbe, osobito uspostavom prava na povrat koristi koje je trgovac na temelju nepoštene odredbe neopravdano stekao na njegovu štetu i to čak i u slučaju ako bi poništenje ili ništetnost ugovora bilo povoljnije za potrošače.

24. S obzirom na navedeno i nakon što su utvrđene djelomično ništetne predmetne odredbe ugovora o kreditu moguća je ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužiteljica kao potrošač nalazila da nepoštene odredbe nisu postojale. Stoga odbijanjem tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

25. Navedena pravna shvaćanja su u duhu Europske unije i sadržane su i u presudi suda EU C-19/20 u kojoj se navodi da je cilj koji se nastoji ostvariti Direktivom zaštita potrošača i uspostavljanje ravnoteže između stranaka izuzimajući od primjene odredbe koje se smatraju nepoštenima, a održavajući u načelu valjanost drugih odredaba ugovora o kreditu. Isto tako sud EU utvrđuje u predmetima C-96/16 i C- 94/17 da se čl. 6. st. 1. Direktive 93/16 želi ponovno uspostaviti ravnoteža između stranaka a ne poništiti sve ugovore koji sadržavaju nepoštene odredbe.

26. Stoga je u ovom konkretnom slučaju udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada je prihvaćen eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i kada je dosuđen preplaćeni iznos po obje osnove, te je stoga uspostavljen kompromis i ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača s jedne strane i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda s druge strane, uspostavljena je i primjerena ravnoteža između obveza i prava potrošača kao slabije ugovorne strane i trgovca kao jače strane ugovora, a koja ravnoteža je bila narušena nepoštenim ugovornim odredbama.

27. Isto tako treba imati na umu da prema praksi suda EU u predmetu C 19/2020 u odnosu na kriterije koji omogućuju da se ocijeni može li se ugovor stvarno održati na snazi bez nepoštenih odredaba, tekst čl. 6. st. 1. Direktive 93/19 i zahtjevi u pogledu pravne sigurnosti gospodarskih aktivnosti idu u korist objektivnog pristupa prilikom tumačenja te odredbe, tako da se situacija jedne od ugovornih strana ne može smatrati odlučujućim kriterijem kojim se uređuje buduća sudbina ugovora, dok se u toč. 15. navedene presude navodi da se prilikom ocjene može li ugovor koji sadržava jednu ili više nepoštenih odredaba nastaviti važiti bez tih odredaba, pa da sud pred kojim se vodi postupak svoju ocjenu ne može temeljiti samo na tome je li ništetnost navedenog ugovora u cijelosti eventualno povoljna za potrošača. Isto tako navodi se u navedenoj presudi C-932/19 od 24. travnja 2020. u kojoj u skladu s objektivnim pristupom suda u njegovoj sudskoj praksi na tom području, nije dopušteno da se u nacionalnom pravu situacija jedne od stranaka ugovora smatra odlučujućim kriterijem koji određuje sudbinu ugovora jer volja koju je izrazio potrošač ne može prevladati nad ocjenom nacionalnog suda u pitanju omogućava li nacionalno zakonodavstvo ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio.

28. Stoga imajući na umu da se posljedice nevaljanosti ugovora zbog nepoštenosti pojedinih odredbi ugovora rješavaju u okviru nacionalnog zakonodavstva mjerama koje određuju pravne odnose između ugovornih strana nakon utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora, konkretno naprijed navedenim odredbama ZOO-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-820/2023 od 23. travnja 2024. u odgovoru na postavljeno pitanje o ništetnosti ugovora u cijelosti navodi da ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača s jedne strane i zahtjeva za efikasnim funkcioniranja tržišta i tržišnih sloboda s druge strane. U navedenoj odluci Vrhovnog suda RH se također navodi da navedeno shvaćanje ne sprječava da unutar pojedinih nacionalnih sudova u državama članicama EU zbog određenih specifičnih okolnosti pojedinog slučaja ugovor o kreditu bude ocijenjen u cijelosti ništetnim, te se kao primjer prakse navodi presuda Vrhovnog suda Republike Slovenije broj II Ips-18/2022 od 21. prosinca 2022 koja je utemeljena upravo na specifičnim činjeničnim posebnostima tog predmeta u kojem su tužitelji kao potrošači imali mogućnost podići kredit samo u CHF, a nisu bili obaviješteni o zamkama svoje odluke, dok je tužena banka znala da tužitelji mogu podići samo kredit u CHF, ali unatoč tome nije ništa objasnila o valutnom riziku čime je postupanje banke ocjenjeno samo nepoštenim, već i obmanjujućim i to već u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. U konkretnom slučaju međutim ne radi se ni približno o takvoj vrsti nepoštenosti trgovaca već je to bila iznimka u praksi slovenskih sudova kako je to navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 820/2023.

29.Slijedom obrazloženog nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je trebalo prihvatiti njezin glavni tužbeni zahtjev, te nisu ni osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je pogrešna odluka o troškovima parničnog postupka, jer je sud pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odlučeno o troškovima parničnog postupka.

30. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP-a kada je dopustio preinaku jer je sud prvog stupnja pravilno dopustio preinaku na temelju odredbe čl. 190. st. 2. i čl. 193. ZPP-a što je sukladno rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem U-III-3474/2019 od 29. ožujka 2022. u kojem se navodi da je preinaka tužbe dopuštena do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, jer je navedenim podnescima koje navodi tuženik u žalbi tužitelja preinačio tužbu nakon što mu je dostavljen nalaz vještaka te je jedino tada mogao utvrditi koju visinu tužbenog zahtjeva će označiti.

31. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nije proturječna s provedenim dokaznim postupkom kao i činjenicama koje su utvrđene iz dokaznog postupka.

32. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

33. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja automatski primijenio utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu bez sagledavanja konkretnog slučaja te da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja uzeo u obzir utvrđenja iz presude o kolektivnoj zaštiti potrošača, ali je saslušao i tužiteljicu na okolnosti da li su odredbe o valutnoj klauzuli tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive, da li se o njima pojedinačno pregovaralo te uzrokuju li te ugovorne odredbe znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što bi bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Sud prvog stupnja citira iskaz tužiteljice te ga prihvaća kao vjerodostojnim te utvrđuje da se o spornim ugovornim odredbama koje su utvrđene ništetnim nije posebno pregovaralo u pogledu odredbi koje se odnose na jednostranu promjenu kamatnih stopa niti je tužiteljica upozorena na specifične rizike promjene vrijednosti valute.

34. Stoga je sud prvog stupnja cijenio iskaz tužiteljice kao i utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji postupak se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. brojem P-1401/2012 gdje je pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac potrošače nije u cijelosti informirao u svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, tijekom pregovora i u svezi sa zaključenjem predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu prema pravima i obavezama ugovornih strana, pa da je stoga tuženik postupao suprotno važećem Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) i to u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 6. kolovoza 2007. suprotno čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP-a, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana utemeljeno na jednostranoj volji jer nije potrošača informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke.

35. Stoga proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo jer prema odredbi čl. 118. ZZP-a odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa iz čl. 106. st. 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa za zaštitu potrošača obavezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete.

36. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja nije proveo personalne dokaze i uvažio prijedloge koje je predložio tuženik jer da je predložio saslušanje svjedoka i javnog bilježnika. Ovo iz razlog što je tuženik od saslušanja svjedoka odustao podneskom od 22. veljače 2024. koji se nalazi na listu 467 spisa.

37. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kada nije saslušao u svojstvu svjedoka javnog bilježnika, jer javni bilježnik nema saznanja o bitnim okolnostima o tome da li je tuženik pregovarao sa tužiteljicom o spornim odredbama i da li je obavijestio tužiteljicu o rizicima koji mogu nastati promjenom valute i promjenom ugovorene kamatne stope.

38. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja nije trebao uzeti u obzir uplate koje su izvršile treće osobe jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 161. st. 1. ZOO-a u kojoj je propisano da obavezu može ispuniti ne samo tuženik nego i treća osoba te da je stavkom 3. istog članka propisano da je vjerovnik dužan primiti ispunjenje od treće osobe, ako je dužnik s tim suglasan, osim ako prema ugovoru ili prema naravi obaveze istu treba ispuniti dužnik osobno. Stoga odnos između glavnog dužnika tužiteljice i treće osobe ne tiče se tuženika kao kreditora te je pravno neodlučno da li je pojedine anuitete otplaćivala tužiteljica ili treća osoba.

39. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da sud prvog stupnja ne obrazlaže zašto je odbio prijedlog tuženika za dopunu vještačenja jer iz sadržaja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio nalaz navedenog vještaka, da se je očitovao vještak na primjedbe koje je obrazložio tuženik, da nisu uzete u obzir tzv. negativne razlike jer da tuženik nije stavio prigovor radi prebijanja ili materijalno pravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, te sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnim tečajnim razlikama, što je u skladu s odlukom proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedenog u odluci Rev- 549/2023 od 18. prosinca 2023.

40. S obzirom na izloženo proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da tužitelju isplati razliku u odnosu na promjenjive kamatne stope i na valutnu klauzulu na način kako je to određeno u točki II i V izreke.

41. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na mjesečne iznose dosudio kamatu od dana uplate određenog mjesečnog iznosa jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tuženik nesavjesni stjecatelj jer je bio svjestan rizika prema tužiteljici kao korisnici kredita kada je ugovarao kredite u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, a da o tome potrošača nije upozorio o mogućnosti promjene vrijednosti valute i promjene visine kamate pa je stoga pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO-a.

42. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare koji je istaknut od strane tuženika jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi koje je zauzeo na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., u kojem se navodi da ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF u svakom pojedinom slučaju, a u povodu individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

43. Pravilno je sud primijenio materijalno pravo iz čl. 241. ZOO-a kada je utvrdio da je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare, te zastare restitucijskih zahtjeva počinje od trenutka pravomoćnosti odluke donesene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 i to 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu i 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Tužba u ovom postupku je podnesena 12. lipnja 2019. te zastarni rok prema čl. 225. ZOO-a od 5 (pet) godina nije protekao.

44. I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a, te primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

45. Slijedom obrazloženog žalbe stranaka kao neosnovane je trebalo odbiti i presudu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. u čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude, te izreci rješenja.

46. Strankama nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nisu uspjele u ovom žalbenom postupku, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

47. Isto tako tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer je utvrđeno da ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka, pa je stoga primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

U Rijeci 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić