Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: Pn-1329/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zdenko Gudelj, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave zaključene dana 12.ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je Republika Hrvatska iz osnova naknade neimovinske štete u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ĆC iznos od 1.200,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja zahtjeva 2.studenog 2016. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a 01.01.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu za iznos od 2.648,96 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužna je Republika Hrvatska iz osnova naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 56,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo u iznosu od 209,44 eura kao i za kamate na dosuđeni iznos tekuće od podnošenja tužbe do presuđenja tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Dužna je tužena Republika Hrvatska naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.389,39 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se dana 19.kolovoza 2016. oko 4 sata ujutro kretao pješice plažom Bačvice u Splitu kada su prišla dva policijska službenika i zatražili ga da pristupi alko testiranju. Nadalje, da je tužitelju bilo nejasno zbog čega pristupiti alko testiranju pošto nije vozio i mirno se kretao pješice ne uznemiravajući okolinu. Nadalje, da su ga policijski službenici počeli udarati, te da se nesvjestan, što se dogodilo, našao u policijskom vozilu pretučen. Nadalje, da je dolaskom u II Policijsku postaju pretrpio još nekoliko udaraca od strane policijskih službenika nakon čega je smješten u posebnu prostoriju u pritvor nakon što su mu oduzete sve osobne stvari i gdje je bez pitke vode i bez objašnjenja ostavljen do 16,00 sati slijedećeg dana. Nadalje, da je po puštanju iz posebnih prostorija II Policijske postaje u Splitu 20.kolovoza 2016. oko 16 sati zatražio pomoć na Hitnom kirurškom prijemu Kliničkog bolničkog centra Split gdje su mu ustanovljeni kontuzija desnog ramena te infrakcija drugog rebra lijevo čime da je došlo do loma desne ruke.

2. Nadalje, da je tužitelj pretrpio nesnosne bolove, otok ruke i ramena te psihički stres uzrokovan nehumanim ponašanjem službenika te prekoračenjem ovlasti pa zbog svega zatražio pomoć psihijatra.

3. Nadalje, da se tužitelj tereti da je počinio prekršaj iz čl. 6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira vičući i psujući prolaznike te omalovažavao policijske službenike. Nadalje, da prekršaji koji terete tuženika ne opravdavaju uporabu sile prema tužitelju niti fizičke nasrtaje koji su uzrokovali povredu prava osobnosti zbog čega potražuje iz osnova neimovinske štete iznos od 29.000,00 kuna te osnova imovinske štete iznos od 2.000,00 kuna. Nadalje, da je podnio zahtjev za mirno rješenje spora sukladno čl.186 ZPP-a koji je odbijen pa ustaje predmetnom tužbom.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti navodeći da nije bilo protupravnog postupanja prema tužitelju.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem obavijesti od 19. kolovoza 2016. Ministarstva unutarnjih poslova RH, naredbe o smještanju u posebnu prostoriju do prestanka opojnog sredstva, od 19.8 2016. II Policijske postaje PU Splitsko- dalmatinske, medicinske dokumentacije, optužnog prijedloga, radnog naloga, broj 232-89-6/16 od 19.kolovoza 2016., službene zabilješke od 19.kolovoza 2016. II Policijske postaje PU Splitsko-dalmatinske ( list 31), Službene zabilješke II Policijske postaje PU Splitsko-dalmatinske od 20.8.2016., preslike knjige protokola Hitnog kirurškog prijema Split, sudsko-medicinskim vještačenjem po vještaku Antonio Alujević, specijalist sudske medicine i patologije, te vještačenjem po vjetaku IC ortoped i Časlav Lončar, psihijatar, te saslušanjem svjedoka DC, ŽC, KC, te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6.U predmetnom postupku tužitelj zahtijeva od tuženika naknadu imovinske i neimovinske štete.

7. Između parničnih stranaka sporna je odgovornost tuženika za štetu.

8. Čitanjem Obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 19.kolovoza 2016. utvrđeno je da je ĆC, kao počinitelju prekršaja izdana obavijest da će se za počinjeni prekršaj iz čl.6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira što je dana 19.kolovoza 2016. ispred kluba "MUMM" u vidno alkoholiziranom stanju vikao i psovao prolaznike te omalovažavao policijske službenike II Policijske postaje podnijeti optužni prijedlog buduće je svojim ponašanjem ostvario obilježja opisanog prekršaja. Nadalje, da je obavijest sačinjena u 15.40 sati, a istu je ĆC odbio potpisati.

9. Čitanjem Naredbe o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opijata utvrđeno je da je ĆC smješten u posebnu prostoriju dana 19. kolovoza 2016. u 4,30 sati te isto može trajati najdulje 12 sati. Nadalje, da je prethodno ĆC u vidno alkoholiziranom stanju teturao ispred noćnog kluba MUMM na Bačvicama, te psovao prolaznike i omalovažavao policijske službenike, te kako se odbio alkotestirati smješten je u posebnu prostoriju zbog bojazni od počinjenja prekršaja do prestanka djelovanja alkohola te je u istoj bio smješten do 15:40 istog dana.

10. Čitanjem optužnog prijedloga od 2.prosinca 2016. utvrđeno je da se isti podnosi protiv ĆC temeljem čl. 111. i 160 Prekršajnog zakona jer je dana 19.kolovoza 2016. u 4,00 ujutro u kompleksu Bačvice remetio javni red i mir psovanjem i vikanjem zbog čega je izazvao uznemirenost i nelagodu kod prolaznika i policijskih službenika.

11. Čitanjem radnog naloga DC i KC proizlazi da je 19. kolovoza 2016. upućena na HKP KBC Firule da utvrdi ozljede za osobu ĆC te je u razgovoru s medicinskim osobljem utvrđeno da se ĆC samovoljno udaljio te da mu nisu utvrđene ozljede.

12. Čitanjem službene zabilješke utvrđeno je da je istu sačinio ZC, a iz iste proizlazi da je dana 19.kolovoza 2019. oko 4,00 sata zajedno s kolegom BC vršio opservaciju područja Bačvice te su u jednom trenutku primijetili osobu koja u alkoholiziranom stanju ometa prolaznike na način da viče i galami te psuje te da se isti mašući rukama obratio policijskim službenicima pogrdnim riječima.

13. Iz službene zabilješke od 20.kolovoza 2016. sačinjene od strane policijskog službenika DC utvrđeno je da je s kolegicom KC upućen na HKP KBC Firule zbog ozljeda ĆC zadobivenih od strane policijskih službenika te da je dolaskom na HKP zatečen ĆC koji je izjavio da je prethodne večeri bio na Bačvicama i da je došla policija nakon čega je priveden i zadržan do otriježnjenja, a da se drugog ne sjeća. Nadalje, da nije imao vidljivih ozljeda, a naknadnim dolaskom na HKP utvrđuje da je isti napustio Hitni kirurški prijem.

14. Iz iskaza svjedoka ŽC, proizlazi da je tog dana 19.kolovoza 2016. negdje oko 3-4 sata ujutro s kolegom ZC bio u auto ophodnji ispred hotela "Park" gdje su zatekli tužitelja u potpuno alkoholiziranom stanju, te je bio u takvom lošem stanju da je jedva mogao stajati na nogama. Nadalje, da su istog posjeli u auto te odveli u postaju gdje je smješten na I katu soba 3 što je inače soba za obaviti razgovor, ali da se sa istim nije moglo ništa obaviti jer je bio u jako lošem stanju. Nadalje, da se ne sjeća jesu li istome stavili lisice, ali vjeruje da nije bilo potrebe obzirom na njegovo stanje. Nadalje, da je tužitelj doveden u postaju potpuno zdrav, osim što je bio potpuno alkoholiziran jer nije mogao niti sjediti niti napuhati „ drager“ za alkotest. Nadalje, da što se tiče postupanja svjedoka i kolege ZC prema tužitelju istome nisu nastupile nikakve štetne posljedice jer nikakve fizičke prisile prema njemu nije bilo. Nadalje, da je njihova smjena završila oko 5,30 to jutro kada je sastavljeno uredovanje o postupanju te noći, te da je do tada sve bilo uredno prema tužitelju te da do tada prema njemu nije bilo upotrebe nikakve fizičke prisile koje je policija ovlaštena upotrijebiti ako treba. Nadalje, da je do 5,30 odnosno do završetka smjene tužitelj bio u istoj sobi.

15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio sam na piću u gradu na Rivi, a iz grada se uputio pješke kući na Mejaše oko jedan sat poslije ponoći. Nadalje, da je išao pješke preko Bačvica i kako nije imao cigareta pitao je prolaznike cigarete. Odjednom da su se tu stvorila dva policajca koji su ga tražili osobnu iskaznicu i rekli da će puhati na što ih je pitao zašto će puhati jer nije niti na biciklu niti vozi auto. Na to mu je jedan kolega stavio ruke iza leđa i stavio mu lisice te je tada izgubio svijest, što je sve trajalo 10-15 sekundi. Vjerojatno je ( policajac) tako reagirao jer tužitelj nije odmah reagirao. Slijedeće da se probudio u stanici odakle je pušten u 14,00 sati. Nadalje, da za vrijeme boravka u policijskoj stanici nitko nije dolazio kod njega, a kada se probudio sve ga je boljelo tako da je odmah po otpuštanju otišao na Hitni kirurški prijem gdje su napravili rendgen, a u bolnicu su došla dva policajaca (muško i žensko) oko 23,00 sata do ponoći. Nadalje, da kako je cijeli dan bio bez hrane i pića otišao je kući jer je dugo čekao nalaze, a ništa se nije događalo. Nadalje, da je sutradan ponovno došao na hitnu zbog jake boli pa su mu stavili gips na desnu ruku koja je napukla, a dijagnosticirano je i napuknuće rebra s desne strane, a da je desno rame bilo plavo od udarca i natučeno. Nadalje, da je predmetne večeri bio u alkoholizirano stanju, popio je jednu - dvije pive, ali da nije galamio niti pružao otpor policajcima, dok su policajci primijenili silu prema njemu jer je odbio alkotest.

16. Iz iskaza svjedoka DC proizlazi da je slijedeći dan nakon događaja oko 1,00-2,00 sata ujutro upućen od strane operativnog dežurstva zajedno s kolegicom u bolnicu da utvrde nastale tjelesne ozljede na ĆC, međutim isti nije zatečen jer je samovoljno napustio odjel, a ozljede nisu klasificirane.

17. Iz iskaza svjedoka KC proizlazi da je u konkretnom slučaju sa kolegom DC upućena na HKP KBC Split radi utvrđivanja ozljeda kod tužitelja zadobivenih od strane policije. Nadalje, da se konkretnog događaja ne sjeća međutim da iz radnog naloga proizlazi kako ozljede nisu utvrđene. Nadalje, da nema izravnih saznanja niti što se događalo niti kako je priveden ĆC. Nadalje, da se ne sjeća pojedinosti konkretnog slučaja te potvrđuje sve navedeno u radnom nalogu.

18. U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba čl. 84 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (" Narodne novine" broj 76/09 i 92/14) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, a prema stavku 1) istog članka policijski službenik je ovlašten uporabiti tjelesnu snagu radi: 1. svladavanja otpora osobe koja remeti javni red i mir ili koju treba dovesti, privesti, zadržati ili uhititi, 2. sprječavanja samoozljeđivanja osobe, 3. odbijanja napada na sebe ili drugu osobu ili na objekt ili prostor koji osigurava, 4. sprječavanja samovoljnog udaljavanja osobe s određenog mjesta, a sredstva prisile u smislu tog Zakona su 1. tjelesna snaga, 2. raspršivač s nadražujućom tvari, 3. palica, 4. sredstva za vezivanje, 5. uređaj za prisilno zaustavljanje motornog vozila, 6. službeni pas, 7. službeni konj, 8. posebna motorna vozila, 9. kemijska sredstva, 10. vatreno oružje, 11. uređaj za izbacivanje vode, 12. eksplozivna sredstva, 13. posebna oružja. Nadalje, sukladno članku 83. toga Zakona stavak 1) policijski službenik neće uporabiti sredstva prisile u mjeri većoj od nužne za ostvarenje svrhe postupanja; 2) policijski službenik će uvijek uporabiti najblaže sredstvo prisile kojim se postiže cilj, te 3) policijski službenik prestaje s uporabom sredstva prisile odmah po prestanku razloga zbog kojih je sredstvo prisile bilo uporabljeno.

19. U konkretnom slučaju tužitelj smatra da su policijski službenici upotrijebili silu prekomjerne jakosti (jer je odbio alkotest iako je bio vidno alkoholiziran) uslijed čega su istome nastale tjelesne ozljede.

20. Na okolnost postupanja tuženika prilikom privođenja tužitelja te upotrebe sile saslušani su svjedoci policijski službenici koji su u bitnome iskazali da nije bilo potrebe za uporabom sile jer je tužitelj bio u tako lošem stanju u kojem nije mogao sjediti niti napuhati alkotest, te je isti priveden u II Policijsku postaju do otriježnjenja.

21. Iz iskaza tužitelja i medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj pregledan na HKP KBC Split odmah nakon napuštanja postaje te su istome nakon obrade utvrđene tjelesne ozljede.

22. U konkretnom slučaju, primijeniti je odredbu čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 dalje ZOO) kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a odredbom čl. 1046 ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

23. Odredbom čl 19.st.2 ZOO propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

24. Prema odredbi čl. 1100 stavka 1 ZOO sud će u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2) pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

25. Budući je tuženik cijelo vrijeme osporavao uporabu prekomjerne sile od strane službenih osoba prema tužitelju, te uzročno posljedičnu vezu postupanja policijskih službenika i nastalih ozljeda kod tužitelja izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku specijalisti sudske medicine i patologu LC iz kojeg proizlazi kako je ĆC zadobio napuknuće 2. lijevog rebra i desne lakatne kosti što pojedinačno i u svom zbroju predstavlja laku tjelesnu ozljedu. Nadalje, da je napuknuće 2.lijevog rebra moglo nastati udarcem tupo tvrdim predmetom ( stisnutom šakom, nogom obuvenom u cipelu) ali i udarcem prsnog koša o neki tupo tvrdi predmet ( rub stola, vrata, dovratak i sl) silom srednje jakog intenziteta. Nadalje, da napuknuće lakatne kosti desne podlaktice moglo je nastati udarcem tupo tvrdim predmetom ili o neki tupo tvrdi predmet silom srednje jakog intenziteta, a može imati i karakteristike tzv. "obrambene ozljede" koja nastaje kada osoba koja se brani postavlja ruku ili ispod sredstva kojim zamahuje osoba koja napada. Nadalje, da nijedna od ozljeda nema karakteristiku da bi nastala padom. Nadalje, da uzimajući u obzir tijek događaja, od privođenja smještaja u posebnu prostoriju, do puštanja i do momenta kada je tužitelj zatražio liječničku pomoć, zbog postojanja logičnog i medicinskog slijeda događaja realno je za zaključiti kako između tjelesnog napada na tužitelja i zadobivenih ozljeda postoji izravna uzročno-posljedična veza.

26. Slijedom navedenog, utvrđeno je da su kod tužitelja ili od udarca šakom ili udarca nogom obuvenom u cipelu ili od udarca o neki tupo tvrdi predmet ( vrh vrata, dovratak) nastale lake tjelesne ozljede napuknuće rebra te od udarca tupo tvrdim predmetom napuknuće lakatne kosti desne podlaktice koja se može okarakterizirati i kao "obrambena ozljeda" slijedom čega je uspostavljena uzročno posljedična veza između tjelesne sile i ozljeda tužitelja.

27. U konkretnom slučaju, iako tuženik osporava da su ozljede tužitelja nastale zbog uporabe sile od strane policijskih službenika u ovom predmetu nije utvrđeno da je iste zadobio na drugi način (samoozljeđivanjem i /ili padom na putu od postaje do bolnice; obzirom službenici tvrde da ih nije imao kada je otpušten iz policijske postaje) već je utvrđeno da su iste nastale djelovanjem druge osobe ( udarcem uz primjenu sile druge osobe ), a pri dolasku tužitelja na HKP KBC Split istome su dijagnosticirane navedene ozljede, slijedom čega tuženik nije dokazao suprotno od tvrdnji tužitelja, a to je da je iste zadobio štetnim postupanjem policijskih službenika koji su prema tužitelju upotrijebili tjelesnu (prekomjernu) silu kada su istog privodili u alkoholiziranom stanju u policijsku postaju, čime su postupali protivno propisima o postupanju policijskih službenika jer su upotrijebili silu koja nije primjerena okolnostima uhićenja tim više što sam službenik ŽC navodi da nije bilo potrebe za uporabom sile obzirom je tužitelj bio u " tako lošem stanju", a što je sve potkrijepljeno sudsko medicinskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da postoji uzročno posljedična veza ozljeda tužitelja i upotrebe tjelesne sile ( udarcem nogom ili šakom ili udarcem o vrata ) slijedom čega je utvrđena odgovornost tužene zbog protupravnog postupanja policijskih službenika uporabom neprimjerene sile i predmetne naknade štete.

28. Na okolnost visine štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku ortopedu Danči Tripalo iz kojeg proizlazi da je tužitelj 19.kolovoza 2016. na HKP KBC Split snimio oba hemitoraksa i utvrđena je infrakcija drugog rebra lijevo (pacijent je odbio kosu snimku hemitoraksa) te je izvršena pretraga krvi i mokraće sa urednim nalazima, a nakon 4 dana tužitelj se javio na HKP Split u kojem nalazu je navedeno da dolazi zbog otoka i bolova desne ruke i da je kada se javio prvi put samovoljno napustio ambulantu bez nalaza i dokumentacije. Nadalje, da je tada želio imobilizaciju za ruku pa mu je postavljena imobilizacija nadlaktice i predloženo mirovanje. Nakon toga da se više nije javio na kontrolni pregled jer u spisu nema takvog nalaza, samo ima uputnica za ultrazvuk desnog ramena napisana od liječnika opće prakse i to od 26.rujna 2016. godine, a ostalih nalaza nema. Nadalje, da sam tijek liječenja upućuje da se radilo o lakšoj tjelesnoj ozljedi koja nije ostavila umanjenje životnih aktivnosti. Nadalje, da je tužitelj trpio bolove srednjeg intenziteta 7 dana, te još slabog intenziteta 2 tjedna. Tuđa njega i pomoć je bila potrebna dok su trajali bolovi dok je nosio imobilizaciju i to 1 tjedan 1 sat dnevno, naruženosti nema.

29. Iz nalaza i mišljenja psihijatra Časlav Lončar proizlazi da je tužitelj 19. kolovoza 2016. godine doživio ozljede, a na način kako je to opisano u spisu zbog posljedica ozljeđivanja isti dan je pregledan na HKP Split gdje se kao dijagnoza navodi napuknuće drugog rebra lijevo, 23. kolovoza 2016. ponovno dolazi na HKP KBC Split zbog otoka i bolova u desnoj ruci kao dijagnoze se navode napuknuće desne podlaktice i napuknuće drugog rebra lijevo. Nadalje, zbog smetnji na psihičkom planu koje su opisane kao strah, uznemirenost, bol u ramenu i otežana pokretljivost, otežao usnivanje i prosnivanje javio se psihijatru 22. rujna 2016. godine koji kao dijagnozu navodi akutnu dijagnozu na stres F43.1. Nadalje, ponovno se javlja psihijatru na pregled 7.prosinca 2016. koji pored dijagnoze akutne reakcije na stres navodi i anksiozno depresivnu sliku oznake F41.2., a zadnji nalaz psihijatra je od 19.siječnja 2017. godine. Slijedom toga vještak navodi da je u trenutnu ozljeđivanja tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju 3 minute nastavio se prvi dan, a strah srednjeg intenziteta tužitelj je imao idućih 10 dana uvjetovan trpljenjem boli 7 dana i strah potraje dan, dva, a strah blagog intenziteta do završetka liječenja odnosno do 19.siječnja 2017. godine. Nadalje, da temeljem svega navedenog kod tužitelja nije došlo do povrede duševnog intenziteta.

30. Kada se uzmu u obzir gornja utvrđenja o jačini i trajanju fizičkih bolova i straha, o vrsti ozljeda koje je pretrpio tužitelj ( napuknuće 2. lijevog rebra i desne lakatne kosti) pretrpljena bol i strah ovaj sud zaključuje da je povrijeđeno tužiteljevo pravo na tjelesno i duševno zdravlje (pravo osobnosti) i da je stupanj povrede tog prava takav da opravdava dosuđivanje tužitelju pravične novčane naknade i to u iznosu od 1.200,00 eura, koja je odmjerena temeljem odredbe čl. 1100. st.2. ZOO-a uz uvažavanje svih parametara propisanih tom odredbom ( sve obzirom trajnog umanjenja životnih aktivnosti niti naruženosti nema). Stoga je ovaj sud prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u pogledu iznosa od 1.200,00 eura, dok je tužbeni zahtjev odbio do iznosa od 3.848,96 eura odnosno za preostalih 2.648,96 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

31. Na dosuđeni iznos od 1.200,00 eura sukladno odredbi čl. 1103 ZOO teče zakonska zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 2.studenog 2016. pa do isplate i to prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29.st.2 ZOO.

32. U pogledu naknade za tuđu pomoć i njegu vještačenjem je utvrđeno da je tužitelju tuđa njega i pomoć bila potrebna ukupno kroz razdoblje od tjedan po jedan sat dnevno to je u konkretnom slučaju visinu sata pružene pomoći i njege od strane nestručne osobe potrebno utvrditi prema neto cijeni rada koju u mjestu stanovanja tužitelja naplaćuje ustanova za pružanje takve nemedicinske usluge. Cijena tuđe pomoći i njege po satu koliko priznaje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi kao i Dom za starije i nemoćne Lovret iznosi 8,00 eura. Stoga, sud je po slobodnoj ocjeni, imajući na umu ondašnje mjesne prilike utvrdio primjerenim iznos cijene sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 8,00 eura sukladno odredbi čl. 223 ZPP-a te tužitelju po ovoj osnovi temeljem čl. 1095 st.1 ZOO priznao iznos od 56,00 eura, dok je za više zatraženi iznos do 265,44 eura, odnosno za iznos od 209,44 eura odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer, tužitelj nije priložio nikakve dokaze (račune za putni trošak, troškove liječenja i sl.) pa kako se radi o imovinskoj šteti, a teret dokaza je da je ista nastala je na tužitelju, to je trebalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom te zatraženog iznosa štete (Tako i Gž-1390/17, ŽS VG).

33. Odluka o kamatama koje teku na iznos naknade štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom kao nenovčane materijalne štete, a obzirom je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, sukladno odredbi čl. 1086 ZOO teku od presuđenja pa do isplate.

34. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („ Narodne novine broj 91/04, 37/05,59/07) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 148/09) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14) slijedom čega je priznat sukladno vrijednosti predmeta spora trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova, zastupanje na ročištu od 11.rujna 2017. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 30.listopada 2017. 100 bodova, ročištu od 5.prosinca 2017. 25 bodova, ročištu od 30.siječnja 2018. 25 bodova, ročištu od 14.ožujka 2018. 25 bodova, 21.svibnja 2018. 25 bodova, 12.rujna 2018. 25 bodova, 9.listopada 2018. 100 bodova, 27.studenog 2018. 100 bodova, 31.siječnja 2019. 25 bodova, 4.travnja 2019. 25 bodova, 2.srpnja 2018. 25 bodova, 17.rujna 2019. 100 bodova, 28.listopada 2019. 25 bodova, 18.prosinca 2019. 25 bodova, 16.lipnja 2020. 25 bodova, 16.rujna 2020. 100 bodova, 28.rujna 2021. 100 bodova, 5.travnja 2022. 100 bodova, ročište od 14.listopada 2024. 100 bodova te ročište od 12.ožujka 2025. 100 bodova, nadalje za sastav podneska od 13.lipnja 2017. 100 bodova, podneska od 28.rujna 2017. 100 bodova, podneska od 24.rujna 2019. 25 bodova, podneska od 10.ožujka 2021. 100 bodova, sastav žalbe 125 bodova, podneska od 12.lipnja 2024. 100 bodova, odnosno ukupno 2025 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednakoj 2,00 eura ( Tbr. 54) sveukupno iznosi 4.050,00 eura te uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 411,44 eura sveukupno iznosi 4.461,44 eura, uvećano za trošak sudskih pristojbi na tužbu 84,94 eura i presudu u 84,94 eura sveukupno iznosi 4.631,32 eura.

35. Međutim kako je tužitelj uspio u kvantitativnom dijelu postupka odnosno uspio je sa osnovom tužbenog zahtjeva u visini od 100%, dok nije uspio u cijelosti u kvalitativnom dijelu postupka u visini tužbenog zahtjeva ( uspio je 30%) to se uspjeh istog utvrđuje sa 65 % tužbenog zahtjeva sukladno čl. 154 ZPP-a, te prebijanjem s uspjehom tuženika ( 35%), ukupni trošak tužitelja iznosi 30 % od obračunatog odmjerenog troška odnosno 1.389,39 eura.

36. Naime, odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a je izričito i jasno propisano da će sud utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Predujam vještačenja je dio troška koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka jer je između stranaka bila sporna kako osnovi tako i visina zahtjeva, a radi se o trošku koji je snosio tužitelj, pa je sukladno tome uračunat i taj trošak.

37. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29.st.2 ZOO u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12,25/13 i 93/14).

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 12.ožujka 2025.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

Dna:

- punomoćniku tužitelja

- zz tuženika

- u spis