REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-4173/2024-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ILJT, državljanina Hašemitske Kraljevine Jordan, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2603/2024-7 od 3. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2603/2024-7 od 3. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-216-03/23-06/21166, urbroj: 511-01-212-24-12 od 8. svibnja 2024. (točka I. izreke), tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka III. izreke).
2. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, te je određeno da je u roku od 8 dana od dana izvršnosti tog rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.
3. Tužitelj je protiv točke I. izreke presude podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da je obrazloženje presude suprotno njegovom iskazu danom pred prvostupanjskim sudom na ročištu održanom 26. rujna 2024. Ističe da je na upit suda izjavio da je princ I bio u nemilosti u Jordanu od 2018. godine, te da je situacija eskalirala 2020. ili 2021. godine, a što je u cijelosti u skladu s brojnim izvješćima koja su dostupna na web stranicama. Nadalje, iznosi kronologiju postupanja državnih vlasti u pogledu princa I koji je bio prisiljen odreći se kraljevske titule jer njegova osobna uvjerenja nisu bila u skladu s uvjerenjima vlasti. Ističe da je u Kraljevini Jordan njegova sudbina usko vezana sa sudbinom princa N, s obzirom na to da je iz istog sela kao i supruga kraljevog brata. Navodi da je tijekom upravnog postupka, kao i na raspravi pred sudom, jasno iskazivao da je često bio praćen i zaustavljan, te da je policija dolazila i radila inspekcije koje nisu bile povezane s njegovim poslom u butiku, već su bile usmjerene na zastrašivanje njega i njegovih radnica. Smatra da je iznesenim navodima dokazao da bi mu povratkom u zemlju podrijetla bila povrijeđena temeljna ljudska prava, a tuženik i prvostupanjski sud nisu detaljno obrazložili razloge zbog kojih su primjenjujući slobodnu ocjenu dokaza zaključili da on ne ispunjava uvjete iz odredbe članka 20. ili 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Osporava ostavljeni rok za dobrovoljno napuštanje Europskog gospodarskog prostora, jer je odredbom članka 184. stavka 3. Zakona o strancima propisan rok od 8 do 30 dana, s obzirom na udaljenost države njegovog podrijetla i poteškoće u pogledu organiziranja povrata. Predlaže poništiti pobijanu presudu. Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode, navodeći da tužitelj ponavlja izneseno tijekom upravnog spora. Smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i u odgovoru na tužbu. Predlaže odbiti žalbu te potražuje trošak za sastav žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.
7. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu, na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavne i u presudi citirane članke 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ 70/15. , 127/17. i 33/23.). Pri tome je za svoju odluku sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a dao valjano obrazloženje u svezi navoda tužbe, činjenica koje je tužitelj iznio i koje je sud utvrđivao, kao i sveobuhvatnu ocjenu izvedenih dokaza.
8. Prema podacima spisa, tužitelj je 16. srpnja 2023. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj pod imenom IL, rođen **.**.1994. u mjestu [adresa], Republika Burundi. U zahtjevu za međunarodnu zaštitu podnesenom 26. rujna 2023. naveo je da se zove ILJ, te da je zemlju podrijetla napustio 2018. zbog ratnog stanja i straha od mobilizacije, a ciljana zemlja mu je bila Republika Turska. Saslušan na zapisnik 12. veljače 2024. naveo je da se zove NLJT te da je pri izražavanju namjere prema uputi krijumčara iznio netočne podatke, da je zemlju podrijetla napustio legalno krajem 2021. godine jer je tražen, praćen i zastrašivan od strane službi državne sigurnosti koji su dolazili u trgovinu za prodaju robe koju je vodio zajedno sa svojom sestrom, zbog toga što je kao vojnik bio u službi princa H koji je optužen radi pokušaja državnog udara, zbog čega je bio i pritvoren. Kao drugi razlog napuštanja zemlje podrijetla naveo je nemogućnost vraćanja kredita zbog čega mu je sud odredio zatvorsku kaznu u trajanju od šest mjeseci. Naveo je da je jedno vrijeme boravio u Turskoj, te da je nakon što mu je odbijen zahtjev za produženje boravka otišao u Bosnu i Hercegovinu, zatim ilegalno u Republiku Hrvatsku, odakle se autobusom uputio u Austriju gdje mu živi brat.
9. Tužitelj je saslušan u upravnom sporu te je na zapisnik od 26. rujna 2024. iznio kontradiktorne navode u odnosu na navode iznesene u upravnom postupku u pogledu trenutka napuštanja zemlje podrijetla, političke situacije, vremenskog obavljanja poslova u vojsci i trgovini i izrečene kazne zatvora.
10. Imajući u vidu naprijed navedeno, i prema ocjeni ovoga Suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tuženik je proveo detaljan postupak procjene materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, kao i procjene budućeg rizika, te je sukladno činjenicama i dokazima koje je tužitelj iznio u upravnom postupku (zapisnik 12. veljače 2024.), prikupljenim izvješćima (ACLED-Armed Conflict Location&Event Data Project) i općim informacijama o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha od proganjanja prema članku 20. Zakona, niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona. Prvostupanjski sud je imajući u vidu sigurnosnu i političku situaciju u zemlji podrijetla i osobne okolnosti koje tužitelj iznosi kontradiktorno u upravnom sporu u odnosu na navode iznesene u upravnom postupku, a koje nije potkrijepio dokazima, kao i razloge napuštanja zemlje podrijetla, pravilno ocijenio zakonitim osporavano rješenje, kojim je zahtjev tužitelja odbijen na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
11. Žalbene razloge u pogledu roka za dragovoljno napuštanje EGP-a pravilno je otklonio prvostupanjski sud, uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.
12. S obzirom da tužitelj u žalbi nije iznio razloge kojima bi doveo u sumnju zakonitost pobijane presude prvostupanjskog suda, niti navode koji su od utjecaja na donošenje drugačije odluke, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. Izreke.
13. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe nije osnovan u smislu odredbe članka 147. ZUS-a jer tužitelj nije uspio sa žalbom. Stoga je primjenom odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
