Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-380/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnici Mariji Bartoluci, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2163/21-25 od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2163/21-25 od 26. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2163/21-25 od 26. siječnja 2024., odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 2.666,81 eur / 20.093,11 hrk zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračuna sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, i to:

na iznos od 0,57 eur / 4,32 hrk sa kamatom od 01.08.2007. do plaćanja; na iznos od 1,21 eur / 9,10 hrk sa kamatom od 01.09.2007. do plaćanja; na iznos od 0,58 eur / 4,40 hrk sa kamatom od 01.12.2007. do plaćanja; na iznos od 1,83 eur / 13,76 hrk sa kamatom od 01.02.2008. do plaćanja; na iznos od 3,67 eur / 27,63 hrk sa kamatom od 01.03.2008. do plaćanja; na iznos od 5,96 eur / 44,91 hrk sa kamatom od 01.04.2008. do plaćanja; na iznos od 2,18 eur / 16,43 hrk sa kamatom od 01.05.2008. do plaćanja; na iznos od 1,35 eur / 10,16 hrk sa kamatom od 01.06.2008. do plaćanja; na iznos od 2,58 eur / 19,45 hrk sa kamatom od 01.07.2008. do plaćanja; na iznos od 0,13 eur / 1,00 hrk sa kamatom od 01.08.2008. do plaćanja; na iznos od 0,27 eur / 2,04 hrk sa kamatom od 01.09.2008. do plaćanja; na iznos od 1,72 eur / 12,93 hrk sa kamatom od 01.10.2008. do plaćanja; na iznos od 13,83 eur / 104,18 hrk sa kamatom od 01.11.2008. do plaćanja; na iznos od 5,66 eur / 42,64 hrk sa kamatom od 01.12.2008. do plaćanja; na iznos od 14,38 eur / 108,33 hrk sa kamatom od 01.01.2009. do plaćanja; na iznos od 15,71 eur / 118,36 hrk sa kamatom od 01.02.2009. do plaćanja; na iznos od 16,29 eur / 122,77 hrk sa kamatom od 01.03.2009. do plaćanja; na iznos od 14,46 eur / 108,93 hrk sa kamatom od 01.04.2009. do plaćanja; na iznos od 14,75 eur / 111,13 hrk sa kamatom od 01.05.2009. do plaćanja; na iznos od 12,36 eur / 93,11 hrk sa kamatom od 01.06.2009. do plaćanja; na iznos od 10,32 eur / 77,72 hrk sa kamatom od 01.07.2009. do plaćanja; na iznos od 10,77 eur / 81,17 hrk sa kamatom od 01.08.2009. do plaćanja; na iznos od 11,95 eur / 90,03 hrk sa kamatom od 01.09.2009. do plaćanja; na iznos od 11,82 eur / 89,04 hrk sa kamatom od 01.10.2009. do plaćanja; na iznos od 10,69 eur / 80,58 hrk sa kamatom od 01.11.2009. do plaćanja; na iznos od 12,79 eur / 96,40 hrk sa kamatom od 01.12.2009. do plaćanja; na iznos od 14,33 eur / 107,95 hrk sa kamatom od 01.01.2010. do plaćanja; na iznos od 16,79 eur / 126,52 hrk sa kamatom od 01.02.2010. do plaćanja; na iznos od 16,15 eur / 121,68 hrk sa kamatom od 01.03.2010. do plaćanja; na iznos od 19,33 eur / 145,66 hrk sa kamatom od 01.04.2010. do plaćanja; na iznos od 18,64 eur / 140,41 hrk sa kamatom od 01.05.2010. do plaćanja; na iznos od 20,09 eur / 151,36 hrk sa kamatom od 01.06.2010. do plaćanja; na iznos od 29,72 eur / 223,94 hrk sa kamatom od 01.07.2010. do plaćanja; na iznos od 27,66 eur / 208,44 hrk sa kamatom od 01.08.2010. do plaćanja; na iznos od 33,22 eur / 250,27 hrk sa kamatom od 01.09.2010. do plaćanja; na iznos od 31,43 eur / 236,82 hrk sa kamatom od 01.10.2010. do plaćanja; na iznos od 27,65 eur / 208,33 hrk sa kamatom od 01.11.2010. do plaćanja; na iznos od 34,96 eur / 263,42 hrk sa kamatom od 01.12.2010. do plaćanja; na iznos od 44,07 eur / 332,02 hrk sa kamatom od 01.01.2011. do plaćanja; na iznos od 37,79 eur / 284,74 hrk sa kamatom od 01.02.2011. do plaćanja; na iznos od 40,07 eur / 301,90 hrk sa kamatom od 01.03.2011. do plaćanja; na iznos od 37,01 eur / 278,84 hrk sa kamatom od 01.04.2011. do plaćanja; na iznos od 37,47 eur / 282,31 hrk sa kamatom od 01.05.2011. do plaćanja; na iznos od 49,64 eur / 373,98 hrk sa kamatom od 01.06.2011. do plaćanja; na iznos od 50,45 eur / 380,15 hrk sa kamatom od 01.07.2011. do plaćanja; na iznos od 60,95 eur / 459,26 hrk sa kamatom od 01.08.2011. do plaćanja; na iznos od 55,86 eur / 420,90 hrk sa kamatom od 01.09.2011. do plaćanja; na iznos od 50,25 eur / 378,61 hrk sa kamatom od 01.10.2011. do plaćanja; na iznos od 49,55 eur / 373,34 hrk sa kamatom od 01.11.2011. do plaćanja; na iznos od 49,05 eur / 369,58 hrk sa kamatom od 01.12.2011. do plaćanja; na iznos od 51,52 eur / 388,17 hrk sa kamatom od 01.01.2012. do plaćanja; na iznos od 54,11 eur / 407,71 hrk sa kamatom od 01.02.2012. do plaćanja; na iznos od 54,31 eur / 409,19 hrk sa kamatom od 01.03.2012. do plaćanja; na iznos od 52,57 eur / 396,08 hrk sa kamatom od 01.04.2012. do plaćanja; na iznos od 53,43 eur / 402,57 hrk sa kamatom od 01.05.2012. do plaćanja; na iznos od 54,24 eur / 408,69 hrk sa kamatom od 01.06.2012. do plaćanja; na iznos od 52,95 eur / 398,97 hrk sa kamatom od 01.07.2012. do plaćanja; na iznos od 53,39 eur / 402,24 hrk sa kamatom od 01.08.2012. do plaćanja; na iznos od 52,66 eur / 396,76 hrk sa kamatom od 01.09.2012. do plaćanja; na iznos od 50,81 eur / 382,84 hrk sa kamatom od 01.10.2012. do plaćanja; na iznos od 52,76 eur / 397,54 hrk sa kamatom od 01.11.2012. do plaćanja; na iznos od 53,84 eur / 405,65 hrk sa kamatom od 01.12.2012. do plaćanja; na iznos od 53,46 eur / 402,82 hrk sa kamatom od 01.01.2013. do plaćanja; na iznos od 49,29 eur / 371,34 hrk sa kamatom od 01.02.2013. do plaćanja; na iznos od 52,84 eur / 398,16 hrk sa kamatom od 01.03.2013. do plaćanja; na iznos od 53,02 eur / 399,45 hrk sa kamatom od 01.04.2013. do plaćanja; na iznos od 51,52 eur / 388,17 hrk sa kamatom od 01.05.2013. do plaćanja; na iznos od 47,53 eur / 358,15 hrk sa kamatom od 01.06.2013. do plaćanja; na iznos od 47,43 eur / 357,35 hrk sa kamatom od 01.07.2013. do plaćanja; na iznos od 48,29 eur / 363,83 hrk sa kamatom od 01.08.2013. do plaćanja; na iznos od 49,90 eur / 375,97 hrk sa kamatom od 01.09.2013. do plaćanja; na iznos od 52,36 eur / 394,53 hrk sa kamatom od 01.10.2013. do plaćanja; na iznos od 51,29 eur / 386,46 hrk sa kamatom od 01.11.2013. do plaćanja; na iznos od 52,53 eur / 395,80 hrk sa kamatom od 01.12.2013. do plaćanja; na iznos od 50,72 eur / 382,18 hrk sa kamatom od 01.01.2014. do plaćanja; na iznos od 53,44 eur / 402,67 hrk sa kamatom od 01.02.2014. do plaćanja; na iznos od 54,55 eur / 411,01 hrk sa kamatom od 01.03.2014. do plaćanja; na iznos od 54,21 eur / 408,48 hrk sa kamatom od 01.04.2014. do plaćanja; na iznos od 52,92 eur / 398,71 hrk sa kamatom od 01.05.2014. do plaćanja; na iznos od 52,39 eur / 394,71 hrk sa kamatom od 01.06.2014. do plaćanja; na iznos od 52,55 eur / 395,96 hrk sa kamatom od 01.07.2014. do plaćanja; nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.557,39 eur, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate određenu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz članka 358. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

– dalje ZPP) i u odluci o parničnom trošku. Predlaže drugostupanjskom sudu donijeti presudu kojom će prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi tečajne razlike vezano za Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka.

9. Među strankama nije sporno da su zaključile Ugovor o kreditu **.**.2007. na iznos od 14.406,35 CHF i to za kupnju osobnog vozila, koji kredit se otplaćivao u 84 mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF. Kredit je otplaćen prije vremena. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

10. Utvrđeno je da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe sastavni dio ugovora te da banka nije na transparentan način informirala tužitelja na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj s osnova tečajne razlike (valutne klauzule) preplatio kredit za 2.666,81 EUR / 20.093,11 kn, pri čemu je vještak predmetne iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog anuiteta.

11. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog Ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje ZZP/14), odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22. – dalje ZZP/22) te članka 502.c ZPP-a.

12. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

13. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

14. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

15. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 70/19 - dalje ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

16. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.

17. Suprotno žalbenim navodima, sud je saslušanjem tužitelja kao stranke utvrdio njegovo konkretan status potrošača, obzirom da je kredit podigao kao namjenski koji je utrošio u tu svrhu jer je kupio osobni automobil koji mu je služio u privatne svrhe, pri čemu je iskaz tužitelja u potpunosti sukladan sadržaju samog Ugovora o kreditu. Tuženik nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi bila dovedena u pitanje ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda.

18. Kako nema dokaza da je tužitelj bio na odgovarajući način obaviješten o sadržaju i učincima osporenih ugovornih odredbi na određivanje njezine novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač mogao o njima pojedinačno pregovarati ukazuje se neodlučni za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, niti utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o nesklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).

19. Neosnovani žalbeni navod da nije moguće postaviti tužbeni zahtjev za isplatu bez prethodnog deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti pa da se zbog toga presuda ne bi mogla ispitati, obzirom da se odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača primjenjuju u ovom postupku, kako je to naprijed detaljno obrazloženo.

20. Neosnovan je žalben navod da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir razdoblja kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog (u ukupnom iznosu od 18,16 kn / 2,41 EUR), odnosno tzv. negativne razlike, jer se iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužitelju restitucijom zbog ništetnosti ne mogu umanjivati onim što tužitelj od tuženika nije dobio odnosno primio.

21. Slijedom iznesenog, tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO time da je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem. Isto tako je za istaći da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.

22. Međutim, na tako utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO- a.

23. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO- a.

24. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 23. ožujka 2021. tražbina tužitelja u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe 23. ožujka 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovanim.

25. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnosti ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd- 1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

26. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna kako u osnovi tako i u visini (članak 154. i članak 155. stavak 1. ZPP-a), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa).

27. Kako prvostupanjskom odlukom, kao ni postupkom koji je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

28. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a jer nije uspio sa svojom žalbom.

29. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je temeljem članka 155. ZPP-a.

U Karlovcu 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec