Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-225/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac predsjednice vijeća, Biserke Trstenjak-Opačak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Varžić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Srečko Posavec, odvjetnik iz Zagreba, Branimirova 71A, protiv tuženika Klinika za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, [osobni identifikacijski broj], iz Zagreba, Mirogojska cesta 8, kojeg zastupa punomoćnica DG, diplomirana pravnica, zaposlenica tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8033/2021-24 od 18. srpnja 2024., na sjednici vijeća 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8033/2021-24 od 18. srpnja 2024., u pobijanom dosuđujućem dijelu toč. I. izreke, i odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u toč. III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb, Mirogojska cesta 8, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici UG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], razliku plaće u ukupnoj bruto svoti od 1.461,76 € (= 11.013,63 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na svotu od:

- 106,58 € (=803,06 kn) od 11. ožujka 2016. godine,

- 109,31 € (=823,60 kn) od 12. travnja 2016. godine,

- 122,34 € (=921,75 kn) od 11. svibnja 2016. godine,

- 131,59 € (=991,48 kn) od 11. lipnja 2016. godine,

- 129,35 € (=974,61 kn) od 09. srpnja 2016. godine,

- 139,72 € (=1.052,69 kn) od 10. kolovoza 2016. godine,

- 142,01 € (=1.069,95 kn) od 10. rujna 2016. godine,

- 136,54 € (=1.028,77 kn) od 08. listopada 2016. godine,

- 125,07 € (=942,32 kn) od 10. studenog 2016. godine,

- 112,45 € (=847,23 kn) od 10. prosinca 2016. godine,

- 138,52 € (=1.043,65 kn) od 10. siječnja 2017. godine,

- 68,28 € (=514,42 kn) od 10. veljače 2017. godine,

pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 122,48 € (=922,86 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. veljače 2016. godine pa do isplate, te u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.765,45 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 18. srpnja 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 18. srpnja 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv presude žalbu je izjavio tuženik koji u žalbi navodi da predmetnu presudu pobija u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 153/23; dalje ZPP), međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da žalbu podnosi u odnosu na dosuđujući dio toč. I. izreke, i na odluku o troškovima postupka u toč. III. izreke. Tuženik u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, izreka presude je nerazumljiva, proturječi razlozima presude, te su razlozi proturječni. Slijedom izloženog, predlaže ovome sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno predlaže da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koju tuženik ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ni drugih bitnih povreda na koje ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno i istinito utvrđene su sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, tako da neosnovano u žalbi tuženik navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće za utuženo razdoblje od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017., temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i pozivom na Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011.

7.1. Nesporno je među strankama da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj: 27/01. i 39/09., dalje: ZPJS) te da je tužiteljici za sporno razdoblje obračunata i isplaćena plaća po osnovici od 5.108,84 kuna, dok je sporna osnova potraživanja.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da su 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine, te su odredili osnovicu u visini od 5.415,37 kuna,

- da je 13. svibnja 2009. između Vlade Republike Hrvatske i istih sindikata javnih službi, sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je privremeno zamrznuta osnovica za izračun plaća na razini iz 2008. godine odnosno, u visini od 5.108,84 kuna, dok je čl. III. utvrđen način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda (u daljnjem tekstu: BDP) za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a u čl. IV. odredili su i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om (visokom stručnom spremom) u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama a koje Izmjene nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III., čl. IV. i čl. VII. Dodatka, na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanim u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna,

- da su navedene Izmjene i dopune utvrđene i Odlukom od 7. prosinca 2011.

Arbitraže sastavljene temeljem Sporazuma o arbitraži,

- da su 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna u odnosu na čl. IV. u vezi sa čl. VII. Dodatka,

- da je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno, s tim da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%,

- da je u utuženom razdoblju bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12., 115/10., 150/13. i 153/13., u daljnjem tekstu: TKU) i da je relevantna odredba čl. 51. st. 4. tog TKU-a.

9. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud pobijanom presudom, u toč I. izreke prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju valjani kolektivni ugovor kao i da su se uvjeti za povećanje osnovice ispunili krajem 2015., jer su tada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukazali na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno.

10. Budući da je tuženik bio u obvezi primijeniti prvo Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (u daljnjem tekstu: Sporazum), zatim Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (u daljnjem tekstu: DS) i konačno, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i plaću tužitelja, zaposlenog kod tuženika obračunati po osnovici od 5.415,37 kuna, umjesto po osnovici od 5.108,84 kuna to je pravilno primijenjeno materijalno pravo sadržano u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu, sklopljenim sa rokom važenja od 5 godina - koje se imaju smatrati dopunom Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i kao takve imaju produženu primjenu prema čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19. i 151/22. dalje: ZR) sve do 26. siječnja 2017. i koje se primjenjuju bez odgode u utuženom razdoblju, budući da je prema Priopćenju za javnost Državnog zavoda za statistiku od 27. studenoga 2015., BDP u posljednjem tromjesečju 2014. i u prva tri tromjesečja 2015. ostvario rast, čime je ostvaren uvjet za primjenu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma u svakom tromjesečju 2016. i zaključno do 26. siječnja 2017.

11. Ovdje posebno treba istaknuti da, imajući u vidu Odluku Vlade Republike Hrvatske sa sjednice od 29. prosinca 2016. (o visini osnovice za obračuna plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kuna bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.), pravo tužitelja na naknadu razlike plaće za mjesec siječanj 2017. (prema obračunskoj osnovici od 5.415,37 kuna) proizlazi iz odredbe čl. 9. st. 3. ZR, kojom je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Stoga, a kako je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu trajala do 26. siječnja 2017. te ista za tužitelja predstavlja povoljnije pravo, to tužitelju, suprotno žalbenim navodima, pripada pravo na isplatu razlike plaće po navedenoj osnovici i za mjesec siječanj 2017.

12. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja budući da je tuženik kao poslodavac za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., pogrešno tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kuna umjesto po osnovici od 5.415,37 kuna.

13. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o valjanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu i njegovoj pravnoj prirodi kao kolektivnog ugovora.

13.1. Naime, činjenica da Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije potpisao Izmjenu i dopunu Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama ne dovodi u pitanje valjanost tog Sporazuma jer se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima čak i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata u njima ne sudjeluju jer su to odbili dok iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu u ovom predmetu proizlazi da je i taj Sindikat parafirao izmjene iz čega se može zaključiti da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima i da nije bio isključen iz tih pregovora.

13.2. Nadalje, iste ugovorne strane, sklopile su i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 115/10, dalje: TKU/10), u kojemu su u članku 51. stavak 4. ugovorile da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

13.3. Prema tome, iz sadržaja citiranih ugovornih odredbi može se zaključiti da su ugovorne strane potpisom TKU/07, TKU/10 i TKU/12 jasno i nedvosmisleno izrazile svoju volju da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema parametrima, koji su pobliže definirani u Sporazumu, odnosno Dodatku Sporazumu o osnovici, pri čemu valja dodati da strane kolektivnog ugovora nisu dužne u samom kolektivnom ugovoru navesti apsolutni iznos osnovice za obračun plaće, već osnovicu mogu odrediti i propisivanjem kriterija za njezino utvrđenje. Isto tako ugovorne strane su ovlaštene u kolektivnom ugovoru pozvati se na kriterije, koji su utvrđeni u nekom drugom propisu ili ugovoru pa tako i u Sporazumu, kojeg će iste sklopiti naknadno ili su ga sklopile prije sklapanja samog kolektivnog ugovora.

13.4. Budući da je u svakom kolektivnom ugovoru koji su ugovorne strane sklapale, jasno izražena njihova volja da se osnovica plaće utvrđuje prema kriterijima koji su određeni u Sporazumu i Dodatku Sporazumu, može se smatrati da isti predstavljaju dopunu TKU-a, kojom su ugovorne strane TKU-a detaljno utanačile određeni segment, koji je bio predmetom kolektivnog pregovaranja.

14. Nadalje, u odnosu na žalbeni prigovor da Gospodarsko-socijalno vijeće nikada nije svojom odlukom sastavilo pregovarački odbor sindikata za potpis Sporazuma, valja odgovoriti da je odredbom čl. 254. st. 2. ZR propisano da o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati odlučuju sporazumno, dok je st. 3. propisano da tek ako se sindikati ne sporazume o sastavu pregovaračkog odbora, o istome odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće. Činjenica je da u konkretnom slučaju niti jedan sindikat javnih službi od 2006. nije osporavao sastav pregovaračkih odbora za sklapanje predmetnih sporazuma i dodataka o osnovici, a što znači da su svi sindikati javnih službi, sporazumno odlučili o broju članova i sastavu pregovaračkih odbora.

15. Također, neosnovano tuženik prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pada realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma.

15.1. Naime, članak VII. st. 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe čl. III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III, već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kuna. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. IV st. V izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom čl. IV st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužitelju počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna, odnosno tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju je pravno osnovan.

16. Stoga je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

17. Slijedom iznesenoga, a kako žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog tumačenja kolektivnog ugovora kao i odredbi Zakona o radu te pogrešnog tumačenja pravnog shvaćanja izraženog kroz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tumačenju predmetnih odredbi te se istima ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, posebno uzimajući u obzir i već zauzeta stajališta sudske prakse u identičnim radnim sporovima.

18. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, sukladno vrijednosti predmeta spora, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15.) i odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

20. U preostalom, nepobijanom dijelu, dio toč. I. izreke koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza i prireza na dohodak, te u toč. II. i IV. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac