REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-957/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja BESVETIJE d.o.o., Omiš, Duće, Poljička cesta rogač 25, OIB 76718817800, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Babić & Babić d.o.o., Split, protiv 1. tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, 2. tuženika GRAD OMIŠ, Omiš, Trg kralja Tomislava 5, OIB 49299622160, i 3. tuženika JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naplate sudske pristojbe, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-650/2024-8 od 6. veljače 2025., 12. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-650/2024-8 od 6. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Splitu je pobijanim rješenjem odlučio:
„Odbija se prigovor tužitelja BESVETIJE d.o.o., OIB: 76718817800, [adresa], od 30. siječnja 2025. kao neosnovan te se potvrđuje rješenje ovog suda poslovni broj P-650/2024-4 od 29. siječnja 2024.“
1.1. Prvostupanjski sud je tako odlučio, pozivajući se na odredbu članka 3. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; u daljnjem tekstu: ZSP), odredbe članka 4. točke 1., članka 7. stavaka 1. i 4. te članka 29. stavka 2. tog Zakona kao i na odredbu Tar. br. 3. točka 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) utvrdivši:
- da je tužitelj 30. prosinca 2024. podnio tužbu te da mu je (tužitelj) 28. siječnja 2025. dostavio potvrdu kako je 24. siječnja 2025. platio sudsku pristojbu na predmetnu tužbu i to u iznosu od 331,81 eur,
- da je rješenjem od 29. siječnja 2025. (u daljnjem tekstu: Rješenje o pristojbi) naložio tužitelju, u roku od osam dana od dana dostave tog rješenja, platiti preostali iznos sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,80 eur,
- da je tužitelj pravovremeno 30. siječnja 2025. podnio prigovor navodeći da je on platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 331,80 eur, koji iznos da je dobio putem e-Komunikacije, te da je o istom dostavio dokaz sudu,
- da tužitelj nije ostvario pogodnost da plati polovicu propisanog iznosa pristojbe budući da je sudsku pristojbu za tužbu platio dvadeset i pet dana kasnije od dana kada je tužba podnesena sudu,
- da je pravilno Rješenjem o pristojbi pozvao tužitelja platiti preostalu pristojbu u iznosu od 331,81 eur.
1.2. Prvostupanjski sud navodi da iz citiranih odredbi jasno proizlazi zaključak da stranka ostvaruje pogodnost plaćanja polovice iznosa pristojbe samo ako pristojbu plati u trenutku podnošenja podneska u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava te da u protivnom plaća sudsku pristojbu u iznosu utvrđenom Tarifom.
2. Tužitelj je protiv tog rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. U žalbi navodi da mu je bilo dostavljeno rješenje u kojem je stajalo „postotak oslobođenja po osnovi korištenja ovog sustava 50%“ te „iznos za platiti 331,81 eur“. Stoga da je pobijano rješenje neosnovano i nezakonito te predlaže prihvatiti žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:
148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.
5. Predmet postupka je naplata sudske pristojbe za tužbu.
6. Odredbom članka 7. stavka 1. ZSP-a propisano je da se pristojba, za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.
6.1. Prema ustaljenoj sudskoj praksi ovog suda za podneske, koji se podnose u elektroničkom obliku, se plaća pristojba u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom samo ako je pristojba plaćena u trenutku podnošenja podneska, dok se u protivnom plaća pristojba u visini propisanog iznosa pristojbe utvrđenog Tarifom.
6.2. U tom pogledu shvaćanje prvostupanjskog suda (točka 1.2. ovog rješenja) je u skladu sa sudskom praksom ovog suda.
7. Žalbenim navodima nije osporeno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj platio sudsku pristojbu za tužbu dvadeset i pet dana kasnije od dana kada je tužba (u elektroničkom obliku) podnesena sudu.
8. Stoga nije bilo osnove za plaćanje polovice propisanog iznosa sudske pristojbe u smislu odredbe članka 7. stavka 1. ZSP-a.
9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. ožujka 2025.
Sutkinja
Dubravka Matas