REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Prekršajni odjel
Posl.broj: Pp-1091/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sucu Meliti Šimić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Karoline Dragojević, u prekršajnom postupku protiv Centaroprema RE&ZIN d.o.o. kao okrivljene pravne osobe i ĐI kao okrivljene odgovorne osobe, zbog djela prekršaja iz članka 10 stavka 1 točka e. i stavka 2 Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne novine" broj 118/18 i 120/21– dalje u tekstu ZOMP-a), prekršaja iz članka 229 stavka 1 podstavak 16 i stavka 2 i prekršaja iz članka 229 stavka 1 podstavak 1 i stavka 2 Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 – ZOR-a), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Klasa:116-02/20-01/725 Urbroj: 443-02-02-10-22-13 podnesenom Sudu 7.ožujka 2022., nakon glavne i javne rasprave održane 10.ožujka 2025., u odsutnosti uredno pozvanih okrivljene odgovorne osobe i ovlaštenog tužitelja, na temelju članka 179, članka 181 stavak 1. točke 5. i članka 182 Prekršajnog zakona, ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ-a) , 12.ožujka 2025., javno je objavio i
p r e s u d i o j e
okrivljenik ĐI, sin Đ i majke T rođ. N, sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], po zanimanju industrijska Pedagoška škola, VSS, umirovljenik, s mjesečnom plaćom od 2.000,00 eura, oženjen, otac jednog djeteta, prekršajno i kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi postupak
I.
oslobađa se od optužbe
da,
1. okrivljeni u svojstvu poslodavca, radnici trgovačkog društva TI, rođena **.**.1967., s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije u propisanom roku, a najkasnije do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno sklopljenom ugovoru o radu, isplatio minimalnu bruto plaću za mjesec svibanj 2021., u visini utvrđenoj odredbom članka 1. Uredbe o visini minimalne plaće ("Narodne novine" broj 119/2020), odnosno u visini od 4.250,00 bruto, najkasnije do 15.lipnja 2021.,
pa da bi time počinio djelo prekršaja iz članka 10 stavka 1 točka e. i stavka 2 Zakona o minimalnoj plaći
Na temelju članka 140. stavak 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava.
II.
odbija se optužba
da bi ,
2. okrivljeni u svojstvu poslodavca, radnici trgovačkog društva TI, rođena **.**.1967., s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije u propisanom roku, a najkasnije do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno sklopljenom ugovoru o radu, isplatio minimalnu bruto plaću za mjesec rujan, listopad, studeni 2020., u visini utvrđenoj odredbom članka 1. Uredbe o visini minimalne plaće ("Narodne novine" broj 106/2019), odnosno u visini od 4.062,51 bruto, najkasnije do dana 15.listopada 2020., minimalnu plaću za mjesec rujan 2020., najkasnije do dana 15.studenog 2020., minimalnu plaću za mjesec listopad 2020., i najkasnije do dana 15.prosinca 2020., minimalnu plaću za mjesec studeni 2020., i za mjesec veljaču 2021., u visini utvrđenoj odredbom članka 1. Uredbe o visini minimalne plaće ("Narodne novine" broj 119/2020), odnosno u visini od 4.250,00 bruto, najkasnije do 15.ožujka 2021.,
pa da bi time počinio djelo prekršaja iz članka 10 stavka 1 točka e. i stavka 2 Zakona o minimalnoj plaći
3. okrivljeni u svojstvu poslodavca koristio rad radnice TI, rođena **.**.1967., s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tijekom mjeseca kolovoza i rujna 2020., da je ista radila na poslovima gravera duže od ugovorenog punog radnog vremena, odnosno u prekovremenom radu u trajanju ukupno dužem od 50 sati tjedno i to; u tjednu od 17.kolovoza 2020., do 23.kolovoza 2020 radila ukupno 56 sati, u tjednu od 24.kolovoza 2020 do 30.kolovoza 2020., radila ukupno 56 sati, u tjednu od 31.kolovoza 2020., do 6.rujna 2020., radila ukupno 56 sati, u tjednu od 7.rujna 2020., do 13.rujna 2020., radila ukupno 56 sati, u tjednu od 14.rujna 2020., do 20.rujna 2020., radila ukupno 56 sati,
pa da bi time počinio djelo prekršaja iz članka 229 stavka 1 podstavak 16 i stavka 2 ZOR-a
4. okrivljeni u svojstvu poslodavca za radnicu TI, rođena **.**.1967., s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], neuredno vodio evidenciju o radnom vremenu radnice, čiji je sadržaj propisan Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima za mjesec kolovoz i rujan 2020.,
pa da bi time počinio djelo prekršaja iz članka 229 stavka 1 podstavak 1 i stavka 2 ZOR-a,
Na temelju članka 140. stavak 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava.
III. Na temelju odredbe članka 155. stavka 1. PZ-a,
r i j e š i o j e
obustavlja se prekršajni postupak protiv okrivljene pravne osobe Centaroprema Re&zin d.o.o. za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci pod br. MBS: [matični broj subjekta], zbog djela prekršaja iz članka 10 stavka 1 točka e. i stavka 2 ZOMP-a, prekršaja iz članka 229 stavka 1 podstavak 16 i stavka 2 i prekršaja iz članka 229 stavka 1 podstavak 1 i stavka 2 ZOR-a.
Obrazloženje
1. Ovlašteni tužitelj Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, podnio je Sudu 7.ožujka 2022., optužni prijedlog Klasa:116-02/20-01/725 Urbroj: 443-02-02-10-22-13 protiv okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe zbog djela prekršaja iz članka 10 stavka 1 točka e. i stavka 2 ZOMP-a, prekršaja iz članka 229 stavka 1 podstavak 16 i stavka 2 i prekršaja iz članka 229 stavka 1 podstavak 1 i stavka 2 ZOR-a, kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude.
2. Na raspravi održanoj 21.studenog 2024., okrivljena odgovorna osoba izjavila je da je zaposlenica TI radila u pravnoj osobi no ne zna u kojem razdoblju, zna da je bila zaposlena dvije godine. U odnosu na točku 1. optužnog prijedloga da se ne smatra krivim jer da je svu dokumentaciju kao i brigu o isplati plaće vodio knjigovodstveni ured „Dambo“ i knjigovođa NI, te da su mu oni rekli da su plaće isplaćene radnici sukladno propisima. U odnosu na točku 2. optužnog prijedloga, isti je izjavio koliko se sjeća da navedena zaposlenica u tom razdoblju nikada nije radila u kontinuitetu dulje od 2 mjeseca a pogotovo da nije radila toliko sati kako se navodi u optužnom prijedlogu. U to doba da je bila kriza u brodogradnji i jednostavno da nije bilo posla da bi ista radila toliko sati. Evidenciju radnog vremena da je vodio poslovođa CI iz [adresa]. U odnosu na točku 3. optužnog prijedloga isti je izjavio da nisu radnici ispunjavali obrasce o evidenciji radnog vremena, već je da to radio poslovođa CI koji je zatim te evidencije dostavljao knjigovodstvenom uredu.
2.1. Okrivljenik je predložio da se u postupku saslušaju zaposlenici koji su radili sa radnicom TI kako bi isti rekli da u to doba na poslovima gravera nije bilo toliko posla da bi radila prekovremeno. Njegova firma da je zapošljavala invalidne osobe sukladno propisima i na tim poslovima gravera.
2.2. Na raspravi održanoj 14.siječnja 2024., saslušana je svjedokinja TI koja je izjavila da je prije pet godina radila na radnom mjestu gravera kod okrivljene pravne osobe, da je imala ugovor na neodređeno. Glede prekovremenog rada tijekom mjeseca kolovoza i rujna 2020. , da se zbog proteka vremena ne može sjetiti točno detalja, no sve što je tada izjavila inspektorici rada da je istina. S njom da je radio jedan C, no ne zna mu prezime i još dvojice radnika za koje se ne može sjetiti imena i prezimena. Ne zna da li su oni radili prekovremeno. Ne zna da li je u tom razdoblju bila kakva kriza u brodogradnji glede njezinog radnog mjesta, zna da je u trenutku bilo posla pa nije bilo posla. Na upit suda ista je izjavila da se ne može točno sjetiti da li je ona ispunjavala obrasce o evidenciji radnog vremena, no da misli da nije, možda samo djelomično. Ne sjeća se glede evidencije radnog vremena, na koji način se ista vodila. Misli da je ona samoinicijativno sebi vodila evidenciju, no ne sjeća se da li ju je ikome predavala.
2.3. Okrivljenik je izjavio da ima primjedbu na iskaz, sve iz razloga jer da od dvije godine što je bila zaposlena sigurno da je godinu i pol bila na čekanju i bolovanju, a pa da stoga neosnovano tvrdi da je radila i prekovremeno.
2.4. Na raspravi održanoj 10.ožujka 2025., saslušan je i svjedok KI, koji je izjavio da je radio kod pravne osobe na radnom mjestu bravar i alatičara. Glede evidencije radnog vremena da su oni prilikom dolaska na radno mjesto potpisali se i naveli vrijeme dolaska tako i prilikom odlaska s radnog mjesta. Evidenciju da je vodio gospodin CI, a sate da je obračunavala gospođa NI. On da je u toj firmi radio 20- tak godina do 2023.. Glede radnice II da ju zna kao zaposlenicu i da je ona radila na mjestu gravera. Tijekom 2020., posao graver da je lagano padao obzirom na krizu u brodogradnji no da ne zna da li su oni radili prekovremeno, ali najprije je njihov posao opadao. On da je znao raditi prekovremeno prema potrebi posla, npr. dolaska robe, no da bi za te prekovremene sate dobili slobodan dan. On da nikada nije imao problema sa isplatom plaće, možda bi kasnila dva dana ali ne da mu nije bila isplaćena. Isti je izjavio da se evidencija radnog vremena zaposlenika zaista uredno vodila i koliko se sjeća da je TI dosta bila odsutna s radnog mjesta, na bolovanjima.
2.5. U daljnjem dokaznom postupku Sud je pročitao i izvršio uvid u; zapisnike s lista 16-27 spisa, obrazac HZMO list 28 spisa, rješenje o otvaranju stečajnog postupka s lista 29 spisa, službenu zabilješku s lista 34 spisa, kontrolni obrazac s lista 35-36 spisa, e-mail s lista 37-38 spisa, izvadak po transakcijskom računu s lista 39-47spisa, i izvadak iz sudskog registra.
2.6. Izvršen je uvid u prekršajnu evidenciju za okrivljenika iz koje proizlazi da isti ranije nije prekršajno osuđivan.
3. Na temelju ovako provedenog postupka, ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je utvrdio da u ponašanju okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi nisu ostvarena obilježja djela prekršaja iz članka 10 stavka 1 točka e. i stavka 2 ZOMP-a, stoga je valjalo istoga osloboditi od optužbe.
3.1. Naime, ističe se da je odredbom članka 3 stavka 7. Zakona o minimalnoj plaći propisano da se minimalna plaća radnika koji je sukladno ugovoru o radu proveo u radnom odnosu odnosno na radu u bilo kojem razdoblju ugovornog odnosa s poslodavcem manje od mjesec dana da se isplaćuje razmjerno trajanju radnog odnosa odnosno vremena provedenog na radu u tom mjesecu. Iz iskaza saslušanog svjedoka KI, te iskaza okrivljene odgovorne osobe proizlazi da je zaposlenica bila i na dužem bolovanju. Čitajući e-mail korespodenciju knjigovodstvenog ureda okrivljene pravne osoba upućenog višoj inspektorici rada RI, isti su naveli da je zaposlenica TI od 4.svibnja 2021 na bolovanju preko 42 dana na teret HZZO-a, te da dostavljaju i doznake za svibanj 2021. No, ovlašteni tužitelj u optužnom aktu ne navodi za mjesec svibanj 2021., dane u mjesecu koje je zaposlenica TI provela na radnom mjestu, niti dostavlja Ugovor o radu i doznake za svibanj 2021., na osnovu koje dokumentacije bi Sud isto mogao utvrditi. U konkretnom slučaju, ovisno o broju radnih dana zaposlenice TI, okrivljeni je bio dužan isplatiti minimalnu plaću razmjerno vremenu provedenom na radu, stoga se isti ne mogu teretiti da nisu isplatili zaposlenici minimalnu bruto plaću za mjesec svibanj 2021., u visini utvrđenoj odredbom članka 1. Uredbe o visini minimalne plaće ("Narodne novine" broj 119/2020), odnosno u visini od 4.250,00 bruto.
4. Na temelju članka 140. stavak 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava.
5. U odnosu na točku II. izreke presude, kako je za prekršaj iz članka 10 stavka 1 točka e. i stavka 2 Zakona o minimalnoj plaći u odnosu na ne isplatu minimalne bruto plaću
najkasnije to 15-tog u mjesecu za prethodno mjesec i to za mjesec rujan, listopad, studeni 2020., i za mjesec veljaču 2021., proteklo više od četiri godine, dakle vrijeme predviđeno u članku 13. stavku 2. PZ-a za zastaru prava na vođenje prekršajnog postupka, to je nastupila apsolutna zastara koja predstavlja procesnu smetnju za daljnje vođenje ovog postupka. Također, za prekršaj iz članka 229 stavka 1 podstavak 16 i stavka 2 ZOR-a i članka 229 stavka 1 podstavak 1 i stavka 2 ZOR-a, za mjesece kolovoza i rujan 2020., proteklo je više od četiri godine, dakle vrijeme predviđeno u članku 13. stavku 2. PZ-a za zastaru prava na vođenje prekršajnog postupka, to je nastupila apsolutna zastara koja predstavlja procesnu smetnju za daljnje vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog, valjalo je optužbu u odnosu na navedene prekršaje odbiti na temelju članka 181 stavak 1. točke 5. PZ-a.
6. Na temelju članka 140. stavak 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava.
7. U odnosu na okrivljenu pravnu osobu Centaroprema Re&zin d.o.o., utvrđeno je da je ista brisana iz sudskog registra 5.prosinca 2022., rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, posl.br. Tt-22/8162-2. Slijedom toga, valjalo je na temelju odredbe članka 155. stavak 1. PZ-a, obustaviti prekršajni postupak protiv okrivljene pravne osobe.
8. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci odluke.
Rijeka, 12.ožujka 2025.
Sudski savjetnik:
Sutkinja:
Karolina Dragojević,v.r.
Melita Šimić,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Rijeci, Prekršajni odjel, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Sud.
DNA:
1 Okrivljenoj odgovornoj osobi
2.Tužitelju
