Poslovni broj: Usž-727/2023-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat - Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OZ iz [adresa] kojeg zastupa opunomoćenik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, Kneza Domagoja 2/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi odobrenja stalnog boravka, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1418/22-8 od 21. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1418/22-8 od 21. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1408/22-8 od 21. listopada 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA:UP/I-217-02/19-04/832, URBROJ:511-01-204-22-23 od 31. ožujka 2022. dok je rješenjem istog poslovnog broja odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika, KLASA:UP/I-217-02/19-04/832, URBROJ:511-01-204- 22-23 od 31. ožujka 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj.
3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih razloga propisanih člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.). U žalbi, u bitnome, navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama kao i o tome zašto je sud odbio provesti dokaze koje je predložio (dokaz njegovim saslušanjem). Ističe da je u Republici Hrvatskoj imao odobreni privremeni boravak, da ni u Republici Hrvatskoj niti u drugoj državi nije vođen prekršajni ni kazneni postupak protiv njega te da u sporu nije utvrđeno kako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost. Propituje mogućnost da u odnosu na odobrenje privremenog boravka ne predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost, no ovo postaje prepreka kada se odlučuje o zahtjevu za stalnim boravkom. Ne spori da je prvostupanjski sud kao dio dokaznog postupka pročitao neklasificirana izvješća Sigurnosno-obavještajne agencije, no iz obrazloženja prvostupanjske presude nije razvidno što je tim izvješćima utvrđeno, njihov sadržaj nije reproduciran, što je tužitelja lišilo stvarne mogućnosti da sa sadržajem tih izvješća polemizira i dokazuje drugačije. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi te potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo te nije povrijedio pravila sudskog postupka kada je utvrdio da tužitelj ne ispunjava sve uvjete iz članka 96. Zakona o strancima („Narodne novine“ 130/11., 74/13., 69/17., 46/18. i 53/20.). Poziva se i na odredbu članka 13. stavak 1. podstavak 10. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“ 85/08 i 86/12). Ističe da je status stranca s odobrenjem privremenog boravka drugačiji od statusa stranca s odobrenim stalnim boravkom, uvjeti za stjecanje kojeg statusa su stroži, te se poziva na odnosne odredbe Zakona o strancima. Napominje da tužitelju nije onemogućeno boraviti u [adresa] produljenjem odobrenja za privremeni boravak. Predlaže da Sud obije žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Pobijana presuda temelji se na utvrđenju da, sukladno negativnom mišljenju Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje SOA) KLASA: 806-08/20-01/45 URBROJ: 539-011151/1918-21-6 od 28. siječnja 2021. te KLASA: 806-08/20-01/45 URBROJ: 539-011151/1918-21-10 od 8. listopada 2021., tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 96. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima odnosno da njegov boravak na području Republike Hrvatske može predstavljati opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost. Sud je utvrdio da je rješenje tuženika, KLASA:UP/I-217-02/19-04/832, URBROJ:511-01-204-22-23 od 31. ožujka 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za odobrenje stalnog boravka, doneseno na temelju potpuno i pravilo utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava. Nastavno, prvostupanjski sud utvrđuje da, s obzirom na to da su navedena mišljenja neklasificirana, to sadržaj istih nije mogao ostati nepoznat tužitelju koji je sudjelovao u upravnom postupku, te je dao i svoju izjavu čime je omogućeno njegovo izjašnjavanje u odnosu na sadržaj mišljenja o postojanju sigurnosnih zapreka (izjava od 31. ožujka 2021.).
8. Prvostupanjski je sud dao mogućnost strankama izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom sporu ( članka 6. ZUS-a), a odluku je donio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke tuženika. U odnosu na prigovor da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja, valja istaknuti da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (članak 33. stavak 3. ZUS-a). Međutim, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranke o kojima nije iznio razloge tijekom spora (članak 60. stavak 4. ZUS-a), a što je prvostupanjski sud učinio te je valjano i argumentirano obrazložio zašto nije izveo predloženi dokaz.
9. Upravni sud u Splitu nije izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju na kojoj se temeljilo mišljenje SOA-e, koji propust je ovaj Sud otklonio na način da je sam, dana 12. ožujka 2025., izvršio uvid u spis SOA-e. Na temelju uvida u klasificiranu dokumentaciju SOA-e, ovaj Sud je utvrdio da ta dokumentacija sadržava u dovoljnoj mjeri jasne i argumentirane navode iz kojih proizlazi da postoje sigurnosne zapreke radi kojih je odbijen zahtjev za stalni boravak. Iz tih podataka, a koji se ne temelje isključivo na subjektivnom dojmu ovlaštenog službenika već je riječ o konkretnim, sigurnosno relevantnim saznanjima, proizlazi da u tužiteljevu slučaju postoje okolnosti koje upućuju na zaključak da postoje razlozi zaštite javnog poretka i nacionalne sigurnosti. Ocjenjujući navedene podatke sadržane u spisu SOA-e samostalno i zajedno s ostalim dokazima provedenima u postupku, ovaj Sud smatra da činjenično stanje pruža valjanu osnovu za donošenje rješenja javnopravnog tijela.
10. U odnosu na ostale navode tužitelja, o tome da prilikom odobrenja privremenog boravka nije utvrđeno postojanje sigurnosnih zapreka, dok je to utvrđeno povodom zahtjeva za odobrenjem stalnog boravka, ovaj Sud prihvaća obrazloženja tuženika o obvezi i načinu provođenja temeljne sigurnosne provjere stranca prilikom rješavanja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo ili odobrenja stalnog boravka (članak 13. stavak 1. podstavak 10. Zakona o sigurnosnim provjerama), s obzirom na to da je jedan od uvjeta za odobrenje stalnog boravka (u skladu s odredbom članka 92. stavka 1. i članka 96. stavka 1. Zakona o strancima), da stranac ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, a koja temeljna provjera se ne provodi na takav način prilikom odlučivanja o zahtjevu stranca za odobrenje privremenog boravka.
11. Pri tome, nije od odlučne važnosti činjenica je li tužitelj kazneno ili prekršajno pravomoćno kažnjavan, s obzirom na to da se sigurnosni razlozi zaštite javnog poretka i nacionalne sigurnosti ne povezuju nužno sa pravomoćnim osudama za kaznena ili prekršajna djela, već uz pravo države da štiti segment javnog interesa – nacionalnu sigurnost od potencijalne opasnosti (u konkretnom slučaju to je povezanost sa aktivnostima organiziranog kriminala napose trgovine narkoticima, a kako to stoji i u neklasificiranim mišljenjima SOA-e sa sadržajem kojih je tužitelj upoznat).
11. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić – Babić
