Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-952/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Vučiniću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, broj P-538/2023-26 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-538/2023-26 od 17. svibnja 2024.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 6. ugovora o [broj kredita] od **.**.2007. sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora **.**.2007., potvrđenog po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva posl. broj Ov- 3901/2007 od 26. veljače 2007. u dijelu kojim je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama tuženika i shodno tome povećati ugovoreni anuitet, pa tužiteljica nije dužna plaćati mjesečni anuitet po promjenama kamatnih stopa tuženika od prve promjene kamatne stope, pa nadalje. Pod točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 669,50 eura, sa zateznom kamatom koja u razdoblju od 3. listopada 2007. do 2. ožujka 2013., teče na pojedine mjesečne iznose navedene u izreci, pa do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.606,29 eura, sa zateznom kamatom od 17. svibnja 2024., do isplate, u roku od 15 dana, dok je tužiteljica odbijena s preostalim zahtjevom za naknadu troška.

2. Prvostupanjsku presudu pobija tuženik pravovremeno podnesenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.Prigovara da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, da su izreka i obrazloženje proturječni, da se sud samo poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., da u presudi nisu navedeni konkretni razlozi ništetnosti sporne odredbe.Smatra da sud nije vezan učincima presude iz kolektivnog spora, jer se odredba članka 502.c ZPP, do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019., odnosila samo na sporove radi naknade štete, a ne sporove radi isplate, niti je odredba članka 502.c bila na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.Nadalje, smatra da je sud bio dužan utvrđivati odlučne činjenice i primjenom pravila o teretu dokazivanja odbiti tužbeni zahtjev.Ističe da je tužiteljica navela da nije išla u banku radi pregovaranja o visini stope nakon što je dobila obavijest banke o promjeni kamatne stope.Prigovara da je vještačenje provedeno kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa.Ukazuje da je ugovaranje promjenjive kamatne stope bilo dopušteno.Smatra da se ne može primijeniti početno ugovorena kamatna stopa kroz cijelo vrijeme trajanja kredita.Tvrdi da nisu primijenjene odredbe članka 81., 84. i 87. Zakona o zaštiti potrošača, da prema odredbi članka 84. ZZP, nije dopušteno ocjenjivati jasne i lako razumljive odredbe o predmetu i cijeni, da nisu ispunjeni opći uvjeti testa poštenosti sporne odredbe.Prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o zastari.Smatra da je zastara počela teći od dana plaćanja svakog pojedinačnog anuiteta, da se primjenjuje trogodišnji rok zastare iz članka 226. ZOO, da pokretanje spora po kolektivnoj tužbi nema utjecaja na tijek zastare. Pozivom na predmet C-415/11 IN i dr. tvrdi da je pogrešno primijenio pravo EU. Pozivom na članak 1115. ZOO, smatra da je tuženik pošten stjecatelj i da je pogrešno određen tijek zateznih kamata.Smatra da je odluka o trošku pogrešno donesena primjenom članka 154. stavak 1. ZPP.Predlaže da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak.Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

6. Presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju se određeno poziva žalitelj prigovorima da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.Pored pozivanja na kolektivnu presudu koja predstavlja činjeničnu osnovu tužbe u skladu sa odredbom 502.c ZPP, u presudi su izneseni jasni, određeni i potpuni razlozi o svim odlučnim činjenicama utvrđeni provedenim dokazima koji nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.1. Neosnovano tuženik u žalbi izlaže da se odredba članka 502.c ZPP ne može primijeniti u ovom sporu.Procesna odredba članka 502.c ZPP primjenjuje se na sve postupke pokrenute nakon njezinog stupanja na snagu.Ovaj postupak je pokrenut za vrijeme za važenja odredbe 502.c ZPP, koja je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 57/11) u primjeni od 1. srpnja 2013. kao dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Naknadna izmjena ove odredbe iz članka 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/19 ), kojom su dodane riječi "ili isplatu", ne isključuje obvezujući učinak ove presude u individualnoj parnici pokrenutoj nakon njezinog stupanja na snagu.

7. Obzirom da se tužiteljica u tužbi pozvala na pravomoćnu presudu donesenu u sporu po kolektivnoj tužbi u kojem je sudjelovao prednik tuženika, o pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud je u skladu sa odredbom članka 502.c ZPP, odlučivao temeljem ove presude.

7.1. Pozivom na pravomoćnu presudu donesenu po kolektivnoj tužbi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013., prvostupanjski sud je pravilno zaključio da Ugovor o kreditu od **.**.2007. sklopljen između tužiteljice i prednika tuženika, predstavlja tipski ugovor kakve je sklapao prednik tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d., u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi.

7.2. Neodlučni su žalbeni navodi kojima žalitelj izlaže prigovor neprovođenja testa poštenosti.Kada je u sporu po kolektivnoj tužbi pravomoćnom odlukom utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj stopi tipskih ugovora o kreditu kakav je sklopljen između tužiteljice i prednika tuženika u razdoblju na koje se odnosi kolektivna zaštita, temeljem članka 502.c ZPP, u pojedinačnom postupku sud je vezan tom odlukom i takvu odredbu ne može smatrati poštenom i valjanom.

7.3. U parnici pokrenutoj po presudi donesenoj u sporu po kolektivnoj tužbi dopušteno je dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja bio upoznat s parametrima koju utječu na donošenje odluka banke o promjeni kamatne stope za trajanja kreditnog odnosa, ali je na tuženiku, a ne na tužiteljici, bio teret dokazivanja da je prethodno sklapanju ugovora upravo tužiteljici pružio sve potrebne informacije o načinu promjene visine kamatne stope.I prema Direktivi Vijeća 93/13/EEZ, djeluje oboriva presumpcija nepoštenosti odredbe koju je prodavatelj/pružatelj usluga sastavio unaprijed, npr. tipski ugovori (prvi podstavak članka 3. stavak 2. Direktive), zbog čega potrošač nije mogao utjecati na sadržaj ugovora, time da je teret dokazivanja nedjelovanja presumpcije nepoštenosti na prodavatelju/pružatelju usluge.Za trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom, tuženik je na okolnost pojedinačnog pregovaranja predlagao saslušanje tužiteljice i svjedoka NN, bivše djelatnice tuženika od čijeg je saslušanja odustao podneskom od 13. svibnja 2024., nakon višekratnog neuspjelog pozivanja ovog svjedoka.Temeljem iskaza tužiteljice utvrđeno je da joj prethodno sklapanju ugovora od strane banke nije predočen način promjene kamatne stope, niti je mogla utjecati na visinu stope.Budući tuženik nije dokazao da je tužiteljica prethodno sklapanju ugovora bila upoznata s parametrima i mehanizmima donošenja odluke banke o promjeni visine kamatne stope za trajanja kreditnog odnosa, o tužbenom zahtjevu na utvrđenje pravilno je odlučeno temeljem obvezujućeg učinka presude iz kolektivnog spora.

8. Neodlučni su žalbeni navodi kojima žalitelj izlaže da je ugovaranje promjenjive stope bilo dopušteno.Dopuštenost ugovaranja promjenjive stope ne isključuje nepoštenost postupanja banke kod ugovaranja netransparentnog dijela odredbe u kojoj nisu navedeni parametri koji utječu na odluke banke o promjeni kamatne stope i mehanizmi promjene kamatne stope.Prema odredbama članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora i članka 96. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 - dalje: ZZP/07), koji se primjenjivao za trajanja ugovornog odnosa stranaka, smatra se nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.Temeljem članka 87. ZZP/03 i članka 102. stavak 1. ZZP/07, nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

9. Neosnovani su i daljnji žalbeni prigovori da je vještačenjem pogrešno uzeta početna stopa i time pogrešno utvrđena preplata.Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 610/2022-2.).

10. Neosnovano tuženik osporava odluku o tijeku zateznih kamata, pozivom na odredbu članka 1115. ZOO.Polazeći od karaktera interesa koji se štite kolektivnom tužbom (etički, potrošački, antidiskriminacijski, ekološki i dr.), pravomoćna presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđeno nepošteno postupanje prednika tuženika kod ugovaranja promjenjive kamatne stope prema odlukama banke i valutne klauzule izražene u švicarskom franku uz koju je vezana glavnica i kamata, isključuje savjesnost tuženika kroz razdoblje otplate kredita. Na preplaćene iznose po osnovi ništetne odredbe pravilno je određen početak tijeka zateznih kamata od plaćanja mjesečnih anuiteta.

11. Odluka o zastari utemeljena je na stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20.ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022., broj:Su-IV-33/2022. I prema stajalištu suda Suda EU zauzetom u presudi od 10. lipnja 2021. u predmetu C-609/19 i u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 BNP Paribas Personal Finance, C- 810/21 Caixabank SA i dr., C-561/21 Banco Santander SA, zastarni rok za povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene odredbe koji može isteći čak i prije nego što je potrošač mogao saznati za nepoštenost te odredbe, ne može ni u kojem slučaju biti u skladu s Direktivom 93/13.Kolektivna tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., a presuda po toj tužbi je u odnosu na ništetnost odredbi kojom je ugovorena promjenjiva stopa postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13).U ovom predmetu tužba je podnesena 9. travnja 2019., dakle unutar petogodišnjeg roka zastare koji je počeo teći od 13. lipnja 2014.

12. O parničnim troškovima odlučeno je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, pri čemu su troškovi odmjereni u skladu s odredbama članka 155. ZPP.

13. Iz ovih razloga je odbijena žalba tuženika i temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda.

13.1. Budući tuženik nije uspio sa žalbom, temeljem članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

U Karlovcu, 12. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp