Poslovni broj Gž-1553/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Ćosić, odvjetnici iz Novske, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d. d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta d. o. o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj poslovni broj P-73/21-16 od 04. kolovoza 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj poslovni broj P-73/21-16 od 04. kolovoza 2022. godine u točkama I i II izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj poslovni broj P-73/21-16 od 04. kolovoza 2022. godine.

III O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) utvrđeno je da su ništetne odredbe ugovora o [broj kredita] kojeg su dana 10. srpnja 2006. godine sklopili tužitelj i tuženik, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarski franak (u nastavku teksta: CHF).

2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 12.356,19 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 5.666,30 kuna, uz zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate, a sve pobliže naznačeno u izreci.

3. U točki II izreke iste presude utvrđeno je i da su ništetne odredbe ugovora o [broj kredita] kojeg su dana 10. srpnja 2006. godine sklopili tužitelj i tuženik, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,20% godišnje, odnosno odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

4. U točki III izreke odbijen je zbog zastare zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa od 4.068,24 kuna na ime razlike kamate preko početno ugovorene po stopi od 5,20% godišnje za vremensko razdoblje od 31. listopada 2007. godine do 30. lipnja 2013. godine, kao i zahtjev tužitelja za isplatu pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, sve kako je naznačeno u izreci.

5. Rješenjem suda (točka I izreke) odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti tog suda, dok je u točki II izreke dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

6. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na točke I i II izreke, te protiv rješenja, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a uz žalbu prilaže isprave na koje se poziva u tom pravnom lijeku, te podnosi zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba tuženika protiv presude je osnovana, dok je žalba te stranke koja je izjavljena protiv naznačenog rješenja neosnovana.

9. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske i računovodstvene struke Vedrana Panjkovića, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF radi utvrđenja ništetnima odredbi Ugovora o [broj kredita] kojeg su dana 10. srpnja 2006. godine sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (u nastavku teksta: Ugovor), u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika, koje odredbe su naznačene u točkama I i II izreke pobijane presude, kao i zahtjev tužitelja radi isplate novčanih iznosa navedenih u točkama II i III izreke iste presude na ime povrata preplaćenih novčanih iznosa temeljem naznačenih ništetnih Ugovornih odredaba.

10. U vezi toga utvrđuje da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora zaključen dana 10. srpnja 2006. godine predmetni Ugovor, kojim se tuženik obvezao tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 14.627,28 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke (tuženika) važeće na dan korištenja kredita, pri čemu je ugovorena kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,20%.

10.1. Istim Ugovorom da je ugovoreno da se kredit otplaćuje 84 mjeseca, i to u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

11. Nadalje utvrđuje da se tužitelj u tužbi pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, u nastavku teksta: ZZP/03).

11.1. U vezi toga utvrđuje kako je odredbom članka 502c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa da iz navedene odredbe proizlazi da je u ovom postupku sud vezan utvrđenjem iz navedene presude da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljem koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu.

12. Prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 81. ZZP/03 utvrđuje kako je okolnost da je u predmetnom Ugovoru koji je bio unaprijed formuliran od strane tuženika unesena klauzula o primjeni tečaja u vrijeme dospijeća svakog pojedinog anuiteta dovela do neravnoteže u odnosima između ugovornih strana (tužitelja i tuženika), te da je takva odredba bila jasna, ali da tužitelju koji ne raspolaže takvim znanjem nije moglo biti poznato što to znači u odnosu na konačan iznos kojeg će morati platiti svakog mjeseca, niti ga je tuženik izričito, jasno i razumljivo upoznao što će to značiti, te o mogućnosti da u budućnosti dođe do znatnog odstupanja tečaja u odnosu na trenutno važeći tečaj, slijedom čega utvrđuje da je tužitelj prilikom sklapanja Ugovora bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženika.

13. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbu članka 328. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), usvaja u točkama I i II izreke pobijane presude zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnima naznačenih Ugovornih odredaba.

14. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Vedrana Panjkovića, kojeg u cijelosti prihvaća kao objektivnog i stručnog, utvrđuje da je tužitelj na ime pozitivnih iznosa tečajnih razlika preplatio tuženiku iznos od 12.356,19 kuna, pa pozivom na odredbe članaka 29., 323. stavak 1. i 1111. ZOO-a usvaja zahtjev tužitelja za isplatu tog iznosa, kao i zahtjev za isplatu pripadajućih zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog anuiteta pa do isplate.

15. Prethodno tome, utvrđuje da je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare, u skladu s odredbom članka 241. stavak 1. ZOO-a, te da je zastarni rok ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku, tj. od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, koja je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018 godine, a da je predmetna tužba podnesena dana 17. ožujka 2021. godine, pa utvrđuje neosnovanim istaknuti prigovor zastare zahtjeva tužitelja radi isplate iznosa od 12.359,19 kuna, jer utvrđuje da je tužba u tom dijelu podnesena unutar petogodišnjeg roka zastare propisanog odredbom članka 225. ZOO-a.

16. U preostalom dijelu (točka III izreke pobijane presude) odbija zahtjev tužitelja za isplatu, jer utvrđuje da je u tom dijelu nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

17. Pri tome utvrđuje da je tužitelj u podnesku od 25. veljače 2022. godine preinačio tužbu tako što je povećao tužbeni zahtjev, čemu se tuženik usprotivio, ali da je navedena preinaka svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, pa pozivom na odredbu članka 190. ZPP-a odlučuje kao u točki II izreke pobijanog rješenja.

18. Osim toga, sud prvog stupnja utvrđuje neosnovanim istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti tog suda, i to iz slijedećih razloga.

18.1. Naime, u vezi toga utvrđuje da je u predmetni Ugovor unesena i odredba o nadležnosti suda u sjedištu kreditora za slučaj spora, a da se radi o odredbi o kojoj se prethodno nije pregovaralo, pa da je ista u smislu odredbe članka 81. stavak 2. ZZP/03 nepoštena, a samim time i ništetna, jer da bi tužitelju koji ima prebivalište u [adresa], koje mjesto je udaljeno od Zagreba nešto više od 100 kilometara, odlazak na sud u Zagrebu radi evidentnih troškova i potrebnog vremena za putovanje otežao ostvarivanje prava pred sudom, budući bi isti nekoliko puta morao putovati u Zagreb, uslijed čega bi on bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženika, pa pozivom na odredbu članka 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16) odlučuje kako je naznačeno u točki I izreke pobijanog rješenja.

19. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

20. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane presude i rješenja nije počinjena neka od tih postupovnih povreda.

21. Neosnovane su tvrdnje tuženika da u predmetnom tužbenom zahtjevu nisu precizirani oni dijelovi Ugovora koji se utvrđuju ništetnima, pa da je u tom pogledu sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe članaka 186. i 187. ZPP-a.

22. Isto tako, nisu osnovane niti tvrdnje tuženika o pogrešnoj primjeni odredbe članka 190. ZPP-a, a to stoga jer su za preinaku predmetne tužbe na način kako je naznačeno u podnesku tužitelja od 25. veljače 2022. godine, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, te unatoč protivljenju tuženika, bile ispunjene pretpostavke iz članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a, jer je tužitelj tek nakon zaključenja prethodnog postupka, tj. nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, mogao znati visinu svoje tražbine, pri čemu isti u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao svim odlučnim činjenicama potrebnima za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa bi nedopuštanje preinake tužbe koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja, tj. u gornjem podnesku tužitelja, imalo za posljedicu njegovo onemogućavanje u pravu na pristup sudu. Navedeno je u skladu i sa Zaključkom predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26. studenoga 2021. godine, prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima (kakav je i predmetni postupak) dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

23. Neosnovano tuženik ukazuje i na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio neosnovanim istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti tog suda, sve to iz jasnih i pravno utemeljenih razloga koje kao takve prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja-tuženika.

24. Međutim, osnovano tuženik ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, u dijelu u kojem su tužitelju na pojedinačne novčane iznose koji čine glavnicu od 12.356,19 kuna dosuđene zatezne kamate od dana kada je tuženik primio te iznose, jer u tom dijelu pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge, pa se kao takva ne može valjano ispitati.

25. U pravu je tuženik i kada ističe da je sud prvog stupnja propustio raspraviti sve njegove prigovore kojima je osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva i koje je isticao tijekom postupka, te u tom smislu cijeniti sadržaj dokumentacije na koju se tuženik pozivao i koju je dostavio u spis, pa je time ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona.

26. Isto tako, osnovane su tvrdnje tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno odbio njegov prijedlog za provođenje predloženih personalnih dokaza (saslušanje tužitelja i svjedokinje ĐOnjegove djelatnice), koje je tuženik u odgovoru na tužbu između ostalog predložio saslušati i na okolnosti da su tužitelju tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je on pristao, te da su on i tužitelj pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu.

26.1. Naime, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. godine proizlazi kako je taj sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanjem dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja, a to stoga jer je Ustavni sud Republike Hrvatske zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom 502.c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu, pri čemu se tumačenjem navedene odluke može zaključiti kako se banci radi utvrđivanja navedenih činjenica treba omogućiti predlaganje i izvođenje i drugih dokaza.

27. Pri tome na navode tuženika koji ističe da je pobijana presuda posljedica pogrešne primjene odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača, valja odgovoriti da je odredbom članka 502.c ZPP-a, kako je stipulirana u sada važećem tekstu i koja je vrijedila u vrijeme podnošenja predmetne tužbe dana 17. ožujka 2021. godine, propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Stoga je pravilno utvrđenje suda da se na predmetni parnični postupak neposredno primjenjuju utvrđenja iz spomenutog parničnog postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P- 1401/2012.

28. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio neosnovanim istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu o kojem je odlučeno u točki II izreke pobijane presude. Naime, u vezi toga valja navesti da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, u vezi čega je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. godine zauzeto objedinjeno pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovaj sud, a prema kojem ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, kao što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu (u pogledu ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018. godine), a budući je predmetna tužba podnesena dana 17. ožujka 2021. godine, to je prvostupanjski sud u odnosu na naznačeni dio tužbenog zahtjeva pravilno odbio tuženikov prigovor zastare, jer iz navedenog proizlazi da je tužba u naznačenom dijelu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO-a.

29. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u točkama I i II njezine izreke, pa dakle i odluku o parničnim troškovima, te vratiti predmet u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

30. Pozivom na odredbu članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki III izreke rješenja.

31. U nastavku postupka prvostupanjski sud će prije svega provesti dokaz saslušanjem tužitelja i svjedokinje ĐO na predložene okolnosti, te će postupajući na način kako je propisano odredbom članka 8. ZPP-a ponovno raspraviti i utvrditi sve činjenice koje su od značaja za odluku o naznačenom dijelu tužbenog zahtjeva, a među ostalim ocijeniti i (ne)osnovanost svih prigovora i navoda tuženika kojima isti i u žalbi osporava osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva, nakon čega će ponovno odlučiti o istome, te o zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu parničnih troškova, a za svoja činjenična i pravna utvrđenja navesti će jasne i određene razloge, kako bi se takva odluka mogla valjano ispitati.

32. Presuda suda prvog stupnja u točki III izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 12. ožujka 2025. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar