Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-349/25-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica-specijalist Ana Buklijaš, u pravnoj stvari tužitelja Tekija d.o.o, Požega, Vodovodna br. 1, OIB:57790565988, protiv tuženika ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate,, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi pod poslovnim brojem Povrv-17/24-13 od 09. prosinca 2024. godine, dana 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi pod poslovnim brojem Povrv-17/24-13 od 09. prosinca 2024. godine u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod poslovnim brojem Povrv-17/24-13 od 09. prosinca 2024. godine, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nike Bagarića iz [adresa] poslovni broj Ovrv-4457/2023 od 1. veljače 2024. godine, te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 38,40 eura s zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku kako je to pobliže naznačeno p od točkom I. izreke. U preostalom dijelu platni nalog je ukinut (točka II. izreke). Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 138,27 eura s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja pobijanog rješenja do isplate.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik ne navodeći određeno žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ne predlažući određen način odlučivanja ovog suda.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.
6. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za isporučenu vodne usluge u iznosu od 38,40 Eur-a, za razdoblje od 01. svibnja 2022. do 30. studenog 2022. godine, za objekt u vlasništvu tuženika na adresi [adresa].
8. Odredbe članaka 9. i 65. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) propisuju da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje te da je, na temelju obveze, vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti, ispuniti je. Člankom 29. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.
9. Prvostupanjski sud je primjenjujući odredbu članka 8. ZPP-a utvrdio:
- da iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja broj P-123097 za osobu ZŽ je razvidno kako isti tužitelju duguje iznos od ukupno 38,40 eura u razdoblju od svibnja 2022. do prosinca 2022. godine,
- da uvidom u račune za vodnu uslugu koji se odnose na objekt u vlasništvu ZŽ, [adresa] Požega, za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 30. studenog 2022. godine je utvrđeno da ukupan iznos računa koji se odnosi na fiksni dio cijene vodoopskrbe-gospodarstvo iznosi 38,40 eura, dok tuženik u tom periodu nije ništa uplatio,
-da tuženik nije osporio visinu duga, te nije platio navedenu uslugu u navedenom iznosu.
10. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje, u čiju ocjenu pravilnosti i potpunosti kojeg ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti jer se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski sud je pravilno primijenio izloženo materijalno pravo kada je održao na snazi citirani platni nalog.
12. Žalbeni prigovori tuženika uglavnom se svode na osporavanje činjeničnog stanja kojeg je utvrdio prvostupanjski sud vezano za ispunjenje obveze isplatom traženog iznosa i u tom smislu ponuđene dokaze. Međutim, kako je već istaknuto, žalbeni prigovor nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u ovom sporu male vrijednosti nije dopušten.
13. Stoga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, valjalo je, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, uključujući i odluku o troškovima (točka III. izreke).
U Splitu, 12. ožujka 2025.
S U T K I NJ A
Tihana Pivac