REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1149/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Lazić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Specijalne bolnice za plućne bolest, sa sjedištem u [adresa], OIB: 75982310877, zastupane po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice HH, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika OH, odvjetničkog vježbenika, 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Specijalnoj bolnici za plućne bolesti, [adresa], OIB: 75982310877, isplatiti tužiteljici MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pogrešno isplaćene plaće iznos od 1.309,44 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, koja teče kako slijedi:

- na iznos od 86,39 eura od dana 16.03.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,39 eura od dana 16.04.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,39 eura od dana 16.05.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,52 eura od dana 16.06.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,60 eura od dana 16.07.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 160,46 eura od dana 16.08.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,25 eura od dana 16.09.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 121,89 eura od dana 16.10.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 115,48 eura od dana 16.11.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 147,13 eura od dana 16.12.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 147,94 eura od dana 16.01.2017. godine pa do isplate, izuzev isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

i to sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.316,19 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), i to po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, i to sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. prosinca 2016. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine. U spornom razdoblju tužiteljeva plaća definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01 i 39/09) člankom 4. „…Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža…“. U spornom razdoblju, osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09 i 124/09; dalje u tekstu: „Zakon o osnovici“) i to člankom 2. „…Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnim službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom…“. U spornom razdoblju na snazi je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 150/13 i 153/13, dalje u tekstu: „TKU“) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama: Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine – kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. godine iznosila 5.415,37 kuna; Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine – kojim je ( u članku II.) određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini s 5.415,37 kuna na 5.108,84 kune i (u članku III.) vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a; Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine – kojim je (u članku III.) određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razbolje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Dana 27.11.2015. godine Državni zavod za statistiku RH (dalje u tekstu: „DZS“) objavio je Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2% a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8%. Iz kojih podataka slijedi da je dva tromjesečja zaredom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Nakon objave službenih podataka DZS, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. godinu, jer je na snazi bio TKU i sporazumi o osnovici kojima je visina osnovice za obračun plaća od prosinca 2015. godine do prosinca 2016. godinu bila određena na 5.415,37 kuna (u skladu s člankom 2. Zakona o osnovici). Unatoč tome, tuženik je tužitelju sve plaće u razdoblju od veljače 2016. godine do prosinca 2016. godine obračunao s osnovicom od 5.108,84 kune. Na obračun tužiteljeve plaće u spornom razdoblju primjenjuje se Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 149/13 i 96/15) prema kojem je osnovica za obračun plaće temelj za obračun svakog elementa tužiteljeve plaće (plaćanja redovnog rada, obračuna svakog dodatka i uvećanja plaće, obračuna naknade plaće itd.) pa je s obračunom plaće s nižom osnovicom tuženik pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u spornom razdoblju. Po presudi Pr- 6216/2018, tužitelju je za sporno razdoblje dosuđen još bruto iznos od 28.967,67 kuna, potvrđen presudom Gž R-671/2020, na ime manje isplaćenih plaća za dodatke u prekovremenom radu, a koje su također obračunate primjenom osnovice umanjene za 6%. U skladu sa svim gore navedenim, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). Tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01.02.2016. do 31.12.2016. godine, i to na način da je sve plaće u navedenom razdoblju pogrešno obračunao s osnovicom od 5.108,84 kune, umjesto s osnovicom od 5.415,37 kune, odnosno umanjio osnovicu za 6%.

1.1. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 7. siječnja 2025., tužiteljica predlaže naložiti tuženiku isplatiti joj ukupan iznos od 1.309,44 eura, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim bruto iznosima. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da je prvenstveno bitno istaknuti da u konkretnom slučaju postoje negativne procesne pretpostavke za raspravljanje povodom predmetne tužbe. Naime, iz tužbe proizlazi da tužitelj potražuje isplatu plaće koju mu je obračunata primjenom pogrešne osnovice plaće, te se u historijatu tužbe tužitelj poziva na Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/2012, 150/2013, 153/2013, dalje: TKU/12) te Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, 96/15, dalje: KU/13). Odredbom članka 19. TKU/12 određeno je da ugovorne strane osnivaju zajedničko Povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka strana imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, te da navedeno povjerenstvo za tumačenje tog ugovora: daje tumačenje odredaba ovoga Ugovora; daje prijedloge ugovornim stranama za izmjenu spornih članaka Ugovora; prati izvršavanje ovoga Ugovora i izvještava obje strane o kršenju Ugovora; i obavlja druge poslove određene ovim Ugovorom. Odredbom članka 18. KU/13 određeno da ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovog ugovora u kojoj svaka imenuje po 3 predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog ugovora. Istom odredbom, određeno je da je sjedište povjerenstva u Ministarstvu te da povjerenstvo za tumačenje tog ugovora: daje obvezujuća tumačenje odredbi tog ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane, prati izvršavanje tog ugovora, izvještava obje ugovorne strane o kršenju tog ugovora. Odredbom članka 321. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) određeno je ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, netko treći tumačiti ugovor, dok je stavkom 2. određeno da u tom slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treća osoba odbije dati tumačenje ugovora. Dakle, zbog ovog je razloga predmetnu tužbu potrebno odbaciti jer u konkretnom slučaju tužitelj, iako želi ostvariti svoje partikularne interese, ne može svoja prava izvoditi iz naprijed navedenih kolektivnih ugovora sve dok u pogledu istih nisu izvršene sve predviđene radnje, odnosno dok nije proveden postupak tumačenja kako je određen člankom 19. TKU/12 i člankom 18. KU/13. Tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani jer niti jedna odredba zakona, kolektivnog ugovora, ugovora ili pravilnika kojima su uređeni radnopravni odnosi kod tuženika ne daje pravo tužitelju na uvećanu osnovicu plaće koju predmetnom tužbom potražuje. Tuženik je ispravno obračunao i isplatio plaću tužitelju, kao i sve dodatke na plaću sukladno relevantnim zakonskim odredbama te ni na koji način nije povrijedio niti jedno pravo tužitelja koje bi proizlazilo iz radnog odnosa među strankama jer se kod tuženika obračun plaća izvršava preko Centraliziranog obračuna plaća (COP). COP je jedinstven, centraliziran, poslovno-informatički sustav za podršku upravljanja rashodima vezanim za troškove ljudskih resursa u javnom sektoru. COP je sustav koji je temeljem Ugovora o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od dana 25.10.2013. između Vlade Republike Hrvatske i Financijske Agencije (FINA) povjeren upravo tom tijelu. Dakle, Vlada RH povjerila je FINA-i posao obračuna plaće za institucije javnog sektora, među kojima je i tuženik pa je sasvim jasno da je plaća tužitelju obračunata ispravno i sukladno relevantnim zakonskim odredbama. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, tuženik samo i isključivo opreza radi ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer ako bi se eventualno i utvrdilo da bi bilo pogrešaka u obračunu plaća, tada sasvim sigurno ne bi mogao za isto biti odgovoran tuženik budući da tuženik nije niti obračunavao plaću već FINA temeljem naprijed navedenog Ugovora sklopljenim s Vladom Republike Hrvatske. Tužitelj se u svojoj tužbi paušalno poziva na odredbe Kolektivnih ugovora te Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i na temelju istih konstruira navodna prava u odnosu na tuženika, što je potpuno pogrešno i tuženik se protivi takvom tumačenju. Tužitelj osim paušalnog pozivanja na određene odredbe nije dostavio nikakve dokaze u potkrjepu tužbe, niti je ukazao na okolnosti zbog kojih bi imao ikakvo pravo, pa njegova tužba pored toga što je neuredna i nepodobna za raspravljanje zapravo nije utemeljena ni na jednom relevantnom pravnom osnovu. Tuženik je ispravno obračunao plaću tužitelju, kao i sve dodatke te ni na koji način nije povrijedio niti jedno pravo tužitelja koje bi proizlazilo iz radnog odnosa među strankama. Budući da teret dokazivanja leži na tužitelju, a da tužitelj nije dokazao da bi postojala ikakva povreda prava od strane tuženika, tužbu bi u svakom slučaju trebalo odbiti u skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a. Opreza radi, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, kao i prigovor zastare prava tužitelja na potraživanje predmetnih iznosa. Naime, sukladno odredbi 226. ZOO-a plaća predstavlja povremenu tražbinu koja zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, dok u roku od 5 godina zastarijeva pravo iz koje proistječu povremene tražbine sukladno odredbi članka 227. ZOO-a. Tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj izvora prava na koje se poziva tužitelj. Naime, Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, Dodatak Sporazumu o osnovici plaće te Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama nemaju status kolektivnog ugovora kao izvora radnog prava. Naime, sklapanju naprijed navedenih sporazuma i dodataka nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu odredaba Zakona o radu, a iz razloga što u konkretnom slučaju poslodavac kod sklapanja ovih sporazuma nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, te ti pred predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je protivno odredbama Zakona o radu. Dakle, ne radi se o sporazumima koji po svojoj pravnoj naravi predstavljaju kolektivan ugovor kao izvor radnog prava, već o sporazumima koji predstavljaju obveznopravni ugovor. Nadalje, tuženik ističe da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama nisu niti potpisane po svim potpisnicima koji su ranije sklopili Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Naime, da bi izmjene i dopune bilo kojeg ugovora bile pravno valjane, trebaju biti potpisane svim ugovornim stranama osnovnog ugovora. Međutim, u konkretnom slučaju kod Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama ne postoji kontinuitet identiteta stranaka, zbog čega predmetne izmjene i dopune nisu pravno valjane. Osim toga, sve kada bi navedene izmjene i dopune imale status kolektivnog ugovora, učinci bi u odnosu na nevaljanost bili isti. Naime, da bi izmjene kolektivnog ugovora, bez obzir na njihov naziv, bile pravno valjane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor, no kako u sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili izvorni kolektivni ugovor takva je izmjena nezakonita, odnosno nevaljana. Prema tome, ništetne su i ne proizvode pravne učinke Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine, zbog čega ne postoji nikakva pravna osnova za potraživanje isplate uvećane osnovice plaće, a koju tužitelj u tužbi potražuje. Podredno, tuženik osporava navod tužitelja da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu HRK 5.415,37 bruto iz odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Naime, odredbom članka 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama navedeni su uvjeti koji su nužni za ostvarivanje uvećane osnovice za obračun plaća. Točka 1. istog članka određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP- a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao te da se navedena odredba primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna. Iz naprijed navedene odredbe proizlazi da je istom uređena odgoda uskladbe za onaj broj razdoblja “pada realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, a to je trenutak poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)”. Prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - “realni tromjesečni BDP” - u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine.Imajući u vidu javno dostupne podatke Državnog zavoda za statistiku o “padu realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativnom rastu) nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. godine nadalje. Iz naprijed navedenog jasno proizlazi da okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužiteljica nisu niti nastupile, sve kada bi se i uzelo da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama proizvode pravne učinke. Osim toga, kada se uzme u obzir da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, te da je njihovo trajanje isteklo dana 25.10.2016., proizlazi jasan zaključak kako do “uskladbe“ osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine ne bi niti došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Slijedom iznesenog, tuženik prvenstveno predlaže tužbu odbaciti, a podredno se predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti uz naknadu troškova ovog postupka tuženiku.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o. te je vještak naknadno ispravio sačinjeni nalaz i mišljenje.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika te da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama dostavljenima u spis.

6. Sporno je pravno pitanje – je li tuženik tužiteljici u utuženim razdobljima bio dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužiteljica temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

7. Prije svega valja navesti da je neosnovan opreza radi istaknuti tuženikov prigovor zastare tužiteljičine tražbine. Članom 139. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR) propisano je da potraživanja iz radnoga odnosa zastarijevaju za pet godina ako tim zakonom ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Tužba u ovom predmetu je podnesena 8. siječnja 2021. Najstarija tražbina tužiteljice u ovom predmetu odnosi se na mjesec veljaču 2016. koja dospijeva 16. ožujka 2016. Od 16. ožujka 2016. do 8. siječnja 2021. nije proteklo pet godina. S obzirom da najstarija tražbina tužiteljice u ovom predmetu koja se odnosi na mjesec veljaču 2016. nije u zastari, nisu u zastari ni tužiteljičine tražbine za mjesece koji slijede iza mjeseca veljače 2016.

8. Sud je ocijenio neosnovanim i prigovor tuženika kojim ističe da nije pasivno legitimiran u ovom postupku. Naime, u ovom postupku tužiteljica potražuje isplatu razlike plaća, dakle individualnog prava iz radnog odnosa, koju sukladno odredbama Zakona o radu može ostvariti samo prema tuženiku kao svom poslodavcu. Stoga navodi tuženika da se plaća osigurava i isplaćuje iz državnog proračuna te da je obračun i isplata plaća njegovim zaposlenicima, pa tako i tužiteljici, vršena putem COP-a nije odlučna u ovom postupku, jer je on kao poslodavac dužan svojim radnicima isplatiti plaće.

9. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je, nadalje, da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kako je to prethodno opisano. Nadalje, utvrđeno je da su Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima DZS-a, trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP- a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04. prosinca 2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

10. Dakle, za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

11. Obzirom Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 115/10 - dalje: TKU/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. citiranog TKU/12. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

12. Nadalje, iz priložene dokumentacije proizlazi da je DZS 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Osim toga, DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

13. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica u cijelom spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika koji predstavljaju javnu ustanovu. Isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužiteljice prema tuženiku, kao njenom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužiteljica može ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu. Međutim, sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica može zahtijevati ispunjenje duga u vidu isplate plaće u skladu s povećanom osnovicom i to bilo od poslodavca, tj. konkretno tuženika, bilo od osnivača ustanove, odnosno da isto znači da ne postoji obveza tužiteljice da predmetnu tužbu podnose isključivo protiv osnivača svog poslodavca. Obveza tuženika tužiteljici isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenog 26. listopada 2011. i temeljem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., proizlazi iz čl. 8. st. 1. ZR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

14. Slijedom navedenog, ispunjeni su uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. obzirom je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog u odredbi čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu.

15. Sve naprijed izloženo u skladu je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH zauzetim u presudi Poslovni broj: Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu, a u kojoj je navedeno da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja). Nadalje je navedeno da ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Također je navedeno da prema tome, odredbom čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu).

16. Visina potraživanja tužiteljice utvrđena je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. od 10. listopada 2024., ispravljenog podneskom od 4. prosinca 2024., a iz kojeg je razvidno je da je vještak mišljenja da pod pretpostavkom da tužiteljici za utuženo razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. prosinca 2021. pripada potraživanje zbog manje obračunate plaće uslijed neprimijenjene utužene osnovice te potraživanje po osnovi presuđenih dodataka uvećano po utuženoj osnovici, visina potraživanja iznosi 1.309.44 eura.

17. Tužiteljica nije imala primjedbi na zaprimljeni osnovni nalaz i mišljenje financijskog vještaka, niti na ispravljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka, već je u skladu sa ispravljenim nalazom i mišljenjem u konačnici postavila specificiran tužbeni zahtjev podneskom od 7. siječnja 2025.

18. Tuženik se nije posebno očitovao na zaprimljeni osnovni nalaz i mišljenje vještaka, niti na ispravljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka, a na ročištima održanim 28. studenog 2024. i 6. veljače 2025. je naveo da ne spori matematičke izračune vještaka.

19. Sud je u cijelosti prihvatio ispravljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 4. prosinca 2024., budući je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije. Stranke nisu imale prigovore u pogledu matematičkog izračuna financijskog vještaka te u pogledu tijeka zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose razlike plaće.

20. Nakon uređenja tužbenog zahtjeva tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, što sud smatra neosnovanim jer u ovom postupku nije ni bilo preinake tužbe. Naime, u ovom predmetu tužba je podnesena kao stupnjevita te je tužiteljica, nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 7. siječnja 2025. postavila konačno specificirani tužbeni zahtjev.

21. Slijedom navedenog, a obzirom da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila sukladno prihvaćenom ispravljenom nalazu i mišljenju vještaka od 4. prosinca 2025., naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 1.309,44 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (tijek kamate također je nesporan među strankama).

22. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO), a stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenog iznosa izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev te priloženom troškovniku.

24. Tako su tužiteljici priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 75 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 15. ožujka 2023. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 6. lipnja 2024. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 28. studenog 2024. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 7. siječnja 2025. 18,75 bodova (Tbr. 8/4 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 6. veljače 2025. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 393,75 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za troškove vještačenja u iznosu od 331,81 eura, sveukupno trošak tužiteljice iznosi 1.316,19 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

24.1. Tužiteljici su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a., tekućima od presuđenja do isplate.

25. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 27. srpnja 2022. i 29. listopada 2024. kojima specificira tužbeni zahtjev jer tako postavljeni tužbeni zahtjev nije konačno postavljeni tužbeni zahtjev niti je sud o istima odlučivao pa se navedeni podnesci ne smatraju potrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici je za sastav podneska od 7. siječnja 2025. priznat trošak po Tbr. 8/4 OT budući da u konkretnom slučaju isti ne predstavlja obrazloženi podnesak već isti spada u kategoriju „ostali podnesci“. Tužiteljici nadalje nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročište za objavu presude, budući da isti za tužiteljicu nije ni nastao te je ročište održano u odsutnost stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

26. Tuženik je izgubio u sporu, pa je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP- a valjalo u cijelosti odbiti njegov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka.

27. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 12. ožujka 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4.-6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika