Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-995/2023-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Milanoviću odvjetniku iz Umaga, protiv tuženih 1. TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , 2. CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupani po punomoćnicima iz zajedničkog Odvjetničkog ureda Livio Marcan i Vedran Marcan iz Umaga, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie poslovni broj P-264/2022 od 12. travnja 2023. ispravljena rješenjem pod poslovni brojem P-264/2022 od 26. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-264/2022 od 12. travnja 2023. u točki II. izreke za odbijajući dio u iznosu od 3.067,85 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Uvažava se žalba tuženih TP, CP i PP te se preinačuje citirana presuda u točkama I., III. i IV. izreke i sudi.

1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženima TP, CP i ČP da tužitelju isplate na ime ulaganja u kuću sagrađenu na katastarskoj čestici [katastarska čestica] upisane u ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], daljnji iznos od 3.067,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 09. listopada 2014. godine i to prvotužena TP ČP i trećetuženi EP svaki po 1.150,44 eura a drugotužena CP iznos od 766,97 eura sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 09. listopada 2014. pa do isplate kao i da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.367,78 eura i to na način da TP i III. PP isplate svaki po 1.262,91 eur, a II. ŠP iznos od 841,94 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 12. ožujka 2025. pa do isplate.

2.Nalaže se tužitelju da tuženima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.635,36 eura u roku od 15 dana sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12.ožujka 2025. pa do isplate.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženima da isplate tužitelju na ime vrijednosti njegovog ulaganja u uređenje predmetne kuće ukupno 5.161,06 eura i to prvotužena i trećetuženi svaki po 1.935,40 eura a drugotužena 1.290,26 eura sve sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od 09. listopada 2014. pa do isplate time da je navedena kamata određena rješenjem o ispravljanju presude pod poslovnim brojem P-264/2022 od 26. rujna 2023.

2. U točki II. izreke odlučeno je da se odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.444,38 eura, dok je u točki III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

3. U toč. IV. izreke naloženo je tuženima da tužitelju nadoknade na ime troškova parničnog postupka ½ dijela troškova vještačenja u iznosu od 464,40 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12. travnja 2023. pa do isplate i to prvotužena i trećetuženi svaki po iznos od 174,15 eura a drugotužena iznos od 116,10 eura.

4. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj i to u odnosu na toč. II.,III. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan i da mu se nadoknade troškovi parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka.

5. U žalbi navodi da u toč. I. izreke nije dosuđeno od kada teču zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos na ime vrijednosti ulaganja pa je stoga sud prvog stupnja rješenjem od 26. rujna 2023. ispravljao navedenu presudu u toč. I. izreke na način da na dosuđeni iznos teče kamata od 09. listopada 2014. pa do isplate. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i da je pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je tužitelju dosudio iznos od 5.161,06 eura prema mišljenju vještaka građevinske struke ŽP od 16. listopada 2018. a da je trebao uzeti vrijednost radova prema nalazu istog vještaka od 17. listopada 2022. jer da se cijene radova temeljem stjecanja bez osnove trebaju utvrditi u vrijeme donošenja odluke.

6. Stoga smatra da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Nadalje tužitelj smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužitelju nije dosudio uložena sredstva za kupnju materijala jer da je sud prvog stupnja trebao uzeti u obzir iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka, da je od kupoprodajne cijene koja se odnosi na vozilo te plaćenih dugova kupio materijal koji je ugrađen u predmetnu kuću.

9. Sukladno žalbenim navodima predložio je da se presuda suda prvog stupnja preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja i da mu se nadoknade troškovi parničnog postupka uključujući i troškovi žalbenog postupka.

10. Protiv citirane presude žalbu podnose i tužene zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a predlažući da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti te traži naknadu troškova parničnog postupka uključujući troškove žalbenog postupka.

11. Smatraju da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te da nije utvrdio relevantne činjenice za primjenu odredbe čl. 1114. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) jer da se ne može zahtijevati povrat onoga što je dano ili učinjeno na ime ispunjenja neke naravne ili moralne obveze. Tvrde da je spisu priložena žalba bivše supruge tužitelja u predmetu pod poslovnim brojem P-76/2011 gdje je tvrdila za tužitelja da ga uzdržavaju roditelji prvotužene da bi u ovom postupku saslušana kao svjedokinja govorila o tome da je tužitelj podmirio dugove od prodaje vozila a ostatak dao za potrebe tužitelja i obitelji svjedokinje budući da u trenutku davanja iskaza u ovom postupku svjedokinja i tužitelj su živjeli u obiteljskoj zajednici. Tvrde da sud prvog stupnja nije izvršio ocjenu dokaza u skladu sa ostalim provedenim dokazima, pa budući da presuda nema razloga o tim činjenicama da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

12. Isto tako navode da sud prvog stupnja nije cijenio iskaz tužitelja s obzirom na njegov iskaz u navedenom postupku radi donošenja odluke uzdržavanja za dijete.

13. Navode da je sud prvog stupnja neosnovano utvrdio da roditelji prvotužene nisu uzdržavali tužitelja i prvotuženu kad iz dokaznog postupka proizlazi da ni tužitelj a ni prvotužena nisu radili niti ostvarivali nekakve prihode, pa da je sud prvog stupnja trebao utvrditi da je moralna obaveza solidarnog doprinosa člana neke zajednice kojoj pripada pogotovo obiteljskoj zajednici da doprinosi za hranu i stanovanje u tom objektu.

14. Stoga smatraju da je sud prvog stupnja trebao utvrditi da je obaveza tuženika prema tužitelju koja se odnosi na ulaganja u kuću ne postoji zato što je taj rad tužitelja na uređenju stambenog prostora u kojem je živio uz dozvolu svih tuženika kao suvlasnika stambene zgrade bila njegova moralna obaveza da doprinosi obiteljskoj zajednici u čijem stambenom prostoru je besplatno stanovao i hranio se jer da tada nije bio zaposlen dok su roditelji prvotužene sudjelovali u troškovima prehrane tužitelja koji nije plaćao naknadu za stanovanje te da su roditelji prvotužene čak platili i najamninu nakon što je tužitelj odselio i nakon što je prestala životna zajednica tužitelja i prvotužene.

15. Smatraju nadalje tužene da je vrijednost rada koje je uložio tužitelj neznatno utječe na povećanje vrijednosti sam zgrade u cjelini da je on razmjeran u njegovoj moralnoj obavezi prema tuženima.

16. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

17. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

18. Osnovani su žalbeni navodi tuženih da je sud prvog stupnja temeljem utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 1111. ZOO-a. Po mišljenju ovog suda trebalo je primijeniti odredbu čl. 1114. ZOO- a jer tužitelj ne može zahtijevati povrat iznosa koji se odnose na vrijednost uloženog rada i materijala u kuću tuženih jer se radi o ispunjenju moralne obaveze koju je imao tužitelj prema tuženima budući da je jednu godinu besplatno živio i hranio se u kući tuženih a nije doprinosio toj zajednici.

19. Po mišljenju ovog suda s obzirom na nalaze sudskih vještaka proizlazi da vrijednost izvedenih radova na dan 17. listopada 2022. iznosi 10.926,00 eura pa bi stoga mjesečna moralna obaveza tužitelja da daje za troškove stanovanja režija i hranu iznosila 910,00 eura mjesečno, što je životno i prihvatljivo u odnosu na troškove plaćanja najamnine i svakodnevnih troškova za hranu.

20. S obzirom na izloženo trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u toč.3. i 4. izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i da je tužitelj dužan tuženima nadoknaditi troškove parničnog postupka.

21. S obzirom na izloženo, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja trebao u cijelosti prihvatiti njegov tužbeni zahtjev i dosuditi naknadu za uloženi materijal i naknadu za ulaganja u cijelosti sve prema nalazu sudskog vještaka od 17. listopada 2022. jer kako je izloženo vrijednost ulaganja tužitelja u kuću tuženih je moralna obaveza osobe koje živi u zajedničkom domaćinstvu i stanu trećih osoba da plaća naknadu za korištenje stana kao i naknadu za hranu.

22. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je suprug počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

23. Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja kao neosnovano je trebalo odbiti i presudu prvog stupnja u toč. II izreke potvrditi pa je stoga primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

24. Žalbu tuženih je trebalo prihvatiti te presudu prvog stupnja u toč. I., III. i IV. Izreke preinačiti na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan pa je stoga primjenom odredbe čl. 373. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

25. Budući da su tuženi uspjeli u ovom postupku tužitelj im je dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.635,36 eur sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12. ožujka 2025. pa do isplate.

26. Naime tuženima pripadaju troškovi za sastav odgovora na tužbu prema Tarifnom broju 8.1. Tarife u iznosu od 165,90 eura, za sastavljanje obrazloženih podnesaka od 30. rujna 2015. i 12. studenog 2015. prema Tarifnom broju 8.1. ukupno 331,81 eur ,za sastavljanje ostalih podnesaka od 22. siječnja 2016. 41,48 eura prema Tarifnom broju 8.3. Tarife ,za pristup na ročištima 18. lipnja 2015. i 16. srpnja 2015. ukupno 82,95 eura, za zastupanje za ročišta 6. listopada 2015.,17. studenog 2015. te 30. ožujka 2016. i 28. veljače 2017. ukupno 663,61 eur, za zastupanje za tri stranke sukladno Tarifnom broju 36/1 uvećanja 30% u iznosu od 385,73 eura, za pristup na ročište odgođenog prije raspravljanja dana 26. travnja 2017. 41,48 eura, za pristup na ročišta 7. ožujka 2018,4. svibnja 2017.,8. veljače 2019.,26. ožujka 2018.,13. lipnja 2019., 12. rujna 2019. i 1. lipnja 2022. prema Tarifnom broju 1. Tarife prema ukupnom 1.161,32 eura za sastav žalbe protiv prve presude 207,38 eura, za sastav podneska od 30. studenog 2018. 248,86 eura za zastupanje na raspravama 15. prosinca 2022. i 1. ožujka 2023. ukupno 497,71 eur za sudsku pristojbu na žalbu 289,34 eura te troškovi žalbenog postupka u iznosu od 517,80 eura odnosno ukupno 4.635,26 eura. Stoga je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. i 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

27. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Rijeci 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić