Poslovni broj: Usž-2200/2023-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZČ, državljanina Ruske Federacije, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Hotel Porin, Zagreb, Sarajevska 41, zastupanog po opunomoćenici Martini Grgec, odvjetnici iz Zagreba, Bukovačka 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1513/23-6 od 13. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i u pobijanom dijelu potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1513/23-6 od 13. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/22-06/2570, URBROJ: 511-01-212-23-17 od 15. ožujka 2023. (točka I. izreke). Tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu (točka II. izreke), a tuženiku je naloženo pružateljici pravne pomoći, odvjetnici Martini Grgec, isplatiti 497,71 eura odnosno 3.750,00 kuna u roku 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka III. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 15. ožujka 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

3. Tužitelj pobija zakonitost točke I. prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. Pogrešnim smatra zaključak prvostupanjskog suda da povratkom u Rusku Federaciju ne bi bio suočen s proganjanjem. Izbjegavanje vojne obaveze je razlog proganjanja. Biti će proganjan zbog pripisanog političkog mišljenja i zbog okolnosti nastalih nakon što je u srpnju 2022. napustio Rusku Federaciju. Naime, u Čečeniji je u travnju 2022. objavljen plan regrutiranja, a sredinom rujna 2022. izdana je naredba o mobiliziranju muškaraca kojom su obuhvaćeni muškarci tužiteljevog godišta. Nije uzeto u obzir da ne želi sudjelovati u ratu u Ukrajini, da je Čečen, musliman. Poziva se na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava koju smatra relevantnom za prihvaćanje njegovog zahtjeva osnovanim (predmet S.F, i ostali protiv Švedske, broj: 52077/10 od 15. svibnja 2012., predmet R.C. protiv Švedske, broj: 4182/07 od 9. ožujka 2010. i drugi). Izjave koje je dao u odnosu na lokaciju razgovora s policijom u upravnom postupku i sporu nisu kontradiktorne. Policijska postaja u Groznom i Černorečje Zavodski Okrug ista su mjesta. Ispravio je navod u odnosu na zanimanje i sudu je izjavio da je zubni tehničar, a ne pravnik.

4. Tužitelj smatra neosnovanim mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije Republike Hrvatske (dalje: SOA) da bi on bio prijetnja nacionalnoj sigurnosti zbog povezanosti s islamskim radikalizmom. Poziva se na presude Europskog suda za ljudska prava iz kojih proizlazi da bi ga se trebalo zaštititi od mučenja i nečovječnog postupanja pri čemu je priroda njegovog prekršaja nebitna (Ismailov i ostali protiv Rusije, broj: 2947/6 od 24. travnja 2008., Ryabikin protiv Rusije, broj: 8320/04 od 19. lipnja 2008., H. i B. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, broj: 70073/10 i 44539/11 od 9. travnja 2013.).

4.1. Prvostupanjski sud nije cijenio dokaze koje je utvrdio uvidom u klasificirane podatke SOA-e u odnosu na opasnost koja tužitelju prijeti povratkom u zemlju podrijetla. Nije ocijenio upućuju li okolnosti koje je utvrdio uvidom u te podatke na ozbiljne razloge isključenja predviđene u Konvenciji o izbjeglicama i članku 30. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti kao ni to je li uspostavljena pravedna ravnoteža između utvrđenih okolnosti i opasnosti koja mu prijeti povratkom u zemlju podrijetla.

4.2. Time što se nije mogao očitovati na mišljenje SOA-e narušena je ravnopravnost javnog i privatnog interesa, pravo tužitelja na međunarodnu zaštitu, pravni lijek i pošteno suđenje. U tom se smislu poziva na praksu Europskog suda pravde (predmet C-300/11, ZZ protiv Secretary of State for the Home Office od 4. lipnja 2013.). ističe da treba razlikovati tajnost podataka zbog nacionalne sigurnosti i isključenje azila zbog tog razloga. Nezakonito su postupili tuženik i sud kad mu nisu predočili „ni temeljnu suštinu konkretnih razloga“ na kojima se temelji isključenje od azila čime je na njega stavljen prekomjerni teret dokazivanja. Smatra da SOA-a nije ovlaštena ocjenjivati može li se eventualni rizik za nacionalnu sigurnost podvesti pod razloge isključenja od azila.

5. Tužitelj navodi da mu je dostavom pobijane presude prestao status tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj uslijed čega je 30. lipnja 2023. doneseno rješenje o protjerivanju i prisilnom udaljenju u Bosnu i Hercegovinu koje je provedeno 6. srpnja 2023. Trenutno se nalazi u ograničenju kretanja u Imigracijskom centru u Sarajevu, ograničen mu je pristup postupku azila i pravnoj pomoći od strane vlasti Bosne i Hercegovine koje su donijele rješenje o njegovom protjerivanju i prisilnom udaljenju u Rusku Federaciju. Time se dovodi u opasnost povreda članka 2. i 3. Europske Konvencije o ljudskim pravima, a deportacija iz Bosne i Hercegovine predstavlja lančani refoulement.

6. Tužitelj predlaže sudu poništiti točku I. pobijane presude i rješenje tuženika, usvojiti tužbeni zahtjev, podredno predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu 621,88 eura.

7. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija njenu osnovanost iz razloga navedenih u obrazloženju svog rješenja od 13. lipnja 2023. i razloga danih u obrazloženju pobijane presude. Predlaže žalbu odbiti.

8. Žalba nije osnovana.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za rješavanje ove upravne stvari uzevši u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijanog rješenja tuženika i činjenice koje je sam utvrdio u sporu uvidom u klasificirane podatke SOA-e. Pobijana presuda je donesena nakon razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja, za istu je dano dostatno obrazloženje u kojem je odgovoreno na sve navode tužbe. Pravilnom primjenom materijalnog prava, Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17.; dalje Zakon) čije je mjerodavne odredbe prvostupanjski sud citirao u obrazloženju, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen.

11. Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno je da je tuženik u provedenom postupku, na temelju izjava tužitelja i podataka u izvješćima koje je naveo u osporenom rješenju, utvrdio da tužitelj ispunjava uvjete za priznanje azila navedene u članku 20. Zakona.

11.1. Prije donošenja odluke o priznavanju prava tužitelju na azil, na temelju članka 42. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“, 79/06. i 105/06.), članka 6., članka 13. stavka 1. podstavka 10. i članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, 85/08. i 86/12.) u vezi s člankom 3. stavkom 1. Zakona te člankom 5. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22.), tuženik je zatražio od SOA-e sigurnosnu provjeru tužitelja.

11.2. Nakon izvršene sigurnosne provjere SOA je dala obrazloženo mišljenje, KLASA: 216-01/22-01/100, URBROJ: 539-011151/577-23-3 od 4. siječnja 2023., da postoje sigurnosne zapreke za pozitivno rješavanje zahtjeva tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Navedeno zbog saznanja i čvrstih indicija o podržavanju i povezanosti tužitelja s islamskim radikalizmom i sigurnosno indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja. Tužitelj, iz razloga nacionalne sigurnosti, ispunjava uvjete za protjerivanje iz Republike Hrvatske i određivanje zabrane ulaska i boravka u trajanju od pet godina sukladno članku 189. stavku 2. točki 4. u vezi s člankom 192. stavkom 5. Zakona o strancima.

11.3. Tužitelju je tijekom upravnog postupka, 10. veljače 2023., bilo omogućeno izjašnjavanje i bio je upoznat s mišljenjem SOA-e o razlozima odbijanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

12. Prvostupanjski sud je 31. svibnja 2023. izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju na kojoj se temeljilo mišljenje SOA-e. Na temelju uvida u klasificirane podatke SOA-e, sud je utvrdio da isti sadrže u dovoljnoj mjeri jasne i argumentirane navode iz kojih proizlazi da postoje sigurnosne zapreke na strani tužitelja radi opasnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Utvrđeno je postojanje dokaza o podržavanju i povezanosti tužitelja s islamskim radikalizmom i sigurnosno indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja. Nakon saslušanja tužitelja sud je zaključio da tužitelj neuvjerljivo i proturječno osporava navode vezane za njegovo podržavanje i povezanost s islamskim radikalizmom i sigurnosno indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja. Prvostupanjski je sud obrazložio da podaci SOA-e jasno upućuju na takvu povezanost, dobiveni su iz više izvora, a odnose se konkretno na tužitelja.

13. Ovaj je Sud 12. ožujka 2025. izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e. Iz tih podataka proizlazi da u tužiteljevu slučaju postoje okolnosti koje upućuju na zaključak da postoje sigurnosne zapreke odnosno razlozi zaštite nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Ocjenjujući navedene podatke sadržane u spisu SOA- e samostalno i zajedno s ostalim dokazima provedenima u postupku, ovaj Sud smatra da činjenično stanje utvrđeno u postupku pruža valjanu osnovu za donošenje rješenja o odbijanju zahtjeva tužitelja za priznavanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

14. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta te izričite zakonske odredbe, tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

15. Ovaj Sud je mišljenja da je na temelju uvida u klasificirane podatke SOA-e koji su zaštićeni Zakonom o tajnosti podataka („Narodne novine“, 79/07. i 86/12.) i Zakonom o informacijskoj sigurnosti („Narodne novine“, 79/07.) zbog čega njihov sadržaj ne može biti dan tužitelju na uvid, pravilno donesena odluka tuženika i prvostupanjskog suda.

16. Sud nije razmatrao osnovanost žalbenih navoda koji se odnose na razloge zašto bi tužitelju trebalo priznati pravo na međunarodnu zaštitu. Navedeno iz razloga što je tuženik utvrdio postojanje okolnosti na strane tužitelja na temelju izjava tužitelja i podataka koji su sadržani u izjavama i izvještajima na koje se poziva da tužitelj ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. Zakona.

17. Tuženik je, nakon što je navedeno utvrdio, temeljem propisa navedenih u odlomku 11.1. ove presude, zatražio od SOA-e sigurnosnu provjeru za tužitelja. Tužitelj je upoznat s mišljenjem SOA-e od 4. siječnja 2023. u kojem je sadržan podatak da postoje saznanja i čvrste indicije o njegovom podržavanju i povezanosti s islamskim radikalizmom i sigurnosno indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja. Iako je tužitelju bio uskraćen pristup pojedinim dokazima isti je bio obaviješten o temeljnim razlozima na kojima se temelji odluka te neosnovano tvrdi da je zakinut u pravu na efikasan pravni lijek.

18. Opravdanost mišljenja SOA-e provjerio je prvostupanjski i ovaj Sud. Neosnovano tužitelj stoga ističe da je uskraćen u pravima koja mu jamče hrvatski zakoni, Ustav RH i europski propisi. Presude europskih sudova koje tužitelj navodi u žalbi nisu relevantne za prihvaćanje njegove žalbe osnovanom.

19. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelji isticao u tužbi i tijekom sudskog postupka, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.

20. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

21. U žalbenom postupku nisu razmatrani navodi navedeni u odlomku 5. ove presude, a koji se odnose na situaciju u kojoj se tužitelj našao nakon što je protjeran i 6 srpnja 2023. prisilno udaljen u Bosnu i Hercegovinu. Navedene odluke i okolnosti nisu predmet ovog upravnog spora.

22. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu (točka I. izreke).

23. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke). Prema članku 6. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, 140/15. i 155/22.; dalje: Pravilnik) pravna pomoć u smislu navedenog Pravilnika obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe (točka 1.) i zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu (točka 2.), to tužitelj ni po toj osnovi ne ostvaruje pravo na besplatnu pravnu pomoć u drugostupanjskom upravnom sporu.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić