REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-156/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužiteljice LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HP- Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Igora Siebera i punomoćnika tuženika VF, Su-731/2024, dana 12. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 19,91 eura, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od 12. ožujka 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je spornom Odlukom, broj: HP - 02/9 - 61350/24 od 20.12.2024. odbijen kao neosnovan njezin zahtjev zaštitu prava, protiv Odluke o naknadi štete, broj: REG - 06/7 - 46883/24 od 24.10.2024., prema kojoj je tužiteljica tuženiku dužna nadoknaditi štetu u iznosu od 1.000,00 USD. Tuženik spornom Odlukom, zbog pogrešnog tumačenja i primjene pravnog instituta krajnje nepažnje, neosnovano tereti tužiteljicu za naknadu štete u navedenom iznosu, nastaloj u poslovanju sa gotovim novcem, kada je tužiteljica zaprimila krivotvorene novčanice u ukupnom iznosu od 1.000,00 USD. Krivotvorene novčanice su zaprimljene u poštanskom uredu organizacijske jedinice Regija 6, na području Primorsko-Goranske županije, gdje tužiteljica prema ugovoru o radu radi na radnom mjestu kao operater u poštanskom uredu. Pogrešno tumačenje i primjena pravnog instituta krajnje nepažnje, kod donošenja sporne Odluke od strane tuženika, sastoji se u sljedećem: Tuženik tvrdi da je navedena šteta nastala kao rezultat propusta tužiteljice da upotrijebi pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. Međutim, ta tvrdnja ne stoji jer vještak HNB - a smatra da operater u poštanskom uredu mora biti izvrstan a ne prosječan da bi prepoznao krivotvorene novčanice. Također, djelatnici koji su poslani na obuku III razine u HNB svjedoče i tvrde da nije jednostavno ručno prepoznati srednje kvalitetnu krivotvorinu za što se traži dodatna i izvrsno poznavanje obilježja u svim detaljima. Da bi se za pouzdanu provjeru autentičnosti novčanica mogao koristiti model uređaja s UV svjetlom potrebno je da osoba koja rukuje uređajem izvrsno poznaje izgled originalne novčanice pod UV svjetlom, odnosno zna koji elementi autentičnosti novčanice moraju pri određenoj valnoj duljini biti vidljivi i u kojoj boji. Također provjera ovisi i o ostalim okolnostima poput starosti uređaja, odnosno jačine UV osvjetljenja, kao i pozicije na kojoj se nalazi uređaj budući da velika količina dnevnog svjetla može znatno smanjiti uvid u elemente koji fluoresciraju pod UV svjetlom od 365 nm. Uređaj za provjeru ispravnosti novčanica je otvorenog tipa, za koji nigdje nije moguće pronaći potrebne specifikacije, kako bi se provjerilo udovoljava li uvjetima za potrebnu ispomoć u kontroli, koji nema evidenciju o servisiranju žarulja i ne pruža sigurnost prilikom provjere bez obzira na položeni on - line ispit i stečeno uvjerenje HNB - a. Zbog visoke rizičnosti rada sa novčanicama USD, potrebna je strojna kontrola. Naime, krivotvoritelji stalno izdaju nove serije, koje isključivo strojevi sa ažuriranim softwerom i/ili visoko educirani radnici mogu izdvojiti kao krivotvorine, te brzinska ručna kontrola nije primjerena za ovakve poštanske urede, jer radnici u njima obavljaju normirane poslove. Prema naputku ESB, provjera se vrši osjetilima, pri čemu je potrebno provjeriti autentičnost i prikladnost u gotovo 20 -tak točaka, što je fizički nemoguće odraditi i zadovoljiti broj usluga po zahtjevu tuženika, gdje bi polog gotovine iz dnevnog utrška samo jednog poslovnog subjekta od nekih cca 300 komada novčanica trajao 83,4 minute, prema normama koje je propisao tuženik. O neprikladnosti takvog ponašanja u prisutnosti korisnika da se i ne govori (pipanje novčanica, dizanje i gledanje prema svjetlu, šuškanje, nakretanje novčanica i dr.). Logično je da radeći tako normirane poslove nemamo dovoljno stručnosti ni vremena za desetke detalja koje treba provjeriti kod utvrđivanja autentičnosti novčanica. Neosporna je i činjenica da je u više poštanskih ureda isti počinitelj podmetnuo krivotvorene novčanice iste kvalitete, pri čemu su sve radnice zaprimile novčanice, pregledavajući ih na način na koji su bile obučene i da niti jedna nije primijetila ništa neobično zbog čega bi korisniku odbila izvršenje usluge. Očito je da tuženik ne vodi računa o servisiranju opreme i ažuriranju softvera te obuci zaposlenika, čime je doveo zaposlenike u opasnost od počinjenja kaznenog djela. Kada je tuženik nabavom novih uređaja uveo novu tehnologiju isti je temeljem članka 54. st. 3. Zakona o radu bio dužan organizirati edukaciju radnika za rukovanje uređajima – brojačicama, koje se bitno razlikuju od starih modela, koju dobavljač izvodi u svim poslovnicama poslovnih subjekata, pa stoga nije bilo razloga zašto se isto ne bi odradilo i u poštanskim uredima. Također nema edukacije o održavanju uređaja, kako bi uređaj ispravno radio, koju su prošli svi zaposlenici banaka, ali ne i Hrvatske pošte. Radnik koji rukuje gotovim novcem mora prema Zakonu o radu imati sigurna sredstva za rad koja su prilagođena količini i brzini obavljanja poslova koje tuženik zahtjeva od zaposlenika. Redovan rad sa novcem ne smije se oslanjati na ručni pregled novčanica, već mora biti automatiziran, putem certificiranih brojačica ili uređaja za pojedinačnu strojnu detekciju novca. A znanje stečeno na edukaciji mora biti „alat“ za eventualno objašnjenje kod izuzimanja sumnjivih novčanica. Tužiteljica smatra da tek od dana kada tuženik sve gore navedeno provede i omogući može zahtijevati i potraživati naknadu po štetnom događaju prouzrokovanom od strane radnika, ne prije. Očito je da prema opisanim okolnostima i navodima tužiteljice šteta nije prouzročena iz krajnje nepažnje, kao što tvrdi tuženik, već se radi o običnoj nepažnji za koju tužiteljica ne može biti odgovorna. Budući da tuženik odbija tužiteljicu osloboditi plaćanja naknade štete, tužiteljica predlaže da sud presudom poništi pobijanu Odluku tuženika broj: HP - 02/9 - 61350/24 od 20.12.2024. i Odluku broj: REG - 06/7 - 46883/24 od 24.10.2024., te da se tužiteljicu oslobađa obveze naknade štete u navedenom iznosu od 1.000,00 USD, sve uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te navodi kako je nesporno da je tuženik donio Odluku o naknadi štete pod poslovnim brojem REG-06/7-46883/24 od 24.10.2024. kojom je tužiteljicu obvezao naknaditi štetu tuženiku u iznosu od 1.000,00 USD. FINA je vršila obradu suviška PU 51511 Malinska od dana 9.6.2023., te su zbog sumnje u krivotvorinu izdvojili sumnjive novčanice od 100,00 USD (10 komada). Novčanice su poslane u HNB na analizu te je utvrđeno da se radi o krivotvorinama: tip osrednje. Temeljem čl.37. st.6. Okvirnog ugovora o strateškom partnerstvu i eksternalizaciji zaključenog između ovdje tuženika i HPB d.d. utvrđuje se plaćanje naknade štete od tuženika. Obzirom da je tužiteljica stekla uvjerenje HNB-a Nacionalni program obuke kojim se potvrđuje da je uspješno savladala edukaciju koja ima za cilj stjecanje vještina za djelotvornu ručnu provjeru autentičnosti novčanica i kovanog novca i da svi uredi raspolažu sa UV lampama ili certificiranim brojačima novca koji izdvajaju sumnjive novčanice te je na temelju svih raspoloživih alata tužiteljica mogla utvrditi da se radi o sumnjivim novčanicama za navedene tipove krivotvorina, a sukladno čl.24. st.7. Uputa za blagajničko i računsko poslovanje, manjak podmiruju radnici koji su preuzeli novčanicu ili kovanicu od korisnika. Tužiteljica je u svojoj izjavi navela da je u vrijeme zaprimanja novčanica poštanski ured u kojem radi bio je opremljen UV lampom kojom je provjerila novčanice, ali su se po danjem svjetlu vrlo teško uočavali bitni detalji za prepoznavanje krivotvorene novčanice. Također tužiteljica navodi da se radilo o ljetnoj sezoni kada je povećan obim posla zbog velikog broja turista i ona si ne može dozvoliti stalno provjeravanje novčanica u zbirci opisa stranih novčanica. Tuženik navodi da je tužiteljica postupala krajnje nepažljivo jer je konkretna šteta rezultat propusta tužiteljice da upotrijebi pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. Opisano postupanje tužiteljice predstavlja nemarno i neodgovorno ponašanje u izvršavanju svojih radnih zadataka i kao takvo predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa koje za posljedicu ima i nastalu štetu tuženiku. To tim više kada se uzme u obzir da tužiteljica radi s novcem te da je prilikom obavljanja takvih radnih zadataka ista bila dužna postupati sa pažnjom dobrog stručnjaka u smislu odredbe čl.10. st.2. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj odredbi je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze i svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima kao i sukladno internim propisima tuženika. Tužiteljica je na tako donesenu Odluku o naknadi štete uložila Zahtjev za zaštitu prava u kojemu se u bitnome protivi pobijanoj Odluci. Kako se radi o novčanici tip osrednji, tužiteljica je morala prepoznati da se radi o sumnjivim novčanicama, te uz pomoć UV lampe samo potvrditi svoju sumnju. Tuženik se oslanja na ručnu provjeru autentičnosti novca, a ne strojnu te se u Odluci o kontroli provjere autentičnosti i prikladnosti gotovog novca eura (NN 134/22) jasno naznačuju da se provjera autentičnosti putem osposobljenog osoblja smatra ručnom provjerom. Tu istu provjeru novca smije provesti ručno osposobljeni zaposlenik kako je uređeno čl.2. toč.7. Odluke ESB/2010/14, a u RH to je zaposlenik koji ima valjano uvjerenje kojim se potvrđuje da je prošao obuku koju organizira i provodi Odjel nacionalnog centra za borbu protiv krivotvorenja (NCBK) u Hrvatskoj narodnoj banci, a u skladu s nacionalnim programom za obuku zaposlenika banaka i financijskih institucija za postupak provjere autentičnosti novčanica i kovanica. Tuženik zaključno navodi da je provjera autentičnosti novčanica obvezna i tužiteljica je mora izvršiti neovisno o utrošenom vremenu i navedenoj nelagodi i stresu. Tuženik također navodi kako predmetnu zaprimljenu tužbu treba odbaciti jer pobijane odluke ne predstavljaju odluke koje tužiteljica u smislu odredbe čl.133. Zakona o radu može pobijati pred sudom. Dakle, u ovoj pravnoj stvari potrebno je prvenstveno utvrditi predstavljaju li te dvije pobijane Odluke, odluke kojima se tužiteljičino pravo iz radnog odnosa povređuje te imaju li iste neposredni učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa. Prema već postojećoj sudskoj praksi pobijane Odluke nisu odluke kojima se tužiteljičino pravo iz radnog odnosa povređuje niti iste imaju neposredni učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa u smislu naplate predmetne štete, odnosno iste ne proizvode negativni pravni učinak na pravo tužiteljice iz radnog odnosa niti mijenjaju sadržaj radnog odnosa na štetu tužiteljice. To stoga što je spornim odlukama tuženik okvalificirao štetu i pozvao tužiteljicu na plaćanje utvrđenog iznosa čime iste nisu stekle svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti pa ne predstavljaju isprave koje obvezuju tužiteljicu na plaćanje. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbaciti tužbu, te naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude prvog stupnja pa do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Odluku tuženika o naknadi štete broj:

REG - 06/7 - 46883/24 od 24.10.2024., Zahtjev za zaštitu prava, odluku tuženika broj HP - 02/9 - 61350/24 od 20.12.2024. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava, Upute za blagajničko i računsko poslovanje, sudsku praksu, Obavijest 131/23.

4. Sud je odbio prijedlog tužiteljice da se ista sasluša u ovom postupku, obzirom je takav prijedlog ocijenjen nepotrebnim, kada je i bez provođenja toga dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

5. Odlukom o naknadi štete broj: REG - 06/7 - 46883/24 od 24.10.2024. tuženik je odredio da mu je tužiteljica dužna naknaditi štetu koju je prouzročila iz krajnje nepažnje zbog kao operater u poštanskom uredu zbog krivotvorenih novčanica u ukupnom iznosu od 1.000,00 USD.

6. Nije sporno da je tužiteljica protiv navedene Odluke zatražila zaštitu svojih prava u rokovima i na način kako je to predviđeno odredbom čl.133. Zakona o radu (u daljnjem dijelu teksta: ZR-a) te da je tuženik Odlukom broj: HP - 02/9 - 61350/24 od 20.12.2024. odbio kao neosnovan Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice i potvrdio Odluku broj: REG - 06/7 - 46883/24 od 24.10.2024.

7. U ovoj pravnoj stvari potrebno je prvenstveno utvrditi predstavljaju li Odluka tuženika od 24.10.2024. i Odluka od 20.12.2024. odluke kojima su povrijeđena prava tužiteljice iz radnog odnosa, te imaju li iste neposredni učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa.

8. Sukladno odredbi čl.133. st.3. ZR-a, a u svezi sa st.1. i 2. istog članka, radnik koji je prethodno poslodavcu podnio zahtjev za zaštitu prava može pred nadležnim sudom zahtijevati zaštitu svog povrijeđenog prava iz radnog odnosa. Dakle, samo u slučaju aktivnog djelovanja poslodavca, radnik ima pravo na sudsku zaštitu protiv odluke poslodavca koja proizvodi negativni učinak na prava radnika iz radnog odnosa i koja mijenja sadržaj radnog odnosa na štetu radnika ili mu uskraćuje pravo koje mu pripada. Dakle, mora se raditi o odluci poslodavca koja neposredno djeluje na prava radnika iz radnog odnosa (tako i VSRH u odlukama broj Revr-1088/13-2 od 3.12.2014., te Revr-1426/14 od 17.2.2016.)

9. Stav je i ovoga suda da Odluka tuženika od 24.10.2024. i Odluka od 20.12.2024. nisu odluke kojima se pravo tužiteljice iz radnog odnosa povređuje niti iste imaju neposredni učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa u smislu naplate predmetne štete, odnosno iste ne proizvode negativni učinak na pravo tužiteljice iz radnog odnosa niti mijenjaju sadržaj radnog odnosa na štetu tužiteljice. To stoga što je spornim odlukama tuženik kvalificirao štetu i pozvao tužiteljicu na plaćanje iznosa od 1.000,00 USD, čime iste nisu stekle svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti pa ne predstavljaju isprave koje obvezuju tužiteljicu na plaćanje. Tuženik bi svoje možebitno pravo na naknadu štete (za koje tuženik smatra da ga je stekao samim donošenjem predmetnih odluka) mogao ostvariti tek tužbom za naknadu štete u kojem postupku bi se utvrđivale sporne činjenice, odnosno je li šteta počinjena iz krajnje nepažnje i postoji li odgovornost tužiteljice za naknadom štete sukladno odredbi čl.107. st.1. ZR- a.

10. Kako sporne Odluke tuženika od 24.10.2024. i od 20.12.2024 nisu odluke koje se, u smislu odredbe čl.133. st.1. i 2. ZR-a, mogu pobijati pred sudom, valjalo je sukladno odredbi čl.288. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13, u daljnjem dijelu teksta: ZPP) tužbu odbaciti kao pod točkom I. izreke rješenja.

11. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl.154. st.1. i 155. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 19,91 eura, dok se odluka o kamatama na parnični trošak temelji na odredbi čl.151. st.3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

12. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku uz poziv na pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 9,91 eura