Poslovni broj P-737/2020

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, protiv tuženika ad 1. RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženice ad 2. EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženice ad 3. RĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Mario Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću i tuženice ad 4. ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Krešimir Vilajtović i Dominik – Stjepan Janković, odvjetnici u Zagrebu, radi upisa oznake pomorskog dobra, dana 12. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku ad 1. RĆ iznos od 312,50 EUR, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici ad 3. RĆH iznos od 312,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 30. rujna 2020. zaprimljena je pred ovim sudom tužba tužiteljice protiv, u uvodu označenih, tuženika, a radi upisa oznake pomorskog dobra.

2. Kako je tužiteljica podneskom od 20. veljače 2025. povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari, a tuženici ad 1. RĆ i ad 3. RĆH, koji su se protivili tužbi i tužbenom zahtjevu, na ročištu od 21. veljače 2025. pristali su na povlačenje tužbe, tako je odlučeno kao pod I. izreke, pozivom na odredbu članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

3. Tuženici ad 1. i ad 3. zatražili su trošak ovog postupka, tuženik ad 1. trošak od ukupno 3.500,00 EUR, a tuženik ad 3. trošak od ukupno 1.875,00 EUR.

4. Odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva, dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Odredbom stavka 2. istog članka, propisano je da iznimno od stavka 1., ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se imaju pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

5. Svrha ovog parničnog postupka bila je upis pomorskog dobra. Republika Hrvatska je, u konačnici, izvršila upis oznake pomorskog dobra na označenim nekretninama, i to rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovog suda, Z-9071/2024 od 16. listopada 2024. koje je postalo pravomoćno 7. prosinca 2024. temeljem prijedloga općinskog državnog odvjetništva. Tim je rješenjem dopuštena provedba prijavnog lista, Klasa: UP/I-932-07/16- 02/514, Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, kojim je izvršena dioba kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te je na novoformiranoj nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] dopušten upis oznake pomorskog dobra, a sve temeljem novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/23). Predmetni je zakon stupio na snagu dana 29. srpnja 2023.

6. Tužiteljica je tužbu podnijela u listopadu 2020., godinama prije stupanja na snagu novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koji je otvorio mogućnost "izravnog" upisa oznake pomorskog dobra u katastru i zemljišnoj knjizi podnošenjem prijedloga državnog odvjetništva (članak 220. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama).

7. Iz činjenice da se u predmetnom slučaju zaista radilo o pomorskom dobru (i kao takvo je upisano u zemljišnim knjigama), proizlazi da je protivljenje tuženika ad 1. i ad 3. upisu oznake pomorskog dobra bilo neosnovano, a tužiteljica je u trenutku podnošenja tužbe iskoristila jedini pravni put koji je mogao dovesti do upisa oznake pomorskog dobra (podnošenje tužbe u parničnom postupku), jer u vrijeme podnošenja tužbe nije imala drugu mogućnost.

8. Iako tuženici nisu izravno (voljno) udovoljili zahtjevu tužitelja kako to propisuje odredba članka 158. stavka 2. ZPP-a, valja reći da se ovdje radi o jedinstvenoj situaciji, u kojoj se pomorsko dobro, kao opće dobro od interesa za RH koje uživa njezinu osobitu zaštitu, upisuje temeljem samog zakona, pa je upis tog dobra u zemljišnoknjižnom postupku (temeljem pravomoćnog rješenja) potvrda neosnovanosti protivljenja tuženika takvom zahtjevu unutar ovog postupka. Tužiteljica, koja ni ne traži troškove ovog postupka, povukla je tužbu nakon što je pomorsko dobro upisano kroz zemljišnoknjižni postupak, čime je uspjela u svom traženju i čime je ovaj postupak izgubio razumnu svrhu (temeljem samog zakona).

9. Imajući u vidu sve navedeno, tuženicima ne pripada trošak postupka u smislu odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a, imajući u vidu da je ova tužba povučena, ali ne iz razloga neosnovanosti iste, dapače, već iz razloga što je sam zakon naknadno propisao da se pomorsko dobro upisuje u posebnom postupku, a u tom posebnom postupku je tužiteljica konzumirala u cijelosti upravo ono što je potraživala ovom tužbom. Vodeći računa o tome da sud pravila o parničnim troškovima tumači na način da se iste rasporedi pravično, ali i racionalno, tužiteljica nije dužna snositi troškove koju su tuženicima nastali neosnovanim vođenjem parnice i protivljenjem zahtjevu za upisom pomorskog dobra, osim troška zastupanja na ročištu od 21. veljače 2025.

10. Naime, imajući u vidu da je rješenje kojim je tužiteljica izvršila upis oznake pomorskog dobra postalo pravomoćno dana 7. prosinca 2024., tužiteljica je mogla i trebala, tužbu povući odmah nakon što je ostvarila svoje traženje temeljem zakona. Takvim bi savjesnim postupanjem spriječila ikakve daljnje troškove tuženicima. Međutim, tužiteljica je tužbu povukla podneskom od 20. veljače 2025., koji je zaprimljen tek dana 21. veljače 2025., neposredno prije održavanja ročišta, pa sud nije imao vremena odgoditi ročište i obavijestiti stranke o povlačenju. Stoga, tuženicima ad 1. i ad 3. pripada trošak pristupa na ročište od 21. veljače 2025., na koje su uredno pristupili po pozivu suda, a takav je trošak, po načelu krivnje (culpae) dužna snositi upravo tužiteljica. S obzirom da je to ročište prije početka raspravljanja završilo povlačenjem tužbe, tuženicima ad 1. i ad 3. pripada trošak zastupanja na tom ročištu, svakome u iznosu od 312,50 EUR, temeljem Tbr. 9. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) u svezi s Tbr. 46 Tarife. Stoga je, pozivom na odredbu članka 156. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao pod II. i III. izreke ovog rješenja.

U Dubrovniku 12. ožujka 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka istog, putem ovog suda za drugostupanjski sud, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženicima