Poslovni broj Gž-1917/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić, predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IFC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Jovanović, odvjetnik u Labinu, protiv tuženih: 1. IF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. PF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćnici Jolandi Velnić, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđivanja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama –Buie poslovni broj P-939/2022 od 23. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama –Buie poslovni broj P-939/2022 od 23. svibnja 2024. u točkama I, II i IV izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao i zahtjev tuženih za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je vlasnica nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, zemljišni odjel Buje-Buie, i to k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da se naloži zemljišno-knjižnom sudu upis prava vlasništva tužiteljice na nekretninama nakon pravomoćnosti presude suda prvog stupnja uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženih.

2.U točki II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura u roku od 15 dana, dok je u točki III izreke preostali dio zahtjeva tuženih za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

3. U točki IV izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

4. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, te traži naknadu troškova žalbenog postupka. U bitnome tužiteljica navodi da sud prvog stupnja na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo jer da je tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću jer da je u poštenom posjedu predmetne nekretnine više od 10 godina, a da se zakoniti posjed temelji na činjenici da je sa prednikom tuženih zaključila kupoprodajni ugovor 27. rujna 2022.

5. U odgovoru na žalbu tužene u cijelosti osporavaju navode iz žalbe tužiteljice, predlažući da se ista odbije kao neosnovana i presuda suda potvrdi te traže i naknadu troškova odgovora na žalbu.

6. Žalba tužiteljice nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dosjelošću.

8. Između stranaka nije sporno da su tužene u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnice predmetne nekretnine svaka u 1/3 dijela i da je raniji vlasnik zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine 27. rujna 2020.sa tužiteljicom i da u istome nije naveden iznos kupoprodajne cijene.

9. Nadalje je sporno da li navedeni kupoprodajni ugovor ima pravni učinak budući da u kupoprodajnom ugovoru nije naveden iznos kupoprodajne cijene, da li postoji valjani pravni temelj posjedovanja tužiteljice i da li je tužiteljica isplatila kupoprodajnu cijenu.

10. Ocjenom provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio da iz ugovora o kuporodaji od 27. rujna 2012. proizlazi da nije određena kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu, a kojim ugovorom je navedena tužiteljica kao kupac a prednik tuženih kao prodavatelj.

11. Stoga sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl. 384. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO) navodeći da je u toj odredbi propisano da ako u ugovoru o kupoprodaji cijena nije određena, a ni ugovor ne sadrži dovoljno podataka s pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, ugovor nema pravni učinak.

12. Stoga suda prvog stupnja utvrđuje da kupoprodajni ugovor nema pravni učinak i da je posjed tužiteljice nezakonit jer da nema valjani pravni temelj posjedovanja, da stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; dalje ZV) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer da posjed tužiteljice nije zakonit, istinit i pošten i da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 3. ZOO-a za izvanrednu dosjelost jer da posjed tužiteljice nije pošten.

13. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan pa sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezuje tužiteljicu da tuženima nadoknadi troškove parničnog postupka jer su tužene uspjele u ovom postupku. Sud prvog stupnja odmjerava trošak tuženima sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

14. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom postupku u toč. IV izreke odbijen je zahtje tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da u navedenom kupoprodajnom ugovoru nije određena cijena slijedom čega da taj kupoprodajni ugovor nema pravni učinak između stranaka. Žalbeni navodi tužiteljice da je ugovorena cijena što potvrđuje zaključeni ugovor o zajmu od 27. rujna 2012. temeljem kojeg je upisano pravo zaloga u iznosu od 2.654,46 eur što je vidljivo iz zemljišnoknjižnog izvatka i iz rješenja pod poslovnim brojem Z-3130/2013 radi upisa prava zaloga u korist tužiteljice nisu činjenice koje bi dovele u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja jer ugovor o zajmu iznosa od 2.654,46 eura koji je dan predniku tuženih nije u relevantnoj pravnoj vezi sa zaključenim kupoprodajnim ugovorom, jer je ugovorom o zajmu zasnovano založno pravo na predmetnoj nekretnini u korist tužiteljice, te temeljem tog ugovora o zajmu tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva.

16. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi o primjeni odredbe čl. 294. ZOO-a koja propisuje osnaženje ugovora kojem nedostaje potrebni oblik jer za ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku, ako su ugovorne strane ispunile u cijelosti ili pretežitom dijelu obaveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je propisan očito ne prolazi što drugo. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da nije zaključen ugovor o kupoprodaji za predmetnu nekretninu i da tužiteljica i prednik tuženih nisu ispunili ugovor o kupoprodaji u cijelosti jer nije isplaćena kupoprodajna cijena niti je ona ugovorena u kupoprodajnom ugovoru, te nije određena, a ugovor niti ne sadrži dovoljno podataka s pomoću kojih bi se mogla odrediti, pa da takav ugovor nema pravni učinak.

17. Stoga je sud prvog stupnja, a protivno navodim iz žalbe tužiteljice, pravilno utvrdio da nije potrebno provođenje drugih dokaza koje navodi tužiteljica u tužbi, a to je da je zaključen usmeni kupoprodajni ugovor i da su tužiteljice i prednik tuženih u cijelosti ili pretežitom dijelu ispunile obaveze koje nastaju iz zaključenog kupoprodajnog ugovora.

18. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužiteljica nije stekla pravo vlasništva dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a, jer je pravilno utvrdio da tužiteljica za stjecanje prava vlasništava temeljem poštenog posjeda treba biti u posjedu 20 godina, a da od zaključenja kupoprodajnog ugovora i predaje u posjed kako to tvrdi tužiteljica do podnošenja tužbe 29. prosinca 2022. nije protekao rok od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, te da tužiteljica nije bila u zakonitom istinitom i poštenom posjedu 10 godina jer jer citirani ugovor o kupoprodaji nema prvni učinak.

19. Stoga protivno žalbenim navodima tužiteljice sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a koja bi utjecala na zakonitost odluke.

20. Budući da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno pravilno je primijenjeno materijalno pravo pa je stoga žalbu tužiteljice kao neosnovanu trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u toč. I, II i IV izreke potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. I izreke ove presude. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u toč. III izreke ostaje neizmijenjena.

21. Pravilno je primijenjena i odredba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u odluci o troškovima parničnog postupka, te je tuženima pravilno odmejren trošak sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a budući da tužiteljica nije uspjela u postupku ne pripada joj naknada troškova parničnog postupka te je pravilno odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka, na način kako je to odlučeno u toč. IV izreke presude suda prvog stupnja.

22. Budući da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u toč. II izreke ove presude, te je odbijen zahtjev tuženih za naknadu troškova odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka, pa je stoga primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

U Rijeci 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić